O odijevanju

RiadaT.

Buduća legenda
Poruka
44.006
Znamo da odijelo ne čini čovjeka, ali ipak se ljudi često ocjenjuju na osnovu onog što nose.
Bar prvi utisak. To je izraženo pogotovo danas kada izgled postaje sve važniji, slično kao
što i duhovne vrijednosti polako gube bitku od materijalnih.
Danas su ljudi često prisiljeni da se odijevaju na način kojim će se uklopiti
u društvo na način da se odijevaju kao većina za šta se smatra da je ok oblačenje. E, ali
pitanje je šta je to dobro odijevanje? To je po mjerilima društva odijevanje koje nam nameću
modni časopisi, televizija i društvene mreže. Svako odsutpanje od ovog nosi sa sobom rizik
osude. Čovjek da bi bio svoj i autentičan u odijevanju mora biti hrabar i pun samopouzdanja,
u protivnom može očekivati da ga gledaju drugačije.

Kako vi stojite sa ovim?
 
Znamo da odijelo ne čini čovjeka, ali ipak se ljudi često ocjenjuju na osnovu onog što nose.
Bar prvi utisak. To je izraženo pogotovo danas kada izgled postaje sve važniji, slično kao
što i duhovne vrijednosti polako gube bitku od materijalnih.
Danas su ljudi često prisiljeni da se odijevaju na način kojim će se uklopiti
u društvo na način da se odijevaju kao većina za šta se smatra da je ok oblačenje. E, ali
pitanje je šta je to dobro odijevanje? To je po mjerilima društva odijevanje koje nam nameću
modni časopisi, televizija i društvene mreže. Svako odsutpanje od ovog nosi sa sobom rizik
osude. Čovjek da bi bio svoj i autentičan u odijevanju mora biti hrabar i pun samopouzdanja,
u protivnom može očekivati da ga gledaju drugačije.

Kako vi stojite sa ovim?
Odelo ipak cini coveka bez obzira koliko mi mislili da ne cini.
 
Znamo da odijelo ne čini čovjeka, ali ipak se ljudi često ocjenjuju na osnovu onog što nose.
Bar prvi utisak. To je izraženo pogotovo danas kada izgled postaje sve važniji, slično kao
što i duhovne vrijednosti polako gube bitku od materijalnih.
Danas su ljudi često prisiljeni da se odijevaju na način kojim će se uklopiti
u društvo na način da se odijevaju kao većina za šta se smatra da je ok oblačenje. E, ali
pitanje je šta je to dobro odijevanje? To je po mjerilima društva odijevanje koje nam nameću
modni časopisi, televizija i društvene mreže. Svako odsutpanje od ovog nosi sa sobom rizik
osude. Čovjek da bi bio svoj i autentičan u odijevanju mora biti hrabar i pun samopouzdanja,
u protivnom može očekivati da ga gledaju drugačije.

Kako vi stojite sa ovim?
kad kazemo "odelo cini coveka"..........to je vrlo rastegljiv pojam.
Neka budala je nekada "propisala" da muskarac treba da nosi odelo, kravatu, belu kosulju,............i osoba , tako obucena, smatra se gospodinom.
Na taj nacin i santleri , koji zive pod mostovima, ako obuku odelo i kravatu, postaju li gospoda ?
Osoba, gastarbajter, socijalni problem na zapadu, iznajmljuje agm-mercedes , oblaci odelo i postaje gospodin ekstra-klase.............????
Zemljo otvori se..................a ti Putine, pozuri stu svoju SVO
 
Svima je poznat Ratko Buturović, zvani Bata Kankan, mislim svima poznat... Ali zna se kako se on oblačio, čovek bio biznismen, pun love i sve, ali po mom mišljenju je bio pokretni cirkus samo zbog odevanja iako je možda bio i pametan čovek.
 
Volim klasiku, muškarcu ipak najviše pristaje odelo.

1706112039113.png
 
Znamo da odijelo ne čini čovjeka, ali ipak se ljudi često ocjenjuju na osnovu onog što nose.
Bar prvi utisak. To je izraženo pogotovo danas kada izgled postaje sve važniji, slično kao
što i duhovne vrijednosti polako gube bitku od materijalnih.
Danas su ljudi često prisiljeni da se odijevaju na način kojim će se uklopiti
u društvo na način da se odijevaju kao većina za šta se smatra da je ok oblačenje. E, ali
pitanje je šta je to dobro odijevanje? To je po mjerilima društva odijevanje koje nam nameću
modni časopisi, televizija i društvene mreže. Svako odsutpanje od ovog nosi sa sobom rizik
osude. Čovjek da bi bio svoj i autentičan u odijevanju mora biti hrabar i pun samopouzdanja,
u protivnom može očekivati da ga gledaju drugačije.

Kako vi stojite sa ovim?
Kazu „Odelo ne cini coveka, ali dosta govori o njemu.“
Biti autentican u New Yorku i biti autentican u nekom manjem mestu u Srbiji nece izazvati istu reakciju, tako da to dosta zavisi od okruzenja.
Moda je najcesce nesto cime se mladi ljudi bave, vise nego stariji, dok traze sebe i pokusavaju da se izraze. Sto je covek stariji vise gleda da mu bude komotnije i udobnije, a manje brine o modi i modnim trendovima.
Cak i kada nije bilo ovako puno casopisa i modnih kreatora opet se znalo sta se nosi, pa tako na osnovu garderobe koja se nosila mozemo videti o kojem se istorijskom periodu radi.
Sta je pozadina svega toga? Verovatno potreba coveka da bude deo drustva.

Preterana golotinja (a i to je individualno) mi nije privlacna, ali mi se dopada kada vidim ljude koji odevanjem sami stvaraju neku svoju modu, svoj izgled.
 
Imam neku trajnu viziju kako želim da izgledam bez obzira na modne trendove. Nisam kupoholičar kada je u pitanju bilo šta, pa tako isto i kad se radi o garderobi. Ne kupujem često, a od nedavno se trudim da što više odevnih predmeta sebi sašijem-po šablonima iz starih ili novih Burdi i sl.; Više cenim te krpice oko kojih sam se sama pomučila-od crtanja šablona na podu, preko krojenja materijala, do sastavljanja raznih delova i borbe sa"nikad do sad" postupcima u šivenju. :)
Stalo mi je da se nov komad odeće koji napravim odlično slaže sa većinom onoga što već posedujem.
Volim da izgledam lepo i pedantno, ali se nikako ne bi reklo da želim bilo gde da se uklapam.
Za mene ima sjajnih stvari u, recimo, nekom Second Hand dućanu, a nekad iz velikog trgovinskog centra ne nosim nijednu kesu. Nije toliko stvar u ceni, koliko ne želim da se obučem kao nekoliko hiljada devojaka na ulicama Srbije u kricima trenda istovremeno.
Prijatno mi je kad spazim autentično ali sa ukusom odevene ljude.
 
Meni modne marke ne znače ništa.
Mogu udobno da se osećam u odelu s kravatom...
ali i sportski obučen...
Ako mogu da biram, uvek ću odabrati udobnost pre "fenseraja".
Ne volim šjlašteće uzorke, leopard printove niti jarke boje.
Radije ću nešto u jednoj boji...a košulje mogu i sa "pepito" uzorkom...
 
Meni modne marke ne znače ništa.
Mogu udobno da se osećam u odelu s kravatom...
ali i sportski obučen...
Ako mogu da biram, uvek ću odabrati udobnost pre "fenseraja".
Ne volim šlajšteće uzorke, leopard printove niti jarke boje.
Radije ću nešto u jednoj boji...a košulje mogu i sa "pepito" uzorkom...
Podržavam. Ipak, zarad boljeg prijema, nije loše u važnim situacijama žrtvovati malo komfora. To je stvar gledišta koje su nam, a nekima su sve moguće situacije izuzetno važne. Posedujem helanke, patike i dukseve za opuštene šetnje ili radove po kući, ali ne pamtim kad sam tako, spremna za sport, otišla do grada, makar i u običnu kupovinu namirnica.
Sretnem iznenada nekog prijatelja, odlučimo da popijemo negde kafu-pobogu, kako kao iz teretane negde da posedim?
Što se tiče leopard/zmija/tigar/kroko-printa, kao devojci mi ponekad takvi dezeni i detalji veoma pašu. Na muškarcu bih dva puta razmislila da li mi se dopadaju.
Bio je jedan momak ranije koji je mnogo voleo svoju body majicu sa krava-printom, ono crno-belo. Taj je mogao da kupi dve solidne modne radnje iz cuga, ali se zalepio za tu majicu iz vikenda u vikend... i naravno, bio predmet tihog podsmeha nas, mladih šalabajzerki. Možda ju je prosto dobio od drage osobe i želeo da pokaže koliko mu je taj poklon bio drag.
 
Odelo ne cini coveka (narocito ne u smislu da sad neko vredi vise kao osoba u skupljoj garderobi ili da zato treba da bude favorizivan) ali svakako da ponekad na osnovu necijeg stila i odece mozes pomalo da steknes uvid o mentalnom sklopu ili interesovanjima neke osobe.

Ja recimo ne volim da izgledam formalno, volim ovako opustenu odecu, zivlje boje, itd, i nekako uvek da li svesno ili nesvesno biram odecu u skladu sa mojom licnoscu i interesovanjima i ovako na osnovu i moje odece nije tesko zakljuciti da sam ovako kuler i otvorena osoba, da i sad sa 38 godina zracim tim nekim klinackim duhom, da sam sportski tip, da volim basket, da volim Hip Hop, da volim taj ulicni i alternativniji fazon i da sam verovatno ovako malo specificna osoba i specificnog mentalnog sklopa.
 
Znamo da odijelo ne čini čovjeka, ali ipak se ljudi često ocjenjuju na osnovu onog što nose.
Bar prvi utisak. To je izraženo pogotovo danas kada izgled postaje sve važniji, slično kao
što i duhovne vrijednosti polako gube bitku od materijalnih.
Danas su ljudi često prisiljeni da se odijevaju na način kojim će se uklopiti
u društvo na način da se odijevaju kao većina za šta se smatra da je ok oblačenje. E, ali
pitanje je šta je to dobro odijevanje? To je po mjerilima društva odijevanje koje nam nameću
modni časopisi, televizija i društvene mreže. Svako odsutpanje od ovog nosi sa sobom rizik
osude. Čovjek da bi bio svoj i autentičan u odijevanju mora biti hrabar i pun samopouzdanja,
u protivnom može očekivati da ga gledaju drugačije.

Kako vi stojite sa ovim?
stojim tako sto ne postujem bas kodekse i prilike nego dodjem u pocepanim farmerkama npr.
 

Back
Top