Nešto iz prakse

a sad malo surove objektivnosti

@RužnaKoLopov ako je na ovom svetu tvojs funkcija da sve ljude sacuvas od nepravde i zivotnih udaraca
skoncentrisi se. Ne mozes da znas kako je taj sin ziveo sa njima i da li ih voli i da li jedva ceka da i tata "otputuje"
ili da zivi 100god.
Ne mozes pomoci svima na planeti.

Da li su mu rekli ili ne njihova stvar. Meni je mindedj.

p.s. najlepse od cele teme mi je da su 60 god u braku :)


pa imam i takvih koju svoju djecu godinama nisu videli i ne prichaju sa njima

ovo dvoje se makar kretalo oko roditelja i stim smatram da je sve bilo ok
 
nekad mi zalici da se previse sazivis sa "paijentima/korisnicima tvojih usluga"
pa mi dodje malo zao kako se zderes
jer se oseti u pisanju zbog tudje muke.

ko ce tvoje muke tako da brine?

Nekako mi je u ravni sa "sta se to desava preko plota kod komsije"
...njihova stvar ali svakako je interesantno da se tu i tamo prokomentarise :)

majne libe swester nema Boginja si keve mi :kiss: koliko strpljenja imas
 
Pitam se da li je u redu da neko zato što je star i bolestan gubi svoje pravo na postojanje, svoje pravo na emocije. Uostalom, dobro je za dušu kada se čovek smeje ili plače, kada je srećan ili tužan.

zamislite da imate 90 godina
radili ste, imali ste decu i savladali mnoge izazove, u nekom trenutku ste stari i bolesni i vaša deca odlučuju šta je dobro za vas

Ne prestajem da budem čovek samo zato što mešam šećer i so
 
Sa etičke tačke gledišta, ljudi sa demencijom imaju pravo da znaju za gubitak.
Imao sam dedu koji je gotovo svakodnevno pokusavao da ode kod svog dugogodisnjeg kolege sa kojim je zajedno obavljao poljoprivredne poslove koji je umro nekoliko godina ranije.

Odustao je tek kad sam ga slagao da mu je kolega u zarobljenistvu u Nemackoj gde su bili za vreme rata u istom logoru



Dokle god sam govorio istinu nije je prihvatao.

Eto nesto iz prakse.
 
Dokle god sam govorio istinu nije je prihvatao.

Eto nesto iz prakse.
твој деда, као и моја мама,
и већина дементних, живе неко прошло време.

моју маму не би дотакло све и да сам ја умрла.
можда би је евентуално узнемирила прича о смрти, и ништа више.
није знала ни да сам њена кћи, а не нешто друго.

не вреди објашњавати РКЛ. :lol:
 

Zavisi u kojoj je fazi obolenja

Ali me sad zanima da li vi uopšte komunicirate sa osobama obolelim od demencije (baka, deda, roditeljima, muž /supruga)

Da li im citate iz novina da li ih uključujete u svakodnevnicu ?

Koliko god da su bili dementni kad im staviš korpu sa vesom oni to slažu, naročite žene !

Jednom sa stavila korpu sa gaćama pred jednog starog dedu

Diže gaće “šta je to”
Kažem gaće
Pita on šta da radim sa njima
Kažem složite ih
Pita kako

Pokažem i deda je 2 sata motao gaće

😃
 
Zavisi u kojoj je fazi obolenja

Ali me sad zanima da li vi uopšte komunicirate sa osobama obolelim od demencije (baka, deda, roditeljima, muž /supruga)

Da li im citate iz novina da li ih uključujete u svakodnevnicu ?

Koliko god da su bili dementni kad im staviš korpu sa vesom oni to slažu, naročite žene !

Jednom sa stavila korpu sa gaćama pred jednog starog dedu

Diže gaće “šta je to”
Kažem gaće
Pita on šta da radim sa njima
Kažem složite ih
Pita kako

Pokažem i deda je 2 sata motao gaće

😃
Naravno da zavisi od faze.
Ispocetka sam ga pustao da ode pesice do tog rodjaka, gde bi mu skuvali kafu, rakiju i ispratili ga nazad do kuce.
Posle sam morao da zakljucavam kapiju da ne ode negde.
Sve vreme je hranio kokoske, krunio kukuruz rucno.
Odlazio u bastu i tamo provodio vreme sa mojom decom i ostalim clanovima porodice.
Tako dokle god nije pao u krevet.
Zaplace se pa mi kaze sta cu kad ne moze ziv covek u groblje.
Kad je prestao da me prepoznaje svaki put mi je zahvaljivao kad mu donesem da jede i pije.
Ziv bio, kaze.
Teske su to stvari kad gledas kako ti se stub oslonac kuce pretvara u nesto sto nije bio.
 
Zašto ?

Ne reci znaci lagati i gubi pravo da prisustvuje sahrani

Zašto on nema pravo da sahrani svoju Sahru ?

Meni je to tako grozan pomisao!

Svi mi imamo pravo da svoje životne priče zavrsimo i nebi trebali da gubimo to pravo samo zbog toga jer bi snjeg gazili u letnjim papučama
Možda bi i poricaoi da mu je žena umrla, kada bi mu rekli vidiš da odbija onda se povukao kad je možda, u nekom delu svesti, shvatio da je više nema.

Leka nema , a to su porodične stvari.
 
Naravno da zavisi od faze.
Ispocetka sam ga pustao da ode pesice do tog rodjaka, gde bi mu skuvali kafu, rakiju i ispratili ga nazad do kuce.
Posle sam morao da zakljucavam kapiju da ne ode negde.
Sve vreme je hranio kokoske, krunio kukuruz rucno.
Odlazio u bastu i tamo provodio vreme sa mojom decom i ostalim clanovima porodice.
Tako dokle god nije pao u krevet.
Zaplace se pa mi kaze sta cu kad ne moze ziv covek u groblje.
Kad je prestao da me prepoznaje svaki put mi je zahvaljivao kad mu donesem da jede i pije.
Ziv bio, kaze.
Teske su to stvari kad gledas kako ti se stub oslonac kuce pretvara u nesto sto nije bio.


jesu teshke stvari, cena starenja

ne znam u kakvoj cu se zivotnoj prichi natji , niti da li cu ostariti i kakva tje biti starost ali nebih zheljela da mi ne kazhu, jer je to lazh a na lazh sam alergichna josh od malih nogu, lazhove prezirem
 
Pa znaš i sama kako se kod njih menja, maločas su bili na Havajima, sad u dečjoj sobi, a minut kasnije igraju fudbal sa drugarima, u njihovoj percepciji.stvari.
Nažalost.

Ne znam kako BiH postupio, verovatno ni ja ne BiH rekao...


znash kako

o cjeloj toj tematici smo i ovde imali razgovor jer su sestre rekle "neka kazhu vishe jadnom choveku mi moramo lagati nije fer"

i jedna koleginica je prichala o svom dedi koji je takodje bio dementan, njena baka je dedu njegovala i kazhe baka jednu veche deda pita baku "a izvinte ko ste vi? akšam a vi ste ovde gde je moja zhena? Baba onako ni pet ni shest " pa evo ja sam tu napustite vi zhenu a ja tju biti sa vama" kazhe deda pocheo galamiti napustiti ovu kutju ja moju zhenu volim idite !

kazhe baba se sita isplakala dodaje da je nijeprepoznao kao suprugu a duboko u svojoj dushi je znao da je ozhenjen i da je voli
 
Smatram da je bolje reći odmah i sve tačno. Ne mislim da je u redu nekome tajiti tako važne stvari kao što je smrt voljene osobe ili tako slično.
Neka vrsta manipulacije u ime ne znam čega?
Kao reći će poslije ili ne znaju kako će primiti tu vijest?
 
Jedan dan putam snahu da li su rekli dedi da je njegova vucica umrla! Kaže ona da nisu i da smatraju da je tako bolje za njega, previše bi se iznervirao i tugovao !

Izvinte a zašto smatrate da on nema pravo da tuguje ?

Da li reci ili ne reci ?
Kako bi vi odlucili ?
Zavisno u kom stanju je dementna osoba i kako se demencija manifestuje. Nisu sve demencije iste, niti sve dementne osobe imaju istu simptomatologiju ili fazu demencije.
Moje misljenje je da treba da se odlucuje individualno, porodica i oni koji se brinu o dementnoj osobi treba da odluce i procene, mislim da jedan univerzalni stav u vezi ovoga ne postoji. Generalno, dementne osobe razmisljaju i osecaju nekim svojim nacinom i mislim da je nekada veoma tesko proceniti kako bi neka stvar delovala na njih.
Imaju i dementne osobe pravo da tuguju, naravno, ali njihova tuga se ne procesira na isti nacin kao kod osoba koji nemaju demenciju.

Sada skoro sam cula za slucaj dementne osobe, koja je nakoj smrti supruznika oduzela sebi zivot, a cinilo se da dobro podnosi. Izasao je nocu iz kuce, dok su ukucani spavali i obesio se.
Nikada ne mozete biti sigurni 100% kako ce dementna osoba reagovati, tako da je najbolje voditi se osecajem i savetovati se i sa profesionalcem koji ga vodi.
I u tom slucaju ishod nije zagarovantan, ali bicete bar mirni da ste uradili kako ste najbolje znali i mogli
 
Poslednja izmena:

Back
Top