1DaL
Iskusan
- Poruka
- 5.531
Nacionalni identitet moze biti genetski (naprimer Stari Grci) ili mimetski (ovo sto se danas propagira.)
Drugi post iznad tvog objasnjava sta mislim pod genetskim identitetom. Ne znam mogu li bolje od toga objasniti.
Kad kazem proslost mislim na supra-proslost tj. ne samo na proslost pojedinca od njegov rodjenja, vec na celokupnu proslost, u sta ulazi proslost njegovih predaka.
Da li ce dete biti u skladu sa svojim roditeljima zavisi od toga koliko su njegovi roditelji slicni -- pretpostavljam. Ukoliko dolaze iz razlicitih porodica onda ce dete, normalno, biti nesto sasvim deseto, nekakav mutant . . .
Ali ako njegovi roditelj pripadaju istom narodu, imaju zajednicku krv, onda je za ocekivati da genetski identitet deteta bude slican njegovim roditeljima. Onda je za ocekivati da ce dete rado, svojevoljno, nastaviti tradiciju svojih roditelja.
- - - - - - - - - -
Nasi preci zive kroz nasa dela. Mi smo nastavak nasih predaka, nismo odvojeni od njih. Proslost se u sadasnjosti manifestuje putem reakcija, putem instinkta, navika, emocija, itd.
Biti u skladu sa svojom prosloscu znaci uskladiti svoje genetsko nasledstvo, svoje instinkte, a ne negirati ih.
- - - - - - - - - -
Ziveti zivot znaci teziti ka tome da nastavimo da zivimo zivot onako kako su ga ziveli nasi preci.
Ziveti zivot znaci teziti ka tome da se nasa proslost (supra-proslost) beskonacno ponavlja (Niceovo "vecno vracanje".)
Kad pocnemo previse da menjamo svoje navike, da se udaljavamo od svoje proslosti, onda pocinje razvitak mimetskog identiteta.
Pokusacu da na jos jedan nacin pojasnim razliku izmedju genetskog i mimetskog identiteta.
Od svojih predaka smo nasledili odredjene instinkte, navike, zelje, strasti -- nazovimo ih energijama.
Nase energije mogu biti fokusirane, ukoliko su usmerene u jednom pravcu, ili nefokusirane, ukoliko se razilaze. Tacnije, nase energije mogu teziti ka jedinstvu, redu iliti fokusu, ili mogu teziti ka razilazenju, ka haosu.
Konformizam, i uopste moderno drustvo, promovise selektivno fokusiranje gde je grupa energija fokusirana po ceni razilazenja od ostalih energija. Pojedinac je fokusiran ali to fokusiranje je u realnosti fragmentiranje posto nije bioloski totalno. To se drugacije zove specijalizacija. Sizofrenicna psiha, iliti mimetski identitet. Na poslu jedno, kod kuce drugo. U glavi jedno, u delima drugo.
Pojedinac je fokusiran, ali ne u svoju korist, u korist svojih predaka, vec u tudju korist, u korist neceg van njega.
Zato ih zovemo robovima, jer to je znacenje reci rob: neko ko se fokusira u tudju korist.
Nekada su robovi sluzili ljude, danas sluze apstrakcije.
U hriscanstvu, ta apstrakcija je Bog. U sekularnom humanizmu, ta apstrakcija je covecanstvo.
Projekcija autoriteta, sto bi korisnik Oziman rekao. Posto organske autoritete vise ne podnose, sada se moraju fokusirati na neorganske autoritete.
Postoje razlicite vrste nihilizma, svaku od kojih karakterise odredjena apstrakcija kojoj treba robovati.
Savremeni ljudi robuju razlicitim stvarima, ali gotovi svi robuju socioekonomskom sistemu.
Ono sto je u korenu razvoja mimetskog identiteta je mrznja prema sopstvenoj proslosti, zelja da se proslost negira, zelja da se covek naglo promeni.
Nije li i sleđenje puta svojih predaka robovanje? U principu je i to određena apstrakcija, jer ti u svojim genima kulture nemaš, već se tome podučavaš tokom života, dakle usvajaš određeni vrednosni sistem i slediš ga za života, pogotovo ako si izraziti konformista. Ja se slažem da je bezveze u potpunosti napustiti sopsvenu kulturu, pogotovo jer je trenutno dominantna kultura poprilično razrađena, upravo zbog toga je i nadkonkurentna, ali opet, postoji tu nešto više, postoji mentalitet, a na primer, meni na pamet ne pada da sledim mentalitet grupe iz koje sam kao rod potekao(nije Srbija ali ima i ovde), jer je neverovatno nihilistički(kako na individualnom, tako i na grupnom planu) i konzervativno-sirovinski, dakle stanirajući, ali sam opet, voljan da istražim na primer, tradicionalnu muziku tog podneblja, stil pisanja i izražavanja i na neki način to usavršim, prosto jer je toga u ponudi malo a potencijala ima, kako na sadržinskom, tako i na planu plasiranja... Sa druge strane, smatram da je to sve moj lični potencijalni odabir i ne mogu reći da ću robovati tome u trenutku kada se za neku akciju na tom planu odlučim, jer je život progresivno-saznajna kategorija, te ću dosta toga u međuvremenu naučiti. I konačno, ako ćemo već da citiramo Ničea, ne kaže li upravo Zaratustra da nije bitno odakle dolazimo, već kuda idemo? Nekako mi to slepo sleđenje prethodnika deluje isuviše ljudskim, što kaže Niče, a dosta manje u skladu sa onom drugom njegovom apstrakcijom.
Poslednja izmena: