Објављена фотографија Вучића када је протеривао људе из Земуна јер су Хрвати

Па како се то десило да си уместо у загрљај вољене "Мајчице" скренуо на погрешну страну?
cista sreca, igrao sam lutriju; da su kojim slucajem rusi imali lutriju kao ameri ko zna...
 
cista sreca, igrao sam lutriju; da su kojim slucajem rusi imali lutriju kao ameri ko zna...
Наравно, тако чиста душа не би се никада полакомила на декадентни материјализам Запада.
 
Prije toga je ubijena jedna hrvatska obitelj negdje u tzv. RSK, jel to dovoljno opravdanje?
To nije opravdanje već pokušaj laži. Hrvatska je tih godina krenula u terorizam i terorizmom se odvojila od SFRJ, uz pomoć zapada. Terorizmom je i proterala skoro pola miliona svojih državljana.
 
Није Барбалић протеран из Београда зато што је Хрват, него је имао имовинско-правних проблема са станом.Није исто губитак својине на стану и протеривање.

У конкретном случају, примењују се двоструки аршини.За Барбалића се сматра да је станарско право својина, а за стотине хиљада Срба из РСК и Хрватске станарско право није својина.

Све то треба решити на јединствен начин, да Хрватска врати станове Србима-носиоцима станарског права, а да Србија врати стан Барбалићу и другим Хрватима који су "протерани" из Београда, ако их има, а ја нисам чуо да има још неки случај.

Такође, треба по сили закона поништити све уговоре о размени непокретности из Хртковаца, да Хрвати добију назад своја имања у том селу, а да се Србима врате њихове некретнине у Загребу, Задру, Ријеци, које су разменили са Хрватима у Хртковцима.

Не може Барбалићев случај да се решава изоловано.
 
To nije opravdanje već pokušaj laži. Hrvatska je tih godina krenula u terorizam i terorizmom se odvojila od SFRJ, uz pomoć zapada. Terorizmom je i proterala skoro pola miliona svojih državljana.
Ово пишу сами Хрвати:

- U vrijeme trajanja vojno redarstvene akcije "Oluja" 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić kraj Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Zločini nisu procesuirani.


- Ubojstva najmanje petoro civila u Mokrom Polju (Knin) započela su 6. kolovoza tijekom akcije "Oluja" i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Zločini nisu procesuirani.


- Između 7. i 8. kolovoza 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Zločini nisu procesuirani.


- U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila. Zločini nisu procesuirani.


- 25. kolovoza 1995. u selu Grubori (Knin) ubijeno je šestero civila. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.


- Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16,00 sati u selu Gošić (Kistanje) ubijeno je sedmoro civila. ŽDO iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij istrage protiv nepoznatih počinitelja.


- Za vrijeme VRA "Oluja", pa do konca 1995. godine u selu Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena. Zločini nisu procesuirani


- Dana 28. rujna 1995. godine, u selu Varivode (Kistanje) oko 17,00 - 17,30 sati, ubijeno je devetoro civila. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina.


- U vrijeme trajanja akcije 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić kraj Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Vasu Vasića (r. 1920.) i Nikolu Panića (r. 1935.) ubili su vatrenim oružjem - vojska ih je izvela pred kuću i strijeljala. Toga su dana smaknuti i Branko Radinović (r. 1920.), Maša Radujko (r. 1927.) i njen suprug Nikola Radujko (r. 1918.), Tode Marić (r. 1929.), Milka Grubić (stara oko 60 godina), Zorka Kablar (stara oko 80 godina), Milica Šljivar (r. 1936.) i Jeka Opačić (stara oko 80 godina). Zločini nisu procesuirani.


- Ubojstva najmanje petoro civila u Mokrom Polju (Knin) započela su tijekom akcije "Oluja" i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Ružica Babić, r. 1926. ubijena je 6. kolovoza 1995. na pragu svoje kuće. Stana Popović, r. 1926. i Mirko Popović, r. 1952. (majka i sin) ubijeni su 7. kolovoza 1995. u svojoj kući, hicima iz vatrenog oružja. Tom prilikom ranjen je i Obrad Popović (suprug i otac). Stevan Sučević, r. 1934. ubijen je 9. kolovoza 1995. Jeka Kanazir, r. 1928. ubačena je u "Pavlovićevu gusternu". Sahranjena je u Kninu nakon 40 dana. Sava Babić, r. 1913. usmrćena je hicima iz vatrenog oružja 24. kolovoza 1995. ispred svoje kuće. Zločini nisu procesuirani.


- Između 7. i 8. kolovoza 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Među njima su bili Zorojević Aleksa (r. 1928.) iz Donjeg Klasnića - nestao pri napadu na kolonu na području Dvora, Miloš Vladić (1931.) iz Buzete - ubijen na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora; Danica Bulat (r. 1931.) iz Buzete - ubijena na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora, Marija Baždar (r. 1928) iz Buzete - ubijena na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora; Kukulj Milenko (oko 1935.) iz Blatuše - ubijen u koloni na području Dvora; Milić Ljubica (r. 1952.) iz Blatuše - ubijena na cesti Glina - Dvor kada je iz šume pucano po koloni vatrenim oružjem; Milić Đurđica (oko 1967.) iz Blatuše - ubijena na cesti Glina - Dvor kada je iz šume pucano po koloni vatrenim oružjem; Mraović Ana (r. 1905.) iz Bovića - nestala u koloni kod sela Rujevac; Mraović Mile (r. 1931.) iz Bovića - poginuo od granate pri granatiranju kolone kod Gline; Stanojević Stanko (r. 1918.) iz Bovića - ranjen pri granatiranju kolone kod Gline i od tada mu se gubi svaki trag; Komadina Stevan (r. 1930.) iz Bovića - poginuo od granate pri granatiranju kolone kod Gline; Rkman Milica (r. 1915.) iz Brnjavca - nestala na području sela Rujevac pri napadu na kolonu od strane HV-a; Pavlović Maca (r. 1923.) iz Trepče - nestala u koloni kod sela Žirovac; Radanović Danica (r. 1924.) iz Šljivovca - nestala u koloni između Gline i Dvora; Radanović Ranka (r. 1932.) iz Čremušnice - poginula pri granatiranju kolone u selo Ravno Rašće; Radanović Miljka (r. 1922.) iz Čremušnice - poginula pri granatiranju kolone u selo Ravno Rašće. Zločini nisu procesuirani.


- U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila. Marija Brkljačić-Ugarković, r. 1921. živa je zapaljena u kući. Staka Ćurčić ubijena je istoga dana. Sava Lavrnić, r. 1903. i Petar Lavrnić, star oko 65 godina, majka i sin, također su ubijeni 12. kolovoza 1995., a njihova je kuća zapaljena. Istoga dana ubijeni su i supružnici Mara i Rade Mirković. Mika Pavlica, r. 1904. zapaljena je u kući. Mika Sunajko, r. 1915. ubijena je u blizini Klapavica. Njen suprug Rade Sunajko, r. 1909., ubijen je u blizini kuće G. Mirkovića u Poljicama. Zločini nisu procesuirani.


- 25. kolovoza 1995. kad su pripadnici UN i svjedokinje prišli selu Grubori (Knin) vidjeli su većinu kuća u plamenu i pronašli 5 ubijenih civila. Svjedokinja je rekla da je u štalama gorjela živa stoka. Dozivala je supruga i otrčala do jedne livade gdje je vidjela njihove dvije krave, prostrijeljene su ležale na travi. Nedaleko od tih krava bilo je tijelo Jove Grubora (r. 1930.) grlo mu je bilo prerezano i nedostajalo mu je pola lica. Svjedokinja je zapomagala i otrčala u kuću 80-godišnjeg Miloša Grubora koji je bolestan ležao u krevetu. Zatekla ga je na podu u pidžami, ležao je u lokvi krvi. Pokraj njega su bile ispaljene čahure. Zbog noći UN ih je prevezao u Knin. Sutradan su sa pripadnicima UN nastavili potragu za još četvero mještana. Na zgarištu svoje kuće svjedokinja je vidjela, ispod nagorjele grede, noge. Nakon što je razgrnula pepeo ispod grede našla je svoju 90-godišnju svekrvu Mariju, ležala je na leđima, lice prekriveno rukama, svu opečenu. Na livadi gdje je našla muža našli su još dva leša: 51-godišnju Milicu Grubor izbodenu nožem i izrešetanu rafalima. Nedaleko od nje bio je leš Đure Karanovića (r. 1950.) koji je na vratu imao rane od noža a na grudima rane od rafala. Jovan Grubor star 73 godine zapaljen je sa svojom kućom. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.


- Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16,00 sati u Gošić (Kistanje) je došao bijeli auto. Čulo se nekoliko pucnjeva iz automatske puške. Poslije desetak minuta isti auto se udaljio iz sela. U zaseoku Borci su tada ubijeni: Dušan Borak (56 godina) i Milka Borak (80 godina), u kući Save Borka ubijeni su Savo Borak (70 godina), Grozdana Borak (70 godina) i Vasilj Borak (70 godina), u susjednoj kući ubijena je Kosovka Borak (77 godina), u kući pored ubijena je Marija Borak (81 godina). ŽDO iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij istrage protiv nepoznatih počinitelja.


- Za vrijeme VRA "Oluja", pa do konca 1995. godine u selu Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena: Dane Bolta, star 90 godina; Sava Bolta, stara oko 70 godina; Branko Jelača, star oko 67 godina; Marija Jelača, r. 1913.; Milica Jelača, r. oko 1927.; Ana Jelača, stara oko 50 godina; Smilja Jelača, stara oko 90 godina; Dušan Kesić, r. 1939.; Mileva Kolundžić, stara oko 70 godina; Danica Sovilj, stara oko 70 godina; Mara Sovilj, stara oko 75 godina; Mira Sovilj, stara oko 50 godina; Rade Sovilj, r. oko 1947. i Vlado Sovilj, r. 1931., koji se vratio kući iz izbjegličke kolone. Zločini nisu procesuirani


- Dana 28. rujna 1995. godine, u selu Varivode (Kistanje) oko 17,00 - 17,30 sati, ubijeno je devetero civila, gotovo dva mjeseca nakon prekida ratnih djelovanja. Brutalno i bez povoda smaknuto je devet osoba, od kojih je najmlađa imala 60, a najstarija 85 godina. 60-godišnji Jovan Berić, 60-godišnji Špiro Berić, 69-godišnji Rajko Berić, 70-godišnja Mara Berić, 85-godišnji Mirko Pokrajac, 75-godišnji Ljubo Duje Dukić, 70-godišnja Mara Dukić, 71-godišnju Milka Berić i 75-godišnji Jovan Berić izrešetani su mecima, uglavnom na kućnim pragovima. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina.

https://www.lupiga.com/vijesti/evo-tko-je-i-kako-ubijen-nakon-oluje
 
Ево историјата случаја:

Даница и Драгутин Барбалић су имали станарско право на спорном стану, али су се 1991 године одселили у Хрватску у њихов стан на Крку, наводно су отишли на летовање 1991 године, пре почетка рата, али се нису никада вратили .Драгутин је и умро у Хрватској 1994 године .У стану је остао њихов син Иван, који је поднео захтев за добијање станарског права на предметном стану.Његов захтев је одбијен, јер је имао у својини кућу у Београду, па није могао добити станарско право.Након тога, општина је наведени стан доделила својој службеници.

Иван Барбалић је остао у Београду годинама после тога,радио је у банци и одселио се у Хрватску тек 2000-тих.
 
Читај случај је добио судски епилог пред судовима и пред Уставним судом.Барбалић је изгубио парницу, а Уставни суд је утврдио да му је једино повређено право на суђење у разумном року, с обзиром да је парница трајала предуго, и одредио му накнаду за ту повреду.

Читаву причу су од почетка преузели "борци и боркиње" за људска права, који су случај искористили за наметање тезе да Србија протерује Хрвате, а имовинско-правни аспект читаве приче су потиснули у други план.Барбалић би вероватно боље прошао са "обичним" адвокатом, који би инсистирао на неким имовинскоправним аспектима, а не на политичком аспекту.Међутим, онда би то била једна обична парница, а не један случај чије се "обљетнице" обележавају.
 
Иван Барбалић је остао у Београду годинама после тога,радио је у банци и одселио се у Хрватску тек 2000-тих.
ko ja za ameriku, znaci i mene ste proterali

Da ne opravdavaš ne bi polemizirao sa komšijom već onima koji opravdavaju.
e vidis tako se komsija bori protiv smradikala i vucica, tako sto nas optuzuje za dekadenciju
Наравно, тако чиста душа не би се никада полакомила на декадентни материјализам Запада.
ljubomoran si jer si ostao kratkih rukava
 

Pogledajte prilog 1178210

FOTO Objavljena fotka Vučića kada je proterivao ljude iz Zemuna jer su Hrvati


Pogledajte prilog 1178207

27. jun. 2022

Ovih dana biće navršeno 25 godina od pokušaja nasilnog iseljenja hrvatske porodice Barbalić iz stana u Zemunu, a u koji se uselila Ljiljana Mijoković, sekretarica u glasilu SRS “Velika Srbija”. Na Tviteru je danas objavljena fotografija sa protesta ispred zgrade, koji je organizovan u znak podrške radikalima. Tu je bio prisutan i Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS, a sada predsednik Srbije i lider SNS, pored kojeg je stajao transprent „Ne damo Zemun ustašama“.

„Ovih dana navršava se 25 godina od Vučićevog proterivanja zemunske porodice Barbalić. Tada se (’97) u Zemunu slikao sa transparentom ‘Barović (advokat) i Barbalić su ustaše’. Taj je predsednik svih građana Srbije“, napisao je novinar Slobodan Stupar.


Kako je ranije pisao portal Mašina, početkom jula 1997, Ljiljana Milojković i njen suprug Ognjen Mihajlović, urednik „Zemunskih novina“ tokom noći provaljuju i menjaju bravu u stanu porodice Barbalić koja je u tom momentu bila na odmoru. Ovaj upad se desio bez svedoka ili prisustva policije, uzurpatori nisu imali nikakav papir kojim bi pravdali svoj postupak. Komšije su sve to javile Barbaliću koji se odmah vratio u Zemun.

Ipak, tu je zatekao samo zatvorena vrata svog stana. Kako se navodi u knjizi „Okupirani grad“ Dragana Stojkovića, advokat porodice Barbalić, Nikola Barović je pokušao da razgovara i postigne dogovor sa Vojislavom Šešeljem, tadašnjim predsednikom Opštine Zemun, ali to nije rešilo probleme.

Barbalić se žalio sudu koji je izrekao privremenu meru povratka u prvobitno stanje do okončanja spora između ove porodice i opštine Zemun. “Mašina” je pisala da je javnim izvršiteljima bilo naloženo da iz stana isele uljeze, članove SRS-a, koji su zaposeli stan porodice Barbalić.

Kako bi dobili podršku javnosti u listovima koje je izdavala SRS pokrenuta je agresivna kampanja protiv porodice Barbalić koju su optuživali da su ustaše.

Do sudskog izvršenja u korist porodice Barbalić nije došlo pošto policija nije mogla da obezbedi asistenciju. A kako bi radikali uspešno priveli kraju ovu svoju kampanju, prema pisanju "Mašine", Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS-a, organizuje kontramiting ispred ovog stana na kojem okupljeni nose parole: „Barović i Barbalić su ustaše“ i „Ne damo Zemun ustašama“.

Kako je je objavio N1 2016, usledili su brojni sudski procesi da bi konačna odluka posle 18 godina bila – porodica Barbalić nema pravo na stan. Zbog toga se JUKOM žalio Vrhovnom i Ustavnom sudu.

Jedna od spornih odluka je bila, kada je Okružni sud poništavao prvostepenu presudu kojom je stan vraćen Barbalićima, odbio je da prihvati svedočenja komšija da je Ivan Barbalić živeo u tom stanu, kao i plaćene račune za struju i komunalije ili potvrde iz vrtića i škole njegovog sina koje to dokazuju, ali je prihvatio tvrdnje troje članova SRS koji su svedočili da je u stanu bilo prašine, po čemu su zaključili da je bio napušten.

Portal Mašina je pre dve godine objavio da slučaj porodice Barbalić ni tada nije bio rešen i da se nalazio pred sudom u Strazburu.

U jeku dešavanja oko iseljenja Barbalića došlo je i do čuvenog TV duela između Vojislava Šešelja i Nikole Barovića, advokata te porodice. Nakon te emisije obezbeđenje lidera SRS je Baroviću nanelo teške telesne povrede za šta je Šešelj podrugljivo govorio da se advokat „okliznuo na koru od banane“.

link

Да је СРС била забрањена после 2000. године, на чему су неке чланице ДОС-а попут Лиге социјалдемократа Војводине инсистирале али су нажалост остале у мањини, сигурно радикал без беџа пореклом из Чипуљића код Бугојна данас не би био у прилици да јаше на грбачи Србијанског народа. Чак и данас радикал без беџа, премда је постао свестан да Европска унија нема алтернативу, преко медија које контролише инсистира на наративима из времена својих идола Црвеног војводе, Баба Јуле и Балканског касапина. Зато је важно што је фотографија - corpus delicti са радикалске акције протеривања једне хрватске породице из Земуна - поново угледала светлост дана!
jel Seronja a jel tvoj Djindjić upao u Tolstojevu i izbacio pravu vlasnicu iz kuće?
 
Sramota za nas Zemun. Kad si mnogo dobar pa im dozvolis da se dosele u ogromnom broju iz njiovih pustahija u ovaj lepi grad. Jeste SRS je prva fasisticka stranka u Srba jos od Ljtoticevog Zbora ,kasnije smo imali Nacionalni stroj i slicne neonacisticke stranke.
Konkretno ovaj stan je koliko se secam zapao za oko nekom iz redakcije fasistickog casopisa Velika Srbija i uselio se u njega. Kako su u to vreme peuzeli opstinu rasprodali su sav poslovni prostor uglavnom Cumetu,zemunskom klanu i Peconiju. Prodali su i obalu zemunskog keja gde su cak nikli porodicne kuce i kafane kod Jugoslavije,hotella. Seselj je cesto sedeo u kafani Stara Kapetanija koju je vodio preko svoga coveka a koji je ranije bio prostor za vencanja,
Nesto najgore je da vam ovakvi dodju u grad ,kasnije su okupirali i N,Sad .Interesantno je da nisu hteli da zive u centralnoj Srbiji .slabo ih ima dole a i u Banatu Backoj. Uglavnom ih interesuje Bgd i Srem.
p.s. stan se nalazi na Karadjordjevom trgu jako atraktivna lokacija .cena m2 je oko 2500evra .Ako je 100m2 250 000evra.
 

Back
Top