Објављена фотографија Вучића када је протеривао људе из Земуна јер су Хрвати

комшија

Stara legenda
Poruka
90.010

1656397966761.png

FOTO Objavljena fotka Vučića kada je proterivao ljude iz Zemuna jer su Hrvati


1656396815385.png


27. jun. 2022

Ovih dana biće navršeno 25 godina od pokušaja nasilnog iseljenja hrvatske porodice Barbalić iz stana u Zemunu, a u koji se uselila Ljiljana Mijoković, sekretarica u glasilu SRS “Velika Srbija”. Na Tviteru je danas objavljena fotografija sa protesta ispred zgrade, koji je organizovan u znak podrške radikalima. Tu je bio prisutan i Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS, a sada predsednik Srbije i lider SNS, pored kojeg je stajao transprent „Ne damo Zemun ustašama“.

„Ovih dana navršava se 25 godina od Vučićevog proterivanja zemunske porodice Barbalić. Tada se (’97) u Zemunu slikao sa transparentom ‘Barović (advokat) i Barbalić su ustaše’. Taj je predsednik svih građana Srbije“, napisao je novinar Slobodan Stupar.


Kako je ranije pisao portal Mašina, početkom jula 1997, Ljiljana Milojković i njen suprug Ognjen Mihajlović, urednik „Zemunskih novina“ tokom noći provaljuju i menjaju bravu u stanu porodice Barbalić koja je u tom momentu bila na odmoru. Ovaj upad se desio bez svedoka ili prisustva policije, uzurpatori nisu imali nikakav papir kojim bi pravdali svoj postupak. Komšije su sve to javile Barbaliću koji se odmah vratio u Zemun.

Ipak, tu je zatekao samo zatvorena vrata svog stana. Kako se navodi u knjizi „Okupirani grad“ Dragana Stojkovića, advokat porodice Barbalić, Nikola Barović je pokušao da razgovara i postigne dogovor sa Vojislavom Šešeljem, tadašnjim predsednikom Opštine Zemun, ali to nije rešilo probleme.

Barbalić se žalio sudu koji je izrekao privremenu meru povratka u prvobitno stanje do okončanja spora između ove porodice i opštine Zemun. “Mašina” je pisala da je javnim izvršiteljima bilo naloženo da iz stana isele uljeze, članove SRS-a, koji su zaposeli stan porodice Barbalić.

Kako bi dobili podršku javnosti u listovima koje je izdavala SRS pokrenuta je agresivna kampanja protiv porodice Barbalić koju su optuživali da su ustaše.

Do sudskog izvršenja u korist porodice Barbalić nije došlo pošto policija nije mogla da obezbedi asistenciju. A kako bi radikali uspešno priveli kraju ovu svoju kampanju, prema pisanju "Mašine", Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS-a, organizuje kontramiting ispred ovog stana na kojem okupljeni nose parole: „Barović i Barbalić su ustaše“ i „Ne damo Zemun ustašama“.

Kako je je objavio N1 2016, usledili su brojni sudski procesi da bi konačna odluka posle 18 godina bila – porodica Barbalić nema pravo na stan. Zbog toga se JUKOM žalio Vrhovnom i Ustavnom sudu.

Jedna od spornih odluka je bila, kada je Okružni sud poništavao prvostepenu presudu kojom je stan vraćen Barbalićima, odbio je da prihvati svedočenja komšija da je Ivan Barbalić živeo u tom stanu, kao i plaćene račune za struju i komunalije ili potvrde iz vrtića i škole njegovog sina koje to dokazuju, ali je prihvatio tvrdnje troje članova SRS koji su svedočili da je u stanu bilo prašine, po čemu su zaključili da je bio napušten.

Portal Mašina je pre dve godine objavio da slučaj porodice Barbalić ni tada nije bio rešen i da se nalazio pred sudom u Strazburu.

U jeku dešavanja oko iseljenja Barbalića došlo je i do čuvenog TV duela između Vojislava Šešelja i Nikole Barovića, advokata te porodice. Nakon te emisije obezbeđenje lidera SRS je Baroviću nanelo teške telesne povrede za šta je Šešelj podrugljivo govorio da se advokat „okliznuo na koru od banane“.

link

Да је СРС била забрањена после 2000. године, на чему су неке чланице ДОС-а попут Лиге социјалдемократа Војводине инсистирале али су нажалост остале у мањини, сигурно радикал без беџа пореклом из Чипуљића код Бугојна данас не би био у прилици да јаше на грбачи Србијанског народа. Чак и данас радикал без беџа, премда је постао свестан да Европска унија нема алтернативу, преко медија које контролише инсистира на наративима из времена својих идола Црвеног војводе, Баба Јуле и Балканског касапина. Зато је важно што је фотографија - corpus delicti са радикалске акције протеривања једне хрватске породице из Земуна - поново угледала светлост дана!
 

Banana​

Mislio je Barovic Nikola,
kad je casu uzeo sa stola,
da Seselja Voju iznervira,
pred narodom da ga degradira.

Mislo je Barovic Nikola
da na Voji slomice se kola,
da ce ici po njegovom planu,
al ` je neko bacio bananu.

Bezao je Barovic Nikola,
jurio ga Vojo oko stola.
Presela bi ustaskom advokatu voda
samo da ga stigao vojvoda.

Ref: Al` u tami
kad ostase sami,
stigla je sa strane
kora od banane.


 

1656687204076.png


Progon zemunskog Hrvata: Fašizam sa Vučićevim rukopisom

Sud je naložio “vraćanje u prvobitno stanje”, odnosno ulazak porodice Barbalića u stan, ali je sudske izvršitelje i policajce koji su “asistirali” sprečila skupina koja je tražila i malo krvi.

w_57660923.jpg



Sud je naložio “vraćanje u prvobitno stanje”, odnosno ulazak Barbalića u stan, ali je sudske izvršitelje i policajce koji su “asistirali” sprečila skupina koja je tražila i malo krvi. Predvodili su je bivši i sadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, piše autor kolumne (EPA)

Navršava se četvrt veka od dana kada je Ivan Barbalić poslednji put boravio u svom stanu u kojem su živele tri generacije njegove porodice; otišao je sa majkom i sinom na more, u Bašku na Krku, a kada je stigao komšije su mu javile da su pripadnici Srpske radikalne stranke upali u njegov dom. Danas je slučaj Barbalić pred Evropskim sudom u Strazburu, presuda se čeka pune dve godine, Ivan je penzioner, živi u Baškoj, kao i njegov sin koji ima mali privatni biznis. Sve što je stalo u četvrt veka života Barbalića zapravo je svojevrsna slika nove istorije države u kojoj je bezakonje steklo pravo građanstva i pre nego što će u sumanutim, krvavim avanturama posegnuti za tuđom teritorijom, životima, sudbinama.

U stan porodice Barbalić provalili su odmetnici okupljeni oko zločinačke Srpske radikalne stranke, tada vladajuće u opštini Zemun i koalicione partnerke Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića na državnom nivou.

Razbojništvo je naredio tadašnji gradonačelnik Zemuna Vojislav Šešelj, u nameri da započne etničko čišćenje Zemuna, progon Hrvata koji je još 1992. počeo da realizuje u Vojvodini, za šta je i osuđen pred Haškim tribunalom. Nameravao je i uspeo da ostvari i dvostruku korist – patnju hrvatske porodice i udomljavanje radikalke Ljiljane Mijoković, sekretarice u zemunskom Poslovnom prostoru, nedugo zatim i supruge Ognjena Mihajlovića, urednika u fašističkoj tiskovini Zemunske novine i priređivača njegovih sabranih dela.

Kontinuitet radikalsko-državnog fašizma​

Sud je naložio “vraćanje u prvobitno stanje”, odnosno ulazak Barbalića u stan, ali je sudske izvršitelje i policajce koji su “asistirali” sprečila skupina koja je tražila i malo krvi. Predvodili su je bivši i sadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.

Četvrt veka kasnije izvesno je da Srbija živi kontinuitet vladavine nasilja i bezakonja, ubire plodove monstruoznog angažmana Vojislava Šešelja i Srpske radikalne stranke na frontovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, paralelno sa njim i u parlamentima Srbije i nekadašnje SR Jugoslavije. Od 90 hiljada glasova na prvim višestranačkim izborima, Šešelj se do 1997. izborio za poverenje 1,3 miliona birača. Toliko je formalno zdravih punoletnih stanovnika Srbije glasalo za njega dve godine po okončanju ratovau Hrvatskoj i BiH.

Zašto bismo zaboravili početak: ratni je zločinac kazao u Hrtkovcima 6. maja 1992: “Svi Hrvati koji su napravili grešku treba da odu”. Objašnjavajući pristalicama kako da Hrvate samo doteraju do granice, pa neka idu kud im volja. U interpretaciji patološkog lažova na radnom mestu predsednik Srbije 2007, na promociji jedne od Šešeljevih kupusara, to je zvučalo ovako: “Kažu Vojislav Šešelj je na mitingu rekao kako treba proterivati ili deportovati Hrvate, a kada pogledate šta se zaista dogodilo, videćete da je Vojislav Šešelj samo pokušao da nađe, i to ne u pravom smislu reči, već samo verbalno, kuću, krov nad glavom za mučenike, srpske izbeglice iz Zapadne Slavonije, za desetine hiljada Srba koje su ustaše Franje Tuđmana proterale.”

Ovde je kontinuitet, slučaj Barbalić mogao je da se okonča nakon pada Slobodana Miloševića, ali je pravno nasilje nastavljeno: opštinski pravobranilac nije odustao od zahteva iz vremena radikalske vlasti da se stan vrati opštini.

Građanski otpor i poraz​

Vratimo se u Zemun, usledili su dani nasilja, ali i suprotstavljanje Zemunaca, prijatelja, komšija, običnog nepokorenog građanstva, školskih drugova Ivana Barbalića i aktivista Savez nezavisnih građana Zemuna. “Prvobitno stanje” više nije postojalo, budući da su Šešeljevi (Nikolić-Vučićevi) razbojnici opljačkali sve što bi svedočilo o identitetu ljudi koji su živeli u svom domu – od nameštaja i garderobe, do foto albuma sa uspomenama tri generacije Barbalića i mesa iz zamrzivača.

“Na tri mitinga ispred naše zgrade okupljali su se radikali, među kojima su bili i Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Na skupovima su se okupljali su se moji prijatelji, kolege iz Beogradske banke; bili su tu advokat Nikola Barović, advokatice Biljana Kovačević-Vučo i Milica Litera, Dragan Stojković, aktivista, urednik nezavisne Hronike za Zemun, novinarke i novinari Studija B, Radija B92. Komšije i žitelji Zemuna koji su ustali protiv fašizma na delu, a ono što se dešavalo u Zemunu pod Šešeljevom vlašću uistinu je bio fašizam. U fotokopirnicu mog prijatelja Ljubiše Rankova ubačena je bomba, Šešeljeve pristalice pretile su, potezale pištolje”, podseća se Ivan Barbalić.

Otimačima je, pak, išlo dobro, Ljiljana Mioković, sada Mihajlović, dogurala je do poslanice radikala u parlamentu Srbije, u kojem je u pretprošlom mandantu bila – a šta drugo – potpredsednica skupštinskog Odbora za ljudska i manjinska prava. Stan Barbalićevih u Ulici Radiča Petrovića prijavila je, ispunjavajući poslaničku obavezu, kao svoju imovinu. Nije odgovarala na pitanja autora ovog napisao o tome kakav je osećaj živeti u tuđem stanu.

Šešelj je danas bogati ratni zločinac (siromašni ratni zločinac je contradictio in adiecto), nije ušao u Skupštinu Srbije na još nezavšenim parlamentarnim izborima, njegovi su se birači priklonili njegovom učeniku – Aleksandar Vučić osvojio je 2.224.948 glasova ili 58,59 odsto u prvom krugu predsedničkih izbora.

Ustavni sud Srbije odbacio je 2019. žalbe Ivana Barbalića na povredu prava na imovinu i pravnu sigurnost; bilo bi neobično i besmisleno bez istinskog apsurda: posle 21 godine Ustavni sud dosudio mu je obeštećenje države od 600 evra, s obzirom na to da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Dragan Stojković, jedan od osnivača Saveza nezavisnih građana Zemuna, kaže da slučaj Barbalić nije samo događaj i prošlosti, nego i naša realnost. “To je paradigma politike mržnje straha i nasilja čiji eksponenti nisu kažnjeni i spremni su da ponove sve što su činili devedesetih”, kaže Stojković.
On u svojoj knjizi o Zemunu Okupirani grad obrađuje i perod radikalske vlasti.

“Borba za Zemun koja je u jednom trenutku bljesnula i bila mnogim neslobodnim opštinama značajan podstrek, suzbijana je tokom godinama različitim načinima. Što ne znači da danas među građanima Zemuna ne postoje kritičko mišljenje i potreba za novom borbom”, iznosi Stojković optimistički stav u prologu ovog zbornika dokumenata.

Epilog i nepristajanje​

Ivan Barbalić čeka presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, normalna Srbija ima mnogo manje izgleda da nešto dočeka (ako čeka). Sa distance od četvrt veka može se konstatovati isto ono što smo znali i kada je Ivanu Barbaliću otet stan, da je reč je o eklatantnom primeru fašizma, progonu na nacionalnoj osnovi, zločinačkom kontinuitetu. U najpoznatijem zemunskom razbojništvu učestvovale su patriote radikalske provenijencije, ovlašćene državne ubice i pljačkaši sa frontova, desperadosi koji su bili u službi države ogrezle u zločinima tokom svojih hegemonističkih pohoda.
Nije kasno za pobunu i znak ljudskosti, nepristajanje; Ivan Barbalić kaže da bi mu obeštećenje u materijalnom smislu nešto značilo, ne odustaje, ali, kao da su njegove nade pokopane onog trenutka kada je nakon razbojništva pozvao svoj broj telefona i halalio sve opljačkano, zamolivši samo da mu se vrate fotografije. Nepoznati ženski glas odgovorio mu je da u tom stanu nije bilo nikakvih fotografija.

“Šta god da kažem, a imao bih mnogo toga, bilo bi, čini mi se, tako besmisleno. Ja sam Zemunac, moje društvo i ja nismo nikada prebrojavali krvna zrnca, a bilo je među nama i Nemaca, Mađara, Rusina. Nisam ja pobegao, nisam otišao zato što sam loš”, kaže Barbalić.

Ne drma ga nostalgija, raduje se što društvo misli na njega, a poslednjih godina planira dolazak.

“Ma, nije baš da mi se, nakon toliko godina, srce cepa, pomislim ponekad na Zemun, samo nekoliko puta sam pogledao svoju zgradu preko interneta. Često se čujem s prijateljima, video sam i Kej, ne privlači me, sve su to sada fensi restorani, nema normalne kafane. Ostala je, kažu mi, jedna na zemunskoj pijaci, ima dobru domaću rakiju, ribu, domaća jela. Tu je i jedan stari konobar iz Kajak kluba, pričaju o meni, sećaju se. Više me privlači da sedim negde na ostrvu, u šumarku, da pecam”, kaže Ivan Barbalić.
 
nije posteno da seselj ide u hag na prevaspitavanje a vucic da iskuka: nemojte mene, evo izdacu vam srbe, kosovo, sve, prodacu ih vama zapade, samo me nemojte u hag, evo priznacu da su srbi genocidni, izdacu i dodika, samo mene nemojte da hapsite i isporucujete u hag
из Чипуљића код Бугојна данас не би био у прилици
cenis da ustasa nije iZdajnik? i DA GA ZATO PODRZAVAJU OVI HRVATI NA FORUMU
 
Nije baš po propisima oduzet stan, nego zar nije malo licemerno ne spomenuti Srbe kojima su oduzeti stanovi po Hrvatskoj? I nikad vraćeni. Znam i primer gde se Srbinu uselio Hrvat hercegovac u kuću i neće da izadje. Kaže ja sam ovde ulagao moraš da mi isplatiš moje.
 

Pogledajte prilog 1178210

FOTO Objavljena fotka Vučića kada je proterivao ljude iz Zemuna jer su Hrvati


Pogledajte prilog 1178207

27. jun. 2022

Ovih dana biće navršeno 25 godina od pokušaja nasilnog iseljenja hrvatske porodice Barbalić iz stana u Zemunu, a u koji se uselila Ljiljana Mijoković, sekretarica u glasilu SRS “Velika Srbija”. Na Tviteru je danas objavljena fotografija sa protesta ispred zgrade, koji je organizovan u znak podrške radikalima. Tu je bio prisutan i Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS, a sada predsednik Srbije i lider SNS, pored kojeg je stajao transprent „Ne damo Zemun ustašama“.

„Ovih dana navršava se 25 godina od Vučićevog proterivanja zemunske porodice Barbalić. Tada se (’97) u Zemunu slikao sa transparentom ‘Barović (advokat) i Barbalić su ustaše’. Taj je predsednik svih građana Srbije“, napisao je novinar Slobodan Stupar.


Kako je ranije pisao portal Mašina, početkom jula 1997, Ljiljana Milojković i njen suprug Ognjen Mihajlović, urednik „Zemunskih novina“ tokom noći provaljuju i menjaju bravu u stanu porodice Barbalić koja je u tom momentu bila na odmoru. Ovaj upad se desio bez svedoka ili prisustva policije, uzurpatori nisu imali nikakav papir kojim bi pravdali svoj postupak. Komšije su sve to javile Barbaliću koji se odmah vratio u Zemun.

Ipak, tu je zatekao samo zatvorena vrata svog stana. Kako se navodi u knjizi „Okupirani grad“ Dragana Stojkovića, advokat porodice Barbalić, Nikola Barović je pokušao da razgovara i postigne dogovor sa Vojislavom Šešeljem, tadašnjim predsednikom Opštine Zemun, ali to nije rešilo probleme.

Barbalić se žalio sudu koji je izrekao privremenu meru povratka u prvobitno stanje do okončanja spora između ove porodice i opštine Zemun. “Mašina” je pisala da je javnim izvršiteljima bilo naloženo da iz stana isele uljeze, članove SRS-a, koji su zaposeli stan porodice Barbalić.

Kako bi dobili podršku javnosti u listovima koje je izdavala SRS pokrenuta je agresivna kampanja protiv porodice Barbalić koju su optuživali da su ustaše.

Do sudskog izvršenja u korist porodice Barbalić nije došlo pošto policija nije mogla da obezbedi asistenciju. A kako bi radikali uspešno priveli kraju ovu svoju kampanju, prema pisanju "Mašine", Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS-a, organizuje kontramiting ispred ovog stana na kojem okupljeni nose parole: „Barović i Barbalić su ustaše“ i „Ne damo Zemun ustašama“.

Kako je je objavio N1 2016, usledili su brojni sudski procesi da bi konačna odluka posle 18 godina bila – porodica Barbalić nema pravo na stan. Zbog toga se JUKOM žalio Vrhovnom i Ustavnom sudu.

Jedna od spornih odluka je bila, kada je Okružni sud poništavao prvostepenu presudu kojom je stan vraćen Barbalićima, odbio je da prihvati svedočenja komšija da je Ivan Barbalić živeo u tom stanu, kao i plaćene račune za struju i komunalije ili potvrde iz vrtića i škole njegovog sina koje to dokazuju, ali je prihvatio tvrdnje troje članova SRS koji su svedočili da je u stanu bilo prašine, po čemu su zaključili da je bio napušten.

Portal Mašina je pre dve godine objavio da slučaj porodice Barbalić ni tada nije bio rešen i da se nalazio pred sudom u Strazburu.

U jeku dešavanja oko iseljenja Barbalića došlo je i do čuvenog TV duela između Vojislava Šešelja i Nikole Barovića, advokata te porodice. Nakon te emisije obezbeđenje lidera SRS je Baroviću nanelo teške telesne povrede za šta je Šešelj podrugljivo govorio da se advokat „okliznuo na koru od banane“.

link

Да је СРС била забрањена после 2000. године, на чему су неке чланице ДОС-а попут Лиге социјалдемократа Војводине инсистирале али су нажалост остале у мањини, сигурно радикал без беџа пореклом из Чипуљића код Бугојна данас не би био у прилици да јаше на грбачи Србијанског народа. Чак и данас радикал без беџа, премда је постао свестан да Европска унија нема алтернативу, преко медија које контролише инсистира на наративима из времена својих идола Црвеног војводе, Баба Јуле и Балканског касапина. Зато је важно што је фотографија - corpus delicti са радикалске акције протеривања једне хрватске породице из Земуна - поново угледала светлост дана!
Što lažeš?
Nisu proterani neki jadni Hrvati već dokazane ustaše. Šta ti hoćeš? Cmizdriš zbog nekih ustaša dok su ustaše klale i ubijale Srbe po Hrvatskoj i vršili etničko čišćenje!
 

Pogledajte prilog 1178210

FOTO Objavljena fotka Vučića kada je proterivao ljude iz Zemuna jer su Hrvati


Pogledajte prilog 1178207

27. jun. 2022

Ovih dana biće navršeno 25 godina od pokušaja nasilnog iseljenja hrvatske porodice Barbalić iz stana u Zemunu, a u koji se uselila Ljiljana Mijoković, sekretarica u glasilu SRS “Velika Srbija”. Na Tviteru je danas objavljena fotografija sa protesta ispred zgrade, koji je organizovan u znak podrške radikalima. Tu je bio prisutan i Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS, a sada predsednik Srbije i lider SNS, pored kojeg je stajao transprent „Ne damo Zemun ustašama“.

„Ovih dana navršava se 25 godina od Vučićevog proterivanja zemunske porodice Barbalić. Tada se (’97) u Zemunu slikao sa transparentom ‘Barović (advokat) i Barbalić su ustaše’. Taj je predsednik svih građana Srbije“, napisao je novinar Slobodan Stupar.


Kako je ranije pisao portal Mašina, početkom jula 1997, Ljiljana Milojković i njen suprug Ognjen Mihajlović, urednik „Zemunskih novina“ tokom noći provaljuju i menjaju bravu u stanu porodice Barbalić koja je u tom momentu bila na odmoru. Ovaj upad se desio bez svedoka ili prisustva policije, uzurpatori nisu imali nikakav papir kojim bi pravdali svoj postupak. Komšije su sve to javile Barbaliću koji se odmah vratio u Zemun.

Ipak, tu je zatekao samo zatvorena vrata svog stana. Kako se navodi u knjizi „Okupirani grad“ Dragana Stojkovića, advokat porodice Barbalić, Nikola Barović je pokušao da razgovara i postigne dogovor sa Vojislavom Šešeljem, tadašnjim predsednikom Opštine Zemun, ali to nije rešilo probleme.

Barbalić se žalio sudu koji je izrekao privremenu meru povratka u prvobitno stanje do okončanja spora između ove porodice i opštine Zemun. “Mašina” je pisala da je javnim izvršiteljima bilo naloženo da iz stana isele uljeze, članove SRS-a, koji su zaposeli stan porodice Barbalić.

Kako bi dobili podršku javnosti u listovima koje je izdavala SRS pokrenuta je agresivna kampanja protiv porodice Barbalić koju su optuživali da su ustaše.

Do sudskog izvršenja u korist porodice Barbalić nije došlo pošto policija nije mogla da obezbedi asistenciju. A kako bi radikali uspešno priveli kraju ovu svoju kampanju, prema pisanju "Mašine", Aleksandar Vučić, tadašnji generalni sekretar SRS-a, organizuje kontramiting ispred ovog stana na kojem okupljeni nose parole: „Barović i Barbalić su ustaše“ i „Ne damo Zemun ustašama“.

Kako je je objavio N1 2016, usledili su brojni sudski procesi da bi konačna odluka posle 18 godina bila – porodica Barbalić nema pravo na stan. Zbog toga se JUKOM žalio Vrhovnom i Ustavnom sudu.

Jedna od spornih odluka je bila, kada je Okružni sud poništavao prvostepenu presudu kojom je stan vraćen Barbalićima, odbio je da prihvati svedočenja komšija da je Ivan Barbalić živeo u tom stanu, kao i plaćene račune za struju i komunalije ili potvrde iz vrtića i škole njegovog sina koje to dokazuju, ali je prihvatio tvrdnje troje članova SRS koji su svedočili da je u stanu bilo prašine, po čemu su zaključili da je bio napušten.

Portal Mašina je pre dve godine objavio da slučaj porodice Barbalić ni tada nije bio rešen i da se nalazio pred sudom u Strazburu.

U jeku dešavanja oko iseljenja Barbalića došlo je i do čuvenog TV duela između Vojislava Šešelja i Nikole Barovića, advokata te porodice. Nakon te emisije obezbeđenje lidera SRS je Baroviću nanelo teške telesne povrede za šta je Šešelj podrugljivo govorio da se advokat „okliznuo na koru od banane“.

link

Да је СРС била забрањена после 2000. године, на чему су неке чланице ДОС-а попут Лиге социјалдемократа Војводине инсистирале али су нажалост остале у мањини, сигурно радикал без беџа пореклом из Чипуљића код Бугојна данас не би био у прилици да јаше на грбачи Србијанског народа. Чак и данас радикал без беџа, премда је постао свестан да Европска унија нема алтернативу, преко медија које контролише инсистира на наративима из времена својих идола Црвеног војводе, Баба Јуле и Балканског касапина. Зато је важно што је фотографија - corpus delicti са радикалске акције протеривања једне хрватске породице из Земуна - поново угледала светлост дана!

A u cemu je problem?
Please explain.
 

1656727407272.png

Mlinarić o Vučiću i nasilnom protjerivanju Hrvata iz Zemuna: 'Kada bi osjetio da može, radio bi to i danas. U čemu je razlika?'




Na Twitteru je objavio fotografiju prosvjeda koji je održan ispred otetog stana, a na kojoj se može vidjeti i današnjeg srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je tada bio glavni tajnik radikala ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

"Ovih dana navršava se 25 godina od Vučićevog protjerivanja zemunske porodice Barbalić. Oteo je i namještaj, garderobu, slike, fotografije, uspomene... Tada se ('97.) u Zemunu slikao s transparentom 'Barović (advokat) i Barbalić su ustaše!'. To je predsjednik svih građana Srbije!" napisao je Stupar.

'Više mu cilj nisu samo Hrvati u Srbiji...'

Ispod Stuparove objave nizali su se brojni komentari.

"Sramotna i neoperiva prošlost", "Uvijek je bio hulja", "A šta se sada promijenio? Više mu nisu u cilju samo Hrvati po Srbiji, nego baš svi, bez razlike na naciju, spol, uzrast...", "Barbalić (otac) bio profesor, a kasnije direktor III Ekonomske škole! Mislim da je bio sa Korčule i ne samo on nego dosta profesora, koji su izveli generacije i generacije učenika! Svaki put se zgrozim nad ovim užasom!", "Gospodin Dragutin Barbalić mi je predavao statistiku u zemunskoj ekonomskoj školi. Tako mi je bilo žao kad sam čula šta se dogodilo njegovoj obitelji. Sramota", "Tada oteli stan, a danas državu...", samo su neki od komentara ispod objave na Twitteru.

'Vučić bi to radio i danas. U čemu je razlika?'

Nakon što je u javnosti objavljena Vučićeva fotografija iz njegove sramotne prošlosti, kada mu je veliki mentor bio upravo ratni zločinac Šešelj, portal Direktno kontaktirao je Stipu Mlinarića Ćipu, vukovarskog branitelja, zatočenika srbijanskih logora i saborskog zastupnika Domovinskog pokreta.
Mlinarić na početku kaže da "četnik ostaje četnik" podsjetivši na Vučićeve ispade u Glini. Potom nastavlja: "On bi to radio i danas da može, u čemu je razlika?".

Smatra da je dobro javnost podsjetiti na to kakva je Vučić osoba. "Ljudi moraju znati s kime imamo posla, tko nam je susjed i što se od takvog čovjeka može očekivati", kaže nam vukovarski branitelj i dodaje da bi - da osjete da to mogu - napravili isto što Rusija radi Ukrajini.

"Mislite li da su sazrijeli od 1991. do 1995. do danas? Ništa. Ostali su na istom nivou i, na kraju krajeva, vode iste ljudi koji su huškali na rat i vikali da je to srpska Glina", rekao je.

Govoreći o politici reciprociteta, Mlinarić Ćipe ističe: "Zaplješćimo politici Andreja Plenkovića i HDZ-u i zahvalimo im na pravima koje Hrvati imaju u Srbiji, a koje Srbi imaju u Hrvatskoj. Hvala im u ovih 30 godina što su uspjeli Srbima koji su bili agresori dati sva prava, a Hrvatima koji su bili proganjani da nemaju nikakva prava".

'Laži...'​

Na pitanje je li Vučić doista predsjednik svih građana Srbije, naš sugovornik kaže da je srbijanski predsjednik "perfidan lažljivac" koji prolazi kod srpskog naroda koji vjeruje u njegove laži.

Kaže da je u Srbiji ostao mali broj Hrvata. "I taj mali broj što je ostao, uspjeli su ih podijeliti na Bunjevce... Uspio je sve neutralizirati. Nije kao Andrej Plenković dao ljudima da budu potpredsjednici Vlade, da po ministarstvima imaju svoje ljude, da poput Borisa Miloševića nelegalno dijele poticaje. Oni to nisu napravili niti će ikada napraviti. Plenković i HDZ napravili su da su Srbi privilegirani narod".

Naši im, zaključuje Mlinarić, daju novac i kupuju vlast dodajući da je to nepravda zbog koje su ljudi ogorčeni.
 
Хајде ти најпре погледај своје двориште; како се то радило у Загребу....




"UBILI STE MI TATU, NEMOJTE I MAMU" ALEKSANDRI (12) ISPALILI 5 METAKA U GLAVU:
Ubicama ordenje, na uviđaju svima POZLILO


Policija je objavila da je 12. decembra (1991) uhapšen Nebojša Hodak, a dan posle Munib Suljić, Siniša Rimac i Igor Mikola, dok je Snježana Živanović, tada trudna Mikolina supruga, uhapšena 16. decembra. Međutim, iako su sve priznali, ubice su ipak puštene jer pri davanju iskaza u kojem su opisali i neka druga zverstva, nisu prisustvovali njihovi advokati, pa je sudstvo to procenilo na kraju nevažećim.


https://mondo.rs/Info/EX-YU/a1566351/Ubistvo-porodice-Zec-u-Zagrebu.html



BIOGRAFIJA JEDNOG LJUDSKOG TALOGA:
Merčep je u grob otišao sa rukama NATOPLJENIM SRPSKOM KRVLJU!

Sa svojom jedinicom "Jesenje Kiše" Merčep je 11. oktobra 1991. osnovao koncentracioni logor "Ribarska koliba" za mučenje srpskih civila u Marinom Selu. Većina likvidiranih i mučenih Srba koji su dovedeni u ovaj logor "Ribarska koliba" je sa područija Pakraca, Daruvara, Kutine, Bjelovara, Garešnice, Moslavine i Zagreba. Svi koji su dovedeni u ovaj logor su nezakonito uhapšeni i dovedeni bez sudskog naloga.

....

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u februaru 2017. godine doneo pravosnažnu presudu u kojoj je Tomislav Merčep osuđen za zločine nad srpskim civilima na sedam godina zatvora. Paradoks je što dobar deo kazne Tomislav Merčep služi u banji Krapinske Toplice.

https://www.espreso.co.rs/vesti/hronika/665799/tomislav-mercep-hrvatska-ratni-zlocini-hronika-umro

 
Хајде ти најпре погледај своје двориште; како се то радило у Загребу....




"UBILI STE MI TATU, NEMOJTE I MAMU" ALEKSANDRI (12) ISPALILI 5 METAKA U GLAVU:
Ubicama ordenje, na uviđaju svima POZLILO


Policija je objavila da je 12. decembra (1991) uhapšen Nebojša Hodak, a dan posle Munib Suljić, Siniša Rimac i Igor Mikola, dok je Snježana Živanović, tada trudna Mikolina supruga, uhapšena 16. decembra. Međutim, iako su sve priznali, ubice su ipak puštene jer pri davanju iskaza u kojem su opisali i neka druga zverstva, nisu prisustvovali njihovi advokati, pa je sudstvo to procenilo na kraju nevažećim.


https://mondo.rs/Info/EX-YU/a1566351/Ubistvo-porodice-Zec-u-Zagrebu.html



BIOGRAFIJA JEDNOG LJUDSKOG TALOGA:
Merčep je u grob otišao sa rukama NATOPLJENIM SRPSKOM KRVLJU!

Sa svojom jedinicom "Jesenje Kiše" Merčep je 11. oktobra 1991. osnovao koncentracioni logor "Ribarska koliba" za mučenje srpskih civila u Marinom Selu. Većina likvidiranih i mučenih Srba koji su dovedeni u ovaj logor "Ribarska koliba" je sa područija Pakraca, Daruvara, Kutine, Bjelovara, Garešnice, Moslavine i Zagreba. Svi koji su dovedeni u ovaj logor su nezakonito uhapšeni i dovedeni bez sudskog naloga.

....

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u februaru 2017. godine doneo pravosnažnu presudu u kojoj je Tomislav Merčep osuđen za zločine nad srpskim civilima na sedam godina zatvora. Paradoks je što dobar deo kazne Tomislav Merčep služi u banji Krapinske Toplice.

https://www.espreso.co.rs/vesti/hronika/665799/tomislav-mercep-hrvatska-ratni-zlocini-hronika-umro

To, и слични злочини, УОПШТЕ не оправдају вашег Вољеног. То му чак ни на суду не би могла да буде олакшавајућа околност.
 
To, и слични злочини, УОПШТЕ не оправдају вашег Вољеног. То му чак ни на суду не би могла да буде олакшавајућа околност.

И не треба да оправда, него хајде ти најпре почисти своје двориште од гамади која убија децу, па можемо да причамо о овом наводном "протеривању".
 
И не треба да оправда, него хајде ти најпре почисти своје двориште од гамади која убија децу, па можемо да причамо о овом наводном "протеривању".
Које бре моје двориште? Хрватска? Ти си из Хрватске и злочинци из Хрватске које на овој теми демагошки спомињеш твоји су земљаци, а не моји. Моја маленкост је из Србије. Као и сви моји преци.
А породица којој су смрадикали упали у стан су моји суграђани.
 

Back
Top