Nije tvoj, nego moj... blog

Dragi prijatelji i ostali dobronamernici, u ovo vreme oseke ideja, a plime toksičnih odnosa, sa velikom radošću
sam shvatila da je lični blog dragoceno i spasonosno mesto za dobre odnose... za poklanjanje životne energije,
ali i prihvatanje iste...za javno iskazivanje ljubavi i pažnje, prijateljstva i razumevanja, bez straha da ćete biti
ismejani, ili da nećete biti shvaćeni...u svakom slučaju, bićete zagrljeni prijateljskom rukom...

Dragi prijatelji, hajde da oživimo ovaj blog - šalama! Uživajte!


Screenshot_56.png





:vzagrljaj: :heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj:
 
Poslednja izmena:


Ja se trudim da u svemu što se dešava, meni i ljudima oko mene, vidim dobro.
Uvek kažem sebi “Ko zna zašto je to dobro”.
Ne verujem u slučajnosti. Verujem da se sve dešava s razlogom.
I volim da verujem da će na kraju sve biti ok.
Ako nije ok, onda još nije kraj.
 

Dragi prijatelju







Dragi prijatelju, možeš li mi, molim te, izvaditi nož iz leđa koji si mi zadao?
Samo polako..nemoj brzo i nenadano ga vaditi onako kako si ga zadao.
Možeš izvaditi taj u sredini, eh da..baš taj.
Ove ostale ću moći nekako sama vaditi, ali taj me baš najviše boli.
Izvadi nož, okreni se prema meni, pogledaj mi u oči...
Zatim reci to što imaš, pa onda ti dajem pravo da me ponovo njime ubodeš...
Ali tek onda kad me budeš - gledao u oči…..
 

Dobro sam...​




Dobro sam....
Falis mi samo ponekad,
najcesce pred spavanje...
Malo razmisljam o svemu sto je bilo,
malo zamisljam sto je moglo biti...
A ujutro...
Ma, ujutro to vise nije vazno...
Osmeh mi izmame sitnice...
Sretna sam ja...
Samo tebe nemam...
Ostalo je sve tu...
Nemam se za sta zaliti...
Dobro sam….

 

Ja sam




Ja sam neko ko se svima sviđa, ali niko da me zavoli.
Neko ko uvek priča, ali uvek ostaje nedorečen.
Neko ko ima puno odeće, a nikad nema šta da obuče.
Neko ko uvek veruje i uvek se zezne.
Neko ko očekuje previše, a dobije ništa.
Neko ko je svestan sebe, a uvek uporno zaboravlja koliko vredi…~ ~

 
Oni nas zasmejavaju tužna lica, šarenog izgleda, naivnih gegova i dobroćudnih gestova.
Sa njima predstava počinje...
Oni su izmedju svakog cirkuskog cuda, svi ih vole tako smesne, tužne i nevine...
Sa njima predstava i završava...
Tužno i veselo...
Ako je zivot kao cirkus, onda oni predstavljaju nas same.
Sa nama pretstave počinju, stalno smo i tužni i veseli, a tako komični izmedju glavnih dogadjaja.
Sa nama je i kraj jedne blještave predstave...
Uglavnom vredne poštovanja onih što je odgledaše skriveni u tami...



 
Sve priče na svetu već postoje…i ispričane i neispričane.
Ispričane su zapisane na papirima ili u knjigama….
Ove druge su tu oko nas…
Reči od kojih nastaju postoje i žive izgovorene bar jednom.
Lutaju okolo slobodne i čekaju…
Čekaju nekog ko će umeti da ih poslaže u ritmu svog srca
i tako postane vlasnik jedne nove ispričane priče.

Screenshot_2.jpg
 
Poslednja izmena:
Skrivena znanja


Screenshot_1.jpg



Za osam amajlija protiv svakog zla i nevolje potrebno je imati:
iz levog oka odraz slova Alfa ,
manji krug što stvara vilin konjic na površini vode ,
izmedju dva prsta nežnosti cvetnog praha ,
kao nokat palca ljuspicu svoda,
kraći šum rasta mladice tise,
večnu zabranu okretanja,
srazmerno sebi snage semena ,
duplo nade ,
par krila od lepog sna ,
pod mišku prhtaj goluba ,
krstinu uglova gledišta ,
što se na duge trepavice spusti pahuljica,
koliko može da stane u usta ljubavnih reči,
nozdrvu mirisa majčine dušice,
po dobar uzdah od sva četiri vetra ,
što više prolećne svetlosti,
nemerljive upornosti tajne,
bilo koji deo duge ,
pola čaše sjaja belutka iz potoka ,
dva sastojka kojih se možete setiti samo na dan pravljenja amajlija ,
odoka boje dnevnog leptira ,
svežanj magije ključeva ,
zrnce šuškanja skarabeja ,
srednje jačine zvuka truba andjeoskih ,
jednu stalnu pomisao na vlagu prepona,
po želji pesme zrikavca,
kovrdžu dima od kućnog ognjišta,
na vrh noža plamena ,
pedalj dužine vlakna oblaka ,
iver bleska munje,
običnu kapljicu znanja vode ,
dokle može da se vidi let sokola ,
vertikalu bar do pete nebeske svere ,
u drugu nozdrvu mirisa zemlje ,
smeha , nikad dovoljno smeha ,
za naušnicu zuj pčela ,
dok se medju stablima ne izgubi pogled na šumu ,
kočopernost trave zvane prkos ,
naramak popodnevnog hlada smokve ,
nisku cmoketića ,
malčice buke drvenog razboja ,
na dlan toplote paperja ,
širi zamah strukom bosilja ,
veštinu posmatranja kvadrata...
oko svega opis kruga i
iz desnog oka odraz slova Omega.
 
Svakog dana odem na neke druge teme, čitam šta pišu drugi forumaši...
Uglavnom, samo čitam, ne komentarišem..
I svakog dana se nanovo uverim da ima divnih forumaša, sasvim običnih
ljudi koji pišu o svemu i svačemu, druže se sa ostalima...
Ti forumaši, sa kojima ni slovce nisam razmenila mi daju veliku snagu
i razlog da nastavim da posećujem Krstaricu...
:vzagrljaj:
 

Back
Top