O demokratiji i diktaturi, izboru i kako se glasa, ko je favorit

Nisi to dobro razumeo.

Postoje zemlje koje su specificni slucajevi, postaju kolonije odnosno vazalne drzave zbog prezaduzivanja, nemogucnoscu da vrate dug, i poverioci ih preuzimaju ukoliko ne postoji neko drugi (na primer neka druga drzava) koja ce za njih da isplati dugove ili da da neke garancije da ce dugovi biti vraceni.

Govorio sam, medjutim, o ogranicenjima demokratije, zapravo citirao nemackog ministra Sojblea, a ne o ukidanju demokratije.

Dakle rec je o neodgovornim vladama, kako stati na put neodgovornosti, da one vlade koje ne deluju kako treba, koje gomilaju troskove a nemaju rezultate, spas za svoju neodgovornost, lenjost, korupciju, pronalaze beskonacno se zaduzujuci, dakle mora i formalno da postoje mehanizmi koji ocenjuju i kontrolisu vlade, i Nemacka naravno, je osmislila takve mehanizme na nivou Evro zone, a pokusava i na nivou EU medjutim Britanci prete vetom.

U tom smislu svejedno koja vlast da je u Grckoj ili bilo gde u Evro zoni, za neodgovornost i lose rezultate, premijer i ministri, ako budu lose ocenjeni od strane kontrolora, bice zamenjeni (ali na novim izborima, tu se demokratija ne dovodi u pitanje) a mogu i na sud, za sta takodje se utvrdjuju pravila.

Znaci demokratija za Nemacku, a Nemacka diktatura za ostale. To propagiras.
 
Znaci demokratija za Nemacku, a Nemacka diktatura za ostale. To propagiras.

Ne, opet nisi razumeo, na zalost ne funkcionise to tako na vizantijski nacin gde je jedan apsolutista (Tadic, Djukanovic, Putin, Lukasenko) i svi pod njim.

Rec je o tome da i demokratija ima svoja ogranicenja, da ne moze da bude neogranicena i da mora da postoji kontrola nad vladama.

Imaj na umu da EU superdrzava (Sjednjene evropske drzave a sto engleski mediji iz ljubomore zovu Cetvrti rajh) je slozen mehanizam.

Ne mogu sve funkcije u tako slozenom sistemu biti izborne, mora da postoje i organi koji su strucni, strateski i td. a nacin biranja je drugaciji nego sto su izbori za parlament.

Mogao bih mnogo o kompleksnostima takvog sistema, koji u sebi ima demokratiju, posto se parlamenti biraju demokratskim putem, ali ima i kontrolne i druge mehanizme koji ga cine da se njime moze upravljati i da donosi rezultate, medjutim nemam vremena da o tome pisem, a pitanje za tebe i druge koliko biste mogli razumeti bez detaljnog obrazlozenja pa i tada, citaj, obrazuj se po tom pitanju, analiziraj, tema je kompleksna i zahteva dosta truda.
 
Migel ne budi naivan ... Evo ti ko profitira od Grcke krize ....

Intresantno koji ce kreditori pleniti Grcku ....

http://www.avanturist.org/redirect?u...m/59921.html

[info]saloniq
March 12th, 12:30

Не каждый сможет на грядущей распродаже прикупить себе кусочек Греции. Владельцами станут только те, кто должен ими стать. Зачем тогда они старались, разрабатывали схему, внедряли ее в жизнь? Чтобы потом плодами их трудов воспользовались какие-то залетные типы к которых случайно обрзовались некие суммы бумаги?
Нет конечно.


Давайте посмотрим, кто рулит приватизацией госсобственности Греции?
Все есть в открытом доступе.

Начнем с инфраструктурных объектов:

Ali Migel o tome nije pisao.

I ovo sto dajes na ruskom, pa ko to moze da cita, ne mislis valjda da svako mora da uci taj jezik da bi mogao da cita to sto postavljas.

I da se vratimo temi o demokratiji i diktaturi, ne kazem da je to sto postavljas bez ikakve povezanosti, naravno uvek ima veze kada prezaduzene zemlje postanu plen poverioca, kakva demokratija je tu moguca i u kom obimu, ali barem se fokusiraj da se moze ispratiti i odgovoriti.
 
Ali Migel o tome nije pisao.

I ovo sto dajes na ruskom, pa ko to moze da cita, ne mislis valjda da svako mora da uci taj jezik da bi mogao da cita to sto postavljas.

I da se vratimo temi o demokratiji i diktaturi, ne kazem da je to sto postavljas bez ikakve povezanosti, naravno uvek ima veze kada prezaduzene zemlje postanu plen poverioca, kakva demokratija je tu moguca i u kom obimu, ali barem se fokusiraj da se moze ispratiti i odgovoriti.

Za pocetak - nisi se ni osvrnuo na tekst u kom je objasnjeno da je britanska kraljica lice sa najvecim ovlastenjima na planeti , o kojima moze samo da sanja i predsednik Severne Koreje ... a slozices se da ona vlada bar tri dosadasnja mandata Lukasenka ... i 15 mandata Putina ...
 
Za pocetak - nisi se ni osvrnuo na tekst u kom je objasnjeno da je britanska kraljica lice sa najvecim ovlastenjima na planeti , o kojima moze samo da sanja i predsednik Severne Koreje ... a slozices se da ona vlada bar tri dosadasnja mandata Lukasenka ... i 15 mandata Putina ...

Procitao sam (uz izvestan gubitak vremena koristeci Google Translate).

Ali ne znam sta ti je tu cudno, u monarhiji je tako, u nekim monarhijama je uloga monarha vise protokolarna, u nekim manje, imas monarhija i po Evropi i svetu, sem ako ne mislis da britanska daje vise prava monarhu od bilo koje druge.

I vi da imate kralja on bi imao odredjene nadleznosti i privilegije, i promene su nasledne, dakle svakako mandati monarha, s obzirom da su dozivotni su duzi od Tadicevih, Lukasenkovih, Djukanovicevih, Putinovih i dr., znaci monarhisticko uredjenje, svakako ne mislis da i predsednici treba da imaju nesto slicno, tj. dozivotan mandat (a razlikovali bi se od monarha samo po pitanju nasledja).
 
Procitao sam (uz izvestan gubitak vremena koristeci Google Translate).

Ali ne znam sta ti je tu cudno, u monarhiji je tako, u nekim monarhijama je uloga monarha vise protokolarna, u nekim manje, imas monarhija i po Evropi i svetu, sem ako ne mislis da britanska daje vise prava monarhu od bilo koje druge.

I vi da imate kralja on bi imao odredjene nadleznosti i privilegije, i promene su nasledne, dakle svakako mandati monarha, s obzirom da su dozivotni su duzi od Tadicevih, Lukasenkovih, Djukanovicevih, Putinovih i dr., znaci monarhisticko uredjenje, svakako ne mislis da i predsednici treba da imaju nesto slicno, tj. dozivotan mandat (a razlikovali bi se od monarha samo po pitanju nasledja).

Naravno da ne mislim .

Pisao sam o cinjenici da : ,,Drzte nedemokratu ,, najglasnije vicu oni koji su najvece nedemokrate i diktatori . A to su englezi i amerikanci , pre svih ... izraelci ... Papa .. Katar... I ostala neonacisticka bagra ...

Ovde u Srbiji su najvece nedemokrate oni koji su u naziv svojih stranaka stavili epitet demokratski , liberalan ... cas izuzecima ....
 
Poslednja izmena:
Одличан текст Весне Пешић која је једина имала снаге и храбрости да каже да су изнедрили Франкештајна.Пошто осећа и личну одговорност, показала је да има моода да устане противу такве политичке наказе.Увек сам имао став да ниједном појединцу или партији не треба дозволити да пусти корење дуже од 4-5 година, чак и ако из тог корена израсте нова младица истог дрвета увек ћемо је лакше почупати и очистити

Vesna Pesic je primer pravog intelektualca, ona shvata da se radi o vizantijskom sistemu, pokusaju stvaranja novog Justinijana.

Tako to u vizantijskom svetu, sada treci mandat a nakon pet godina promena ustava i cetvrti i td.

Hmm, zasto se za vizantijske careve vezuje rec apsolutizam?
 
izmedju najgoreg pravoslavnog diktatora i najveceg islamskog demokrate, biram ovog prvog svaki put.

da se razumemo kriterijum mi je samo stepen demokraticnosti kod jednih i drugih.


Ali potpuno netacno, da li si ikad pratio demokratske izbore u nekoj islamskoj zemlji?

Kod vas se prica, a vi proverite da li je istina, nabacano ono sto se moglo cuti ovih dana: biracki spisak je mnogo veci nego sto ima glasaca, nestaju dzakovi, glasaju mrtvi, glasaju neki vise puta, stampaju se lazni listici, prepravljaju se zapisnici, clan odbora potpisuje imena drugih, listici se dopisuju praveci se nevazecim, licima koja imaju pravo glasa ne dozvoljava se da glasaju, kupuju se glasovi pre i na sam dan izbora, dele se paketi sa hranom, koriste se Romi (njihovo siromastvo), deca se koriste u predizborne svrhe, mediji slave faraona, ne dopusta se nikakva konstruktivna diskusija, ubija svako kriticko misljenje i td., ako je pola od ovog tacno onda je to nastavak vizantijske tradicije (apsolutizam vladara).

Jasno je da ne mozete da drzite lekcije muslimanima o demokraticnosti, ustvari ispada da pricas vic.
 
Ali potpuno netacno, da li si ikad pratio demokratske izbore u nekoj islamskoj zemlji?

Kod vas se prica, a vi proverite da li je istina, nabacano ono sto se moglo cuti ovih dana: biracki spisak je mnogo veci nego sto ima glasaca, nestaju dzakovi, glasaju mrtvi, glasaju neki vise puta, stampaju se lazni listici, prepravljaju se zapisnici, clan odbora potpisuje imena drugih, listici se dopisuju praveci se nevazecim, licima koja imaju pravo glasa ne dozvoljava se da glasaju, kupuju se glasovi pre i na sam dan izbora, dele se paketi sa hranom, koriste se Romi (njihovo siromastvo), deca se koriste u predizborne svrhe, mediji slave faraona, ne dopusta se nikakva konstruktivna diskusija, ubija svako kriticko misljenje i td., ako je pola od ovog tacno onda je to nastavak vizantijske tradicije (apsolutizam vladara).

Jasno je da ne mozete da drzite lekcije muslimanima o demokraticnosti, ustvari ispada da pricas vic.

Iskreno , na ovo sto si boldovao ne mogu drugacije odgovoriti nego sa : Milgel , potpuno si u pravu . Ovakvi slucajevi laziranja , kradja , prepravljanja izbornih rezultata se nisu desavali u VECINI islamskih zemalja ... ponegde jesu , ali te drzave su manjina u muslimanskom svetu ..

Generalno gledano - izbori u Srbiji su protekli sa vise nepravilnosti nego u drzavama centralne Azije i Afrike ....
 
Naravno, treci mandat je nelegalan i protiv demokratije, to je put u diktaturu.

Isto kao sto je i Putinov treci mandat protiv demokratije.

Hmm, obojica su ucili mozda od Mila Djukanovica?

Sta ce vam diktatori i ista ekipa na vlasti (citajte uvodni clanak iz Indije kako demokratija postaje diktatura), predsednik najvise dva mandata i nema vise.

Samo novi ljudi na najvisim funkcijama mogu da nose promene kao sto pise americki istrazivac Huper, oni koji su bili pokazali su sta su znali i umeli tokom dva mandata i kolike su rezultate ostvarili, ovako jedina sansa vam je izbor opozicionog kandidata inace ostaje sve isto.

Demokratija, navlakuša za ovce i očajan narod. Zanimljivo ko je naviše propagira i u čije ime ravnaju bombama po svetu. Zemlja koja se jedva 60tih odrekla rasne segregacije i čiji je robovlasnički sistem bio glavna poluga ekonomskog prosperiteta.
Amerikom vlada kapital multinacionalnih kompanija i drugih centara moći. funkcija predsednika je simbolika građanskih sloboda i prava glasa, samo je tamo svejedno ko je predsednik obzirom da neko drugi građanima kreira ponudu.
 
Ali potpuno netacno, da li si ikad pratio demokratske izbore u nekoj islamskoj zemlji?


Jasno je da ne mozete da drzite lekcije muslimanima o demokraticnosti, ustvari ispada da pricas vic.

ja sam bas tvoju temu doziveo kao vic i zato nisam ni iznosio neku argumentaciju. ajmo redom...

turska - hebes demokratiju ako je vojska njen garant.

pakistan - pogledati pod turska.

egipat - dozivotni mubarak pa revolucionarne cia marionete.

iran - ajatolah

arapski svet - seici, sultani, kraljevi, carevi - serijat

za indoneziju, maleziju mislim ( ne znam tacno ) da se takodje moze pogledati pod turska

okupirane zemlje ( irak, afganistan, libija ... ) ne uzimam u analizu. jedino mogu da im pozelim oslobodjenje od okupacije. pa nek prave demokratiju/nedemokratiju kakvu oni hoce i kakva im treba.
 
Poslednja izmena:
zokiloki
O Mubaraku i slicnima sam pisao, ako se secas govorio sam da ce u Egiptu se desiti promene i da Mubarak nece dugo biti predsednik i na toj temi su se neki smejali misleci da je sala, medjutim brzo se ispostavilo da Mubarak vise nema sta da trazi.

Dakle poredio sam izbore u Srbiji sa onim zemljama u islamskom svetu koje su uvele izbornu praksu (naravno Turska odavno i nije imala dug period jednopartijskog sistema kao Srbija, ali pre svega sam mislio na mladje demokratije poput Bangladesa, Malezije, Indonezije i td.).

E tu ces se uveriti ako analiziras, koliko su te izborne prakse ispravne i bez nelegalnih radnji, sto se za Srbiju ne moze reci, po tome je vasa zemlja bliza Vizantiji nego savremenom dobu, ali ako zaista zelite mozete ici i gledati kako funkcionise u spomentim zemljama i uciti.

Ne razume se od onih kojima je analogija sa vizantijskim carevima, da je demokratija nesto sasvim drugo u odnosu na ono sto se desava u vasoj zemlji.

A ako zelis da znas o pravednosti mozes citati koliko su islamska drustva pravednija posto nema kamate, nema spekulacija, cilj fiskalne politike je ublazavanje neravnoteze, biznis je naravno dozvoljen ali ne i eksploatacija.

Sve je to daleko od vase zemlje koja ima kamate mozda najvise na svetu, gde je eksploatacija izrazena, gde se pojedinci enormno bogate na racun drustva a nema nikakav mehanizam, kao u islamskom svetu, da se neravnoteza ublazi i td.

Drugim recima mnoge zemlje u islamskom svetu su neuporedivo savremenije i bolje za zivot od Srbije u svakom pogledu, ali u redu, za one koji vole vizantijske careve i da im budu maksimalno pokorni i prihvataju sve sto oni rade, slusaju sve sto kazuju i ne obaziru se na realnost, realan svet i rezultate, nikakvi argumenti sa strane ne bi mogli promeniti to divljenje koje iskazujes.
 
uh, al` se izlupa ovde... redom;

kao sto vec rekoh u egiptu se nisu desile demokratske promene vec je cia revolucijom dovela svoje marionete na vlast ( ovo me podseca na jos neku zemlju, ali da se ubijem ne mogu se setiti koju... :think: ovde malo ukljuciti mozak).

kakve crne izborne radnje u vizantiji ? srbija je od vizantije povukla dobar deo svog identiteta i time se moze ponositi.

sad neka prica o vizantijskim carevima... paralela se moze izvesti pre na raznorazne arapske seikate, kraljevine... nego na srbiju gde demokratski izborni proces postoji. ima svoje velike manjkavosti, ali postoji.

kakve veze ima pravednost drustvenog sistema sa celom ovom pricom ? ja se drzim teme koja je postavljena, a to je stepen demokratije u pravoslavnim drzavama versus islamskim. kada bude tema pravednost drustvenog sistema, onda mogu o tome raspravljati i potezati neke cinjenice i argumente.

poslednja recenica je narocito zanimljiva: kao pamflet islamske propagande uz lagano pljuvanje kaura. tako tipicno za pravoverne, apsolutno ubedjene u superiornost svojih verovanja i zbog toga zesce opasne po sve ostale.

mi koji nismo zaslepljeni i zatupljeni verovanjem u superiornost svojih stavova/verovanja imamo tu slobodu da iste stalno preispitujemo, kritikujemo, menjamo. ne divimo se nicemu, iako je super uvek gledamo da li moze bolje. u nizu gresaka i pogodaka drustvo napreduje, najvise kroz tehnoloska otkrica. u nekom zamisljenom globalnom islamskom svetu, sve bi to bilo uguseno i lako je zamisliti stagnaciju koja bi usledila.


evo sad se navukoh da raspravljam i o nekim versklim temama, zato sto si mi ih uspesno podmetnuo, a to meni ateisti definitivno nije sfera interesovanja.
 
zokiloki
O Mubaraku i slicnima sam pisao, ako se secas govorio sam da ce u Egiptu se desiti promene i da Mubarak nece dugo biti predsednik i na toj temi su se neki smejali misleci da je sala, medjutim brzo se ispostavilo da Mubarak vise nema sta da trazi.

Dakle poredio sam izbore u Srbiji sa onim zemljama u islamskom svetu koje su uvele izbornu praksu (naravno Turska odavno i nije imala dug period jednopartijskog sistema kao Srbija, ali pre svega sam mislio na mladje demokratije poput Bangladesa, Malezije, Indonezije i td.).

E tu ces se uveriti ako analiziras, koliko su te izborne prakse ispravne i bez nelegalnih radnji, sto se za Srbiju ne moze reci, po tome je vasa zemlja bliza Vizantiji nego savremenom dobu, ali ako zaista zelite mozete ici i gledati kako funkcionise u spomentim zemljama i uciti.

Ne razume se od onih kojima je analogija sa vizantijskim carevima, da je demokratija nesto sasvim drugo u odnosu na ono sto se desava u vasoj zemlji.

A ako zelis da znas o pravednosti mozes citati koliko su islamska drustva pravednija posto nema kamate, nema spekulacija, cilj fiskalne politike je ublazavanje neravnoteze, biznis je naravno dozvoljen ali ne i eksploatacija.

Sve je to daleko od vase zemlje koja ima kamate mozda najvise na svetu, gde je eksploatacija izrazena, gde se pojedinci enormno bogate na racun drustva a nema nikakav mehanizam, kao u islamskom svetu, da se neravnoteza ublazi i td.

Drugim recima mnoge zemlje u islamskom svetu su neuporedivo savremenije i bolje za zivot od Srbije u svakom pogledu, ali u redu, za one koji vole vizantijske careve i da im budu maksimalno pokorni i prihvataju sve sto oni rade, slusaju sve sto kazuju i ne obaziru se na realnost, realan svet i rezultate, nikakvi argumenti sa strane ne bi mogli promeniti to divljenje koje iskazujes.


:rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:.

Ajde MiNgel setaj sa foruma, rek'o si da odlazis.
 
Тадићеве предизборне вратоломије

17 мај 2012 Бранко Радун

Оно што ће остати као утисак са ових избора је изузетно прљава кампања и куповина гласова за пар хиљада, као и сенка сумње да су на различитим нивоима избори „штеловани“. Кампања режима се фокусирала уместо на промоцију свог програма на оцрњивање опозиције, како смо и предвиђали пре почетка „изборног процеса“. Негативна кампања је доминантно била присутна у свим медијима и чини се да је постигла одређене ефекте – поколебала је потенцијалне бираче „оне друге стране“.

Тиме је ДС поставио нове стандарде на изборима – борба за сваки сигуран глас, куповина гласова, контрола медија и црна кампања ће од сада вероватно следити и други политички актери. Ако желите да успете у политици морате имати изборну машинерију, јаку организацију, медијски простор и оштру и дрску кампању. Но поред тог организационог „хардвера“ који изводи на биралишта „све своје бираче“ неопходан је и јасан и ефикасан „софтвер“ – јасне и пријемчиве поруке које стварају утисак успешне и победничке опције.

Када се политика редукује са оно најбитније – остаје човек који је представља и утисак који оставља на друге. Када се сведе владајућа политика остаје један човек - Борис Тадић. Какав је он човек и какав утисак оставља на друге? Он је уз подршку владајућег естаблишмента и „великог света“ дошао на власт, а да пре тога није имао неке запажене резултате а нити динамичну политичку каријеру. Он је тако да кажемо „доведен на власт“ и никада није имао неку значајну политичку снагу, а није ни покушао да се наметне својим страначким магнатима, тајкунима и странцима као релевантан и равноправан партнер. Дакле човек кога смо 2004. године пре првог мандата назвали због тога „политичком барбиком“ и првим постмодерним председником кога су произвеле маркетиншке и друге агенције.

Но утисак који Тадић оставља у јавности је нешто сасвим друго. Он се представља као „снажан председник“ који се меша и у оно што нису његове надлежности, док је реалност сасвим другачија. Тадић се представља као човек проевропске политике иако је та политика доживела потпуни неуспех и Србија готово сигурно неће ући у ЕУ у наредних десетак година. Он је представљен као човек који је унапредио односе Србије у региону и са великим силама, иако је истина да Србија нема савезнике у свету, а у региону нас и даље третирају као „црну овцу“ коју свако може да понижава и малтретира.

Борис Тадић се успео представити као модеран и толерантан председник иако код њега и његове политике нема ни м од модернизације и ни т од толеранције према политичким опонентима. Да не говоримо „о партнерима са Запада“ и „пријатељима у региону“. На жалост због медијске вештине и непостојања критичке јавности те обмане и манипулације се одржавају у јавности. А темељна је обмана да Србија има „европску будућност“ те да је та будућност „позитивна“. Око тог питања, па и других сличних њему, је у игри завера ћутања како актера из ЕУ, тако и домаћих политичара и медија у којој је једина жртва обманута јавност.

Гледајући наступ Бориса Тадића који намерава да поново победи на изборима а то је више пута напоменуо у представљању на РТС-у верујући у психолошки утицај „понављање поруке“ могли смо да се уверимо шта је то политика коју он представља. Слаткоречиво празнословље би било укратко дефиниција његовог стила. Говорио је и о прљавој кампањи која по њему није била прљава и како је то тренд у свету, те како он никада није тражио посао преко везе иако има утицајног оца, како он подржава Геј параду иако не би ишао дотле да је „предводи“ (но можда се и предомисли), како он има много пријатеља на власти у „региону“, како има много посла којим ће се он бавити у следећем мандату ако победи иако је председник од 2004.

Тадић говори како је готово сигуран како у Србији за четри године, ако он победи, корупција неће бити проблем. А опет ми, а и већина у Србији је сигурна да то није тако. Па опет добар део тих ће гласати за Тадића. Зашто? Па Тадић им делује као пристојан човек са педигреом, који проповеда толеранцију и који делује „урбано“ и „светски“, па иако их обмањује он то некако елегантно ради. Људи желе да имају наду, па макар и лажну, а Тадић управо то нуди. Он обећава борбу против корупције са формирањем „егзекутивним тимовима који нису тимови за лишавање живота већ за хапшења“, а на примедбу зашто до сада није ништа предузето у том правцу – одговара лаконски да се много радило и да „не може све одједном да се одради“. Јасно и логично – нема шта ту да се дода осим да иза овакве „шећерне проевропске водице“ стоји моћна и добро организована предизборна машинерија за сакупљање и куповину гласова.

Но ипак нам је највише пажње привукло објашњење зашто не жели да буде председник грађана што подразумева давање оставке на место председника своје странке. Он је ту направио логичку вратоломију и рекао како он не може бити представник свих странака, јер би онда политика ишла „мало напред мало назад, мало лево мало десно“. То по њему то није кршење устава и закона, ако би поднео оставку на место председника странке он се не би мењао, па би све остало исто. Ово задње је тачно, на жалост. На примедбу да тиме није председник свих грађана он децидно одговара да никада није било да он није био председник свих грађана. Дакле чин оставке на страначку функцију по Тадићу ништа не мења, већ нуђење политике око које се окупља већина. Но проблематично је и зашто инсистира на првом (из страха да би му други преузели странку) и то што ако нема првог готово сигурно нема ни политике националног концензуса. Но кога брига за то – он је то тако „образложио“ да чак и ако не придобије људе за свој став сигурно ће их оставити збуњене реторичким вратоломијама.

Као човек «урбане толеранције» он је себи допустио да говори свашта ових година о својим противкандидатима. Тако смо могли чути како опозиција води земљу у деведесете, па их је оптуживао за несреће, злочине, говор мржње, агресију и слично. У вези питања корупције и имовног стања владајућих функционера Тадић је доживео све то лично па поручује Николићу „Одбиј човече од мене! Немој да те чујем да си више ишта на ту тему рекао! Јер је то простаклук и бестијалност... Зачепи са тиме!” Ово је само један од бројних примера непристојног говора и за обичног човека а камоли оног који претендује за председника. Но како су медији у служби режима били још агресивнији према опозицији од Тадића, а како он понавља како је увек био толерантан и како ће пружити руку свом опоненту без обзира на исход гласања, рачуна се да ће то некако проћи код јавности свикле на језик реалитy шоу-а.

Суштина снаге, али и слабости Бориса Тадића је осим у системској корупцији и у медијској манипулацији која изврће реалност. Тадић није ни способан, ни модеран ни јак председник, а најмање “широк и толерантан”. То је само утисак који намеће његова екипа медијских магова. Истина је “негде другде” – он је марионета свог политичко-тајкунског окружења и страних амбасадора. Он је неуспешан у свему што је радио, он и његова екипа нису завршили ништа од значаја што су започели, а у односу на странце су се увек повлачили и попуштали пред притисцима. Проблем његових политичких ривала од 2004. до данас је што у великој мери нису успели да разобличе ову обману која доминира политичким животом. Када јавност схвати да уместо са “јаким човеком који има пријатеље у свету” има посла са “чаробњаком из Оза” - мали човек иза великих кулиса Србија ће пензионисати Тадића. Да ли је тај тренутак наступио или није убрзо ћемо се уверити.

ИЗВОР
 
Тадићеве предизборне вратоломије

17 мај 2012 Бранко Радун

Оно што ће остати као утисак са ових избора је изузетно прљава кампања и куповина гласова за пар хиљада, као и сенка сумње да су на различитим нивоима избори „штеловани“. Кампања режима се фокусирала уместо на промоцију свог програма на оцрњивање опозиције, како смо и предвиђали пре почетка „изборног процеса“. Негативна кампања је доминантно била присутна у свим медијима и чини се да је постигла одређене ефекте – поколебала је потенцијалне бираче „оне друге стране“.

Тиме је ДС поставио нове стандарде на изборима – борба за сваки сигуран глас, куповина гласова, контрола медија и црна кампања ће од сада вероватно следити и други политички актери. Ако желите да успете у политици морате имати изборну машинерију, јаку организацију, медијски простор и оштру и дрску кампању. Но поред тог организационог „хардвера“ који изводи на биралишта „све своје бираче“ неопходан је и јасан и ефикасан „софтвер“ – јасне и пријемчиве поруке које стварају утисак успешне и победничке опције.

Када се политика редукује са оно најбитније – остаје човек који је представља и утисак који оставља на друге. Када се сведе владајућа политика остаје један човек - Борис Тадић. Какав је он човек и какав утисак оставља на друге? Он је уз подршку владајућег естаблишмента и „великог света“ дошао на власт, а да пре тога није имао неке запажене резултате а нити динамичну политичку каријеру. Он је тако да кажемо „доведен на власт“ и никада није имао неку значајну политичку снагу, а није ни покушао да се наметне својим страначким магнатима, тајкунима и странцима као релевантан и равноправан партнер. Дакле човек кога смо 2004. године пре првог мандата назвали због тога „политичком барбиком“ и првим постмодерним председником кога су произвеле маркетиншке и друге агенције.

Но утисак који Тадић оставља у јавности је нешто сасвим друго. Он се представља као „снажан председник“ који се меша и у оно што нису његове надлежности, док је реалност сасвим другачија. Тадић се представља као човек проевропске политике иако је та политика доживела потпуни неуспех и Србија готово сигурно неће ући у ЕУ у наредних десетак година. Он је представљен као човек који је унапредио односе Србије у региону и са великим силама, иако је истина да Србија нема савезнике у свету, а у региону нас и даље третирају као „црну овцу“ коју свако може да понижава и малтретира.

Борис Тадић се успео представити као модеран и толерантан председник иако код њега и његове политике нема ни м од модернизације и ни т од толеранције према политичким опонентима. Да не говоримо „о партнерима са Запада“ и „пријатељима у региону“. На жалост због медијске вештине и непостојања критичке јавности те обмане и манипулације се одржавају у јавности. А темељна је обмана да Србија има „европску будућност“ те да је та будућност „позитивна“. Око тог питања, па и других сличних њему, је у игри завера ћутања како актера из ЕУ, тако и домаћих политичара и медија у којој је једина жртва обманута јавност.

Гледајући наступ Бориса Тадића који намерава да поново победи на изборима а то је више пута напоменуо у представљању на РТС-у верујући у психолошки утицај „понављање поруке“ могли смо да се уверимо шта је то политика коју он представља. Слаткоречиво празнословље би било укратко дефиниција његовог стила. Говорио је и о прљавој кампањи која по њему није била прљава и како је то тренд у свету, те како он никада није тражио посао преко везе иако има утицајног оца, како он подржава Геј параду иако не би ишао дотле да је „предводи“ (но можда се и предомисли), како он има много пријатеља на власти у „региону“, како има много посла којим ће се он бавити у следећем мандату ако победи иако је председник од 2004.

Тадић говори како је готово сигуран како у Србији за четри године, ако он победи, корупција неће бити проблем. А опет ми, а и већина у Србији је сигурна да то није тако. Па опет добар део тих ће гласати за Тадића. Зашто? Па Тадић им делује као пристојан човек са педигреом, који проповеда толеранцију и који делује „урбано“ и „светски“, па иако их обмањује он то некако елегантно ради. Људи желе да имају наду, па макар и лажну, а Тадић управо то нуди. Он обећава борбу против корупције са формирањем „егзекутивним тимовима који нису тимови за лишавање живота већ за хапшења“, а на примедбу зашто до сада није ништа предузето у том правцу – одговара лаконски да се много радило и да „не може све одједном да се одради“. Јасно и логично – нема шта ту да се дода осим да иза овакве „шећерне проевропске водице“ стоји моћна и добро организована предизборна машинерија за сакупљање и куповину гласова.

Но ипак нам је највише пажње привукло објашњење зашто не жели да буде председник грађана што подразумева давање оставке на место председника своје странке. Он је ту направио логичку вратоломију и рекао како он не може бити представник свих странака, јер би онда политика ишла „мало напред мало назад, мало лево мало десно“. То по њему то није кршење устава и закона, ако би поднео оставку на место председника странке он се не би мењао, па би све остало исто. Ово задње је тачно, на жалост. На примедбу да тиме није председник свих грађана он децидно одговара да никада није било да он није био председник свих грађана. Дакле чин оставке на страначку функцију по Тадићу ништа не мења, већ нуђење политике око које се окупља већина. Но проблематично је и зашто инсистира на првом (из страха да би му други преузели странку) и то што ако нема првог готово сигурно нема ни политике националног концензуса. Но кога брига за то – он је то тако „образложио“ да чак и ако не придобије људе за свој став сигурно ће их оставити збуњене реторичким вратоломијама.

Као човек «урбане толеранције» он је себи допустио да говори свашта ових година о својим противкандидатима. Тако смо могли чути како опозиција води земљу у деведесете, па их је оптуживао за несреће, злочине, говор мржње, агресију и слично. У вези питања корупције и имовног стања владајућих функционера Тадић је доживео све то лично па поручује Николићу „Одбиј човече од мене! Немој да те чујем да си више ишта на ту тему рекао! Јер је то простаклук и бестијалност... Зачепи са тиме!” Ово је само један од бројних примера непристојног говора и за обичног човека а камоли оног који претендује за председника. Но како су медији у служби режима били још агресивнији према опозицији од Тадића, а како он понавља како је увек био толерантан и како ће пружити руку свом опоненту без обзира на исход гласања, рачуна се да ће то некако проћи код јавности свикле на језик реалитy шоу-а.

Суштина снаге, али и слабости Бориса Тадића је осим у системској корупцији и у медијској манипулацији која изврће реалност. Тадић није ни способан, ни модеран ни јак председник, а најмање “широк и толерантан”. То је само утисак који намеће његова екипа медијских магова. Истина је “негде другде” – он је марионета свог политичко-тајкунског окружења и страних амбасадора. Он је неуспешан у свему што је радио, он и његова екипа нису завршили ништа од значаја што су започели, а у односу на странце су се увек повлачили и попуштали пред притисцима. Проблем његових политичких ривала од 2004. до данас је што у великој мери нису успели да разобличе ову обману која доминира политичким животом. Када јавност схвати да уместо са “јаким човеком који има пријатеље у свету” има посла са “чаробњаком из Оза” - мали човек иза великих кулиса Србија ће пензионисати Тадића. Да ли је тај тренутак наступио или није убрзо ћемо се уверити.

ИЗВОР

Istina.
 
evo sad se navukoh da raspravljam i o nekim versklim temama, zato sto si mi ih uspesno podmetnuo, a to meni ateisti definitivno nije sfera interesovanja.
Zokiloki
Da ne idemo predaleko od teme, koja je vezana za pretvaranje demokratije u diktaturu kada neka ekipa pozeli previse dugo da vlada bez demokratske kontrole, kada se broj mandata (predsednika) raznim tumacenjima i igrama multiplikuje, a poredjenje sa Vizantijom je dato u kontekstu nacina vladanja vizantijskih careva (apsolutizam) i pokusaja kopiranja tog modela, danas.

Mozes videti da drugi koji se javljaju na ovu temu pisu o izbornim neregularnostima i manipulacijama.

Kljucno je da se postuje demokratski proces i da postoji smenjivost onih koji su za vreme svog mandata ostvarili lose rezultate (putem izbora).

Ako pak jedna osoba ili ekipa koncentrise svu moc, sto formalno moze trajati jos jedan mandat i tako unedogled, imas zaista stvaranje vase varijante Justinijana.

Ako volis tu politicku opciju nije rec o tome, tvoje je pravo da podrzavas koga zelis, vec je rec o osnovnim principima demokratije a to su: maksimum dva mandata za predsednika, vlast je smenjiva na izborima ako je takva biracka volja, nijedan jedini glas se ne moze i ne sme prekrajati i sl., ne vidim zasto su po tebi ti stavovi nazadni, i zasto ti smeta ako ima zemalja u islamskom svetu gde se maksimalno postuje demokratska procedura.
 
ima zemalja u islamskom svetu gde se maksimalno postuje demokratska procedura.

:hahaha: Ti si bas neki komedijas.

A u vezi Justinijana, sta si se uhvatio za Vizantiju ko pijan plota, svaki vladar tog doba je imao apsolutnu vlast. Aha znam, smeta ti pravoslavlje.

Sta bi sa Saudi-Arabijom koja i dan danas ima autokratiju, pa jos i aneksira okolne drzavice koje hoce demokratiju? Nemas odgovor? Pa naravno, ni na jedno smisleno pitanje nemas odgovor, samo prdis okolo kao Mingo. Zato te i zovem MiNgel.
 
A u vezi Justinijana, sta si se uhvatio za Vizantiju ko pijan plota, svaki vladar tog doba je imao apsolutnu vlast. Aha znam, smeta ti pravoslavlje.

Gresis, i nastupas tako da je s tobom nemoguca bilo kakva diskusija sto je tuzno.

Dajem primer Vizantije jer je ona okosnica vase kulture i to je ono sto je najbolje za poredjenje sa sadasnjom vasom situacijom, svakako ne bih pominjao Vzantiju da razgovaramo o Italiji ili Spaniji, ili ako bi bila rec o Bangladesu, Maleziji i td.
 
Iskreno , na ovo sto si boldovao ne mogu drugacije odgovoriti nego sa : Milgel , potpuno si u pravu . Ovakvi slucajevi laziranja , kradja , prepravljanja izbornih rezultata se nisu desavali u VECINI islamskih zemalja ... ponegde jesu , ali te drzave su manjina u muslimanskom svetu ..

Generalno gledano - izbori u Srbiji su protekli sa vise nepravilnosti nego u drzavama centralne Azije i Afrike ....

Drago mi je da si razumeo o cemu je rec.

Kljucno je da kao drustvo postignete dogovor o buducem napretku i razvoju.

Politicki akteri mogu da imaju razlicite ideje u politickoj utakmici, ali borba mora da bude maksimalno fer i postena, a partije da rade u interesu celine a ne parcijalnom interesu, a ne vidim razlog da ako su neke stvari dobro resene u nekoj zemlji u islamskom svetu, da ta dobra resenja ne analizirate i nesto od toga usvojite.
 
Zokiloki
Da ne idemo predaleko od teme, koja je vezana za pretvaranje demokratije u diktaturu kada neka ekipa pozeli previse dugo da vlada bez demokratske kontrole, kada se broj mandata (predsednika) raznim tumacenjima i igrama multiplikuje, a poredjenje sa Vizantijom je dato u kontekstu nacina vladanja vizantijskih careva (apsolutizam) i pokusaja kopiranja tog modela, danas.

Mozes videti da drugi koji se javljaju na ovu temu pisu o izbornim neregularnostima i manipulacijama.

Kljucno je da se postuje demokratski proces i da postoji smenjivost onih koji su za vreme svog mandata ostvarili lose rezultate (putem izbora).

Ako pak jedna osoba ili ekipa koncentrise svu moc, sto formalno moze trajati jos jedan mandat i tako unedogled, imas zaista stvaranje vase varijante Justinijana.

Ako volis tu politicku opciju nije rec o tome, tvoje je pravo da podrzavas koga zelis, vec je rec o osnovnim principima demokratije a to su: maksimum dva mandata za predsednika, vlast je smenjiva na izborima ako je takva biracka volja, nijedan jedini glas se ne moze i ne sme prekrajati i sl., ne vidim zasto su po tebi ti stavovi nazadni, i zasto ti smeta ako ima zemalja u islamskom svetu gde se maksimalno postuje demokratska procedura.

ovo tvoje pisanije mogu i ja da potpisem.

sve osim zadnje recenice zato sto: ne smeta mi, samo nisam siguran da takva zemlja postoji. ali ako postoji, ne smeta mi ni najmanje, naravno, sto bi meni smetao neciji prosperitet. bas naprotiv, siguran put da meni bude bolje je ako se situacija poboljsava kod drugih.
 
"Da izbori nešto zaista menjaju - već odavno bi bili ukinuti!" Livingston

Nema se šta dodati!

Nije tako, a deluje i kao defetizam, tako ljudsko drustvo nikad ne bi moglo da napreduje.

Vladajuca struja voli takva misljenja, primera radi Sarkozi je zeleo da izazove pasivnost biraca da nema sta da se menja.

Medjutim Oland je uspeo da animira svoje birace i podrzala ga je cela levica, medju njima i prokomunistiscke leve stranke koje ga otvoreno mrze, medjutim stmatrale su ga za manje zlo od Sarkozija.

Rezultat je poznat, Oland je pobedio, i to dosta zahvaljujuci glasovima ultralevih stranaka koje ga ne vole, ali nisu bojkotovale.

Pobeda Olanda govori o tome da je vazno da oni koji zele promene, makar ga i ne voleli, glasaju za njega, jer status quo je mnogo gora situacija.
 
ovo tvoje pisanije mogu i ja da potpisem.

sve osim zadnje recenice zato sto: ne smeta mi, samo nisam siguran da takva zemlja postoji. ali ako postoji, ne smeta mi ni najmanje, naravno, sto bi meni smetao neciji prosperitet. bas naprotiv, siguran put da meni bude bolje je ako se situacija poboljsava kod drugih.

Stvari su zapravo vrlo proste.

Imate ekipu i njenog vodju koji su u poslednje cetiri godine imali lose rezultate, mnoge zemlje tzv. treceg sveta su vas pretekle.

Imate priliku da danas glasanjem promente situaciju.

A vidite koliko vas se necka, pa hocu-necu, to je neodlucnost, i da se ne ljutis ali ima veze sa vizantijskim nasledjem, sluganstvom i pokornosti vladaru ma kakav da je.

Medjutim danas je 21 vek i stvari je lako menjati na izborima, jedna racionalno doneta odluka i biva akcija (izlazak na izbore) i nema filozofije.
 

Back
Top