НКВД у Другом светском рату

Poruka
8.130

Василиј Михајлович Блохин
( 1895 — 1955) је био совјетски генерал-мајор који је служио као главни егзекутор стаљинистичког НКВД за време администрација Хенриха Јагоде, Николаја Јежова и Лаврентија Берије. На ту дужност га је изабрао Стаљин лично 1926. године.

Vasilii_Mikhailovich_Blokhin%2C_Major-General%2C_%281895_%E2%80%93_1955%29_%28NKVD%29.jpg


Odeven u kožnu odeću, sa pištoljem u ruci, Vasilij bi čekao dok čuvari ispred njega svaku noć dovode brojne muškarce, koje bi on brzo, jednog za drugim, ubio hicem u potiljak.
Ono po čemu se Blohin ističe je njegova originalna želja da sam obavi sve najprljavije poslove. Na taj način je imao nezamenjivu ulogu u pomaganju Staljinu u eliminaciji njegovih politički protivnika, što pravih što onih umišljenih.
Od Vasilijeve ruke je stradalo i do 300 ljudi dnevno, a on je postao bolesni virtouz ubijanja, koji je čak sam dizajnirao svoju uniform: kožnu kecelju i rukavice i koristio je samo svoj pištolj za egzekucije.

Inače, niko nikad ne bi pretpostavio kakva budućnost čeka Blohina budući da je trebalo da postane farmer. S puta je skrenuo kad je morao da ode u vojsku za vremke Prvog svetskog rata. Zatim se pridružio komunističkoj partiji, a sledeća na listi je bila obnovljena tajna policija boljševika. Tu ga je primetio i Staljin kao osobu koja se nije plašila da “zaprlja ruke”. Zbog toga je uskoro došao na čelo odeljenja za egzekuciju u Narodnom komeserijatu unutrašnjih poslova.
Iako je imao tim ljudi ispod sebe, nikad nije prestao lično da izvršava egzekucije,


Блохин је предводио чету егзекутора која је спровела већину егзекуција током Стаљинове владавине (углавном за време Велике чистке). Извори совјетске владе говоре о око 828.000 званичних НКВД егзекуција током Стаљинове владавине,[1] а за Блохина је забележено да је својеручно убио десетине хиљада затвореника и заробљеника током 26 година на дужности–укључујући 7.000 осуђених пољских ратних заробљеника у продуженим масовним егзекуцијама[1][2] што га вероватно чини најпродуктивнијим званичним егзекутором у забележеноој људској историји.[1] Међу одликовањима која је добио су Орден симбола части (1937) и Орден црвене заставе (1941).[3]

https://sr.wikipedia.org/wiki/Василиј_Блохин
https://www.vesti.rs/Vesti/STALJINO...lji-i-rukavicama-ubijao-300-ljudi-dnevno.html

Along with a team of about thirty NKVD men from Moscow, mainly drivers and prison guards, Blokhin arrived at the NKVD prison in Kalinin (Tver) and set himself up in a sound-proofed cellar room that had a sloping floor for drainage.
Blokhin worked fast and efficiently, killing an average of one men every three minutes during the course of ten-hour nights – the killings were always done at night, so that the bodies could be disposed of in darkness.

-Blokhin initially decided on an ambitious quota of 300 executions per night; and engineered an efficient system in which the prisoners were individually led to a small antechamber—which had been painted red and was known as the “Leninist room”—for a brief and cursory positive identification, before being handcuffed and led into the execution room next door. The room was specially designed with padded walls for soundproofing, a sloping concrete floor with a drain and hose, and a log wall for the prisoners to stand against.
-He had brought a briefcase full of his own Walther pistols, since he did not trust the reliability of the standard-issue Soviet TT-30 for the frequent, heavy use he intended. The use of a German pocket pistol, which was commonly carried by German police and intelligence agents, also provided plausible deniability of the executions if the bodies were discovered later. Another reason he used the Walther rather than his standard issue Tokarev was the blow back. The Walther’s lower recoil made it easier for him (as well as other executioners for the NKVD) to kill large numbers of people in one night. Walthers were readily available due to the cooperation between the Soviets and Nazi’s in which the Germans ended up giving a fair amount of arms to their Soviet Allies.
-Each night, 24–25 trenches, measuring eight to ten meters (24.3 to 32.8 feet) total, were dug by a bulldozer to hold the night’s corpses, and each trench was covered up before dawn.
-Blokhin and his team worked without pause for ten hours each night, with Blokhin executing an average of one prisoner every three minutes. At the end of the night, Blokhin provided vodka to all his men.
-His count of 7,000 shot in 28 days remains the most organized and protracted mass murder by a single individual on record; and saw him being named the Guinness World Record holder for ‘Most Prolific Executioner’ in 2010.

On April 27, 1940, Blokhin secretly received the Order of the Red Banner and a modest monthly pay premium as a reward from Joseph Stalin for his “skill and organization in the effective carrying out of special tasks”.
https://rarehistoricalphotos.com/vasily-blokhin-executioner/
 
Катински масакр

Na Internet prezentaciji Državnog arhiva Rusije objavljena do nedavno tajna dokumenta o masakru nad poljskim oficirima u Katinskoj šumi 1940. godine.
Rusija je po nalogu predsednika Dmitrija Medvedeva, na vebsajtu Državnog arhiva objavila do sada tajne dokumente o masakru poljskih oficira u Katinskoj šumi 1940. godine.Među njima je i pismo tadašnjeg šefa sovjetske tajne policije NKVD Lavrentija Berije u kome Staljinu preporučuje da se poljski ratni zarobljenici pogube. Na pismo je Staljin potom plavom olovkom dodao komentar: "Slažem se".

Одлука о масакру 5.марта 1940.г.

Katyn_-_decision_of_massacre_p1.jpg

800px-Katyn_-_decision_of_massacre_p2.jpg


800px-Katyn_-_decision_of_massacre_p3.jpg


800px-Katyn_-_decision_of_massacre_p4.jpg


Ruska agencija navodi da je tragedija u Katinu zločin koji su počinili Josif Staljin i njegovi saučesnici, kada je od aprila do maja 1940. godine, 18 kilometara zapadno od grada Smolenska na zapadu Rusije, streljan i pokopan ukupno 4.421 poljski oficir.Identitet svakog oficira je utvrđen, dok istoričari navode da je na tom mestu nestalo oko 10.000 ljudi, navodi Itar-Tas. Zapadni mediji, međutim, navode da je u Katinu stradalo 22.000 poljskih oficira.
http://www.rts.rs/page/stories/sr/s...kumenti-o-katinskom-masakru-na-internetu.html

Масакр је извршен у строгој тајности..Постојало је пет места где су људи масовно убијани, али два места су и даље спорна пошто нема тачних података .. Места злочина су:

Катињ, град код Смоленска са одмаралиштем НКВД-а.
Харков, окружно седиште НКВД-а
Твер, окружно седиште НКВД-а
Кијев
Минск
800px-Katyn.png

https://sr.wikipedia.org/wiki/Катињски_масакр
https://pl.wikipedia.org/wiki/Zbrodnia_katyńska
http://gdynia.rodzinakatynska.pl/kalendarium.html
 
Poslednja izmena:
Lavrentije nesto kao dragi jovanovic nedicev pandur

Не. ЧЕКА и НКВД су организације бољшевика, победника грађанског рата у Русији. Стаљинови "пандури", специјалци и томе сл.
Čekaj malo , nisu te kumuniste doveli Romanovi na vlast ,neko ih je inflitrirao sa zapada. .
Да. Романови и белогардејци су изгубили до 1922.коначно грађански рат.
Берија и претходници могли би се , на нашем тлу, упоредити са Крцуном, Ранковићем и сличним, дакле ОЗНА, КОС и УДБА.
 
Poslednja izmena:
Катински масакр
Одлука о масакру 5.марта 1940.г.

Берија је потписао и наредбу , којом је одређена масовна депортација породица заробљеника из Пољске.
Прва велика депортација била је у фебруару 1940. Војници НКВДа и Црвене армије упадали су ноћу у куће и одвозили Пољаке (али и Белорусе, Украјинце, Јевреје) до сточних вагона, на којима су, они , пренатрпани и смрзнути, вожени у СССР. До јуна 1941.године, у више великих депортација,(бројке се крећу од 300 до милион људи укупно), ови људи су истоваривани и у Сибир.

Око 70 000 људи је смештено у подручје Архангелска, више од 30 000 у околину Новосибирска, исто толико у околину Свердловсак, око 30 000 у Краснојарск. Локације су биле и пространства Казахстана,Коме, Омска,Јакутска и Иркутска.

У документарном филму "Forgotten Odyssey" наводи се да је депортовано 1,7 људи, од којих је четвртина преживела.
ForgottenOdyssey2.jpg


Fotografije iz izgnanstva (изнад глава изгнане деце натпис" Хвала, друже Стаљине, за срећно детињство!"
ForgottenOdysseykresy-siberia.org/galleries/soviet-tyranny/soviet-deportations/
http://kresy-siberia.org/hom/kolekcje/page/4/
http://www.kresyfamily.com/4-siberia.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Forced_settlements_in_the_Soviet_Union

Mape "smeštaja"
http://www.kresyfamily.com/maps.html
2pt8jv5.png


Исповести прогнаних
http://www.kresyfamily.com/-stalin-s-ethnic-cleansing-.html

Promenom politike 1942.g. i formiranjem "Andersove armije", deo prognanika je iz SSSRa prebačen u Iran i Palestinu
https://pl.wikipedia.org/wiki/Polskie_Siły_Zbrojne_w_ZSRR_(1941–1942)
 
Poslednja izmena:
Не. ЧЕКА и НКВД су организације бољшевика, победника грађанског рата у Русији. Стаљинови "пандури", специјалци и томе сл.

Да. Романови и белогардејци су изгубили до 1922.коначно грађански рат.
Берија и претходници могли би се , на нашем тлу, упоредити са Крцуном, Ранковићем и сличним, дакле ОЗНА, КОС и УДБА.

ili sa dragi jovanovićem, svetozarom vujkovićem i ostalim iz specijalne policije nedićeve vlade

- - - - - - - - - -

Mape "smeštaja"
http://www.kresyfamily.com/maps.html
2pt8jv5.png


Исповести прогнаних
http://www.kresyfamily.com/-stalin-s-ethnic-cleansing-.html

Promenom politike 1942.g. i formiranjem "Andersove armije", deo prognanika je iz SSSRa prebačen u Iran i Palestinu
https://pl.wikipedia.org/wiki/Polskie_Siły_Zbrojne_w_ZSRR_(1941–1942)

isto tako su radile i zapadne zemlje u svoje vreme

- - - - - - - - - -

neistomišljenici i kriminalci su naseljivani u australiji, kanarskim ostrvima itd

- - - - - - - - - -

dve muve jednim udarcem, em se rešiš nepodobnih em naseliš pusta mesta
 
Берија је потписао и наредбу , којом је одређена масовна депортација породица заробљеника из Пољске.
Прва велика депортација била је у фебруару 1940. Војници НКВДа и Црвене армије упадали су ноћу у куће и одвозили Пољаке (али и Белорусе, Украјинце, Јевреје) до сточних вагона, на којима су, они , пренатрпани и смрзнути, вожени у СССР. До јуна 1941.године, у више великих депортација,(бројке се крећу од 300 до милион људи укупно), ови људи су истоваривани и у Сибир.

Око 70 000 људи је смештено у подручје Архангелска, више од 30 000 у околину Новосибирска, исто толико у околину Свердловсак, око 30 000 у Краснојарск. Локације су биле и пространства Казахстана,Коме, Омска,Јакутска и Иркутска.

У документарном филму "Forgotten Odyssey" наводи се да је депортовано 1,7 људи, од којих је четвртина преживела.
ForgottenOdyssey2.jpg


Fotografije iz izgnanstva (изнад глава изгнане деце натпис" Хвала, друже Стаљине, за срећно детињство!"
ForgottenOdysseykresy-siberia.org/galleries/soviet-tyranny/soviet-deportations/
http://kresy-siberia.org/hom/kolekcje/page/4/
http://www.kresyfamily.com/4-siberia.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Forced_settlements_in_the_Soviet_Union

Mape "smeštaja"
http://www.kresyfamily.com/maps.html
2pt8jv5.png


Исповести прогнаних
http://www.kresyfamily.com/-stalin-s-ethnic-cleansing-.html

Promenom politike 1942.g. i formiranjem "Andersove armije", deo prognanika je iz SSSRa prebačen u Iran i Palestinu
https://pl.wikipedia.org/wiki/Polskie_Siły_Zbrojne_w_ZSRR_(1941–1942)

Пољаци су победили црвену армију током грађанског рата у Русији, и заузели добар део Белорусије. Овим им је Стаљим вратио мило за драго.
 
Crveni JU orkestar

Biti komunista u Jugoslaviji izmedju dva rata znacilo je cesto i biti politicki kadar, ali i obavestajac partije, tj. Kominterne ili sovjetske drzave, odnosno GPU. Bila je to Drzavna politicka uprava SSSR-a sa pretezno kontraobavestajnim zadacima, koja je 1936. prerasla u NKVD (Narodni komitet unutrasnjih dela). Partijsko skolovanje u Moskvi komunistickih internacionalaca bilo je uvek tesno povezano i sa agenturnim obrazovanjem. Istoricari se i danas trude da razaznaju i razdvoje politicku, partijsku i obavestajnu aktivnost jednog Petka Miletica, Mustafe Golubica -Mujke, dr Sime Markovica, Milana Gorkica, Borisa Kidrica, Andrije Hebranga, Ivana Krajacica, Josipa Kopinica, pa i Josipa Broza. Jedan od mladjih Titovih pratilaca, Marko Strunje, smelo je jednom prilikom izjavio da je Broz od 1922. do 1924. godine, u Moskvi zavrsio visoku Akademiju NKVD, i da je dobio sovjetsko drzavljanstvo i cin generala-lajtnanta. Koliko je Josip Broz zatim, tridesetih godina bio jak kao vojni obavestajac i politicki komesar, svedoci Strunje, videlo se i po cinjenici da je on Staljinu doveo i namestio Beriju za sefa sovjetske tajne policije. U svojim memoarima, na primer, Jakov Blazevic tvrdi da je Andrija Hebrang hteo zajedno sa Vladimirom Bakaricem 1941. da uz pristanak ustasa, formira KP NDH i da je Hebrang, zapravo, bio i sovjetski, i nemacki, i ustaski spijun.

Pavle Pavlovic - Crni se seca, da su tokom tridesetih godina u vojnoj tajnoj sluzbi SSSR-a radili Bosanac Ivan Kralj i Srbijanac Andrija Biklovic. Prvi je bio cak i sef GPU ...a drugi je bio clan sekcije IV uprave GPU za likvidacije politickih licnosti po Evropi, u kojoj je neko vreme radio i Mustafa Golubic.


...Jedna od tajnih organizacija Moskve sa specijalnom namenom, nosila je ime "Crveni kamerni orkestar". Zvanicno ova organizacija je pripadala tehnickom aparatu Kominterne. Njene temelje u Beogradu postavio je bas Mustafa Golubic, koji je, inace, bio koordinator ruskih tajnih sluzbi na tlu Jugoslavije. Mujka je bio clan centrale Komunisticke partije SSSR-a, zaduzen u Becu za Odeljenje Jugoslavija, a zatim rukovodilac Balkanske komunisticke federacije. U Jugoslaviji se pojavio prvi put 1932. godine, a u Beogradu pocetkom cetrdesetih

U beogradskom ansamblu tog "Crvenog kamernog orkestra", pod komandom Golubica, radila je Ljubica DJurdjevic - Popovic, radio-telegrafista pod sifrom "Bauer". Ona je imala dve mlade saradnice Davorjanku Paunovic i Veru Miletic. Pored njih tu su bili i Pavle Popovic - Crni, Dida Demajo, Stevan Hristic, Dragutin - Guta Kostic, dr Misa Subotic.
U drugom obavestajnom punktu u Beogradu, clanovi su bili Pavle Bastajic, Ceda Popovic, Nezir Hadzinazovic, Cile Kovacevic, Ceda Krusevac, Radivoje - Bata Uvalic, Mata Vidakovic, Bora Prodanovic. Pored njih, Pavle Popovic spominje kao ruskog obavestajca i pisca Dragisu Vasica.
Treci obavestajni centar "Pavlodar", vodio je beogradski novinar Misa Brasic pod konspirativnim imenom "Dzin", a cetvrti Blagoje -Blasko Neskovic, spanski borac.

Istovremeno u Zagrebu je delovao poseban obavestajni centar koji je vodio Ivan Srebrnjak -Antonov. On je bio Slavonac, obucarski radnik. Nekoliko godina je proveo u SSSR-u, gde je zavrsio vojno-obavestajnu skolu. U Jugoslaviji, odnosno u Zagrebu je bio sef sovjetske obavestajne sluzbe za Balkan. Koristio se jos laznim prezimenima Stefanovic i Ivancic.
U Hrvatskoj je postojao i drugi centar, koji je pripadao Josipu i Steli Kopinic. Bio je to zapravo obavestajni centar Kominterne za osam srednjoevropskih drzava: Bugarsku, Grcku, Nemacku, Cehoslovacku, Madjarsku, Austriju, Svajcarsku i Jugoslaviju. Zadatak ovog centra, koji je radio od 1939. do 1944. godine, bio je da odrzava radio-vezu izmedju Kominterne i KPJ. Pseudonimi Josipa Kopinica, rukovodioca ovog punkta u Zagrebu, bili su najcesce Vazduh i (Ramon) Valdes. Potpisivao se i kao Aleksandar. Staljin ga je zvao Stefan. Za Tita je bio Mali. U Hrvatskoj je bio major Markovic, za ustasku policiju i Antun Kadic, a za kraljevsku beogradsku policiju bio je inzinjer Nik Brozovic.

Kako tvrdi Josip Kopinic, ne samo sovjetski obavestajac, nego i rezident tog IV odeljenja NKVD-a, a kasnije i KGB-a, bio je licno Ivan - Stevo Krajacic i to od 1942. godine, pa do svoje smrti. Rezident je sef obavestajaca na terenu, na odredjenom prostoru, a to je Krajacic bio za Jugoslaviju, a i za drzave Srednje Evrope...Ivan-Stevo je redovno odlazio iz Zagreba u Sofiju i tamo predavao pisane izvestaje. Usput je svracao do Blaska Neskovica u Beograd.

https://books.google.rs/books?id=9L...YDAF#v=onepage&q=uljanik pula kopinič&f=false
 
Poslednja izmena:
Kako tvrdi Josip Kopinic, ne samo sovjetski obavestajac, nego i rezident tog IV odeljenja NKVD-a, a kasnije i KGB-a, bio je licno Ivan - Stevo Krajacic i to od 1942. godine, pa do svoje smrti. Rezident je sef obavestajaca na terenu, na odredjenom prostoru, a to je Krajacic bio za Jugoslaviju, a i za drzave Srednje Evrope...Ivan-Stevo je redovno odlazio iz Zagreba u Sofiju i tamo predavao pisane izvestaje. Usput je svracao do Blaska Neskovica u Beograd.

Иван Крајачић – Стево (1906 — 1986), учесник Шпанског грађанског рата и Народноослободилачке борбе, друштвено-политички радник СФРЈ и СР Хрватске, јунак социјалистичког рада и народни херој Југославије. У периоду од 1963. до 1967. године обављао је функцију председника Сабора Народне Републике Хрватске

220px-Nh_krajacic_stevo.jpg
270px-Grob_Ivana_Kraja%C4%8Di%C4%87a_Steve_01.JPG

.https://sr.wikipedia.org/sr/Иван_Стево_Крајачић

... Ivan Krajacic je pripadao egzekutorskoj grupi, formiranoj jos u Parizu posle sloma gradjanskog rata u Spaniji, u kojoj su bili i Mustafa Golubic, ali i Boris Kidric. Ivo je sve do 1943. godine, bio direktno i iskljucivo vezan za Kominternu i NKVD. Tacnije, radio je za njihove dve obavestajne sluzbe, a februara 1942. godine, posle hapsenja Ivana Srebrnjaka, NKVD ga je postavio za sefa tajne policije Kominterne za citav Balkan. Taj zadatak mu je u Zagrebu preneo Ivo Lola Ribar. Kako je Tito, takodje, bio vezan za Kominternu, njemu je iz Moskve naredjeno da Ivu Krajacica stavi na najvisu vojnu duznost u Hrvatskoj, kako bi obavestajno mogao bolje da radi. Tom prilikom je doslo do nesporazuma, jer je Broz zeleo da Ivana Krajacica kooptira u CK Hrvatske i CK KPJ, ali Moskva to nije dala. Bilo joj je vaznije da Stevo radi za "Direktora", odnosno NKVD. Tito je Krajacica imenovao za komandanta Druge operativne zone, sto je zapravo bio obavestajni centar, u kome su radili i Marko Belinic, Antun Biber i Dragutin Sajli. O tome je Josip Broz odmah izvestio Kominternu, telegramom koji je potpisao konspirativnim obavestajnim imenom "Valter."


Najkompletniju pricu o Ivanu Stevi Krajacicu imala je svojevremeno Dara Janekovic, koja je uspela da sa ovim sovjetskim agentom napravi visecasovni intervju. Neko joj je, medjutim, ukrao sve magnetofonske trake sa snimljenom ispovescu Ivana Krajacica. Sumnja se da je to on licno uradio, uz malu pomoc svojih saradnika. Vecina pripadnika jugoslovenske partijske tajne sluzbe, radila je u interesu Moskve, a ne beogradske ili zagrebacke centrale KPJ.

Doduse, neki od aktivista ovih obavestajnih centara Kominterne i NKVD bili su clanovi KPJ, kao na primer, Vasilije -Cile Kovacevic, Voja Nikolic, Davorjanka Paunovic, kurirka CK KPJ, Vera Miletic, Milos Mamic i o svemu su obavestavali Aleksandra Rankovica i Svetozara Vukmanovica - Tempa. Jacanjem te jugoslovenske frakcije unutar Kominterne, sto se povezuje sa Brozovim dolaskom u Kraljevinu Jugoslaviju, osnazeni su i politicki i spijunski sukobi izmedju pripadnika promoskovske i Brozove struje.... Glavni likvidatori Titovih protivnika, kaze Pavle Popovic - Crni bili su Boris Kidric, Ivan Karaivanov, a zatim Milovan Djilas. Kasnije je tu ulogu preuzeo Ivan Krajacic, zvani Stevo.

Dr Obren Djordjevic seca se, da je Krajacicu federalna tajna policija oduzela tajnu radio-stanicu, sa kojom je drzao vezu sa Moskvom, tek 1985. godine, gotovo, pred smrt. Tu radio-stanicu uzeo je general Jere Grubesic, nacelnik vojne kontraobavestajne sluzbe, sa namerom da proveri da li je Krajacic zaista i pred smrt radio za KGB. Izgleda da jeste, jer je i u bolnickoj postelji, Stevo Krajacic lezao sa pistoljem ispod jastuka. Toliko se bojao stranih agenata i sopstvenih neprijatelja.

Dolazak Broza na celo KPJ, bio je za obojicu kljucni momenat u njihovoj kominternovskoj i komunistickoj karijeri. Prvom da osvoji vlast, a drugom da bude u vrhu te vlasti. Kada je Broz dosao u Zagreb 1939. godine, ubrzo za njim je stigao i tajni agent Kominterne i NKVD, Stevo Spanac- Ivan Krajacic, koga je Broz najradije zvao Stef, bio kljucni covek u Brozovom obracunu sa konkurentima iz stare komunisticke garde, kao sto su bili Gorkic, Markovic, Golubic. U tim burnim godinama za KPJ, izgradjen je prisan i poverljiv odnos izmedju Josipa Broza i Ivana Krajacica, koji je u uzajamnom razumevanju prevazilazio uspostavljene relacije generalnog sekretara KPJ i obavestajnog poverenika Kominterne. Kao covek od iskljucivog Titovog poverenja, Ivan Krajacic je licno Josipu Brozu preporucio Jovanku Budisavljevic za rad u Belom dvoru.

One poruke koje su bile namenjene centrali Kominterne u Moskvi, Tito, Kopinic i Krajacic su adresovali sa lozinkom: "Za Djeda". Sva trojica su prosla istu politicku i policijsku skolu u Moskvi, mada Broz i Krajacic to nisu zeleli da priznaju jugoslovenskoj javnosti, dok je prica o Kopinicu objavljena tek sredinom osamdesetih.

Vlado Dapcevic se seca jednog incidenta kod Tita, kada je na veceri sa Rankovicem, Tempom i Krajacicem 1948. godine, podnapit i ljut na Staljina rekao: " Evo kako nas napadaju, a mi smo im dali najbolje kadrove. Cak sam i ja radio za Ministarstvo drzavne bezbednosti NKVD!?"
Kada ga je Krajacic gurnuo nogom, da ga opomene da cuti, Broz mu je odgovorio da nema sta da krije, jer oko njega su njegovi najbolji kadrovi.

Josip Broz i Josip Kopinic su se prvi put sreli, upravo u Moskvi, krajem maja 1935. godine. Godinu dana kasnije i Ivan Krajacic je dosao u sovjetsku prestonicu. Kada su Tito i Stevo dosli u Pariz, posle rata u Spaniji, licno ga je Broz preporucio Kominterni kao obavestajca u Jugoslaviji, jer je taj posao obavljao sjajno za Bozidara Maslarica - Andrejeva, sovjetskog spijuna u Madridu. Svoj potpis, Ivan-Stevo Krajacic stavio je na zakletvu NKVD-u u Pragu 1936. godine i postao tajni agent Stefan.
Slicnu preporuku, ali dosta kraceg sadrzaja, Broz je dao i za druga Voksina, kako se tajno tada zvao Kopinic, jer je Moskva, njegovu biografiju sa karakteristikama, vec imala. Kopinic je bio sef centra za Srednju Evropu, pa je Krajacic i od njega dobijao obavestajne zadatke. Za ovu trojicu komunista, obavestajaca i politicara, a posebno za Broza i Krajacica, pokazace se kasnije, vezuje se direktan nastanak, razvoj, a zatim i propast sistema bezbednosti i tajne policije u Jugoslaviji od 1945. do 1991. godine. A nijedan od njih trojice nije bio Srbin.
https://books.google.rs/books?id=9L...YDAF#v=onepage&q=uljanik pula kopinič&f=false
 
Poslednja izmena:
Josip Kopinič ( 1911 — 1997) službenik Kominterne, učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije.Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.

Josip_Kopini%C4%8D
0000021307.jpg


https://sh.wikipedia.org/wiki/Josip_Kopinič
http://library.foi.hr/m3/autor.php?B=1&mg=1&lang=hr&h=metelgrad&A=0000021307

Tihi i poverljivi covek Josip Kopinic, drugi Titov najbolji drug, je rodjen 18. februara 1911. godine u okolini Metlike, Slovenija..U Moskvi je tridesetih godina, dobio sovjetsko drzavljanstvo. Bio je .. kursista ČEKE, apsolvent Crvenog univerziteta. U toj Rusiji, tajni agent Josip Kopinic je Josipu Brozu dva puta spasavao zivu glavu. Prvi put kada je okrivljen za odavanje imena dobrovoljaca za Spaniju i njihovo hapsenje na brodu u Budvi. Kominterna je tada 1936. planirala cak i da raspusti KPJ, ali je pobedila ideja Bjelova i Dimitrova, da je bolje da se KPJ prepusti vodjstvu jugoslovenskih komunista, a drugi put kada je Broz 1939. godine, zbog prevoda "Kratkog kursa historije SKP/b" okrivljen da je trockista.

Proveo je Kopinic i dve godine u spanskom gradjanskom ratu. Po zadatku Kominterne postao je vojni i politicki obavestajac u Zagrebu. Radio-stanicu je drzao u specijalnom bunkeru ispod stepenista. Prvi je 1941. godine video Hrvate kako masu i sa cvecem docekuju naciste. Prvi je poceo da dobija tajne informacije direktno iz Hitlerove "Vucje jame". Prvi je Moskvi slao depese o nemackim transportima za Rumuniju i ruski front. I prvi je osetio kako hrvatski komunisti suruju sa ustasama i izbegavaju sukob sa Nemcima. Otkrio je Hebrangovu izdaju.

Kopinicev centar slao je tokom rata Kominterni depese, sve do njenog raspustanja 1943. godine. Iz Zagreba je po moskovskim podacima stiglo cak
4.500 tajnih poruka od Vazduha.
Neke od tih depesa Kopinic je posle rata, uz detaljan izvestaj o svom radu, poklonio Aleksandru Rankovicu za arhiv Ozne, ali je, kazu neki publicisti, Leka to odbio i dokumentaciju poslao Rusima, generalu Kiseljevu. Stela i Josip Kopinic stigli su u Beograd februara 1945. godine, gde je Vazduh dobio cin pukovnika JA, iako je vec bio potpukovnik spanske Republikanske armije.

Po nalogu Moskve, a i zelji samog Tita, nekoliko meseci kasnije, Josip Kopinic je upucen na novi obavestajni zadatak. Postavljen je za trgovackog atasea u Istanbulu, sto je bilo samo pokrice za njegov rad u diplomatskoj tajnoj sluzbi. Zahvaljujuci bas Vazduhu, i Moskva i Broz su sve znali o zbivanjima u Jugoslaviji i unutar KPJ. Tu na prostorima Turske, iskusni obavestajac Josip Kopinic uspeo je u jesen 1947. godine, od starih spanskih boraca iz Rusije, da dodje do podataka o Staljinovoj optuznici protiv Tita i Jugoslavije. Stari, kada je dobio Vazduhovu informaciju, naprosto nije verovao u nju, ali posle objavljivanja Rezolucije IB pokazalo se da je od 18 tacaka Staljinovih optuzbi, Josip Kopinic dostavio Titu cak sedamnaest.

Kada se nekoliko godina kasnije sve oko Rezolucije Informbiroa zavrsilo dobro po Tita, predsednik Jugoslavije zeleo da se oduzi Josipu Kopinicu za vernost, odanost i profesionalnost imenovanjem za admirala Ratne mornarice, ali je Josip Kopinic izabrao da bude direktor brodogradilista "Uljanik" u Puli.

https://books.google.rs/books?id=9L...YDAF#v=onepage&q=uljanik pula kopinič&f=false
http://istrapedia.hr/hrv/1379/kopinic-josip/istra-a-z/

Sa početkom Drugog svetskog rata, septembra 1939. godine, u rukovodstvu Kominterne se javila ideja da se izvan Sovjetskog Saveza napravi obaveštajni centar za Balkan i jugoistočnu Evropu, koji bi držao vezu sa KP Italije, KP Švajcarske, KP Austrije, KP Mađarske, KP Čehoslovačke, KP Grčke i KP Jugoslavije. Početkom 1940. godine za središte ovog obaveštajnog centra je određen Zagreb, a za njegove članove Josip Kopinič, kao rukovodilac centra i Stela Panjajotis-Bamjazidos (Grkinja, rođena 1910, članica KP Grčke od 1930, u SSSR emigrirala 1936.), članica odseka za veze Kominterne kao radio-telegrafista. Posle primanja ovog zadatka njih dvoje su venčali i pod ilegalnim imenima - inženjer Nik i Meri Brozović otputovali u Istanbul, odakle su potom prešli u Zagreb. U ovom periodu Josip Kopinič je dobio konspirativne nazive „Vazduh“ i „Valdes“.

Po dolasku u Zagreb, gde su takođe stanovali pod ilegalnim imenima - inženjer Antun i Olga Kadić, najpre su živeli u jednom malom stanu, koji im je pronašao Josip Broz Tito, a potom su kupili vilu u Stenjevcu, u okolini Zagreba, gde su montirali radio-stanicu (ovu radio-stanicu, koja je imala domet od oko 5.000 kilometara i bila jača od tadašnje stanice Radio Zagreba, 1984. godine je poklonio Institutu za bezbednost u Beogradu). Pored Josipa i Stele, u kući su stanovali i Josipova sestra Anđela, koja je obavljala kurirske dužnosti i kućna pomoćnica Urska Zalter, koja je bila rezervni radio-telegrafista. Obaveštajni centar, koji je otpočeo sa radom juna 1940. godine, bio je u strogoj tajnosti čak i za visoke funkcionere Komunističke partije Jugoslavije. Za njega je jedino znao Josip Broz Tito, dok je za ostale članove rukovodstva KPJ i KP Hrvatske, Josip Kopinič bio običan predstavnik Kominterne pri KPJ. Radio stanicu je sve do februara 1942. koristio i Tito za redovno održavanje veze između CK KPJ i Kominterne, a kasnije i Vrhovnog štaba NOPOJ-a.
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Јосип_Копинич
 
Poslednja izmena:
Један од докумената (из књиге Пере Симића "Тито-агент Коминтерне", Београд 1990.) о контактима ЈБ Тита са Јакубовичем и Шпинером из НКВД службе:

1zzmce8.jpg


Шпинер је псеудоним Бугарина Ивана Генчева Караиванова. ,(а прави идентитет "Јакубовича" и даље је непознат)https://sr.wikipedia.org/wiki/Иван_Караиванов

Иван Караиванов није био обични чиновник Коминтерне. Као и сви кадровици Коминтерне, био је агент совјетских специјалних служби с којима је сарађивао под псеудонимом Шпинер.
Ту тајну пред крај живота нехотице је открио сам Тито. Не помињући да му је икад давао било какву карактеристику о Гржетићу или било ком другом југословенском комунисти кога је „појела магла“ у Совјетском Савезу, Тито је марта 1977. на једном предавању у Кумровцу изненада поменуо и Ивана Караиванова. Захваљујући му се на „великој помоћи“ коју му је пружио пре његовог избора за генералног секретара ЦК КПЈ, Тито је тада рекао:
- Иван Караиванов је био из НКВД, уједно је водио издавачка предузећа у Москви, инострану штампу итд. Осим тога што је био НКВД-овац, радио је у апарату Коминтерне.
http://91.222.7.189/додатни_садржај.524.html:280166-Sefa-na-gubiliste
https://books.google.rs/books?id=Ga...A#v=onepage&q=иван караиванов шпинер&f=false


PREMA tek otkrivenim dokumentima Kominterne dva najveća Titova oslonca u finišu njegove odsudne bitke sa Miletićem bili su Josip Kopinič i Ivan Karaivanov. Prvi je liferovao kompromitujuće materijale o Titovom suparniku, drugi ih je na sav glas širio mutnim kanalima sovjetskih tajnih službi.
Ključnu ulogu u toj najdramatičnioj fazi borbe odigrao je Ivan Karaivanov, za koga će i Tito pred kraj života reći da je **bio iz NKVD**, a **osim toga što je bio NKVD radio je u aparatu Kominterne**. Ovaj Bugarin, koji je nosio agenturno ime Špiner, podigao je na noge sve svoje veze u tajnim sovjetskim službama. Tita je dizao u nebesa, Miletića prikazivao kao najcrnjeg đavola.

Kad se dokopao vrha KPJ Tito je Ivana Karaivanova proglasio jugoslovenskim državljaninom, dao mu luksuznu vilu i izabrao ga za doživotnog člana svog Centralnog komiteta i poslanika Savezne skupštine.

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:276064-Om269a-oko-zivog-lesa
http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:276065-Protivnik-crn-kao-273avo
http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:276066-Dvoboj-u-Moskvi

Zgodovinar Nikita Bondarev trdi, da so samo tesne zveze z GPU/NKVD in Karaivanovom (v Kadrovskem oddelku NKVD) „rešile Josipu Brozu življenje“ (Tito na službe Kominterna v 1935-1936 godah, Nikita Bondarev, Rodina, Moskva, str. 93 sl.)https://www.mohorjeva.com/images/buchdaten/Eiletz_predstavitev.pdf

content

https://books.google.rs/books?id=ZH...ved=0ahUKEwiPx5X176vaAhWQYVAKHTSZDKkQ6AEIMDAB
 
Poslednja izmena:
Један од докумената (из књиге Пере Симића "Тито-агент Коминтерне", Београд 1990.) о контактима ЈБ Тита са Јакубовичем и Шпинером из НКВД службе:.......Шпинер је псеудоним Бугарина Ивана Генчева Караиванова.


Из књиге Пере Симића и Звонимира Деспота "Тито, строго поверљиво- архивски документи ", Службени гласник, Београд,

2ijsrk3.png


2lo3l09.png


nastavak

zlx3et.png

.......

2yxmyc9.png


2hp7yv7.jpg
 
There are three main utilitarian motivations for subjecting people to torture: extract information, terrorize those still at large and resistant, and to break down the personality and rebuild it in more pliable ways.

“The operational methods of the NKVD, which control every aspect of life, had permeated everywhere, and demoralized weaker individuals. There are thousands of [communist] agents […] In comparison with the NKVD, the Gestapo methods are child's play."

"The most popular methods of extracting confessions include slowly ripping off fingernails, [and] applying “temple screws” [i.e., clamps that crush the victim’s skull], and putting on “American handcuffs.” The last named method causes the skin on one’s hands to burst and the blood to flow from underneath one’s fingernails. The torture is applied passionlessly in a premeditated manner. Those who faint are revived with a morphine shot. Before the torture session [ensue] some receive booster shots .. The torturers strictly observe the opinion of the supervising interrogating officer whether it is acceptable to allow [those] interrogated to die [….].."

http://www.doomedsoldiers.com/torture-methods-of-ub.html
 
У Русији су историчари подељени по питању Катина.
Главни пропагатор да је НКВД починио масакр је секретар Црвеног крста Трећег рајха који је по заузимању Берлина нађен са метком у глави. Совјети сумњају да га је Гестапо ликвидирао. Познато је како се односио Црвени крст према логорима за истребљивање Аушвиц, Јасеновац,...
Шта је проблем у теорији коју пропагирају пољски националисти и западни русофоби да је НКВД починио масакр над пољским официрима.
Прво муниција и оружије којим су пољски официри ликвидирани је немачке производње. Пиштољ Валтер П 38, калибар 9 мм. У Трећем рајху почео да се серијски производи средином 1940. Ако се узме у обзир време које се наводи септембар 1941. и да је ликвидирано између 30 000 и 40 000 пољских официра, поставља се питање да ли је НКВД била у стању да набави толико пиштоља и муниције. Званично у СССР-у пиштољ П 38 није био у службеној употреби.
Друго писма официра се појављују до септембра 1942. године, чувају се и данас и доступна су истраживачима. Треће документа коју су пронађена у време Никите Хрушчова се доводе у питање да су аутентична.
На ова питања поборници теорије да су припадници НКВД-а починили масакр још нису дали одговоре.
Политичари су свој суд дали руска Дума је признала кривицу за масакр и ако је стручна јавнос у Русији подељена, а стручне дебата по том питању није ни било.
На жалост пољски председник, пола владе и већи део пољског генералштаба је страдао у авионској несрећи приликом доласка на обележавање масакра у Катинској шуми.
 

Back
Top