Desava mi se npr. da imam neki konflikt sa nekim, npr. skoro smo u organizaciji smenili predsednika iste koji je pokusao da ostvari neku protivpravnu materijalnu korist, i sad, posto sam ja kao jedini zaposleni pokrenuo inicijativu za opoziv kod izvrsnog odbora, on je krenuo da agituje protiv mene. Otisao je u policiju i javno tuzilastvo gde je prijavio da sam neko ko krade pare i falsifikuje potpis i dokumenta. Policija je dosla, izvrsila kontrolu poslovanja za zadnje 4 godine i utvrdila da je sve u redu. I sad, kad se slucajno na ulici sretnem sa tim bivsim predsednikom, osetim strahovitu neprijatnost dok on hoda u mom pravcu i ja ka njemu i dok se mimoilazimo. Pritom me on gleda onako, besno i zlobno, a ja se osecam jako lose i gledam u zemlju. Kako da ostanem hladan na taj susret i pogled. Isto mi se desava kad udjem u neku zescu raspravu sa nekim, formalno se nismo posvadjali "do kraja" ali kad se sretnemo na ulici osecam odbojnost prema njemu, a opet, posto nismo isli "do kraja" jako mi tesko pada da moram da stanem sa njim i da se pozdravim. Kako bi ste vi reagovali u tom slucaju?
Primenio je na tebi indirektno i direktno silu. Ali silu koja nije bila njegova, već na pozajmicu. Ovo te iritira. Svakog bi. Koristio je izandjale prangije onoga što na televiziji još uvek samoubedjeno predstavljaju kao 'državno-upravljački/redarski sustav', čiji je element, do smene sa svoj položaja i bio. Demonstrirao je silu, a ti si, čini mi se, naučen da poštuješ autoritet. Čovek je bednik. Plavci su glupani. No, to je neosporno bila agresija na koju nisi odgovorio adekvatno, osim apsorbujući udarce i okrećući dupe. Hoću reći, gnevan si jer si radio (želim da mislim) pravu stvar, jer nisi uzvratio (jer bi neko trebao da te sačuva, kao vrednog uzbunjivača, koje tako vredno dižu u nebesa, dok su samo u teoretskom aspektu), ali te je instinkt ili oprez, naučen ili tebi urodjen odveo u upošljavanje psihološkog mehanizma, reakcione formacije. Koji te navodi da reaguješ apsolutno suprotno, makar na privid, u odnosu na ono što u biti osećaš. Jedino je sreća što ništa nisi zabrljao, u prošlosti, te bio, verovatno na svoj jad, pošten u svom radu. Naivčino. No, isplatilo ti se ipak, ispada. Makar u ovoj instanci. Želim da mislim da je neko ipak bio stao uz tebe, u podnošenju takve prijave, vredni gospodine uzbunjivaču.
Mada, šta ja pričam. Ovaj narod je jad.
Nemoj da se pozdravljaš sa njim, osim ako mu ne spremaš nešto lepo u budućnosti, pa ti je privid normalnosti potreban. Najzdravije bi bilo da ga patosiraš. Ali, možda ne i najisplativije. Zašto jednostavno ne sublimiraš svoju nervozu i gnev? Počni da trčiš. Učlani se u neki sportski klub. Udaraj malo džak u teretani ili kući. Nadji neki novi hobi. Upoznaj nove ljude. Tako nešto.
A kad ti isti lik naidje na pik, nešto duljije niz vremensku ulicu. Stvari se menjaju, sreća nije konstanta.