Neumerenost u moći

Moc pojaca osobine koje su i ranije bile prisutne. "Pare ljude kvare" nije toliko tacno koliko su ti ljudi ustvari inicijalno bili skloni pokvarenosti, pa je moc to dodatno ispoljila.

Svakako.

Naročito sadistički faktor kao i faktor banalne manipulacije.

Zanimjiv deo fenomena jeste rezon ljudi navučenih na neumerenost u moći.

Oni sve vreme lažu. Sa njima praktično nema razgovora jer je svaka njihova rečenica pokušaj izvrtanja smisla bilo koje teme do tačke apsurda.

Ne mogu da zamislim život nekog kome je imperativ smišljanje laži i tendencioznih interpretacija.
 
Mislim da ti koji cine zlo su u mogucnosti da to rade zbog pasivnosti publike. Pasivnost publike tumace kao odobravanje.
Publika ne reaguje i gleda tu neku scenu koja se odvija pred njima.
U danasnje doba jedan deo publike su postali pasivni sadisti i to je fenomen interpretacije zivota kao film otuda i snimanje kamerom kada se neko zlo odvija.
Kamera je stit i time se vrsi depersonifikacija, preko nje se stite mentalno od preduzimanja odgovornosti.
 
Mislim da ti koji cine zlo su u mogucnosti da to rade zbog pasivnosti publike. Pasivnost publike tumace kao odobravanje.
Publika ne reaguje i gleda tu neku scenu koja se odvija pred njima.
U danasnje doba jedan deo publike su postali pasivni sadisti i to je fenomen interpretacije zivota kao film otuda i snimanje kamerom kada se neko zlo odvija.
Kamera je stit i time se vrsi depersonifikacija, preko nje se stite mentalno od preduzimanja odgovornosti.

Ima smisla. Dobar deo publike podrzi onoga koji cini zlo, sto otvoreno, sto cutanjem.
 
Mislim da ti koji cine zlo su u mogucnosti da to rade zbog pasivnosti publike. Pasivnost publike tumace kao odobravanje.
Publika ne reaguje i gleda tu neku scenu koja se odvija pred njima.
U danasnje doba jedan deo publike su postali pasivni sadisti i to je fenomen interpretacije zivota kao film otuda i snimanje kamerom kada se neko zlo odvija.
Kamera je stit i time se vrsi depersonifikacija, preko nje se stite mentalno od preduzimanja odgovornosti.

Da, da, da, snimci morbidnog nasilja jesu moralni štit ali i roba lišena empatije koja veoma lako mobilše opštenarodni voajerizam.

Baš sam ovih dana na forumu prepoznao fenomen paradigmatičan za moral Balkanca u raljama tranzicije, rastrzanog između animalno ruralnog i evropejski naučeng ili nametnutog, svejedno.

Čoek dakle na jednom mestu deli lekcije o nehumanosti smrtne kazne dok se na drugoj temi halapljivo oblizuje pred fotografijom pečenog jagnjeta na ražnju.

Ali kada takvom tipu i ostalim lažnim moralistima koje krasi provincijski primitivna verzija mentaliteta zamaskirana proklamovanjem politički korektnih stavova predočite snimke svirepog usmrćivanja jagnjadi po klanicama iz PETINE arhive dožive kratak spoj . Pucaju po šavovima. Počinju da vređaju, da besne.

I tada im u pomoć priskače sistem. Cenzuriše, briše, zataškava disonantne stavove te nastoji svim sliama da ohladi pobesnelog Maksa uhvaćenog u klopku sopstvene paradoksalnosti i vrati ga u stanje korisne gluposti.

Neumerenost u praktikovanju moći ima dakle i onu manje nagonsku dimenziju: prava svrha joj je neretko da sprečava talasanje i potiskuje buđenje svesti.

Jer ovca koja se previše otima nije pogodna za klanje. Još je gore ako celo stado pomahnita kad ne treba.
 
Poslednja izmena:
Šta mislite, šta je uzrok tome da neki ljudi kada dobiju makar i simboličnu moć doslovno pomahnnitaju i počnu da je koriste kao sredstvo za osvetničko ponašanje, ponižavanje, provociranje pa čak i ciljano maltretiranje drugih ljudi?

Kao recimo redari na javnim skupovima koji udaraju i guraju ljude bez razloga ili intelektualno ograničeni nastavnici koji maltretiraju učenike koji im postave pitanje na koje oni ne znaju odovor?
nemoc izrazena u jednoj prilici se kanalise na slabijima u drugoj..ko muz koga maltretiraju naposlu pa tuce zenu....


Dakle čuveni sindrom desetara u vojsci.

Da li se tu radi o nedostatku samopuzdanja usled neznanja i neiskustva, ograničenim intelektualnim kapacitetima, tramumama iz porodice, osveti zbog neprihvaćenosti od strane društva ili prosto patološkom sadizmu koji je posledica genetskih predispozicija?

Zbog čega se takvi ljudi iživljavaju naročito nad ljudima koji im govore istinu u oči ili prosto izraze neslaganje sa nekim njihovim postupcima?
ti kad nekom kazes nesto lose on to dozivljava kao napad,ti njega ugrozavas ugrozavas sliku koju je izgradio o sebi,i ond aon mora da ti uzvrati..retko ko ce pomisliti e da li je on u pravu i da li mogu nekako da poboljsam svoje ponasanje...vecina ili odbijaju napad ili ih bole kuki(al se ne uznemiravaju)...





zbog umanjenog samoljublja i prirodne potrebe ljudi za kontrolom svega oko sebe.....neki ljudi ne kontrolisu svoju zivotinju i samozivi su,te ih i zrno moci od prosecnog retarda pretvara u neizivljne monstrume...
 
ti kad nekom kazes nesto lose on to dozivljava kao napad


Preformulisao bih loše u kritički jer nastojim da ne mislim i ne govorim loše.A poznato je da je automatska negativna reakcija na kritički stav osobenst površnih.

CicaMaca>:
ti njega ugrozavas ugrozavas sliku koju je izgradio o sebi,

Baš mi ga je žao, naročito ako u ogledalu vidi Breda Pita obdarenog intelektualnim kapacitetom Stivena Hokinga.

Dok glođe jagnjeći but i masnim prstima pogani tastaturu bulažnjenjima o humanizmu.
 
Šta mislite, šta je uzrok tome da neki ljudi kada dobiju makar i simboličnu moć doslovno pomahnnitaju i počnu da je koriste kao sredstvo za osvetničko ponašanje, ponižavanje, provociranje pa čak i ciljano maltretiranje drugih ljudi?

Kao recimo redari na javnim skupovima koji udaraju i guraju ljude bez razloga ili intelektualno ograničeni nastavnici koji maltretiraju učenike koji im postave pitanje na koje oni ne znaju odovor?

Dakle čuveni sindrom desetara u vojsci.

Da li se tu radi o nedostatku samopuzdanja usled neznanja i neiskustva, ograničenim intelektualnim kapacitetima, tramumama iz porodice, osveti zbog neprihvaćenosti od strane društva ili prosto patološkom sadizmu koji je posledica genetskih predispozicija?

Zbog čega se takvi ljudi iživljavaju naročito nad ljudima koji im govore istinu u oči ili prosto izraze neslaganje sa nekim njihovim postupcima?


Nikada nisam pronašla odgovor na pitanje da li u svakom ljudskom biću izvorno spava pritajeno zlo ili je izazavano frustracijama kojih i ne mora da bude mnogo i često u životu nekog čoveka. Nekada je samo nešto malo u detinjstvu dovoljno da bude okidač za doživotnu frustraciju. O tome je pisao Artur Džanov a on tvrdi da su mama i tata najdirektnije glavni odgovorni urednici brošure sa spiskom svih stečenih i nakalemljenih strahova i konflikata kod jedinke
Ako pogledaš nije ni neophodno da neko dograbi moć da bi mogao da seje okolo svoj mentalni tovar.
I na najjednostavnijem nivou u odnosu dva bića među prijateljima ili partnerima uvek postoji jedan koji teži da ostvari prevlast služeći se nedozvoljenim metodama. Onaj ko misli da je jači a u stvari je samo jače gnječen u detinjstvu i više izlomljen kao ličnost.
 
Mislim da to ima veze sa inteligencijom. Kad pametnom čoveku daš poziciju desetara on zna da je njegova pozicija smešna i sprovodi uobičajeni autoritet, bez tripovanja i preteranog zanošenja ulogom koju ima. Kad glupaku daš istu stvar, on se istripuje da je dobio ne znam kakav položaj, i onda počne da se ponaša kao sadistički razredni starešina, umišlja nadmoć, jer eto on je desetar, ima moć i autoritet u svojim rukama i slično. Baš često je ovo moguće videti kod ljudi koji su niski inteligencijom pa shodno tome obavljaju neke nebitne funkcije u zajednici, koje sa sobom igrom slučaja nose dozu površnog autoriteta. Recimo: čuvar u banci ili pošti, saobraćajac koji insistira na nekom nebitnom slovu zakona, Bus Plus kontrolor koji maltretira nekoga jer nema onu bus-plus karticu, snagator u školskom dvorištu koji koristi tu činjenicu kako bi nekom slabašnom dečaku/devojčici otimao užinu, sadistički nastrojen nastavnik u školi koji ima pik na nekom detetu pa mu zagorčava život i slično.
 
Mislim da to ima veze sa inteligencijom. Kad pametnom čoveku daš poziciju desetara on zna da je njegova pozicija smešna i sprovodi uobičajeni autoritet, bez tripovanja i preteranog zanošenja ulogom koju ima. Kad glupaku daš istu stvar, on se istripuje da je dobio ne znam kakav položaj, i onda počne da se ponaša kao sadistički razredni starešina, umišlja nadmoć, jer eto on je desetar, ima moć i autoritet u svojim rukama i slično. Baš često je ovo moguće videti kod ljudi koji su niski inteligencijom pa shodno tome obavljaju neke nebitne funkcije u zajednici, koje sa sobom igrom slučaja nose dozu površnog autoriteta. Recimo: čuvar u banci ili pošti, saobraćajac koji insistira na nekom nebitnom slovu zakona, Bus Plus kontrolor koji maltretira nekoga jer nema onu bus-plus karticu, snagator u školskom dvorištu koji koristi tu činjenicu kako bi nekom slabašnom dečaku/devojčici otimao užinu, sadistički nastrojen nastavnik u školi koji ima pik na nekom detetu pa mu zagorčava život i slično.


apsolutno, to jedan od ključnih faktora

tačnije : neinteligencija daje umišljenost svog neoborivog autoriteta i njegove grandiozne važnosti
takvi "autoriteti" će sebe u ogledalu videti kao gromadu značaja što najčešće naposletku rezultira podsmehom
od strane posmatrača i onih koji su 'tlačeni'

to su u principu ,da se figurativno izrazim, copy/paste likovi u životu , bez nekog svog stava i logičkog mišljenja
čak i kad pokušaju nešto sami da sroče, po uzoru na to copy/paste, ispadaju smešni, međutim, veruju i ubeđeni su
da je to 'delo' neprikosnoveno mudro, originalno, vredno pohvala i divljenja - sindrom svih 'vladara' i onih pri toj poziciji
 
Nikada nisam pronašla odgovor na pitanje da li u svakom ljudskom biću izvorno spava pritajeno zlo ili je izazavano frustracijama kojih i ne mora da bude mnogo i često u životu nekog čoveka.

Univerzalnog odgovora nema, ima mnogo varijacija mada su okidači slični. Simbioza sujete i frustracije rađa zlo po mom mišljenju. Ali i to je simplifikovano. Ima mnogo obilka sujete i bar još toliko kompleksa koji mogu da je najedaju. Još kad osoba ima manjak ventila ili ih loše kombinuje dolazi do belaja.

Nekada je samo nešto malo u detinjstvu dovoljno da bude okidač za doživotnu frustraciju. O tome je pisao Artur Džanov a on tvrdi da su mama i tata najdirektnije glavni odgovorni urednici brošure sa spiskom svih stečenih i nakalemljenih strahova i konflikata kod jedinke

Najopasnije je zapravo kad su mama i tata ludaci, opsesivni i nedovršeni tipovi, psihofizički nasilnici ili nedovoljno realozovani ego manijaci. Ovi ostali, manje maligni tipovi roditelja ti ili usade neki elementarni sistem snalaženja u okvirima koji su bar njima poznati ili te na blanko bace u reku, pa ti ili isplivaš ili pak ne. No nabrojani u prvoj rečenici su gadan hendikep u startu i zaista važan potporni stub samogenerisanja lične patologije.

Ako pogledaš nije ni neophodno da neko dograbi moć da bi mogao da seje okolo svoj mentalni tovar.

Da, samo u slučaju kada dotično lice nema nikakvu moć može eventualno da maltretira ukućane dok ga ne se ne otarase na ovaj ili onaj način.

I na najjednostavnijem nivou u odnosu dva bića među prijateljima ili partnerima uvek postoji jedan koji teži da ostvari prevlast služeći se nedozvoljenim metodama.

Mislim da se takav odnos ne može nazvati ni partnerskim ni prijateljskim. To je pre kompromisna socijalizacija na štetu jedne ili obe strane.

Onaj ko misli da je jači a u stvari je samo jače gnječen u detinjstvu i više izlomljen kao ličnost.

On ne misli da je jači već agresivnom dominacijom u sadašnjoti pokušava da ublaži bol nastalu u vremenu nemoći i potlačenosti.

Gotovo svi Napolenoni imali su bolno odrastanje.
 
Baš često je ovo moguće videti kod ljudi koji su niski inteligencijom pa shodno tome obavljaju neke nebitne funkcije u zajednici, koje sa sobom igrom slučaja nose dozu površnog autoriteta. Recimo: čuvar u banci ili pošti, saobraćajac koji insistira na nekom nebitnom slovu zakona, Bus Plus kontrolor koji maltretira nekoga jer nema onu bus-plus karticu, snagator u školskom dvorištu koji koristi tu činjenicu kako bi nekom slabašnom dečaku/devojčici otimao užinu, sadistički nastrojen nastavnik u školi koji ima pik na nekom detetu pa mu zagorčava život i slično.

Da, tako je u relativno normalnim društvima.

Ali ovde ima mnogo mehanizama koji omogućavaju recimo keramičarima da stanu na čelo armije, pečenjarima da vode železnice, diplomiranim sRučnjacima da postanu direktori javnih preduzeća. Da ne nabrajam, previše je primera u praksi.
 
Ne postoji vlast koja ce sa radoscu okupljati oko sebe pametnije od sebe.
Ne postoji vlast koja ce icemu dati prednost u odnosu na potrebu da se ostane na vlasti.

"Ugnjeteni se nece pobuniti dok se ne osveste,
a nece se osvestiti dok se ne pobune." Orvel.
 
Poslednja izmena:

Back
Top