To su nesigurne osobe, koje zele da im ide sve po njihovom, ili da zadrze decka ako ne milom onda silom. To mogu biti primeri tipa "Jos jednom li odes da se vidis sa drustvom a da mi se ne javis (da me pitas za dozvolu)" raskidam sa tobom, ili "sledeci put ako te pozove koleginica sa posla, raskidamo", ili "samo li mi ne odgovoris na poruku, raskid (prevaricu te, ima ko hoce da odgovori)" da ne pominjem druga verbalna ponizavanja. Jednostavno, unistis nekom samopouzdanje i onda ga drzis u (gvozedenoj) saci, a u toj gvozenoj saci, toj nasilnoj ljubavi nema srece.
Istina, ima i takvih muskaraca, ali postavlja se pitanje, ako nekog volis i postujes kao osobu, zasto mora da bude sve po tvom? Zasto nekog moras da vredjas, ponizavas, ucenjujes, lomis, ako ga (navodno) volis? Zar se ta druga strana nista ne pita? I ko jos zeli da zivi u totalitarnom rezimu sa nekim, a onda kada krene izbegavanje, kuliranje i sl, onda krenu price "ne volis me, mislis da sam lud/a, ti si kriv sto si sebican/a" a ne zapita se zasto taj neko izbegava tu osobu. Ironija je sto se ti ljudi plase da nekog ne izgube, pa onda tako "cvrsta ruka" i ludilo, ali upravo ta cvrsta ruka je ono sto odbija i tera ljude da beze glavom bez obzira.