Neuronaučnik: Uticaj verbalnog zlostavljanja na dečije mozgove i posledice

Banovic Strahinja

Ističe se
Poruka
2.413
Autor: Eamon McCrory, Profesor razvojne neuronauke i psihopatologije
Oštre reči mogu povrediti – a kada su usmerene ka deci, mogu ostaviti trajne posledice. Istraživanja pokazuju da reči koje odrasli koriste kako bi osramotili, kontrolisali ili ponizili decu mogu promeniti razvoj dečijeg mozga. Studija iz 2023. godine sa preko 20.500 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala je da je svaki peti ispitanik kao dete bio verbalno zlostavljan.

Verbalno zlostavljanje se definiše kao kontinuirano ponašanje u kojem kritike, pretnje ili odbacivanje navode dete da se oseća bezvredno, okrivljeno, uplašeno ili ismevano. Ovo se razlikuje od povremenih, trenutnih izliva besa roditelja. Verbalno zlostavljanje oblikuje kako dete vidi sebe, svet i druge, povećavajući rizik od anksioznosti, depresije, pokušaja samoubistva i upotrebe droga kasnije u životu.

Ono utiče i na sposobnost građenja poverljivih odnosa u odraslom dobu. Uprkos tome, verbalno zlostavljanje se i dalje zanemaruje u javnim raspravama i politikama. Sprečavanje verbalnog zlostavljanja i drugih oblika zanemarivanja nije samo moralna obaveza, već je ključno za zdrav razvoj mozga i trajnu dobrobit.

Promene na mozgu

U aprilu 2025. godine, na poziv Jessice Bondy, osnivačice organizacije *Words Matter*, okupili su se stručnjaci u Domu komuna kako bi razgovarali o prevenciji verbalnog zlostavljanja dece.

Kao neuro naučnik, decenijama sam koristio snimanje mozga kako bih istražio kako rana iskustva i traume, uključujući verbalno zlostavljanje, utiču na razvoj deteta. Sada znamo da emocionalno zlostavljanje, poput stalno neprijateljskog ili ponižavajućeg govora odraslih, može značajno promeniti način na koji dečji mozak opaža i reaguje na svet.

Pogođeni su ključni sistemi mozga, uključujući sistem za detekciju pretnji, koji nas obično štiti prepoznajući opasnost i pokrećući reakciju "bori se ili beži". Kod dece izloženih čestom verbalnom zlostavljanju, ovaj sistem postaje hiperaktivan, pa čak i neutralni socijalni signali – poput izraza lica ili komentara iz dobre namere – mogu biti pogrešno protumačeni kao preteći.

Verbalno zlostavljanje takođe utiče na sposobnost dece da razvijaju odnose. Topli verbalni i neverbalni gestovi staratelja, poput pohvala i saosećanja, ključni su za izgradnju sigurnih i zdravih odnosa, kao i za razvoj samopouzdanja i osećaja sopstvene vrednosti.
Verbalno zlostavljanje, zajedno s drugim oblicima zlostavljanja dece, može oslabiti sistem nagrađivanja u mozgu, čineći ga manje osetljivim na pozitivne doživljaje. Ova adaptacija mozga može promeniti način na koji dete gradi svoj društveni svet. Mada pomaže detetu da preživi u nepovoljnom okruženju, dugoročno donosi visoke troškove – teže je verovati drugima, graditi odnose i osećati se vrednim i voljenim.

Trajne posledice

Do odraslog doba, rizik je da se uspostavi ponavljajući ciklus stresa i problema u odnosima. Romantične veze mogu biti destabilizovane duboko usađenim strahovima od napuštanja ili odbacivanja. Rane iz detinjstva oblikuju našu percepciju sveta i otežavaju osećaj sigurnosti u svom umu ili u poverenju prema drugima.

Kao izvršni direktor organizacije *Anna Freud*, posvećene transformaciji mentalnog zdravlja kroz istraživanje i pružanje profesionalne podrške, često sam viđao mlade i odrasle koji se bore sa verbalnim porukama iz detinjstva. Oštar jezik ostaje urezan zbog našeg biološkog nagona da dajemo prioritet negativnim informacijama radi zaštite. Posledice su dugotrajne – decenijama se pokušava opovrgnuti te reči.

Važno je osvetliti posledice verbalnog zlostavljanja i pomoći roditeljima, starateljima, nastavnicima i odraslima da shvate moć svojih reči. Iako loše ponašanje treba korigovati, deca zaslužuju okruženja puna poštovanja, ohrabrenja i pažnje – kod kuće, u školi, i zajednici.

Verbalno zlostavljanje nije neizbežan deo odrastanja – ono se može sprečiti. Nauka jasno pokazuje da je okončanje verbalnog zlostavljanja ključno za zdrav razvoj mozga i dugoročno mentalno zdravlje. Društvo će od toga imati koristi – nova generacija će verovatnije napredovati u obrazovanju i zapošljavanju.

——————
Kakva su vaša iskustva i kako ste se nosili sa oštrim ili negativnim komentarima u detinjstvu, i kako mislite da su ta iskustva uticala na vas i vaše odnose s drugim ljudima danas?
 
Kakva su vaša iskustva i kako ste se nosili sa oštrim ili negativnim komentarima u detinjstvu, i kako mislite da su ta iskustva uticala na vas i vaše odnose s drugim ljudima danas?

Niko me nije u detinjstvu verbalno zlostavljao. Umesto toga pažena sam i mažena :) I bila sam u nekoj vrsti staklenog zvona. Osećala sam sigurnost i imala bezbrižno detinjstvo.

Međutim, to "stakleno zvono" nije dobro kada su u pitanju socijalni kontakti sa vršnjacima. To nije bila, bar u mom slučaju, prava socijalna fobija.

Samo sam bila povučena i mnogo ozbiljna ( nisam išla u obdanište ).

Vremenom sam se promenila na bolje.

Iako nemam iskustva verbalnog zlostavljanja, znam da ono ostavlja trag tokom odrastanja i prelaska u zrelo doba.
 
Smatram da je ovo jako važna tema. Baš dobro što ste je pokrenuli. Svi smo mi, bar većina, pogođeni nečim u tom smislu. Smatram da mi u detinjstvu i procesu odrastanja nije pužena dovoljna pažnja i ljubav, bio sam zapostavljen od strane roditelja. Oni su se bavili mojim starijim bratom, koji je bio više nestašan od mene. Ja sam bio miran i povučen, a oni su se raspravljali s njim. Dugo sam držao oko sebe neku barijeru, nekakav štit jer sam u svet preneo to iz kuće, tu nepoverljivost prema drugima. Baš dosta dugo nisam gradio odnose sa ljudima. Ali poslednjih godina je bolja situacija, tako da imam nekoliko dobrih prijatelja sa kojima lepo komuniciram.
 
Svi smo mi, bar većina, pogođeni nečim u tom smislu.
Zasigurno je vecina, ako ne i ogromna vecina u nasim podrucjima bila izlozena nekom vidu verbalnog zlostavljanja, od same galame do raznih vidova uvreda, ali i cesto emotivnih ucena. I pretpostavljam da su najdeblji kraj izvukli oni koji su odrastaliz a vreme ratova i raznih kriza, jer se to prenosi na porodicu.
Studije pokazuju da deca koja su bila izlozena ovome dozivljavaju manje radosti iz pozitivnih dogadjaja, a puno su osetljiviji i mnogo i mnogo im se lakse pokrece "obrambeni mehanizam" tj svaku stvar koji oni dozive kao kritiku (a ovde im je prag tolerancije mnogo manji) oni dozivljavaju kao napad, npr prema takvim osobama kasnije kad naparave neku gresku treba to objasniti s mnogo taktike inace dodje do citave drame.
Tako da verbalno vredjanje definitivnino ima ogorman negativan uticaj na kasnija zivotna iskustva i na odnos sa drugim ljudima koji je u najmanu ruku otezan.
 

Back
Top