Ja nemam gurue, mantre, i to sve moderno, nego po starinski kad legnem u krevet, pricam sa Bogom dok sam jos budna. Zamisljam da me slusa kao najbolji drug, pa mu ispricam sve svoje brlje. Budim se i ja u pola tri, sanjam da kasnim, da ne mogu da saberem neke cifre, a nigde digitrona, da me pipka neki matorac, a ruke mu zbrckane. Valjda se tako manifestuju strepnje od starosti i izlapetisa.
Boj se ovna, boj se g.ovna, kad ces ziveti? Od cega da se bojis? Od smrtA? Pa to nije nas kraj. Anksioznost? Vecina stvari, kojih smo se bojali, se nisu desile. Kad tebe ne bude, ostace nesto iza tebe, a da to nije ono sto se pusta niz vodu u WCu
. Ostace neko dete iza tebe, koje ce izasti u dobrog coveka, ostace neki ljudi, koji ce pamtiti caricu, koja je zivela najbolje sto je umela i znala).. Ostace neki trag u vremenu.
Da mene sluze moje noge u starosti, da mi ne navlace one pampers gace, da mogu da palacam jezikom i da kvarim unuke deci iz inata, da pravim smicalice po starackom domu.. Ono pomesam im svima proteze u casama
..
Svi cemo proci.
Dok dodje vreme da zadenemo sise u pojas od donjeg dela padzame, a od kita postanu smezurani glistoni, ima jos da se ceramo..
Ti si, dakle, od onih gostiju sto gledaju po restoranima sta ko rucka i da li to njihovo naruceno izgleda ukusnije od njihovog
. Kako bi inace videla sta rade baba Verka i mladjani kompozitor? A i njih boli levi lakat ko ih gleda i kako to drugima izgleda. Da nije tako, ne bi ti izbijali iz kuce na svetlost dana. Zive oni sve u sest.