jako fino..
Artur Gordon Pim?...
Gde si bre
@Black_star 
... Avanture Artura Gordona Pim-a....

gde se seti te knjige

puno toga si pročitao i dobro pamtiš, svaka čast... Ja tu knjigu nisam pročitao, nikada je nisam ni u rukama držao, iako je Edgar Alan Po u pitanju... mnogo toga nisam pročitao. Ovo je isto tako jako zanimljivo u kontekstu našeg poslednjeg razgovora, ali šta ću tu, ja ili ti... poezija je čudna, isto kao i one "mikro priče", barem kada sam ja u pitanju, dešava se to da ako reči i tema "slete" na mene, ja u tom slučaju, to što je "sletelo" moram odmah da zapišem... ako ne zapišem to se više ne vraća, istom snagom... Kasnije mogu da dopunjujem, pišem ili brišem... Sada, to što se rečenica "...na obzorju veličanstvenog prizora...", ponovila meni i Edgar Alan Pou, uh... o tome smo pričali... ja mogu samo da budem ponosan... I kada smo već kod svega toga, danas je lakše više nego ikada, nešto prepisati ili čak upotrebiti A.I. za generisanje umetničkog dela ali ja bih se osećao jako loše - "bedno i besmisleno", prvo pred sobom, a da ne koristim okean misli i ideja koji je u meni (pa neka se neke i podudaraju). Sve ono što smo pročitali i ono što smo "na jedno uvo čuli", videli, shvatili... (možda sam i ja, baš tako, negde "uz put", ni ne shvatajući to, pokupio i utisnuo, pečatirao "obzorje i veličanstven prizor". Ali na žalost, slabo šta, od svega što čovek poseduje, baš malo, on može da iskoristi za sebe... sve kao u snu... Sada jeste, za sekund više nije i "nema ga"... ostaju iza nas dela i ne-dela, pa sada kako ko hoće... prepisivanje je ne-delo

ove "sinhro-situacije" me ne uznemiravaju previše, čak suprotno....
A evo kako neko može "lepo" i "inteligentno", da piše a da to ne bude on lično
Čempres
U visinu se čempres pruža,
Uz nebo svoje grane vuče.
Kao čuvar tajni tih stoji,
U svakom vetru tiho poji.
Njegovo lišće tišinu krije,
I njegova senka duše hrani.
Kroz stoleća stoji nepomičan,
Simbol večnosti, večito stan.
U njemu pesma vekova spi,
Kroz vetrove melodije stvara,
Neka njegova moć nas obasja,
Čempres, večni spomen, večna draža.
U svom miru, čempres ostaje,
Kroz život svoj mirno putuje.
Neka nas uči večnosti zvuk,
Dok nam šapuće: "Vreme je tvoj drug".
Autor:
ChatGPT
I najluđe od svega je to što npr. pesma, bez obzira što je copy-paste od početka do kraja, dobija neko svoje mesto...
Postoji i to da ja npr. imam pravo, kao autor, da sve moje pesme "obrnem naopačke" i ponovo izdam kao nove... to je dopušteno, tako da je "... na obzorju veličanstvenog prizora..." moglo da bude i "... na rubu, pred očima... ali ostaće kako sam prvo i napisao... u slavu E.A. Poa
Pisati danas, autentično, voljno i konstanto težiti tome, opisati sve svoje "unutrašnje svetove" a truditi se da ne da "paraš" uši sebi i drugome je teško...
Veliki pozdrav za tebe
@Black_star