Nismo u mogućnosti

?

  • Razumem i mislim isto

  • Razumem ali to meni nije faktor

  • Ne razumem

  • Nemam mišljenje


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Razumem. Ipak...
Kada smo se odlučili za prvo, prilike u državi su išle na bolje. Beše to tik pred ovu krizu. Muž unapredjen, ja našla posao, na crno, ali bilo je prihoda. Puče ova kriza, koja se uzged odužila k'o gladna godina, i ubrzo sve krete nizbrdo. Prestadoh da radim u 5.mesecu trudnoće, uz čvrsto obećanje gazdarice da će me opet zaposliti kada beba poodraste. Šipak, pukla finansijski i zatvorila firmu.
Kada smo se odlučili na drugo - kriza u jeku, ja bez posla, muž na istom radnom mestu, ali plata nije menjana od onda, dugovi do guše, kredit koji jedva vraćamo, situacija tipa -seci uši, krpi doope. Da mu sve po spisku - vremena se menjaju, ako ne vremena, menjaju se prilike, ako ne ni prilike - menjamo se mi, ljudi. A ako ne rodim još koju godinu, posle piši propalo... Drugo sam rodila u januaru ove godine, opet u jeku krize...
Plivamo, koprcamo se - gde je za troje biće i za četvrto. I drago mi je što imamo dvoje dece. Sutra će vremena i prilike biti, možda, drugačije, ali ja sutra možda ( ili sigurno, zavisi kada bi to hipotetičko sutra došlo ) nebih mogla da rodim.
 
Kada sam nekada davno na tu temu odlucivala. nisam uopste razmisljala o novcu. Sada, sa ovim iskustvom, smatram da treba razmisljati o tome sta mozemo da pruzimo deci. Ne kazem da im treba priustiti sve, jer je to i nepotrebno i stetno, ali bilo bi mi jako tesko da ne mogu da skolujem dete sve dok bude zeleo i mogao da se skoluje, bilo bi mi zao da zivi losije od svog drustva (koje zivi prosecno sto se tice para), a da ne govorim o nekim jos osnovnijim potrebama. Ako neko radja decu zato sto voli decu, onda mi je logicnije da vec postojecoj deci obezbedi normalan zivot, nego da ih radja po principu - imace sta da pojedu i obuku. Nije nam roditeljska duznost samo da ih nahranimo i obucemo, vec i omogucimo da se razviju kao ljudi, kao licnosti, kao osobe koje imaju samopouzdanja i koje su imale prilike da u zivotu dozive jos nesto osim pukog prezivljavanja.
 
Kada sam nekada davno na tu temu odlucivala. nisam uopste razmisljala o novcu. Sada, sa ovim iskustvom, smatram da treba razmisljati o tome sta mozemo da pruzimo deci. Ne kazem da im treba priustiti sve, jer je to i nepotrebno i stetno, ali bilo bi mi jako tesko da ne mogu da skolujem dete sve dok bude zeleo i mogao da se skoluje, bilo bi mi zao da zivi losije od svog drustva (koje zivi prosecno sto se tice para), a da ne govorim o nekim jos osnovnijim potrebama. Ako neko radja decu zato sto voli decu, onda mi je logicnije da vec postojecoj deci obezbedi normalan zivot, nego da ih radja po principu - imace sta da pojedu i obuku. Nije nam roditeljska duznost samo da ih nahranimo i obucemo, vec i omogucimo da se razviju kao ljudi, kao licnosti, kao osobe koje imaju samopouzdanja i koje su imale prilike da u zivotu dozive jos nesto osim pukog prezivljavanja.

A šta je sa onima koji nemaju već postojeću decu?
90-tih su mnogi mladi ljudi, mladi parovi, odustajali od ideje da imaju decu, upravo jer su vremena takva kakva su, nema se, deci treba... Odredjen broj njih sada žive dosta udobno, da kažem, relativno situirano, mogu sebi i luksuz neki da dozvole... 90-e prošle, a oni ostaše bez dece. A želja je ostala kao neispunjena, tj. kao kajanje.
Krize dolaze i prolaze. Traju duže ili kraće. A život neumitno teče, godine donose svoje. Puko preživljavanje malo po malo, preraste u život, ali i obratno.
Ništa ne traje večno.
Deci treba priuštiti dosta materijalnih i drugih stvari koje se kupuju, ali... deci treba i mnogo toga što sa parama veze nema. Pogotovo dok ne krenu u školu, to je period kada se udara temelj, da tako kažem. A preživeti se može, i uporedo raditi na tome da preživljavanje preraste u življnje. Proći će i ova kriza, možda ne tako skoro, ali će proći. A deca i iz ovakvog preživljavanja mogu što-šta naučiti. Ako ništa, makar to kako se preživljava sa minimalcem. Da bi umeli i znali neku buduću krizu sami da prevazidju.
Idealnog života - nema!
 
da bas im takvo znanje treba da prezivljavaju krize.. Yebes ti takav zivot :D....

Ceo život je neka kriza, finansijska, zdravstvena, lična... Vreme renesanse je prošlo, a i nije bilo nešto cvetno baš ;)
I da, da ih naučiš da prevazilaze krize, u svakom smislu. Sve od ovih pobrojanih, i druge, a ima ih još mnogo... Ako ih to ne naučiš, pa i u doba blagostanja i izobilja - džabe sve što si im pružila. Pare su bitne, ali ne presudne. Treba imati, ali da bi imao - treba umeti ;)
 
Ceo život je neka kriza, finansijska, zdravstvena, lična... Vreme renesanse je prošlo, a i nije bilo nešto cvetno baš ;)
I da, da ih naučiš da prevazilaze krize, u svakom smislu. Sve od ovih pobrojanih, i druge, a ima ih još mnogo... Ako ih to ne naučiš, pa i u doba blagostanja i izobilja - džabe sve što si im pružila. Pare su bitne, ali ne presudne. Treba imati, ali da bi imao - treba umeti ;)

mislis ljudima u Srbiji generalno je zivot kriza?
Sumnjam da je bogatima kriza finansijska ili zdravstvena u opticaju na znacajnom nivou : ))))
 
mislis ljudima u Srbiji generalno je zivot kriza?
Sumnjam da je bogatima kriza finansijska ili zdravstvena u opticaju na znacajnom nivou : ))))

Ali ne pričamo o bogatima :) Već o običnom narodu, tzv. srednjoj klasi.
I dobro da si pomenula... uzmi bogatima pare, ostavi im decu - i zamisli šta će za koju godinu biti od te porodice... O tome ti pričam - naučiti decu da ustanu kad padnu! A da bi to mogao, treba prvo ti to da umeš... i tako u krug :)
I, na kraju, zašto misliš da bogati nemaju zdravstvene krize?
 
Ali ne pričamo o bogatima :) Već o običnom narodu, tzv. srednjoj klasi.
I dobro da si pomenula... uzmi bogatima pare, ostavi im decu - i zamisli šta će za koju godinu biti od te porodice... O tome ti pričam - naučiti decu da ustanu kad padnu! A da bi to mogao, treba prvo ti to da umeš... i tako u krug :)
I, na kraju, zašto misliš da bogati nemaju zdravstvene krize?

pa dobro ja ne zelim da se zlopatim sa tom decom, kroz krize i sta sve ne..
Sto se mene tice ako budem imala dovoljno sredstva i zelje mozda 1 dete-2 eventualno, ako ne nikom nista. Nikada nisam volela krizne periode, a pogotovu ne volim da sebi namestim da mi bude gore nego sto bi moglo.. Ja tezim boljem a ne gorem
 
pa dobro ja ne zelim da se zlopatim sa tom decom, kroz krize i sta sve ne..
Sto se mene tice ako budem imala dovoljno sredstva i zelje mozda 1 dete-2 eventualno, ako ne nikom nista. Nikada nisam volela krizne periode, a pogotovu ne volim da sebi namestim da mi bude gore nego sto bi moglo.. Ja tezim boljem a ne gorem

A ja ti želim da od sad pa na dalje samo na bolje ideš :ok:
Ipak, trebalo bi,možda, da iskopiraš i sačuvaš ovaj post, čisto kao podsetnik o tome kako si razmišljala u datom momentu. Kroz neki odredjeni period vremena - smejaćeš se ovome... ;)
Sa decom ne može da bude gore, nikako ako su deca zdrava. Može da bude teže, ali gore - nikako :)
Ali polako, svako vreme nosi svoje... :ok:
 
Imam dalju rodjaku koja nece moci da studira, jer majka ne moze da je izdrzava, vec je morala hitno da se zaposli da bi pomogla majci koja odgaja jos dva sina u ocajnim uslovima. Devojka je bila sjajan djak, mastala da studira, da napreduje u zivotu, a sada trpi svasta na poslu jer nema nikakvu kvalifikaciju, a gazda zna koliko joj ocajno treba novac. Posle mucnog detinjstva u krizi, nadala se da ce sama stvoriti sebi bolju buducnost, ali...
Niko ne zna sta zivot nosi, ali svesno doneti odluku koja ce u takvu situaciju dovesti svo troje dece (svi su izuzetni djaci) meni ne deluje odgovorno.
 
... a da bi umeo treba nauciti, a to kosta...

Slažem se. Uvek treba stremiti boljem i boljem. Košta, ne kažem da ne košta školovanje.
Ja sam govorila o drugom. :)
Kriza 90-tih, kada sam ja bila pred kraj osnovne, tj. jedan deo je kačio i moj polazak u gimnaziju, i način na koji su se moji dovijali da steknu, da se preživi, da nas iškoluju, mene je naučio životu. Da su tada imali više para, da nisu morali da se dovijaju kako su se dovijali, a naglašavam da je sve bilo u skladu sa zakonom, ja sada ne bih umela da se snadjem i da živim u ovoj krizi. Ne bih umela da ekonomišem, da iz praznog frižidera skuvam ukusan ručak, da ostanem smirena i pribrana i nadjem rešenje i kada bi se mnogi uvezali... o tome sam pričala. Iškolovali su moji mene, pa od te škole nemam ništa osim diplome i nekog ličnog zadovoljstva jer sam akademski obrazovana. Iškolovaću i ja moje, ako budu želeli to, i nadaću se da će oni imati vajde od svoje škole.
 
Imam dalju rodjaku koja nece moci da studira, jer majka ne moze da je izdrzava, vec je morala hitno da se zaposli da bi pomogla majci koja odgaja jos dva sina u ocajnim uslovima. Devojka je bila sjajan djak, mastala da studira, da napreduje u zivotu, a sada trpi svasta na poslu jer nema nikakvu kvalifikaciju, a gazda zna koliko joj ocajno treba novac. Posle mucnog detinjstva u krizi, nadala se da ce sama stvoriti sebi bolju buducnost, ali...
Niko ne zna sta zivot nosi, ali svesno doneti odluku koja ce u takvu situaciju dovesti svo troje dece (svi su izuzetni djaci) meni ne deluje odgovorno.

Harmony, toga je bilo i biće. Ali se ne može generalizovati.
Ispade da ne treba da stvaramo decu jer neće svi imati mogućnost da studiraju :think: Pa, valjda se svi nadamo boljem sutra i radimo na tome da nam se nade ostvare. Na kraju, i oni koji su sada dobro situirani, da kažemo bogati, nemaju nikakve garancije da sutra neće spasti na prosjački štap. A ogromna većina takvih, ako im se to desi, neće umeti da isplivaju iz te situacije i da žive, da se snadju.
Ako bismo čekali da imamo pa da radjamo decu, onda nikada nećemo imati dovoljno za sve, uvek će biti -e, još i ovo... i ostari se bez dece.
 

Back
Top