I
iluzionista
Gost
Jedne kišne oktobarske noći
držao sam ti ruke oko struka
i polako ljubio ti oči
govorio ti sve, bez ijednog zvuka...
I ti kao da si sve znala
i ništa nije ni trebalo reći
u tom trenutku si mi se dala
nežno me poljubivši žmureći...
Milovala si me po leđima
i ja sam ostajao bez daha..
Nežno ti pridržah bradu prstima
i počeh te ljubiti istog maha...
Kao da sam znao
da će sve krenuti naopako
tad ti nisam dao,
nisam te puštao, da odeš lako...
Preprečio sam ti put poljupcem,
te oktobarske kišne noći,
tiho i tajno sluteći srcem,
ono što i bi:
da više nikada nećeš doći...
držao sam ti ruke oko struka
i polako ljubio ti oči
govorio ti sve, bez ijednog zvuka...
I ti kao da si sve znala
i ništa nije ni trebalo reći
u tom trenutku si mi se dala
nežno me poljubivši žmureći...
Milovala si me po leđima
i ja sam ostajao bez daha..
Nežno ti pridržah bradu prstima
i počeh te ljubiti istog maha...
Kao da sam znao
da će sve krenuti naopako
tad ti nisam dao,
nisam te puštao, da odeš lako...
Preprečio sam ti put poljupcem,
te oktobarske kišne noći,
tiho i tajno sluteći srcem,
ono što i bi:
da više nikada nećeš doći...