O samoubistvu se priča, ali to nije dovoljno

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
U koje doba godine većina ljudi počini nešto nezamislivo i oduzima sebi život? Ako ste pomislili na „praznike“, ne biste bili u pravu. Većina samoubistava se zapravo dešava krajem jula i avgusta, ali zaista je nepoznato zašto je tako.

O samoubistvima, autor teksta je, u više navrata, razgovarao sa dr Šonom. Dr Šon je napisala „Praktičnu mogućnost procene samoubistva”, a u centru njegovog rada su veterani, naročito oni koji se vraćaju iz rata. Dr Šon je odradila odličan posao na terenu, ali mnogo toga je još uvek ostalo nepoznato.
priscilla-du-preez-F9DFuJoS9EU-unsplash.jpg

Izvor - https://www.psihoverzum.com/o-samoubistvu-se-prica-ali-to-nije-dovoljno/
 
Poslednja izmena:
Nema sumnje da je svest o prevenciji samoubistva jača, kako vreme prolazi, a sada se nalazi u fokusu medija. Producent i pisac DJ Neš producirao je ABC emisiju „Milion sitnica” o bliskoj grupi prijatelja koji uče kako da se nose sa životom, nakon što jedan od njih sebi oduzme život.

Neš je bio inspirisan ličnim iskustvom, nakon što je njegov prijatelj izvršio samoubistvo. Ova emisija, ne samo što stvara veću svest o samoubistvu, već i inspiriše ljude da o samoubistvu više govore.

U emisiji, jedan iz grupe se suočava sa dubokom depresijom, a prijatelji su veoma zabrinuti, te ga savetuju i ubeđuju da krene na psihoterapiju. Ovo je pravi način na koji se moramo ponašati kada neko iz našeg okruženja, ili neko ko nam je blizak, prolazi kroz težak i mračan životni period. Ovakvo stanje osobe ne sme biti ignorisano. Većina ljudi koji se suočava sa samoubilačkim mislima i idejama ne traži savetovanje ili medicinsku pomoć, a možda su u okruženju te osobe baš oni ljudi koji će osobu uputiti u pravom smeru.

Divim se ljudima koji prelaze sopstvene granice kako bi pomogli osobi do kojoj im je stalo. Može biti veoma teško nagovoriti depresivnu osobu da potraži pomoć ili da razgovara sa vama o tome šta joj se „mota po glavi”. Ljudi mogu imati veoma uspešne živote, a opet, mogu doneti odluku da biti živ nije nešto što žele. Baš kao Džon u emisiji „Milion sitnica”.
 
Prolaziti kroz duboku depresiju nije šala, a mnoge samoubice se ne ponašaju kao da su tužni i ne odaju utisak da su se oprostili sa životom. To je veliki šok za njima bliske osobe, ali zar nije i za sve nas? Mnogi ljudi su poznavali nekoga, ili su čuli za nekoga, ko je sebi oduzeo život, ali još uvek se o samoubistvu ne govori onoliko koliko bi trebalo.

Naš mozak može delovati kao da se „poigrava” sa nama, a život može biti veoma težak. Ako razmišljate o tome da je bolje da niste tu gde ste, da niste živi, onda je bolje da to podelite sa nekim. Terapija bi bila odličan izbor, ali ako niste sigurni u terapiju ili ako vam nije prijatno da idete na terapiju, pričajte prijatelju o tome. A ako ste vi prijatelj, budite tu za osobu koja je prikupila hrabrosti da vam kaže kako se oseća. Ako niste u mogućnosti da budete tu, bar pomozite toj osobi da pronađe nekoga ko će biti tu za nju, jer je ovakvo stanje veoma ozbiljno i vi ste sada deo procesa, čak iako to niste želeli da budete.

Autor: Dr Barton Goldsmit

Izvor: Psychology Today
 
Budeš pas posle toga ako si dovoljan....

Treba živeti, kroz muku, maglu, mutnu vodu ali treba živeti... I radovati se.... Valjda....

Zabluda je opasna stvar. Možda i najopasnija.

Dugo sam smatrao to kukavičkim činom, i nisam mnogo promenio stav, ali je i pre svega velika neravnoteža u samom sebi. Nesnošljiva.
Rešenje je vraćanje u balans, dal otrovom ili terapeutom u obliku srca, to je već suvišno filozofski....
 
Vecina onih koji pricaju da ce ubiti to neuradi.Najvise suicida se desava oko praznika.Netraze pomoc i kako onda da znas da im pomoc potrebna
Većina se baš ubije! Duboka depresija je uglavnom suicidna... Osoba mora biti hospitalizovana, a ne puštena na kućno lečenje...
Imamo primer sina neuropsihijatra Sande Rašković koji se pre neki dan bacio sa 5. sprata... on je dugi niz godina bio depresivan,
pokušavao nekoliko puta samoubistvo, na kraju mu je uspelo...

Strašno mi je žao zbog toga, valjda majka, stručnjak, zna da li je mogla da spase svog sina...
 
Znam nekoliko slučajeva da su se mladi ljudi samoubili, zato što su roditelji hteli sramotu da sakriju, da neko ne kaže da im je dete
u ludnici, pa ih nisu vodili u bolnicu... Svako ko preti neko vreme da će se ubiti, to zaista i učini, bez obzira na sav sjaj i lepotu svoje okoline...

Manijakalna depresija i šizofrenija su bolesti koje se nasleđuju... Koje vode ka suicidu... Te bolesti moraju da se što pre leče u stručnim
ustanovama, da se spase što se spasiti može...
Naše društvo, naročito mladi su danas mahom oboleli od depresije... U neuređenoj državi mladi nemaju na šta da se oslone, kome da veruju,
ne vide smisao, motiv, cilj... danas su srednjoškolci anksiozni, polako počinju psihološki poremećaji čitave generacije, a lekara je sve manje,
terapeuta sve manje...

Katastrofa na vidiku...
Užas...
 
Kao neko ko je dva puta pokusao suicid, s tim sto je prvi pokusaj bio amaterski sa ciljem da isecem vene, dok je drugi bio trovanje lekovima za srce gde su me hospitalizovali u Beogradu, na VMA (Toksikogija), mogu samo reci da je to najgora odluka u mom zivotu.

Ma koliko smatrali da zivot nema svrhu, da je sve beznadezno, verujte mi da u tim poslednjim momentima zelite da zivite najvise. Dok sam se borio za zivot, dok mi je puls pao na 20 otkucaja u minuti, dok sam gubio svest, disao plitko, tada sam shvatio da zelim ziveti i da sam napravio veliku gresku. Ostatka se ne secam, onesvestio sam se.
 
Mislim da se to desava najvise na prolece, prodje zimsko mrtvilo i dobije se malo energije, taman za to. Treba da postoji eutanazija i za socijalno ostecene ljude (siromasne, u dugovima, bez prijatelja i sl.) kao sto to vec postoji kao opcija u nekim drzavama za tesko bolesne. Licemerno je da se drustvo koje svojim nepravdama i nesigurnostima stvara xilion razloga za samoubistvo zgrazava nad postojanjem toga. Ljudi ostaju bez posla, razmisljaju kako ce platiti kiriju ili kredit, da li ce imati za struju dok neki drugi uzivaju i provode se bezbrizno, bezbroj nesigurnosti, rizika, opasnosti, cudno li je.
 
Nećemo nikada razumeti jedni druge.
A danas se nameće pitanje :Ko su uopšte ljudi?
Nešto na vrhu lestvice evolucije?
Greška.
sta je covek? ono sto koristi telo kao sredstvo indirektnog izrazavanja ili samo to telo?
inace, mislim da cim ima potrebe da se razumemo, razumecemo se. Sto bi nas zivot ***** (one koje **** na taj nacin da zele da se razumeju, a ne mogu) u mozak, u suprotnom?
 
sta je covek? ono sto koristi telo kao sredstvo indirektnog izrazavanja ili samo to telo?
inace, mislim da cim ima potrebe da se razumemo, razumecemo se. Sto bi nas zivot ***** (one koje **** na taj nacin da zele da se razumeju, a ne mogu) u mozak, u suprotnom?
Neke ćemo razumeti i oni će razumeti nas.
Sa ostalima nikada nećemo naći istu dimenziju .
A čovek bi trebao da bude ono u telu , ne samo telo .
Samo telo je ljuštura.
 
Neke ćemo razumeti i oni će razumeti nas.
Sa ostalima nikada nećemo naći istu dimenziju .
A čovek bi trebao da bude ono u telu , ne samo telo .
Samo telo je ljuštura.
da li sam lud sto bih hteo da se svi razumeju, ili barem da svi sve postavimo na sto da budemo goli ko pistolj, pa da se pitamo, ko se zasto vise tu ne razume? Sta su nam uopste motivi, zasto su nam uopste motivi?
 
Nisi lud..Ali to je nemoguće.
malopre sam se uverio u to - policija mi je pozvala taksi (zbog sopstvene pozrtvovnosti i velikodusnosti), svi nezainteresovani rade posao, ja, pre nego sto mi je neki lik pozvao policiju da mi pomogne u sopstvenom neznanju jer je video da sedim na betonu, otisao van kuce da smirim zivce od ove bolescine od zivota, zadruga sa leve strane mi i dalje ukljucena zbog odredjenog clana porodice.
 
Kao neko ko je dva puta pokusao suicid, s tim sto je prvi pokusaj bio amaterski sa ciljem da isecem vene, dok je drugi bio trovanje lekovima za srce gde su me hospitalizovali u Beogradu, na VMA (Toksikogija), mogu samo reci da je to najgora odluka u mom zivotu.

Ma koliko smatrali da zivot nema svrhu, da je sve beznadezno, verujte mi da u tim poslednjim momentima zelite da zivite najvise. Dok sam se borio za zivot, dok mi je puls pao na 20 otkucaja u minuti, dok sam gubio svest, disao plitko, tada sam shvatio da zelim ziveti i da sam napravio veliku gresku. Ostatka se ne secam, onesvestio sam se.
Skoro sam procitala, da covek ne zeli da ubije sebe, vec ono sto je u njemu. Nadam se da si se izborio sa time i veoma mi je drago da si ostao ziv :heart:

Procitala sam i da samoubice misle da ce samoubistvom resiti problem, ali to je pogresno. Problem ostaje, samo oni odu.

Svako ko pomisli na samoubistvo, treba odma da potrazi strucnu pomoc. Sama pomisao je vec znak za uzbunu.
 

Back
Top