- Poruka
- 236.820
Prvo smo zvanično bili prestonica kulture. Hm, nezvanične priče su po pravilu zanimljivije:
Da li smo stvarno ovakvi? Uzgred, ona ovde uglavnom pominje muškarce. Šta je sa ženama?
http://www.mojnovisad.com/megafon/n...70R6w07bkYbMyWVBgd1Qn2mDcoyg6b0Gezxiesme6dG8AŠta se desilo sa nekad finim, pristojnim i kulturnim Novosađanima? Put od "palanke", koja je bila prijatna i mirna do "metropole" doveo nas je do prenatrpanog, zagađenog, prebučnog grada sa jedva ponekom travkom i drvcetom i gradilištem na svakom uglu. Ljudi su postali besni i agresivni. Kao žensko, često sam meta nečijeg nerazumnog besa i ljudi se istresaju na meni zbog stvari koje zaista nisu nimalo bitne, ponekad zbog ničeg, pogotovo muškarci.
U šta smo se pretvorili? Pre par meseci mlađi čovek u samousluzi me je verbalno napao, urlao, psovao i bacao to što sam kupila jer sam se usudila da počnem da ređam na traku pre nego što je on završio sa svojim. Jedan je bukvalno dopola ispao kroz prozor 4 sprata i urlao na mene svom snagom pred celom ulicom oko 10 minuta, uzalud sam pokušala da objasnim da odlično čujem i da odlično razumem srpski od svoje 1 godine. Čovek je odličio da me ponizi pred celim krajem, onako javno. Isto zbog besmislice, gluposti.
Zašto je tako teško nekom smireno i kulturno reći ako Vam nešto smeta? Ljudi besne i histerišu zbog parking mesta, zbog toga što neko sedi gde se njima ne sviđa, zbog toga što neko ima psa, zbog toga što neko ima bicikl, spisak je ogroman. Pogotovo, žalosno, u šta su se pojedini muškarci pretvorili, u histerične, besne, agresivne kreature koje viču na nepoznate žene na ulici jer su ostavile bicikl, ili ljubimca ili je dete glasno ili već ne znam šta u blizini "njihove zgrade" i to im smeta. Svađe i histerije u saobraćaju i da ne pominjem.
Da li nam je toliko teško da budemo prijatni jedni prema drugima? Da li je toliko teško suzbiti bes i nezadovoljstvo nego se istresti na nekom ko je fizički slabiji a baš se zgodno našao na meti? Ne bi li grad bio mnogo lepše mesto da smo kulturniji i prijatniji?
Iskustvo u samousluzi i sa urlanjem na prozor su JAKO ponižavajući i užasno su me istraumirali, da li je bilo potrebe za tim? I meni štošta smeta (npr alergična sam na dim cigarete a svi puše oko mene) ali ćutim i ne svađam se. Diskretno se sklonim od dima ako mogu i kraj.
I da dodam, muškarci su izrazito neprijatni prema ženama, u poslednje vreme. To nisam samo ja doživela.
BIlo bi nam lepše sa malo više kulture i manje besa. To što je neko ostavio bicikl na "vašem ulazu" nije nikakav razlog besa, negde u svetu ljudi umiru, imaju ratove rak, a ovde histerišu i besne zbog gluposti.
Samo toliko da kažem, Novi Sad više nikad neće biti ono što je nekad bio. Nevaspitanje i nekultura su prevladali sve ono što je bilo dobro.
Da li smo stvarno ovakvi? Uzgred, ona ovde uglavnom pominje muškarce. Šta je sa ženama?