Okrenuti se trećoj tački a ne jedni drugima

Druženje (forumska komunikacija) je zdravije kada se odvija preko neke treće tačke nego kada je zasnovano ne direktnom odnosu i ličnosti.

Jedan od razloga zašto je bolje druženje preko zajedničkog objekta je što on služi kao amortizer ega. Kad je fokus na temi a ne na ličnosti

- niko ne mora da prodaje sebe
- niko se ne oseća zapostavljenim
- nema potrebe za stalnim održavanjem prijatne atmosfere međusobnim pohvalama

*Ovaj fenomen sam davno primetila i konsultovala sam Chat radi sistematizacije i nekih uvida koje sama nisam imala. Ovaj izraz "amortizer ega" mi se jako dopada, ne bih se setila u životu da se tako efektno izrazim, ali je to suština onoga što sam primetila kad je druženje direktno, netematsko, kao recimo u forumskim kafanama.
~~~

Mene iscrpljuje direktno druženje (posebno sa ljudima koji mi nisu bliski, a i sa njima dosadi kad se ne bavimo nečim) upravo iz ovih razloga- stalno se oseća neka potreba da se što više istakne u društvu, skrene pažnja na sebe, a da se ne bi ispalo baš tako egocentričnim, onda se seti i drugog pa mu se u "nadoknadu za trpljenje" i znsak pažnje dodeli neki kompliment (ne uvek bukvalno).
Nikad se ne treba fokusirati na osobu u razgovoru nego na problem ili temu. U slucaju kad je fokus na osobu obicno dodje do osudjivanja ili uzdizanja ali to je i stvar ponasanja i kulture.
 
Tesko na nasem jeziku :) ,prvo sto ucis na kursevima komunikacije je da nikad ne smijes da se obracas i koncestrises na osobu tj treba da je zaboravis u razgovoru, uvijek se komunikacija treba da odnosi na problem ili temu ,nikad na osobu.
Dobro, to kad je reč o poslovnim odnosima, ali je mislim pre svega na druženje.

Npr. sretnu se dve komšinice, mogu da razgovaraju o vremenu/cveću/receptima ili da se hvale/žale/prepričavaju šta su radile
 
Na primeru ove dve domaćice- najbolja stvar bi bila situacija da zajedno spremaju neko jelo (npr. pomažu oko slave jedna drugoj). To je najzdraviji vid druženja i prava treća tačka na koju su one obe fokusirane, zajedno je dodiruju i grade svoj lični odnos preko nje, na psihološki nenametljiv način, bez pritiska, potrebe da se hvale, glupiraju da bi popunile prostor i omekšale atmosferu. Tu spontano ispadne nešto zanimljivo, čak je i pohvala (jelo je ispalo super) iskrena i autentična.

Treća tačka može da bude i u razgovoru, ali da imaju zajedničko interesovanje prema nekom predmetu, npr. sarmi. Tu se treća tačka (tema, objekat) dodiruje posredno, relaciono, preko njih dve (dve tačke).

Ali bitno je da ta treća tačka bude zaista predmet interesovanja obe strane, npr. jedna pita drugu kako sprema sarmu, bila je baš ukusna prošli put.

Međutim treća tačka može da se izgubi ili u startu bude prividna, što je veoma često slučaj. Kad jedna priča kako je spremila tortu, ova druga je sasluša iz kurtoazije (iako je stvarno ne zanima), pa kad dođe na nju red - ovo ti je još lakše, idu samo dva jaja, dve šolje brašna, šolju mleka... :lol: Tu se smenjuju naizmenično dve tačke, retko kad se postavi potpitanje. I stvara se utisak nekakve interakcije.

Ako je reč o mlađim ljudima, to bi bilo kad pričaju šta su radili, ali se trude da zvuči kul, duhovito ta njihova lična anegdotica.

Iako nije suština u toj anegdoti (jer u njoj objektivno nema ničeg zanimljivog za drugog) nego opet u pripovedaču, tj. prvoj tački, da se kroz anegdotu opet on istakne.

Ok, postoje i situacije kada jedna strana priča o sebi, a drugoj je zaista stalo da sasluša, ali to je teško osetiti jer ljudi slušaju iz kurtoazije, a i da bi sami imali posle slušaoca. Treba imati socijalno emotivnu inteligenciju i paziti da nekog ne udaviš ili se ne smoriš jer si ukapirao da te ne ferma
 
Nisu tu nikakve emocije, kad se hvali, žali ili prepričava šta se radilo. Nego nedostatak treće (zajedničke, presečene) tačke koji se nadomešućuje prvom tačkom (ja, moje), ređe drugom (kako si (pro forme), super si, lepa si, car si)
Emocije dolaze sa tvoje strane ako ti se neko hvali,zali ili traca np odbija te i mislis lose o toj osobi i fokusiras se na osobu.
 

Back
Top