Odlomci knjiga koje volimo

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
U svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost. Sve što je pretežno lično, individualno (ma u kom pravcu) nepoželjno je pre svega zato što je obećanje “sveta”, kao čiste negacije palanke, dakle, obećanje stilske polivalencije, a ova polivalencija je, za palanački duh, čisto otelotvorenje kakofonije, muzika samog pakla
Radomir Konstantinović… Filosofija palanke
 
Svašta se može od čoveka učiniti. Današnji vatreni mladić užasnut bi ustuknuo kad biste mu mu pokazali njegovu sliku kakav će biti u starosti. Ponesite sa sobom, kad prelazite iz nežnog, mladoga doba u surovo i bezdušno zrelo doba -ponesite sa sobom sve lepe pokrete duše čovečije, ne ostavljajte ih uz put, docnije ih nećete naći. Strašna je i užasna starost što vam ide u susret; ona ništa ne daje, ništa ne vraća. Grob je milostiviji od nje; na njemu će se napisati: "Ovde je sahranjen čovek"; ali ništa nećeš moći pročitati na hladnim, neosetljivim crtama nečovečne starosti.
Nikolaj Gogolj "Mrtve Duše"
 
Imao je rijedak i dragocjen dar da ljude potčini riječima. Njegova priča je tekla mirno, povezano, sve je izlazilo jedno iz drugog, kao da je odmotavao klupko konca, ali se on sam krio iza svoje priče, ništa nije naročito naglašavao, nije se smijao, nije se nametao, puštao je svoj tihi glas da tka i žubori između njega i njih, pojačavajući utisak kratkim jedva primjetnim stankama, iako je izgledalo da mu nije stalo do utiska, da je sam uživao u tom govorenju koje nije imalo nikakvu svrhu ni cilj, kao da je samo sebi dovoljno.

”Magla i mjesečina”, Meša Selimović
 
Zaćutavši za trenutak starac je podigao prst k' nebu i rekao:
-Beskonačnosti ima. Ona je tu. Kad beskonačnost ne bi imala svoje ja, ja bi bilo njena granica,
ona ne bi bila beskonačna; drugim rečima, ne bi je bilo. No, nje ima. Dakle, ona ima svoje ja. To ja beskonačnosti, to je Bog.

Viktor Igo ..Jadnici
 
“Da je život, svaki život bez iznimke, povezan s patnjom, da se bolesti ne mogu izbjeći, da starimo i ne možemo pobijeći smrti - to su zakoni ljudske egzistencije. Zakoni koji vrijede za sve ljude na cijelome svijetu, svejedno koliko se vremena mjenjala. Ne postoji moć koja bi čovjeka spasila od boli ili tuge zbog tog uvida, osim njega samoga. A usprkos svemu, život je dar koji čovjek mora poštovati. Dar pun zagonetki u kojima su patnja i sreća nerazdvojno povezane, a svaki pokušaj da se dobije jedno bez drugoga sigurno će propasti.”

“Otkucaji srca”, Jan-Philipp Sendker
 
TKO JE KRIV?
Ona mi je pružila svoju nježnu, blijedu ruku... a ja sam je surovo i grubo odgurnuo. Na mladom, ljupkom licu ocrtala se nedoumica; mlade dobre oči gledaju me prijekorno; čista, mlada duša ne razumije me.
- Što sam skrivila? – šapću njene usne.
- Što si skrivila? – Ni najsvjetliji anđeo s najsjajnijih visina nebeskih nije nedužniji od tebe.
Pa ipak, nanijela si mi veliku krivicu. Želiš li doznati za tu tešku krivicu koju ti ne možeš shvatiti, a ja nisam kadar da ti objasnim?
Evo je: Ti si – mladost, ja – starost.
Turgenjev
 
Ima jedan američki pisac koji se zove Jack London“, poče Mijake.
„Da, onaj tip koji je pisao o vatri!“
„To je taj. Dugo je mislio da će umreti tako što će se utopiti u moru. Bio je u to potpuno siguran. Da će skliznuti i pasti u more noću i niko neće primetiti, i on će se utopiti.“
„I zbilja se utopio?“
Mijake zatrese glavom.- „Ne. Ubio se morfijumom.“
„Znači, nije mu se ostvario predosećaj. Ili je možda sam preduzeo korake da se ne ostvari?“
„Na prvi pogled tako izgleda,“ reče Mijake i zastane na trenutak. „Ali, na neki način, imao je pravo! Zbilja se utopio sam u tamnom moru. Postao je alkoholičar. Utopio je telo vlastitom očaju – do same srži – i umro je u mukama. Predosećaj nekad znači nešto drugo. A ono što znači može biti mnogo snažnije od stvarnosti. To je najstrašnije kod predosećaja. Razumeš šta mislim?“
Junko je neko vreme o tome razmišljala. Nije razumela šta misli.
„Nijednom nisam razmišljala o tome kako ću umreti“, rekla je. „Ne mogu o tome da mislim. Ne znam ni kako ću živeti!“
Mijake klimnu glavom. „Znam šta želiš da kažeš“, reče. „Ali može se reći da postoji način života kojim upravlja način na koji će osoba umreti.“

“Posle potresa”, Haruki Murakami
 
"Sve što je izvan dohvata naše ruke, sve što nije potpuno naše, s čim nismo srasli tako da postane isto što i mi, to je tuđe, ničije, ne štiti.
To je kao vjetar, ništa, nemaš na čemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oči su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir.
Šteta što to ne znaš. A možda i znaš, ali nije dovoljno samo znati. Treba zavoljeti mir, a ti to ne možeš.
Ti si kao i ostali svijet, ti si svijet, otkinula si se, ludost te uhvatila i baca te u naručje svakoj nevolji. Čak i kad znaš da je nevolja neizbježna."
Magla i mjesečina- Meša Selimović


tumblr_n2pvdjx0N31s1gcxio1_500.jpg
 
Tajnu čuvamo jer tajna čuva nas. Skrivena - ona, takodje skriva. Sve je u tajni i oko nje zapravo dijalektično: tajna je uvek - odnos.
Odnos je rodna kuća, prius svakog oblika saradnje. Nema saradnje koja se u svom bitnom (kao saradnja) ne odvija pod zaštitničkim krovom tajne.
No, znamo li mi, znam li ja svoju prvu tajnu (osnovno svoje poslanje)?
Poznaje li tajna mene (najbitniju moju želju)?
U igri dveju moći, ko je kome upit?
Ko je čiji štit?
Ko koga stvara?
Svojim sasvim posebnim postojanjem, jamčim li ja bit ove tajne o sopstvenom biću, ili to tajna zajamčuje u meni iskonsku glad (glad iskoni) za otajstvom kao takvim?
I ko se, u ovom skrivenom ogledanju (u skrivenom ovog ogledanja, u ogledanju samog skrivanja), zapravo - ogleda?
Ko je, tu, ogledalo?
U svemu je, nema sumnje, izvesno samo jedno: tajna nikada nije Jedno i Samo, nije slučaj niti sled, nje prozir ni čudo.
Tajna je ono što nas - a da toga nismo ni svesni - čuva, i što mi - donoseći ga i odnoseći - takodje, mada bez jasnog znanja, čuvamo.
Dok smo pak, Ovde, to Ono jeste, i ostaje, naprosto - Tajna.

”Tajna”,
Jovan Pejčić
 
Kako to da je moguće voleti dva muškarca ali na sasvim drugačije načine? Kako to da jedan muškarac traži vašu vernost i filozofiju, a drugi vašu požudu i deltu? Zašto je ljubav tako prokleto različita? I zašto su muškarci tako nespremni da priznaju da se žene isto tako razlikuju kao i oni? Mi žene čak se i više razlikujemo, u stvari. Malo dobra donelo mi je da filozofiram ovako! Nije mi nimalo olakšalo bol. Muškarci su bili slepi i uskogrudi, ali ja sam volela jednog od njih!
Erika Jong ..Deset muza
 
Odista, i ja sam naučio čekati i to iz temelja, ali čekati samo na sebe. Ali sam prije svega naučio stajati i
hodati, i trčati i skakati, i uspuzati se, i igrati. Jer u tome je moj nauk: tko hoće jednom da nauči letjeti,
taj mora prvo naučiti stajati i hodati, trčati i uspuzati se i igrati, ne nauči se u letu letjeti!

“Tako je govorio Zaratrusta”, Friedrich Nietzsche
 
Zaljubljenost ima kraći garantni rok od čajnika, a u braku se od čajnika manje i koristi. Bolje je biti naoružana slepom verom da će se kad je jednom nestane, ljubav ponovo vratiti. I hoće, vratiće se. Protekle godine sam naučila da ljubav u braku nikad nije ni potpuna ni završena. Da mora biti savitljiva, prilagodljiva. Ako se suviše navikneš na one divne ljubavne žmarce, nećeš imati čime da ih nadomestiš kad iščeznu.
Erika Jong.. Deset muza
 
"Čovjek može podnijeti nevjerovatno i nemoguće, napori duha mogu biti neočekivano veliki i daleko iznad snage.
Čovjek može da udivljen stane nad veličinom svoga djela i odricanja; mnogo može duh, ali ne bez posljedica.
Ne podlegne, ali napukne nevidljivo i izgubi dragocjenu sadržinu, ostane kao suha i prazna posuda,
i čovjek se može ponositi da je podnio sve, ali sreće nema, jer je izgubio sposobnost da se svom uspjehu raduje."

Andrić - "Ex Ponto"
 
Током много недеља успео сам да је, веома постепено, убедим да говори. Након што је превазишла многе отпоре, саопштила је да је живела на месецу. Месец је, чинило се, био настањен, али је у почетку видела само мушкарце. Они су је одмах повели са собом и сместили у подмесечево боравиште где су чували своје жене и децу. Пошто је на високим планинама месеца живео вампир који је убијао и киднаповао жене и децу, људима са месеца је претила опасност да изумру. Због тога је женска половина људства морала да живи у подмесечевом станишту.

Јунг: Сећања, снови, размишљања
 
Моја пацијенткиња је одлучила да учини нешто за људе са месеца, и наумила је да уништи вампира. Након дугих припрема, почела је да очекује вампира на тераси куле која је подигнута у ту сврху. После многих ноћи, проведених у ишчекивању, коначно је угледала чудовиште како се приближава из дањине, летећи према њој попут велике црне птице. Она је узела свој дугачак жртвени нож, сакрила га испод плашта, и чекала да јој се вампир приближи. Изненада се зауставио пред њом. Имао је неколико пари крила. Његово лице и читаво тело били су прекривени тим крилима тако да није могла ништа да види осим његовог перја. Како је била зачуђена тиме, обузела ју је радозналост да открије његов прави лик. Приближила му се, с руком на ножу. Изненада, крила су се растворила, и човек неземаљске лепоте нашао се пред њом. Стегао ју је својим крилатим рукама у челични загрљај, тако да више није могла да потегне нож. У сваком случају била је толико опчињена вампировим изгледом да не би ни била способна да га нападне. Тада ју је подигао са терасе и одлетео са њом.
(Исто)
 
To predavanje se brzo završilo i bilo je sasvim drukčije nego što je zamislio. Jedan učenik, koji je već više puta osvojio šipkovu grančicu, rekao je odmah na početku: Gospodine nastavniče, ispričajte nam kako je na frontu. Nastavnik se ugrizao za usnu i rekao: Nije onako kao što mislite. Onda mu se lice skamenilo, a ruke su počele da mu drhte, takvog ga uopšte nismo poznavali. Nije onako kao što mislite, ponovio je. Zatim je spustio glavu na sto, oklembesio ruke sa stolice kao da je krpena lutka i zaplakao.
Herta Miler.. Ljuljaška daha
 
Prema Platonu u početku stvaranja svijeta muškarci i žene nisu bili kao danas;postojalo je samo jedno biće.,nisko,sa jednim tjelom i vratom,ali je glava imala dva lica,svako je gledalo na svoju stranu.To je izgledalo kao da su dva stvorenja spojena na leđima,sa dva različita pola,četiri noge,četiri ruke.
-Međutim grčki bogovi su bili ljubomorni,vidjevši da je jedno stvorenje sa četiri ruke radilo više,da su dva lica koja gledaju na suprotne strane bila opreznija i niko nije mogao da in napadne neopaženo,a četiri noge omogućavale su dugo hodanje ili stajanje bez velikog napora.
I što je bilo najopasnije,nije mu bio potreban niko za stvaranje potomstva!
-„Dakle“, reče Zevs,vrhovni vladar Olimpa-„imam plan da ovi smrtnici izgube svoju moć.I jednim gromom,isječe stvorenje na dva dijela, stvori muskarca i ženu.To je u mnogome povećalo svjetsku populaciju,i u isto vrijeme dezorjentisalo i oslabilo one koji su na svijetu živjeli,jer su morali ponovo da traže svoju polovinu, da bi je ponovo zagrlili i u tom zagrljaju obnovili svoju staru snagu,sposobnost da izbjegnu prevare,otpornost da tokom dugih perioda izdrže naporan rad.
-I taj zagrljaj u kome se dvoje ponovo spajaju jeste ono što mi danas zovemo sexom!!!

„Jedanaest minuta“, Paolo Koeljo
 
Законе, кажу, у држави увијек издаје зацело онај дио који има власт... Мислиш ли, дакле, да ће икада пук или какав други носилац власти или пак тиранин, када изнесе победу, својевољно издавати законе који ће се у првом реду обазирати на друго што, а не на оно што користи трајном очувању његове власти?
Прекршитеља тих закона казнит ће, дакле, њихов творац као кривца називајући свој поступак праведним.

Платон: Закони
 
"Sve ima svoje granice." - Kako je jednostavno ponoviti te reči banalne klasične istine. Kako lako prihvata tu istinu onaj koji nikad ni u čemu nije osetio potrebu ni pokušao da ide daleko i tako se nije ni mogao naći na nekoj granici. Uostalom, u detinjstvu, dok su čovekove snage nerazvijene, pitanje granica i ne postavlja se pred nas, jer se ozbiljno i ne sukobljavamo s njim; tek sa mladošću i zrelim godinama počinju naši sudari i naši obračuni sa granicama, a starost i smrt i nisu drugo do poslednje granice naših snaga i našeg trajanja.
Tada je i samo naše postojanje , kao takvo, nerazdvojno vezano sa pojmom granice, i to svuda i u svemu. I naši najveći usponi i "uspesi" u stvari su samo granice naših moći i nastojanja , tek obrnuto protumačene i drugim imenom nazvane. Ono što ponekad u svom ili tuđem životu nazivamo "vrhunac sreće", samo je jedna od tih granica, a naš grob, koji nas pouzdano čeka negde, u zemlji ili u kamenu, poslednja je od naših granica. Tek kad jednom i njega, zajedno sa nama, nestane u prostoru i sećanju, možemo se nadati da ćemo se osloboditi prokletstva granice i ući, valjda, u bezgranično carstvo nepostojanja.

“Znakovi pored puta”, Ivo Andrić
 
"Šta je nesanica?
Pitanje je retoričko, odveć dobro znam odgovor.
To je strahovati i brojati u gluvo doba noći surove, neminovne otkucaje; to je pokušavati sa bezuspešnom vradžbinom, ravnomerno disanje, to je težina tela koje se naglo prevrće na drugi bok, to je stiskati očne kapke, to je stanje slično groznici i koje, svakako, nije java. To je izgovarati odlomke paragrafa pročitanih pre mnogo godina, to je znati da ste krivi što ste budni dok drugi spavaju, to je hteti uroniti u san a ne moći uroniti u san, to je užas 'biti' i nastavljati da budete, to je sumnjiva zora."

"Šta je dugovečnost?
To je užas biti u ljudskom telu čije se sposobnosti smanjuju, to je nesanica koja se meri desetinama dana, a ne čeličnom kazaljkom, to je teret mora i piramida, drevnih biblioteka i dinastija; zora koju je video Adam, to je znati da sam osudjen na svoju put, svoj mrski glas, svoje ime, na naviku sećanja, španski jezik - kojim ne umem da baratam, na čežnju za latinskim - koji ne znam, to je želeti da utonem u smrt i ne moći utonuti u smrt, 'biti' i nastaviti da budem."

Borhes "Šifra"
 
Kada neko traži, reče Sidarta, lako se može dogoditi da mu oko vidi samo ono
sto traži, da nije u stanju bilo šta da nadje, da primi u sebe, jer misli samo na ono
za čim traga, imajući svoj cilj opsednut je tim ciljem. Tražiti znači imati cilj.
Ti si, možda odista jedan od onih koji traže, jer, težeći za svojim ciljem, mogo toga
ne vidiš što ti je neposredno pred očima.

”Sidarta”, Herman Hese
 
"Postavljeno vam je neocekivano pitanje, vi cak i ne uzdrhtite, u sekundi ovladate sobom i znate šta treba da kažete da biste sakrili istinu,
i govorite veoma ubedljivo, i nijedna bora vam se na licu ne pokrene, ali - avaj - uznemirena pitanjem, istina sa dna duše u trenutku uskace u oci i sve je gotovo!Ona je primecena, a vi ste uhvaceni!"

Mihail Bulgakov…. Majstor i margaritra
 
Kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigdje drugo. Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim dogadjajima. Voleo sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti.
Voleo sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumem da li smo se voleli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog deteta, koje nije uspevalo da pronadje drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.
Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti. Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te poslednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka. Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje. Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe.
Alberto Moravija Tajna
 
Duboko znanje jest biti svestan smetnji pre smetnji, biti svestan opasnosti pre opasnosti, biti svestan razaranja pre razaranja, biti svestan nesreće pre nesreće. Snažna akcija jeste treniranje tela bez opterećenosti telom, vežbanje uma bez korišćenja umom, radeći u svetu, a da se ne bude pogođen svetom, provodeći zadatke, a da se ne bude zatrpan zadacima.

“Umetnost ratovanja”, Sun Tzu
 
Bili smo nesretni i on i ja, tako smo bar malo jedan drugome pomogli. A više mi nije ni važilo baš da se mlogo čuvam. Moj Dobrivoje se već bio oženio s drugu ženu. Nisam od njega imala šta da se nadam.Ne znam da l' si gledao pijani ljudi. Ja sam i' mlogi videla. Jedan tako oće da peva i da se veseli, drugi oće da se svadja i bije, onaj, pa, oće da spava el' da juri ženske. A ima i taki što oće da sednu u prvi kamion koji naidje i da s njega u beli svet otidnu, posle kad se otrezne, ne mož' vazdan da se vrnu.Ovaj Ljubiša, nije ko drugi kafedžije, bio pijanica i opšte retko se napivao, a kad se napije, sedne pa plače. Namesti se na tronošku kraj šporeta, puši cigaru, a niz nos mu i obrazi lete suze ko da mu u oči ušo dim. I onda govori kako mu život otiš'o u ništa i kako više nema zašta da živi."Ja sam se, veli, " s moj život razminuo kaj da se nikad nismo ni sreli, a to što sad živim, nije život, no svinjska balega. Ja nemam zašta da živim."Sam tako.A sutradan opet vazdan radi k'o da nije bilo ništa. I ono jučeranje ne spominje...

Dragoslav Mihajlovic .Petrijin venac
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top