Magla
Dolazi spolja miris ugljena,
zvuci sirena odjekuju praznim ulicama,
Sunce jutros neće zasjati,
magla miriše na prošlost.
Dok poluotvorenih očiju
tapkam po stolu tražeći cigare
taj čudan miris me podsjeti na nju.
Čujem kroz prozor kako se djeca smiju
dok čekaju školski autobus,
da li ljudi ikad više budu tako sretni?
Sinoć nisam mislio o njoj.
Ni cijelu prošlu godinu,
ali uvijek mi se nekako provuče kroz san.
Samo se osmjehne i nestane,
i ostajem sam,
čekam,
možda danas dođe.
Opet ne volim zimu,
ne volim miris zraka koji me podsjeti
na miris njene kose dok u maglovite
novembarske noći dolazi k’ meni.
Evo kažu i sutra će biti oblačno i maglovito.
Bojan Ždrale