Kroasanije
Iskusan
- Poruka
- 5.188
Pitanje iako je retoričko sasvim je na mestu.
Pod pretpostavkom da se Srbija(srpski etnicki prostor) cijelo vrijeme razvijala u katolicizmu, da je usvojila i humanizam i renesansu, onda bi vjerojatno Dubrovnik pripao Srbiji jer je izloženiji okolnom srpskom stanovništvu u širem zaleđu. Pitanje je uopce kako bi se razvijala hrvatska i srpska ideja a i međusobni odnosi na cijelom prostoru a ne samo u Dubrovniku. Ratova gotovo sigurno ne bi bilo kao ni srpsko-hrvatskog prepiranja barem u ovoj mjeri. Možda bi bila i jedna nacija, možda bi svi bili Srbi a ko zna možda bi svi bili i Hrvati. Ili nešto treće. A možda bi granica između Hrvata i Srba bila tamo otpr gdje u srednjem vijeku prije Turaka.
Međutim, kao što znamo, to nije bilo tako a znamo i da su Dubrovčani na nekoliko mjesta,kad su unajmljivali placenike i sl. tražili upravo Hrvate, našeg jezika i katolike "Croati della lingua nostra e cattolici" kao i da je kulturna razmjena, dopisivanje, ženidba bila jaka sa ostalim dalmatinskim gradovima. Dalmatinsko-dubrovački krug jelte.
Pitanje je promašeno jer lišava svega onoga što je zapravo bitno, dakle kulture. A nekakav etnički princip i "etnička razlika" između Hrvata i Srba ionako ne vrijedi pišljiva boba tj sustinski ju je nemoguce odrediti na neki dosljedan i racionalan nacin pošto su postojeće nacije ionako amalgam svega i svačega.