NESTO LEPO!

Meseceva ratnice tvoja prica me je mnogo podsetila na nesto... Ne mogu samo da se setim na sta... A da! Na mene :mrgreen:! Isto tako je islo i kod mene. Msn pa sms pa upoznavanje. ALI! Nije se lepo zavrsilo. Decko nije hteo da budemo zajedno jer se boji da ne pati a nece da rizikuje... Tuzna ti je moja sudbina :dash:... Mozda sam ga ja i uplasila... Sad smo kao drugovi ali ja ne znam da li zelim i da li mogu da mu budem drugarica... Tako bih mu sve rekla sto me muci ali bojim se da ne pokvarim i ovo malo necega sto imam sa njim :cry:... (malo sam off topic...)
 
E, mi smo se smuvali sasvim slucajno. Prica je skroz obicna, ali me
i dan danas me oblije hladan znoj pri pomisli da sam vrlo lako mogla da se ne smuvam sa njim (kao sto sam i bila odlucila ... ali ja na svu srecu uvek uradim bas suprotno od onoga sto sam odlucila).

Upoznali smo se naravno u kafani, a upoznao nas je moj tadasnji decko :mrgreen: i meni je on odmah bio simpatican, onako mi proletelo "kakav fin tip" i nista. Posle nekog vremena, tada vec nisam bila sa onim deckom koji nas je upoznao, poceli mi ponekad da se srecemo na kafici, uvek se lepo ispricamo i ja stalno imam osecaj ko da ga poznajem ceo zivot... I kazem drugarici, koja se raspitivala sta se desava na ljubavnom planu, da nema nista, ali da se druzim sa jednim deckom i da je svaki susret (sasvim slucajno!) nevidjeno romantican. A on me stvarno nije muvao, nego smo nas dvoje u kombinaciji stvorili jako mnogo lepih trenutaka... I kaze mi ona "Pa sto se bre ne smuvas sa njim?" a ja (tada vec smoreni veteran mnogobrojnih ljubavnih pokusaja) to nisam ni prokomentarisala...
I slucajno ja bas na Sv.Trifuna, da ne kazem Valentina odem kod njega na gajbu, sa sve flasom vina u ruci. Udjem u stan i :eek: :eek: :eek: covek ima identicnu gajbu ko ja - iste knjige, isti raspored, ***. cak i isti bademantil.
Nista, pijemo vino, i ja odem da piskim i u klonji se gledam u ogledalo i ozbiljno sebi pripretim "Muvalo, dosta je bilo! Sa ovim tipom se neces smuvati, vreme je da se posvetis naucnom radu". Piskim, pustim vodu, operem ruke, vratim se u sobu i prilepim se za njega i poljubimo se i to bi bilo to :)
A da sam savesnija naucna radnica - ladno bih se ispalila!
 
E, mi smo se smuvali sasvim slucajno. Prica je skroz obicna, ali me
i dan danas me oblije hladan znoj pri pomisli da sam vrlo lako mogla da se ne smuvam sa njim (kao sto sam i bila odlucila ... ali ja na svu srecu uvek uradim bas suprotno od onoga sto sam odlucila).

Upoznali smo se naravno u kafani, a upoznao nas je moj tadasnji decko :mrgreen: i meni je on odmah bio simpatican, onako mi proletelo "kakav fin tip" i nista. Posle nekog vremena, tada vec nisam bila sa onim deckom koji nas je upoznao, poceli mi ponekad da se srecemo na kafici, uvek se lepo ispricamo i ja stalno imam osecaj ko da ga poznajem ceo zivot... I kazem drugarici, koja se raspitivala sta se desava na ljubavnom planu, da nema nista, ali da se druzim sa jednim deckom i da je svaki susret (sasvim slucajno!) nevidjeno romantican. A on me stvarno nije muvao, nego smo nas dvoje u kombinaciji stvorili jako mnogo lepih trenutaka... I kaze mi ona "Pa sto se bre ne smuvas sa njim?" a ja (tada vec smoreni veteran mnogobrojnih ljubavnih pokusaja) to nisam ni prokomentarisala...
I slucajno ja bas na Sv.Trifuna, da ne kazem Valentina odem kod njega na gajbu, sa sve flasom vina u ruci. Udjem u stan i :eek: :eek: :eek: covek ima identicnu gajbu ko ja - iste knjige, isti raspored, ***. cak i isti bademantil.
Nista, pijemo vino, i ja odem da piskim i u klonji se gledam u ogledalo i ozbiljno sebi pripretim "Muvalo, dosta je bilo! Sa ovim tipom se neces smuvati, vreme je da se posvetis naucnom radu". Piskim, pustim vodu, operem ruke, vratim se u sobu i prilepim se za njega i poljubimo se i to bi bilo to :)
A da sam savesnija naucna radnica - ladno bih se ispalila!



Morala sam dva-tri puta da procitam. Izgleda me ova vrucina "udarila" u glavu. :lol:

Prvo sam shvatila da se niste smuvali, jer te uplasilo sve to sto si videla kod njega u stanu (toliko podudarnosti). Onda sam citala od pola, ponovo, i nista mi, ponovo, nije bilo jasno. A tek poslednja recenica! :roll: :lol:

Vec sam ozbiljno pocela da budem tuzna zbog vas :lol: pitajuci se kako si mogla, zasto si to uradila, zivot nam ne daje bezbroj prilika.. bla.. bla...

Odem na drugu temu, "djavolak" mi ne da mira, opet se vratim. Procitam. I tek sad ukapiram sve sto si napisala :lol:

E, bas mi se svidja tvoja prica. Ponekad pomislim da sam gledala mnogo filmova sa Meg Rajan :lol:
Kad, ono, vidi, zivot pise filmske scenarije. "Megice" postije i u RL-u.

Ulepsala si mi vece :bye:
 
NESTO LEPO!

--------------------------------------------------------------------------------

Citat:
Original postavio majcheki
Ja mog dečka nisam znala uopšte, videla sam ga možda jednom ili dva puta.
Izašla sam s njim iz dosade.
Mart, zima... nigde žive duše, a ja sam baš tad bila između dve osobe koje sam volela i koje su mene kao volele i ja kao nisam mogla da se odlučim.

I tako, pozvao me najbolji drug da izađem s njim, njegovom cicom i sa Žarkom (koji je tad imao devojčicu ali ona nije krenula s nama)

Sedeli smo u jednom kafiću gde smo bili jedini gosti i on se naslonio na mene.
Ovo dvoje su se jubakali kao nezdravi a Žare nije usta zatvarao koliko je brbljao.
Baš mi je bilo neprijatno veče.

A onda se desio preokret - hteo je valjda da me inpresionira i tražio je od šankera da mu smuti bladi meri... i dobio je neko flurescentno zeleno sranje sa penom odozgo, ličilo je na najjeftiniji mogući deterdžent.

Cela situacija, njegova faca, to zeleno... ma sve - smejala sam se ko nezdrava.
Onda sam se okrenula ka njemu i gledala ga dok je pričao, naravno - ništa ga nisam slušala.
I bio mi je mnogo lep.
Ima ogromne trepavice, jasne oči, divne crte lica, lepe zube, pune usne, jake obrve...
I ja sam ga prekinula u pola reči i poljubila.

Vremenom smo počeli da se upoznajemo... i sad posle 6 godina mogu samo da kažem da mi je i to malo. Volim ga tako puno da ne mogu da vam napišem

... Venčali smo se 19. novembra 2006. godine u crkvi Lazarica na Bulbuderu, a 30.aprila 2007. godine, u Gradskoj bolnici rodila se naša ćerka Lena
... Venčali smo se 19. novembra 2006. godine u crkvi Lazarica na Bulbuderu, a 30.aprila 2007. godine, u Gradskoj bolnici rodila se naša ćerka Lena

nisam u toku da li je ovo reč o istoj osobi sa dva nika ili šta je već u pitenju:dontunderstand:
 
vala mimi svaka ti čast. sve znaš:worth::worth:
by the way, zašto ljudi menjaju nik kada nisu banovani i nisu se ništa nalupavali:dontunderstand:

Jesam glavna alapača na forumu. :rumenko: To sa nikovima ni meni nije jasno. Dobro, Rinu razumem, kako se obratit nekome kome je nik PitBullLover?! A ni moj nik nije ništa jednostavniji, u poslednje vreme me je snašao "biser" mimina mamo. :dash: Mada, nekako mi je slatko...
 
E, mi smo se smuvali sasvim slucajno. Prica je skroz obicna, ali me
i dan danas me oblije hladan znoj pri pomisli da sam vrlo lako mogla da se ne smuvam sa njim (kao sto sam i bila odlucila ... ali ja na svu srecu uvek uradim bas suprotno od onoga sto sam odlucila).

Upoznali smo se naravno u kafani, a upoznao nas je moj tadasnji decko :mrgreen: i meni je on odmah bio simpatican, onako mi proletelo "kakav fin tip" i nista. Posle nekog vremena, tada vec nisam bila sa onim deckom koji nas je upoznao, poceli mi ponekad da se srecemo na kafici, uvek se lepo ispricamo i ja stalno imam osecaj ko da ga poznajem ceo zivot... I kazem drugarici, koja se raspitivala sta se desava na ljubavnom planu, da nema nista, ali da se druzim sa jednim deckom i da je svaki susret (sasvim slucajno!) nevidjeno romantican. A on me stvarno nije muvao, nego smo nas dvoje u kombinaciji stvorili jako mnogo lepih trenutaka... I kaze mi ona "Pa sto se bre ne smuvas sa njim?" a ja (tada vec smoreni veteran mnogobrojnih ljubavnih pokusaja) to nisam ni prokomentarisala...
I slucajno ja bas na Sv.Trifuna, da ne kazem Valentina odem kod njega na gajbu, sa sve flasom vina u ruci. Udjem u stan i :eek: :eek: :eek: covek ima identicnu gajbu ko ja - iste knjige, isti raspored, ***. cak i isti bademantil.
Nista, pijemo vino, i ja odem da piskim i u klonji se gledam u ogledalo i ozbiljno sebi pripretim "Muvalo, dosta je bilo! Sa ovim tipom se neces smuvati, vreme je da se posvetis naucnom radu". Piskim, pustim vodu, operem ruke, vratim se u sobu i prilepim se za njega i poljubimo se i to bi bilo to :)
A da sam savesnija naucna radnica - ladno bih se ispalila!

:super::super::super:Drago mi je zbog vas.Pusti nauku,nista bez ljubavi,s njom je sve lepse:heart::heart::heart:
 
E, mi smo se smuvali sasvim slucajno. Prica je skroz obicna, ali me
i dan danas me oblije hladan znoj pri pomisli da sam vrlo lako mogla da se ne smuvam sa njim (kao sto sam i bila odlucila ... ali ja na svu srecu uvek uradim bas suprotno od onoga sto sam odlucila).

Upoznali smo se naravno u kafani, a upoznao nas je moj tadasnji decko :mrgreen: i meni je on odmah bio simpatican, onako mi proletelo "kakav fin tip" i nista. Posle nekog vremena, tada vec nisam bila sa onim deckom koji nas je upoznao, poceli mi ponekad da se srecemo na kafici, uvek se lepo ispricamo i ja stalno imam osecaj ko da ga poznajem ceo zivot... I kazem drugarici, koja se raspitivala sta se desava na ljubavnom planu, da nema nista, ali da se druzim sa jednim deckom i da je svaki susret (sasvim slucajno!) nevidjeno romantican. A on me stvarno nije muvao, nego smo nas dvoje u kombinaciji stvorili jako mnogo lepih trenutaka... I kaze mi ona "Pa sto se bre ne smuvas sa njim?" a ja (tada vec smoreni veteran mnogobrojnih ljubavnih pokusaja) to nisam ni prokomentarisala...
I slucajno ja bas na Sv.Trifuna, da ne kazem Valentina odem kod njega na gajbu, sa sve flasom vina u ruci. Udjem u stan i :eek: :eek: :eek: covek ima identicnu gajbu ko ja - iste knjige, isti raspored, ***. cak i isti bademantil.
Nista, pijemo vino, i ja odem da piskim i u klonji se gledam u ogledalo i ozbiljno sebi pripretim "Muvalo, dosta je bilo! Sa ovim tipom se neces smuvati, vreme je da se posvetis naucnom radu". Piskim, pustim vodu, operem ruke, vratim se u sobu i prilepim se za njega i poljubimo se i to bi bilo to :)
A da sam savesnija naucna radnica - ladno bih se ispalila!

Ijao!!!!

:D

Hocu i ja da mi se ovo desi!!!
Jel preduslov da budem naucna radnica?
 
Meni je bilo skroz bezveze :( poljubili smo se na nekom rođendanu u wcu mrtvi pijani :( a on je tad imao devojku. Tad me nije ni zanimao. Tek posle toga je počeo da me zanima, pa i ja njega. Bili smo zajedno par puta ali sve nešto kratko. Onda smo raskinuli, odselili se u različite gradove, nismo se čuli nekoliko meseci.
Čestitao mi Novu godinu SMSom. Počeli da se dopisujemo. Došao u Beograd samo da me odvede na kafu. Pa još jednom. Pa sam posle par meseci rešila da mu kažem da mi i dalje nije svejedno... i kud puklo da puklo. Nije ni njemu bilo svejedno. Nedelja uveče, nazvao me je i pričali smo nekih sat i po u kojih me je ubeđivao da sednem na voz za Novi Sad. Onaj što kreće u četiri ujutro. Ubedio me, sela na voz, on me dočekao, uzeo za ruku, u taksiju smo se poljubili i sad nam je najlepše dosad i mnogo se volemo četiri i kusur meseca. :)
 
haha, ma vidis da nije - sve dobro sto mi se u zivotu desilo je bilo posledica bezanja od naucnog rada :lol:
bas cudno, jer ja u stvari volim skolu... samo nikad nisam imala vremena da joj se posvetim u potpunosti :p

sad si me utesila...
ja pobegla od tog zla..sve mi se cini da starim od nauke...
:confused:

sad samo o zenskim temama caskam!!
:ok:

(al mi nauka nedostaje..pa se druzim sa naucnicima...)..ko ce ga znati...
 
Desilo se za (jednu davnu) Novu godinu. Tek sam bila raskinula sa dotadašnjim dečkom i nisam bila raspoložena za bilo kakvu novogodišnju proslavu, ali me je drugarica nagovorila u poslednjem trenutku da odemo na žurku. Pristala sam jer je trebalo da nas bude tek nekolicina, mahom meni poznatih, u idiličnoj atmosferi vikendice na Avali.
Međutim... :lol:
Pojavio se i jedan "novi" gost, koji - moram da naglasim - fizički ni po čemu nije odgovarao mojoj predstavi o Mr Idealnom. Bio je vrlo zgodan ali ne i moj tip muškarca. Nije mi privukao pažnju sve dok nismo stupili u razgovor. Onda sam se zainteresovala jer je bio zabavan, duhovit, šarmantan. Cele noći smo pričali a ujutru, kad je trebalo da se vratimo kući, Avala je bila toliko zavejana da smo morali da se vratimo u vikendicu, u kojoj smo ostali još 2 dana.
I tako... :lol:
Uglavnom, venčali smo se nakon višegodišnjeg zabavljanja i danas imamo 2 sina. U braku smo xy uspešnih i lepih godina.

ps. Kasnije se ispostavilo da su mi drugarica i društvo "namestili" žurku na njegovo insistiranje da dobije priliku da me upozna. Naime, dečko uopšte nije bio "nov", tj. sretali smo se i ranije, ali ja njega nisam primećivala. Sve u svemu, čekao je tu priliku pune 2 godine.
 
Jos jedan primer krstarice-chata :)
Poceli da pricamo sasvim slucajno,posto smo bili iz istog mesta,skroz neobavezno i povremeno.Onda su poceli da mi stizu njegovi mailovi,pa pocelo dogovaranje o terminu chatovanja,razmena slika,brojeva telefona,ma znate vec...:)
On me ubedjivao mesec dana da se upoznamo (posto sam imala jedno vrlo neprijatno iskustvo sa neta),upoznali se,druzili se mesec dana...Bio je decembar,dogovarali se da proslavimo Novu zajedno,ali na kraju moja drugarica zezne stvar,provedem celo vece pored mobilnog,on me zove i prvi mi cestita Novu godinu :heart:
Vidjali se nakon toga neko vreme,dogovorili se jedno vece da izadjemo zajedno,da ja podjem sa jos 2 drugarice,a posle ce one naci drustvo :) Vece je bilo ledeno,sneg do kolena,cekao me ispred diskoteke sat vremena,nama se zaglavio taxi :???: .Ja mu se izvinjavala kada smo konacno stigli,i kad smo trebali da udjemo kaze njemu lik iz obezbedjenja da ne moze u donjem delu trenerice da udje.I on meni,pa nema veze idi ti sa drugaricama i gleda me tuznim okicama...:( .Naravno nisam otisla sa njima,setali i smuvali se to vece.Onda su usledile setnje po gradu na -20 i sve je bilo super dok on nije morao da ode u Bg na fax :sad2:,ja sam tada bila 4.godina srednje...
Bilo je tesko...veza na daljinu,ali preguramo to,upisem posle godinu dana i ja fax u Bg-u,i od tada smo non-stop zajedno,vec 3 godine i 6 meseci.I zivimo u istom domu :)
I volim ga najvise...:heart:
 
Desilo se za (jednu davnu) Novu godinu. Tek sam bila raskinula sa dotadašnjim dečkom i nisam bila raspoložena za bilo kakvu novogodišnju proslavu, ali me je drugarica nagovorila u poslednjem trenutku da odemo na žurku. Pristala sam jer je trebalo da nas bude tek nekolicina, mahom meni poznatih, u idiličnoj atmosferi vikendice na Avali.
Međutim... :lol:
Pojavio se i jedan "novi" gost, koji - moram da naglasim - fizički ni po čemu nije odgovarao mojoj predstavi o Mr Idealnom. Bio je vrlo zgodan ali ne i moj tip muškarca. Nije mi privukao pažnju sve dok nismo stupili u razgovor. Onda sam se zainteresovala jer je bio zabavan, duhovit, šarmantan. Cele noći smo pričali a ujutru, kad je trebalo da se vratimo kući, Avala je bila toliko zavejana da smo morali da se vratimo u vikendicu, u kojoj smo ostali još 2 dana.
I tako... :lol:
Uglavnom, venčali smo se nakon višegodišnjeg zabavljanja i danas imamo 2 sina. U braku smo xy uspešnih i lepih godina.

ps. Kasnije se ispostavilo da su mi drugarica i društvo "namestili" žurku na njegovo insistiranje da dobije priliku da me upozna. Naime, dečko uopšte nije bio "nov", tj. sretali smo se i ranije, ali ja njega nisam primećivala. Sve u svemu, čekao je tu priliku pune 2 godine.

girl_sigh.gif



Hmmm.. da pomenem samo dve od osobina koje su muskarci koji "izumiru' posedovali. Doslednost i strpljenje.
Covek je znao sta zeli i nije oklevao da strpljivo ceka. Naravno da se isplati kada znas da to sto cekas jeste vredno. Ispostavilo se i u tvom slucaju..... :)

Nisi ga primecivala...
Sad pomislim, ko zna koliko ljudi koji bi nam prijali i koje bi rado da imamo u svom okruzenju (bilo kao prijatelje ili partnere) propustimo, ne primetimo.. u ovo danasnje vreme kada svi negde zurimo i nemamo vremena za sve cemu bi trebalo da posvetimo malo paznje i strpljenja... :(

Jesi li citala "Ljubav u doba kolere"? Covek se bas nacekao :lol:

"Cekaj me i ja cu sigurno doci
samo me cekaj dugo..." :sad2:
 
Poslednja izmena:

Back
Top