NOCNA STRAZA

BUDI MOJA NOĆ

Dođi, koja si moja
u moju noć.
Stvori, koja si moja
moju noć.
Utišaj ovu tišinu.
Umiri ovaj mir. Utopi
ovu smrt. Proširi ovu
sobu. Razori ovaj zid.
Podigno ovo nebo. Pomiri
ove sjene. Pokosi
ovu kišu. Uglazbi
ove suze. Rascvjetaj
ove ruke.
Sazidaj ove riječi. Izliječi
ove oči.
I postani moja noć.
Budi
moja noć.

Josip Pupačić
 
zainteresovana:
Pa o tome ti i pričam!!! :lol:
Kad već želiš da praktikuješ sve moguće vidove ispoljavanja, zašto sebi uskraćuješ i pisanu reč, kao jedan od načina? Internet je ograničen medij, bilo bi previše očekivati da forumi omoguće video-tonsku komunikaciju, zar ne. Za to imamo mesendžere... Zar ti ne uživaš u lepoj reči, slikama, muzici, modnim kreacijama, lepo aranžiranom jelu!? Dobrom autu, filmu. Očekuješ da možeš da razgovaraš s glumcima sa platna? ;)
Eh, Luckasta, da si malo luckastija shvatila bi da svaki način ima svoja ograničenja. Iako netremice gledaš samo lice svog dragog, opet ćeš kad-tad morati da trepneš. :P
Kliknite za proširenje...
Ti si super,ali ja ponekad ne citam pazljivo i strpljivo sve sto neko napise,ne slusam pazljivo sve sto neko kaze.A zurila sam kad sam citala ovo sto si napisala,zato sto sam imala ogranicen broj sati.Bas si strpljiva za objasnjavanje.
 
Blistavi razumu, jasni demone
apsolutnog grozda ravnog podneva,
ovdje smo najzad bez samoce i sami,
daleko od bunila divljega grada.

Kad cista linija okruži svoju golubicu
i vatra odlikuja mir svojim hranom
ti i ja podižemo taj nebeski plod.
Razum i ljubav žive nagi u ovom domu.

Bijesni snovi, rijeke gorke sigurnosti,
odluke tvrde od sna nekog cekica
padoše u dvostrukom peharu ljubavnika.

Sve dok se u ravnoteži ne uzdigoše, blizanci,
razum i ljubav kao dva krila.
Tako je sazdana prozracnost.
 
Draga moja 'Divlja u srcu',
da li ti zaista mislis,kao i vecina ljudi,da je romantika zaista nestala?Bio bih razocaran mislju da jedna devojka talentovana za pisanje(a samim tim i romanticna) zaista misli tako.Sta mislis o ideji da popricamo o tome i da ti vratim veru u ljubav?
 
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
 
The Dark Night of the Soul


Upon a darkened night
the flame of love was burning in my breast
And by a lantern bright
I fled my house while all in quiet rest


Shrouded by the night
And by the secret stair I quickly fled
The veil concealed my eyes
while all within lay quiet as the dead


CHORUS
Oh night thou was my guide
of night more loving than the rising sun
Oh night that joined the lover
to the beloved one
transforming each of them into the other


Upon that misty night
in secrecy, beyond such mortal sight
Without a guide or light
than that which burned so deeply in my heart
That fire t'was led me on
and shone more bright than of the midday sun
To where he waited still
it was a place where no one else could come

CHORUS

Within my pounding heart
which kept itself entirely for him
He fell into his sleep
beneath the cedars all my love I gave
From o'er the fortress walls
the wind would his hair against his brow
And with its smoothest hand
caressed my every sense it would allow

CHORUS

I lost myself to him
and laid my face upon my lover's breast
And care and grief grew dim
as in the morning's mist became the light
There they dimmed amongst the lilies fair
there they dimmed amongst the lilies fair
there they dimmed amongst the lilies fair

Artist:Loreena McKennitt
 
You get a shiver in the dark
It's raining in the park but meantime
South of the river you stop and you hold everything
A band is blowing Dixie double four time
You feel alright when you hear that music ring

You step inside but you don't see too many faces
Coming in out of the rain to hear the jazz go down
Competition in other places
But the horns be blowing that sound
Way on downsouth way on downsouth London town

You check out Guitar George he knows all the chords
Mind he's strictly rhythm he doesn't want to make it cry orsing
And an old guitar is all he can afford
When he gets up under lights to play his thing

And Harry doesn't mind if he doesn't make the scene
He's got a daytime job he's doing alright
He can play honky tonk like anything
Saving it up for Friday night
With the Sultans... with the Sultans of Swing

And a crowd of young boys they're fooling around in the corner
Drunk and dressed in their best brown baggies and their platformsoles
The don't give a damn about any trumpet playing band
It ain't what they call rock and roll
And the Sultans... Yea the Sultans played Creole ...Creole

Then the man he steps right up to the microphone
And says at last just as the time bell rings
'Goodnight, now it's time to go home'
And he makes it fast with one more thing
'We are the Sultans... We are the Sultans of Swing'

Dire Straits
 
Potonuo u noc. Kao sto ponekad obaramo glavu da bismo razmisljali, tako biti potpuno potonuo u noc. Unaokolo spavaju ljudi. Malena gluma, nevina samoobmana je to sto oni spavaju u kucama, u cvrstim krevetima, pod cvrstim krovom, ispruzeni ili zgrceni na dusecima, u carsavima, pod jorganom- uistinu su se okupili kao sto su nekad u davno doba ili kasnije u pustome kraju, kao tabor pod vedrim nebom, nepregledno mnostvo ljudi, vojska, narod, pod hladnim nebom na hladnoj zemlji, bacivsi se onde gde su pre toga stajali, sa celom pritisnutim na misicu, licem okrenutim zemlji, mirno disuci. A ti bdis, jedan si od budnih cuvara, sledeceg pronalazis masuci zapaljenim prucem uzetim iz gomile kraj tebe. Zasto bdis? Neko mora bdeti, receno je. Nekog mora biti ovde.
 
Jedna sveca je dovoljna. Njena titrava svetlost
bolje pristaje, bice prijatnije
kad Senke vrate Senke ljubavi.
Jedna sveca je dovoljna. U mojoj sobi veceras
nek ne bude svetlosti mnogo. U sanjarenju sasvim
i u nagovestaju, i sa to malo svetlosti -
u sanjarenju tako viziju cu prizvati
da Senke vrate Senke ljubavi.
 
Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje?
Kuda? Zašto?
 
460-18850~Moonlit-Warrior-Posters.jpg
 
zainteresovana:
Au! :shock: Animator - plagijator. :( Pa od svih mogućnosti si morao da kloniraš baš moj Avatar!? :(
Ovaj krov je tesan za dvojicu, ili dvoboj tačno u podne :twisted:, ili jedan Snoopy mora da napusti krov. :lol:
Hm.
Kliknite za proširenje...



Do sinoc da isti avatar imamo video nisam!
Pagijator nenamerno ispao sam!
Promeni cu ga, i tako ga koristim od skoro.

Gentelmen will walk, he never run! 8)
 
Ma da ne bude samo Gentelmen will talk, a ne walk, moram da priznam da mi nije svejedno što je još uvek uz tvoj nick, a ti se isključio! :lol: Svaki put očekujem svoj komentar, kad ono...
Ako ti nije problem, stvarno, zameni Avatar, ja ga emotivno prisvojila. :mrgreen:
 
Na mostu smena straže
Znao sam da me traže
Žandara nema koji ne zna moj lik
Zar moja glava vredi sto forinti, gospodo draga
Pod slikom toliko piše
Vredi bar krajcaru više

Dobre smo krčme znali
Dobre smo konje krali
Dobra nas neka zvezda pratila svud
Ostajte zbogom zeleni Karpati, drumovi carski
Dugo sam bio daleko
Dal' me poželeo neko

Dolazim, sto dukata donosim
I kašmirsku maramu čudesnih boja
Dolazim da te opet zaprosim
Dok te drugom ne daju
Ljubavi moja

Talasi lađe lome
Šta srce zna o tome
Srce je ludi Husar, pijan i mlad
I te sam noći preplivao Dunav, dubok i strašan
Oprosti, velika reko, al' ja sam morao preko

Dolazim, sto dukata donosim
I kašmirsku maramu čudesnih boja
Dolazim da te opet zaprosim
Dok te drugom ne daju
Ljubavi moja
 
Padni mi samo na pamet!
Misli moje da ti obraz izgrebu.

Izađi samo preda me!
Oči, da mi zalaju na tebe.

Samo otvori usta!
Ćutanje moje da ti vilice razbije.

Seti me samo na sebe!
Sećanje moje, da ti zemlju pod stopalima raskopa.

Dotle je među nama došlo...


 
Na mojoj dusi ostat ce samo rana
vijecita i nezaboravna
zamotana u tvoje njezne rijeci
zavarana od tvoji ociju
uvijek svijeza od mojih suza...




Ne vidim te. Ali znam
da se nalazis tu,
iza tankog zida
od kreca i opeke, i cula bi
moj glas, kad bih te zvao.
Ali necu te zvati.
Zvat cu te sutra,
kad te ne budem video,
kad,budem sanjao
da si tu, do mene,
i da je dovoljan glas
koji sam jucer uskratio.
Sutra... kad budes
gore, iza tankog
zida vetra,
nebesa i godina.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top