O LEPOTI

A ja sam negde cuo jednu, mislim italijansku, poslovicu koja kaze:
"Nije lepo ono sto je lepo vec je lepo ono sto nam se svidja".
Nikako se ne moze raspravljati o apsolutno lepom (lepom za svakoga) jer kodeksi vrednovanja lepog su individualna stvar.
 
mnoge samoubice su je izabrale kao lepše rešenje u odnosu na život..[/QUOTE]

Ali nijesam siguran da je i oni smatraju lijepom. Prije, možda, sredstvom umanjenja neke patnje, bježanja od života... Ne ljepšom od života, već lakšom od života.
 
vrdaš..
ok tvoja stvar.
Ja tvrdim da je SVE što postoji podložno estetičkim vrednovanjima, pa i smrt.
Zato sam i pitao da li ima nešto što je definitivno intersubjektivno važeće kao suprotno Lepom..
 
Ne, ja samo kažem da smrt kao smrt, njen pojam, značenje, vjerovatno niko ne smatra lijepom. Ne govorim o vrsti, već o suštini smrti. A to da li u okviru nečega ružnog može postojati neka nijansa koja je ružnija, a neka koja je ljepša (to jest malo manje ružna) od te ružnije, ne smatram ljepotom.Ljepota nije u gradaciji ružnog, ona je je nešto drugo, suprotno od toga.
 
da neko ne nalazi nešto lepo u smrti, ne bi se toliko koketiralo sa njom u umetnosti.
Smrt je arhetip Konačnog. Ljudi imaju potrebu da definišu konačnost (tu imamo npr čuveno pitanje "gde je kraj vasione?")
Smrt je tužna, ali nekome je i tuga lepa, čak lepša nego radost ili veselje.
 
Da, ali smrt je u umjetnosti uvijek predstavljena tamnim bojama. Nepoznata je, misteriozna, a uvijek prisutna. Njena tajanstvenost i sveprisutnost je čini uvijek aktuelnom. Čovjek ima urođeni strah od smrti.

Mislim da je ljepota u Životu, u radosti, ne u strahu, u tuzi i u smrti.. Slažem se da neki vide ljepotu i u tome, tu si u pravu, međutim... (vjerovatno i u ludilu ima nekog zadovoljstva, ali ga je svjestan samo ludak).
 
Лепо је оно што нам се допада без интереса

Плагијатору! Кажи људима чија је ово мисао!:D

Иначе, за мене не може бити лепоте ако у њој не учествује вечност. Што већи проценат:D вечности, то већа и лепота. Никакву другу лепоту не признајем!
 
vrdaš..
ok tvoja stvar.
Ja tvrdim da je SVE što postoji podložno estetičkim vrednovanjima, pa i smrt.
Zato sam i pitao da li ima nešto što je definitivno intersubjektivno važeće kao suprotno Lepom..

Smrt mozhe biti predmet religije,filozofije,umetnosti...ali estetika se iskljuchivo bavi lepotom u umetnosti.Sama smrt ne mozhe biti okarakterisana kao "lepa"ili"ruzha" jer nije nikad lichno prozhivljena.
Slazhem se sa ranijim misliocima da lepota pochiva na skladu i da je lepo samo ono shto je harmonichno,celo,jer,zhivot je ochigledno veoma nesavrshen,nejasan i necelovit pa zato i postoji umetnost da da neshto okruglo,lepo,savrsheno.Naravno pitanje je shta je to lepo u umetnosti,shta je to shto nas toliko privlachi kod nje.Istrorija estetike je u stvari nastojanje da se odgovori na to pitanje-po nekima lepota je u didaktichnosti,nekima,pak u formi dela....Po meni,lepota lezhi u samom osecaju koji imam dok chitam neku knjigu ili uzhivam u nekoj drugoj vrsti umetnosti.Uznemirenost,blazhenost bilo koji osecaj...
Naravno,postoji lepota i u svetu oko nas ali mislim da ona ne mozhe biti podlozna ljudskoj kritici zato shto je nije chovek stvorio vec je ona data-nekom ce nechije lice da bude lepo,a nekom ce da bude ruzho..na kraju ipak,sve je relativno.
 
Иначе, за мене не може бити лепоте ако у њој не учествује вечност. Што већи проценат:D вечности, то већа и лепота. Никакву другу лепоту не признајем!
Grešiš, Modruna, ima nečeg i u onom prolaznom ;)
:D
 
Е, сад ћу ја да се ухватим за релативизацију (коју иначе мрзим). Дакле ... за мене нема ничег лепог у пролазности;-)

Али, ти можда у том привидно пролазном тренутку видиш трагове вечности а да то и не знаш, па ти се чини да и пролазност може бити лепа? Кад оно ....... управо то што је лепо, то су били одсјаји вечности?
 
Али, ти можда у том привидно пролазном тренутку видиш трагове вечности а да то и не знаш, па ти се чини да и пролазност може бити лепа? Кад оно ....... управо то што је лепо, то су били одсјаји вечности?
Maybe ;)
 
Е, сад ћу ја да се ухватим за релативизацију (коју иначе мрзим). Дакле ... за мене нема ничег лепог у пролазности;-)

Али, ти можда у том привидно пролазном тренутку видиш трагове вечности а да то и не знаш, па ти се чини да и пролазност може бити лепа? Кад оно ....... управо то што је лепо, то су били одсјаји вечности?

Svaka prirodna ljepota – nebesko plavetnilo, planinski potok, zvjezdano nebo, duga - ima u sebi nešto što je opšte, neku kosmičku osobinu koja je izdiže iznad individualiteta i svjedoči o centralnom dobročinstvu koje je duša Prirode. U ovoj ljepoti nalazimo nešto neizmjerno, božansko, nešto što otkriva svoju najdublju vezu sa neprolaznim, vječnošću.
 
Е, а баш сам то исто ја хтела да кажем.

Док сам писала онај горе пост, имала сам, у ствари, пред очима призор неког дивног заласка сунца.

Тај призор је исто толико пролазан колико и леп.

Али његова лепота за мене и јесте у томе што ме подсећа на вечност, што ми не да да заборавим да сам дошла из вечности и да ћу се тамо вратити.
 
Neđe, duboko, u najdubljem dijelu srca, skriveno je znanje o vječnosti...vječnost prebiva... Sve ono izvana što nas asocira na nju, što nas približava vječnosti u nama, lijepo nam je. Možda, zbog toga, ljepotu ’vidimo’ srcem, ne umom!?
 

Back
Top