Niče ili Dostojevski

Truman:
Verovatno su ti prosli svi ispiti pa te evo pozivam da se udubis :)
Kliknite za proširenje...

Nisam stigla jos do doktorata, posto ova tema jeste za doktorat. Morala bih u malom prstu da sveobuhvatno drzim Nicea i Dostojevskog. Da stavim bar po ciglu sa obe strane mosta. ;)
Nice je radikalan za svoje vreme, a prasina koja se digla i fama koja i dalje traje kad se on pomene, bar po meni vise ne bi trebalo da su na snazi. Nice je ukazao na licemerstvo hriscanstva ( tacnije, katolicanstva) koje neminovno stoji i verujem da je morao da bude "agresivan" . Nikad ga nisam uzimala kao covekomrsca. On je samo veliki kriticar svog vremena i veliki kriticar ljudskog roda. Iza toga nuzno ne stoji mrznja, mozda upravo stoji nesto suprotno. ;)
To je samo moje misljenje. Da banalizujem. Ko u nasim privatnim, malim zivotima zeli da nas osvesti kritikom ili prekorima kad srljamo ko muve bez glave?
Sto se tice Dostojevskog, stvari su jasnije. On je pokusao coveka da razume u svim njegovim "tipovima" . Sada sam delimicno promenila misljenje po pitanju "kljuca koji nam Dostojevski nudi", a kad mi se u potpunosti iskristalise, podelicu ga sa vama ovde. :)
 
Kada je rec o pisanju o Niceu, obicno se to pretvori u dosadne i do zla boga "slozene" rasprave, njegovu misao nije moguce ukalupiti u sistem, posebno ne sistem malih umova. Kako lepo kaze "Visovi su za uzvisene, ponori za duboke i sve retko za retke ljude". Dostojevski je ispitujuci taj ponor (u)mislio da je tamo nasao bozansko dostojanstvo palog i obicnog coveka. Nice Boga nije nasao ni na planini, nista sto bi prevladalo tragicno usamljenost i bol (uzaludne) ljubavi prema Nadcoveku. Ako vec hoces da citas nesto smisleno o toj temi (koja moze biti obradjena samo kao preispitivanje sopstvenih unutrasnjih ponora) preporucujem studiju Lava Sestova "Dostojevski i Nice". A opet su obojica vrlo bliski i to na "terenu" psihologije. Nije slucajno sto je Frojd ucio od obojice, iako to nikad nije priznao.
Dakle taj teren na kome se oni susrecu jeste teren nelinearnog, iracionalnog misljenja koje "trpi" sve nelogicnosti koje istovremeno egzistiraju i cine zivot sam, nasuprot jalovom misljenu. Kako u "Volji za moc" Nice kaze: "Nihilizam nije prosto kontemplacija tog "uzaludnog" i nije prosto verovanje da sve zasluzuje propast: covek daje sebi u zadatak da to uradi, da sve unisti...Ovo je, ako hocete, nelogicno: ali nihilista ne veruje u neophodnost logicnosti." A dostojevski u "Zapisima iz podzemlja" : " Gospode boze, a sta se mene ticu zakoni prirode i aritmetike, kada se meni iz izvesnih razloga ti zakoni i dva puta dva - ne svidjaju? Naravno, ja necu moci da probijem takav zid ako zaista nemam snage da ga probijem, ali se necu pomiriti s njim samo zato sto je predamnom kameni zid i sto nisam imao snage."
 
Minotaur:
"Visovi su za uzvisene, ponori za duboke i sve retko za retke ljude".

Dakle taj teren na kome se oni susrecu jeste teren nelinearnog, iracionalnog misljenja koje "trpi" sve nelogicnosti koje istovremeno egzistiraju i cine zivot sam, nasuprot jalovom misljenu. Kako u "Volji za moc" Nice kaze: "Nihilizam nije prosto kontemplacija tog "uzaludnog" i nije prosto verovanje da sve zasluzuje propast: covek daje sebi u zadatak da to uradi, da sve unisti...Ovo je, ako hocete, nelogicno: ali nihilista ne veruje u neophodnost logicnosti." A dostojevski u "Zapisima iz podzemlja" : " Gospode boze, a sta se mene ticu zakoni prirode i aritmetike, kada se meni iz izvesnih razloga ti zakoni i dva puta dva - ne svidjaju? Naravno, ja necu moci da probijem takav zid ako zaista nemam snage da ga probijem, ali se necu pomiriti s njim samo zato sto je predamnom kameni zid i sto nisam imao snage."
Kliknite za proširenje...

Bravo, majstoreeeeeee! :D
 
"Vidite, gospodo, razum je dobra stvar, to je neosporno, ali razum je ipak samo razum i zadovoljava samo razumske covekove sposobnosti- a htenje je izraz celog zivota, to jest celog covekovog zivota, zajedno sa razumom i svim ostalim ceskanjem."



"I ko zna (niko ne moze garantovati) , mozda se na ovoj zemlji sav cilj kome covecanstvo tezi sastoji jedino u toj neprekidnosti procesa postizanja tog cilja, drugacije receno- u samom zivotu, a ne, u stvari, u cilju koji, naravno, ne moze biti drugo nego dva puta dva su cetiri, to jest formula, a dva puta dva je cetiri, gospodo, nije vise zivot, vec pocetak smrti.Covek se, u najmanju ruku, uvek plasio tog dva puta dva je cetiri, a ja ga se i sad bojim..."





"Svoje sopstveno, voljno i slobodno htenje, svoj vlastiti, makar i najapsurdniji kapris, svoja fantazija, ponekad raspaljena do ludila- sve to upravo i jeste ona izostavljena, najkorisnija korist, koja se ne uklapa ni u kakvu klasifikaciju, i od koje svi sistemi i teorije vecito idu dodjavola. I otkud samo takva misao tim mudracima da je coveku potrebno razumno i korisno htenje? Coveku treba samo jedno: samostalna volja, pa ma koliko ga ta samostalnost kostala i ma cemu vodila . A i ta volja...djavo bi je znao..."

Osecate li Nicea? :-D
 
divlja u srcu:
"Vidite, gospodo, razum je dobra stvar, to je neosporno, ali razum je ipak samo razum i zadovoljava samo razumske covekove sposobnosti- a htenje je izraz celog zivota, to jest celog covekovog zivota, zajedno sa razumom i svim ostalim ceskanjem."



"I ko zna (niko ne moze garantovati) , mozda se na ovoj zemlji sav cilj kome covecanstvo tezi sastoji jedino u toj neprekidnosti procesa postizanja tog cilja, drugacije receno- u samom zivotu, a ne, u stvari, u cilju koji, naravno, ne moze biti drugo nego dva puta dva su cetiri, to jest formula, a dva puta dva je cetiri, gospodo, nije vise zivot, vec pocetak smrti.Covek se, u najmanju ruku, uvek plasio tog dva puta dva je cetiri, a ja ga se i sad bojim..."





"Svoje sopstveno, voljno i slobodno htenje, svoj vlastiti, makar i najapsurdniji kapris, svoja fantazija, ponekad raspaljena do ludila- sve to upravo i jeste ona izostavljena, najkorisnija korist, koja se ne uklapa ni u kakvu klasifikaciju, i od koje svi sistemi i teorije vecito idu dodjavola. I otkud samo takva misao tim mudracima da je coveku potrebno razumno i korisno htenje? Coveku treba samo jedno: samostalna volja, pa ma koliko ga ta samostalnost kostala i ma cemu vodila . A i ta volja...djavo bi je znao..."

Osecate li Nicea? :-D
Kliknite za proširenje...

Odlicno si izabrala citate, pa sto da se ne posluzim :)...Dostojevski je Niceu najblizi bio upravo u Zapisima, ali u Ivanovoj pobuni, odnosno "Legendi o velikom Inkvizitoru" (u kojoj je lepo izlozio svo licemerje katolicanstva i njegovog pokusaja da zarobi slobodu u okvire "papskog pozorista", sto se pokazalo i u ovom veku kad je doticni gospodin proizveo jednog lika tipa Smerdljakova, naime Stepinca u "sveca", dosta o njima)...Iz te empatije spram "svetskog bola" (sto bi rekao Sopenhauer) izvukli su razlicite zakljucke...Ali to nije najbitnije, vec ono bogatstvo uvida koje su PRONASLI na tom putu bez kojih nije moguce razgovarati o coveku i njegovoj kolektivnoj i individualnoj istoriji.
 
Dostojevski ne opravdava čoveka, ali ga zato odlično razume ne prljajući jezik izbledelom reči. Blag je, nastoji da popravi čoveka time što će mu pokazati i pomoći da shvati kakav je on sam, bez uvreda i bez osuđivanja i to na vrlo jednostavan ali dubokouman način! Zbog
toga je toliko i dobar .. Niče je pak surovo iskren bez okolišanja i upakivanja, propagirajući ideju o nadčoveku ..
 
dragonfromdarkness:
"Ides Zenama? Ponesi bic!"-Matorka iz "Tako je govorio Zaratustra" od cika Fridriha
"Okreni se i pogledaj me, Kneze"-Nastasja Filipovna Knezu Lavu Nikolajevicu Miskinu u "Idiot" od cika Fjodora
Na kog ti tipujes?
(Javi kao privatnu poruku) :D
Kliknite za proširenje...

To nije rekao Zaratustra vec stara zena koju je on sretno. Sto znaci da to nije Nicevo misljenje.
 
divlja u srcu:
Nisam stigla jos do doktorata, posto ova tema jeste za doktorat. Morala bih u malom prstu da sveobuhvatno drzim Nicea i Dostojevskog. Da stavim bar po ciglu sa obe strane mosta. ;)
Nice je radikalan za svoje vreme, a prasina koja se digla i fama koja i dalje traje kad se on pomene, bar po meni vise ne bi trebalo da su na snazi. Nice je ukazao na licemerstvo hriscanstva ( tacnije, katolicanstva) koje neminovno stoji i verujem da je morao da bude "agresivan" . Nikad ga nisam uzimala kao covekomrsca. On je samo veliki kriticar svog vremena i veliki kriticar ljudskog roda. Iza toga nuzno ne stoji mrznja, mozda upravo stoji nesto suprotno. ;)
To je samo moje misljenje. Da banalizujem. Ko u nasim privatnim, malim zivotima zeli da nas osvesti kritikom ili prekorima kad srljamo ko muve bez glave?
Sto se tice Dostojevskog, stvari su jasnije. On je pokusao coveka da razume u svim njegovim "tipovima" . Sada sam delimicno promenila misljenje po pitanju "kljuca koji nam Dostojevski nudi", a kad mi se u potpunosti iskristalise, podelicu ga sa vama ovde. :)
Kliknite za proširenje...

E da je samo veliki kriticar svog vremena.
 
Lepo Ti pronađi tog lika, pa mu pokaži kako se ponaša prema pozajmljenim stvarima (:
Kako je divno što neki ljudi prosto zaborave odakle im knjiga i čija je, prisvoje je odmah u startu! Zapise imaš u svakoj biblioteci koja drži do svog Dostojanstvenog (; Možeš preko neta naručiti... do toga hvala b(B)ogu još nije teško doći, valjda (:
 
Jedan je bio poluludi plemic koji se opijao do besvesti...koristio svoje seljanke kad i kako je hteo(pred njihovim muzevima i decom...),svoju sopstvenu zenu ubio batinama i maltretiranjima raznih vrsta(mada mu je pomogla vise nego iko u zivotu) a njegova "Jasna poljana" je bila cist pakao...a propagirao je hriscanstvo i humanizam...
Drugi je bio lud...(umro je u ludari),imao je tezak Edipov kompleks i bio naklonjen muskarcima a propagirao slobodu duha,muskost i disciplinu...bio je duhovni uzor najvecim nakazama koje su hodale zemlom... Hitleru,Staljinu etc...
Dve mrlje u istoriji ljudskog roda...
 
Lutjena Tinuvjela:
Lepo Ti pronađi tog lika, pa mu pokaži kako se ponaša prema pozajmljenim stvarima (:
Kako je divno što neki ljudi prosto zaborave odakle im knjiga i čija je, prisvoje je odmah u startu! Zapise imaš u svakoj biblioteci koja drži do svog Dostojanstvenog (; Možeš preko neta naručiti... do toga hvala b(B)ogu još nije teško doći, valjda (:
Kliknite za proširenje...

problem je sto je ta knjiga stampana pocetkom proslog veka...raspitivala sam se jako dugo ali niko za nju nije cuo, doduse nisam trazila preko neta ali cu i to pokusati...inace knjigu sam ja pozajmila od tog lika :) i naravno vratila....sad mi je zao sto je nisam bar fotokopirala - jedna je od onih knjiga koje imaju moc da "promene" coveka
 
@srki...
Tako to o njima pričaju oni koji su ljubomorni na njihov život i delo, ne treba to uzimati zdravo za gotovo!
@Andreavk
Nije vreme to koje će da odredi dosupnost i slavu nekog dela, do njegove vrednosti!(: Zbilja me čudi da ne nalaziš knjigu i da ljudi gde god da si nisu čuli za istu..
 
Naravno da si našla... Ja sam tu novelu čitala zajedno sa gospodnom Proharčinom i Poluznikovim u jednoj knjizi, ne znam da je zapise iz podzemlja bilo ko 'sintetizovao' sa zapisima iz mrtvog doma. btw, ona tvoja 'priča' sa gosn. profesorom sa mora koju si izbrisala je lepa, sigurno zanimljiv čovek (:
 
..googlam ali sam knjigu nasla samo na nekom bosanskom sajtu...bar znam da je ima tako da cu se potruditi da dodjem do nje mada me i sad buni to sto sam "Zapise iz podzemlja" citala ali to nije bilo isto ....inace profesor je u pocetku bio prilicno zbunjen jer ja imam obicaj da kad nekome dodjem u kucu makar i prvi put zaboravim na pristojnost kad vidim "biblioteku" pa moji moraju stalno da me opominju...kasnije smo se sprijateljili pa mi je pozajmljivao i druge knjige :)
 
Za sve ljubitelje Nicea, evo deo iz knjige koje je napisao student medicine o njegovoj prvoj socijalnoj interakciji sa Niceom u zimu 1888 - 89 godine. Oprostite sto je na Engleskom.

"In the winter semester 1888-89 I was a medical student in Jena and attended the lecture and clinic of the famous psychiatrist Professor Otto Binswanger. One day—it must have been in January 1889—a patient who had recently been brought in was led into the classroom. Binswanger presented him to us as … Professor Nietzsche! Now one thinks that this would have caused a mighty uproar! Not a trace. Although as early as 1888 Georg Brandes had given lectures on him in Copenhagen, the name Nietzsche was practically unknown in Germany, not only to us clinicians in Jena but also to quite different people. There is a classical witness to this fact: Nietzsche is not to be found in the fourth edition of Meyers grosses Konversationslexikon from the year 1889. And how many small feathered creatures can be found there—and in the year 1889 Nietzsche's literary activity was finished forever. So Professor Binswanger should not be blamed if all he could tell us about Nietzsche's writing activity was that Nietzsche had formerly been active as a zealous Wagner-apostle but that he had in recent years become just as fanatical a Wagner-enemy, and that this change had perplexed his friends. I, for myself, when I heard the name Nietzsche, recalled having read it once in the writings of the outstanding Viennese music critic Eduard Hanslick, namely in an essay written in the year of the first Bayreuth Nibelungen festivals (1876), in which the Wagner literature of that time was examined critically. Two books which Nietzsche had in print at that time, belonging to this circle were: The Birth of Tragedy from the Spirit of Music and "Richard Wagner in Bayreuth." Hanslick dismissed them with a gesture of contempt and characterized the writer as a crazy philologist who really had no idea of music. At the time when he was brought into the Jena psychiatric clinic, Nietzsche was unknown to the German public, and it must well be the greatest irony of literary history that people were beginning to read his works precisely when he stopped writing: one or two years later Nietzsche was the great literary fashion.

But let us return to that Jena classroom. The man sitting before us did not at first sight have the external appearance of a sick man. He kept his figure, of middle height, in a stiff position; his face was haggard, but not exactly emaciated—his face, which a short time later the whole world knew from countless pictures: the magnificent forehead bordered by thick, plain, dark brown hair, the spirit-filled eyes under strong brows, the nose short as Bismarck's, and under it, also suggestive of Bismarck, the mustache that covered the beautifully matched lips, and to top the whole thing off, an unspeakably beautiful chin. The clothing simple, but clean and neat. However, the patient seemed to be having one of his good days: he was of clear consciousness and good memory-capacity. Professor Binswanger began a conversation with him about his former life. We learned to our astonishment that he had been a professor in Basel at just twenty-four years of age, even before receiving his doctorate, and that later persistent headaches had forced him to resign from his office. He did not say a word about his activities as a writer. Finally, as he reported, he had lived in Turin, and he began to praise this place, which had particularly suited him since it combined the advantages of the big city and the small town. This discussion made us all listen attentively, for we had never heard a man speak this way. And in Jena we were spoiled on this point, for teaching there at the same time were people like Ernst Haeckel, Rudolf Eucken, Otto Liebmann, Wilhelm Preyer, all not only famous scientists but also brilliant speakers. But this Basel professor emeritus was quite something else! Later, when I read Nietzsche's works it became clear to me what had startled me. I had just felt the magic power of the Nietzsche style for the first time. For he spoke as he wrote: short sentences full of peculiar word combinations and elaborate antitheses: even the scattered French and Italian expressions which he so loved, especially in his last writings, were not missing. His way of speaking had nothing of the lecturing professor about it. It was "conversation," and by the soft tone of the pleasant voice one recognized the man of best education. Unfortunately he did not finish his discussion. His thread broke off in the middle of a sentence and he sank into silence. Professor Binswanger then wanted to demonstrate a few disturbances in the patient's gait. He asked Nietzsche to walk back and forth in the room. But the patient did this so slowly and lazily that one could not perceive the phenomenon in question. "Now, professor," Binswanger said to him, "an old soldier like you will surely be able to march correctly!" This memory of his military time seemed to have a stimulating effect on him. His eyes lit up, his form straightened up, and he began to pace the room with a firm stride.

I subsequently saw Nietzsche quite often during visits to the patients' ward which our teacher used to make with us. His health varied: sometimes one saw him quiet and friendly, sometimes he had his bad days. When I saw him for the last time, he presented a different picture than the first time: he was in a highly excited state, and his consciousness was apparently troubled. He sat there with a strongly reddened face and eyes that flared up wildly and painfully, guarded by a keeper. On the whole, however, institutional treatment had a favorable effect on him. He calmed down and could for a time be left in the care of his mother and sister, who took him to their home in Naumburg."
 
Lutjena Tinuvjela:
Dostojevski ne opravdava čoveka, ali ga zato odlično razume ne prljajući jezik izbledelom reči. Blag je, nastoji da popravi čoveka time što će mu pokazati i pomoći da shvati kakav je on sam, bez uvreda i bez osuđivanja i to na vrlo jednostavan ali dubokouman način! Zbog
toga je toliko i dobar .. Niče je pak surovo iskren bez okolišanja i upakivanja, propagirajući ideju o nadčoveku ..
Kliknite za proširenje...

I ja bih da dodam neku. Slažem se sa ovim opisom, samo bih dodala da ste zaboravili na jednu činjenicu: zemlje i vremena u kojima su živeli i radili ovi ljudi, odnosno na Istoriju. Zašto je Dostojevski pisao tako kako je pisao o "malom čoveku"? Zašto je bio blag i nastojao da ga popravi? Zato što je tog običnog, malog čoveka težak život promenio..na gore. Na njemu svojstven način hteo je da ga prevaspita,.
Niče? Šta očekujete od Nemca nego da bude "surov", pa makar se to radilo i o iskrenosti? Šta je u stvari njegova ideja o Nadčoveku ? Možda želja da običan čovek prevazidje sebe i postane Nadčovek, odnosno " iznad čoveka",iznad svega? Jer Niče je znao šta će se uskoro desiti u njegovoj zemlji, sa njegovim narodom. Molio je i papu i nemačkog cara za malo razumevanja. Na našu žalost niko ga nije ozbiljno shvatio.
Pozz svima
 
Sada bas citam Niceva zadnja pisma. Nazalost je bio u mentalnoj paralizi kada je pisao ova pisma. Sto je jos cudnije ljudi su mu otpisivali na ta pisma. Sto je za mene veoma tuzno i vredja me je to sto su ga smatrali ludim i dok je bio zdrav i kad se stvarno razboleo. U ovim zadnjim pismima se potpisivao kao Crucified- Raspeti ili kao Dionis. U januaru 1889 je napisao 19 pisma. Poslao ih je sledecim osobama: 3 Catulle Mendes, 1 August Strindberg, 1 Meta von Salis, 3 Cosima Wagner, 1 Georg Brandes, 1 Hans von Bulow, 2 Jacob Burckhardt, 1 Paul Deussen, 1 Peter Gast, 1 Umberto I, Kralj Italije, 1 Cardinal Mariani, Vatican Secretary of State, 1 Franz Overbeck, 1 Poljacima, 1 Erwin Rohde.

Bi2, znas li kad je poslao ta pisma o kojima ti pricas?
 
Andreavk:
..googlam ali sam knjigu nasla samo na nekom bosanskom sajtu...bar znam da je ima tako da cu se potruditi da dodjem do nje mada me i sad buni to sto sam "Zapise iz podzemlja" citala ali to nije bilo isto ....inace profesor je u pocetku bio prilicno zbunjen jer ja imam obicaj da kad nekome dodjem u kucu makar i prvi put zaboravim na pristojnost kad vidim "biblioteku" pa moji moraju stalno da me opominju...kasnije smo se sprijateljili pa mi je pozajmljivao i druge knjige :)[/QUOT

Ne mogu da verujem da je tako tesko naci 2+2=4. Salim se,mislim naravno na Zapise ali garantovano su u svakom izdanju njegovih dela. Ja sam uzela odavno od prijateljice i procitala. Knjiga je iz njene zbirke nj, dela.
Inace, pokusavam da iscitam sve sto je pisano na ovu temu jer su oba pisca-filozfa ostavila na mene jak utisak. Malo me buni sto se Nice smatra surovim kad je njegova postavka puna zahteva za lepotom i cistotom i, po meni, predstavlja poziv coveku da se koliko moze uzdigne uz pomoc razuma koji cisti zablude i gura slabosti u stranu. Osim toga, on je pun, pored izvrsnog i sarmantnog humora, i lirike. Doduse preovladavaju dva prevoda od kojih je jedan od njih ravan originalnom nemackom tekstu po jasnosti i stilu, da ne govorimo o prevodjenju smisla. Jedan od njih uvek biram pri kupovinama ( Zaratustru sam poklanjala bezbroj puta i dosta prijatelja uputila i ohrabrila da uzivaju u toj knjizi)
Dostojevski ima isti zahtev prema coveku ali put je mozda manje razumski a vise dusevan.
Kada Nice trazi da ne izdamo nasu najvisu nadu i zvezdu, kada govori o prstenu zivota, kada opisuje igru sa svojom dusom koju je ocistio od svakojakog zla itd..... pa zar je to surovost i osiromasenje pomocu razuma?
Mozda je Niceov covek buduci covek jer je teze naci nekog ko je ocistio neznanja i postao dete nego onog ko je blazen i dalje dete. Samo sto... dete koje nije proslo krug iskusenja moze lako da postane oronuli starac... osim, mozda nekih Bogom danih izuzetaka koji imaju iskustvo neokaljanog koje nece dati ni za sta... otkud znam.... u ovom svetu ... ko moze da ostane cist a da pri tome u svakodnevnici zaranja u prljavstinu zivota?
Ali zivota sa ljudima.. Priroda i zivotinje i biljke ga nece unesreciti sigurno.
Kliknite za proširenje...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Fridrih Niče
2
Odgovora
28
Pregleda
697
Metronomy
Metronomy

Back
Top