Нереди у Федерацији БиХ

BiH se raspada

  • Da

  • Ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Ovo neko ebe??
jadan covek..

- - - - - - - - - -



ti segrti me ne zanimaju..al nemoj leku da diras..

Jel ti posebno mio jer je ubio najviše Srba ?

- - - - - - - - - -

Колико видим балије се и даље испаљују. Хахахаа :hahaha:

Изгледа су превише глупи да схвате да им не иде . . . чак ни са свим лажима и пропагандом коју су пласирали . . .
Balije i njihova Buka i Slobodna Evropa.Na jednom mjestu kažu kako nam je Dodik neprijatelj.Valjda hoće da kažu da su nam federalni mudžahedini,talibani i ustaše prijatelji.
 
Oтворено писмо 130 интелектуалаца из целог света у коме се позива међународна заједнице да подржи радничке протести у БиХ; краћа верзија писма објављена је у британском Guardian_у:

14 February 2014

An open letter to the International Community in Bosnia and Herzegovina


For more than two decades, the international political community has viewed, interpreted, and acted upon the political landscape in Bosnia and Herzegovina almost exclusively through an ethnic lens – despite careful academic scholarship, which consistently warned against such over-simplifications and dangerous pandering to local ethno-nationalist elites. The war, and the peace that has ensued, both overseen (“aided and abetted,” to use the ICTY language) by international observers, have only emboldened the local ethno-nationalist partitocracy in Bosnia and Herzegovina, which – shielded by fears of new wars and new violence – proceeded to enrich itself in the country with the official youth unemployment rate of 57 percent.

That the epicenter of the recent protests is Tuzla, a working class city that also bucked the ethno-nationalist trend during the war is, thus, not a coincidence. The protests also reflect deep disappointment with the Social Democratic Party, the winner of the 2010 elections, which has since squandered its political capital by acting in a way that is indistinguishable from the ethno-nationalist parties. As a result, the protests are expressing despair over the lack of political alternatives and a sense that no political party is capable of addressing legitimate socio-economic grievances.

The first few days of protests were marred by violence, police repression, but also sustained media and political spin. The protesters were criminalized, their demands ridiculed, politicized and/or re-appropriated, and conspiracy theories – with an expected ethnic slant – proliferated. The results of the initial protests were, nonetheless, remarkable. The protests have spread throughout the Bosnian Federation and led to resignations of local politicians in a number of cantons and municipalities. Citizens Assemblies are being created in city after city, and town after town. The protestors’ demands, although slightly different from one community to another, focus on job opportunities, pensions, health benefits, confiscation of illegally obtained property and formation of non-ethnic, and in some cases, technocratic governments. None of them are basing any claims on ethnicity, religion, or any of the other divisions that characterize BH in the stubborn international stereotype of it.

Thus far, the response of the international community to the Bosnian uprisings has been muted, confused and inept. The current High Representative, Valentin Inzko, noted in an interview for the Austrian daily Kurier that “if the situation escalates, we might have to think about EU-troops” (“Wenn die Lage eskaliert, werden wir eventuell an EU-Truppen denken müssen.”). While he retracted the statement later on, unfortunate parallels with the Hapsburg occupation of Bosnia (1878-1914) had already been made and the damage done. Demands for Inzko’s resignation have been added to the list of protestors’ requests. EU politicians – from Catherine Ashton to Carl Bildt,- have issued vague statements defending the rights of citizens to assemble, calling for transparent negotiations between protestors and government representatives, and condemning violence. Given the non-committal statement issued by the U.S. Embassy in Sarajevo, it is likely that the U.S. will let Europeans handle the protests and any possible political fallout from them.

This, however, is not the moment to either disengage or intervene bluntly. This is the time to reflect and act upon the years of accumulated economic injustices and neglected inequalities, acknowledging at last that they are not all based on ethnicity. Thus, as academics and scholars of the region, we call upon the representatives of the international community to say their good-byes to the kleptocratic ethno-nationalist elites and the institutions they have helped create. Neighboring countries – who were key instigators of the war – must also be advised to refrain from interfering in Bosnia and Herzegovina at a time when the ethnocracies they sustain are facing major challenges from below. We ask of the international community to recognize the civic plenums and assemblies as legitimate expressions of Bosnian citizens’ political will, which do not seek to replace but to enhance democracy. Elections are not the only democratic mode of political practice. After repeatedly calling on Bosnians to take the fate of their country into their own hands, the international community should now extend their support to protestors and seriously consider their demands.

In spring of 1992, Bosnian citizens staged in Sarajevo the largest demonstrations ever against all nationalist parties. They were silenced by snipers, and their voices, from that point on, ignored by the international community. This time, the world should listen.



Signatures:



Aida A. Hozić, University of Florida, United States

Florian Bieber, University of Graz, Austria

Eric Gordy, University College London, United Kingdom

Chip Gagnon, Ithaca College, United States

Eldar Sarajlić, Central European University, Hungary

Tanya Domi, Columbia University, United States

Tanja Petrović, Research Center of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, Slovenia

Ana Dević, Fatih University, Turkey

András Bozóki, Central European University, Hungary

Jo Shaw, Edinburgh University, Scotland/United Kingdom

Jasmin Mujanović, York University, Canada

Valerie Bunce, Cornell University, United States

Konstantin Kilibarda, York University, Canada

Aleksandra Miličević, University of North Florida, United States

Emel Akcali, Central European University, Hungary

Olimpija Hristova Zaevska, Balkan Institute for Faith and Culture, Macedonia

Jana Baćević, Aarhus University, Denmark

Jelena Vasiljević, University of Belgrade, Serbia

Michael Bernhard, University of Florida, United States

Tea Temim, NASA/University of Maryland, United States

Jasmina Opardija-Susnjar, University of Fribourg, Germany

Julianne Funk, Centre for Research on Peace and Development, KU Leuven, Belgium

Hanns Schneider, former researcher at University of Jena, Germany

William Risch, Georgia College, United States

Kiril Avramov, New Bulgarian University in Sofia, Bulgaria

Tom Junes, German Historical Institute in Warsaw, Poland

Tibor T. Meszmann, Working Group on Public Sociology “Helyzet” Budapest, Hungary

Béla Greskovits, Central European University, Hungary

Hilde Katrine Haug, University of Oslo, Norway and Harriman Institute, Columbia University

Armina Galijaš, University of Graz, Austria

Zoltan Dujisin, Columbia University, United States

Heleen Touquet, University of Leuven, Belgium

Amila Buturović, York University, Canada

Margareta Kern, artist, London, United Kingdom

Catherine Baker, University of Hull, United Kingdom

Adriana Zaharijević, University of Belgrade

Maja Lovrenović, VU Universiteit Amsterdam, The Netherlands

Marko Prelec, Balkans Policy Research Group, Pristina, Kosovo

Claudiu Tufiș, University of Bucharest, Romania

Gal Kirn, Humboldt Universität zu Berlin, Germany

Keziah Conrad, University of California, Los Angeles, United States

Jarrett Blaustein, Aberystwyth University, United Kingdom

Igor Štiks, University of Edinburgh, Scotland/United Kingdom

Rossen Djagalov, Koç University, Turkey

Paul Stubbs, Institute for Economics, Zagreb, Croatia

Davor Marko, University of Belgrade, Serbia

Ljubica Spaskovska, University of Exeter, United Kingdom

Christian Axboe Nielsen, Aarhus University

Andrej Grubačić, California Institute of Integral Studies, United States

Wendy Bracewell, University College London, United Kingdom

Zhidas Daskalovski, University of Bitola, Macedonia

Nicole Lindstrom, University of York, United Kingdom

Hristina Cipusheva, South East European University, Republic of Macedonia

Marina Antić, University of Pittsburgh, United States

Alen Kristić, University of Graz, Austria

Julija Sardelić, University of Edinburgh, Scotland/United Kingdom

Lara J. Nettelfield, Royal Holloway, University of London, United Kingdom

Ivana Krstanović, Faculty of Philosophy, University of Sarajevo

Danijela Majstorović, University of Banja Luka, Bosnia and Herzegovina

Zoran Vučkovac, University of Alberta, Canada

Elissa Helms, Central European University, Hungary

Harun, Buljina, Columbia University, United States

Igor Cvejić, Institut za filozofiju i društvenu teoriju Beograd, Serbia

Slavoj Žižek, Birkbeck Institute for the Humanities, United Kingdom

Nataša Bek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Croatia

Sladjana Lazić, Norwegian University of Science and Technology, Norway

Katarina Peović Vuković, Faculty of Philosophy, Rijeka, Croatia

Artan Sadiku, Institute of social sciences and humanities – Skopje, Macedonia

Peter Vermeersch, University of Leuven, Belgium

Roland Schmidt, Central European University, Hungary

Spyros A. Sofos, CMES, Lund University, Sweden

Vedran Horvat, Heinrich Böll Stiftung, Croatia

Franjo Ninic, University of Muenster, Germany

Adam Fagan, Queen Mary University of London, United Kingdom

Soeren Keil, Canterbury Christ Church University, United Kingdom

Esad Boskailo, University of Arizona, United States

Biljana Đorđević, Faculty of Political Sciences, University of Belgrade

Amra Pandžo, Udruženje MALI KORACI Sarajevo

Malte Frye, University of Muenster, Germany

Vanja Lastro, Rice University Houston, United States

Srđan Dvornik, independent analyst and consultant, Zagreb, Croatia

Goran Ilik, University of Bitola, Macedonia

(...)
http://www.criticatac.ro/lefteast/an-open-letter-international-community-in-bosnia/
 
Poslednja izmena:
Ово нису интелектулаци него страни плаћеници.
Интелектуалци сједе у академијама наука или истражују по лабораторијама и на терену.
Комунисто олињали.
Па и ови седе по академијама и лабораторијама.
 
Oтворено писмо 130 интелектуалаца из целог света у коме се позива међународна заједнице да подржи радничке протести у БиХ; краћа верзија писма објављена је у британском Guardian_у:

http://www.criticatac.ro/lefteast/an-open-letter-international-community-in-bosnia/
Ово све неки ујаци, арнаути и остали тутумраци.

- - - - - - - - - -

Па и ови седе по академијама и лабораторијама.
ТСто посто, али сто посто!:rotf:
 
Ово све неки ујаци, арнаути и остали тутумраци.

Није тачно да су "ујаци"; ако си мислио на усташе - нису то ни усташе ни учк.
А веома је важно да се ситуација у БиХ интернационализује.
Неко је овде у лажној националистичкој нади писао да протеста нема у великим светским медијима, па ко вели да њу / га "обрадујем".
 
Poslednja izmena:
Није тачно да су "ујаци"; ако си мислио на усташе - нису то ни усташе ни учк.
А веома је важно да се ситуација у БиХ интернационализује.
Неко је овде у лажној националистичкој нади писао да протеста нема у великим светским медијима, па ко вели да њу / га "обрадујем".
Теби бошњакистанац јесте јер мрзиш Србе што су одебали те комуњарске будалаштине.
Бтв наравно да су ујаци и арнаути, шљам најобичнији, прде из иностранства и наводе воду на талибанску воденицу.
 
Теби бошњакистанац јесте јер мрзиш Србе што су одебали те комуњарске будалаштине.
Бтв наравно да су ујаци и арнаути, шљам најобичнији, прде из иностранства и наводе воду на талибанску воденицу.

Ајде не лупај.
Иначе, на списку који сам морао да скратим јер је заједно са писмом преко 10 000 карактера - свакако да има и Срба.
 
Теби бошњакистанац јесте јер мрзиш Србе што су одебали те комуњарске будалаштине.
Бтв наравно да су ујаци и арнаути, шљам најобичнији, прде из иностранства и наводе воду на талибанску воденицу.

Наравно. Срби неће насести на исламистичку револуцију, колико је год они крили иза комунистичких фраза и парола, јер је српски народ те фразе и пароле одавно одбацио.

Зато овај ,,комшија" може само да пукне од муке и да кмечи о ,,светским интелектуалцима", који подржавају исламске фундаменталисте.
 
Ајде не лупај.
Иначе, на списку који сам морао да скратим јер је заједно са писмом преко 10 000 карактера - свакако да има и Срба.
Лупеташ ти нема ту ни С од Срба, све пацови.
Не мислиш ваљда да ће интернационализација подржати комунистичку револуцију?
Уосталом иди па дижи револуцију у троуглистану, доста је било салонских жвакача приче о пролетаријату.
 
Вид' ти багре, још би да им Срби санирају штету коју су направили! Е па неће моћи талибани.

Dodik protiv izdvajanja sredstva za sanaciju štete u Sarajevu

Stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj tvrde da neće pristati na izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje podrazumijevaju prijenos nadležnosti s entiteta na nivo BiH, a protiv su i toga da se izdvajaju zajednička sredstva za sanaciju šteta na zgradama bh. institucija koje su bile na meti nasilnih protesta u Sarajevu.

http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minut...vajanja-sredstva-za-sanaciju-stete-u-sarajevu
 
Вид' ти багре, још би да им Срби санирају штету коју су направили! Е па неће моћи талибани.

Dodik protiv izdvajanja sredstva za sanaciju štete u Sarajevu

Stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj tvrde da neće pristati na izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje podrazumijevaju prijenos nadležnosti s entiteta na nivo BiH, a protiv su i toga da se izdvajaju zajednička sredstva za sanaciju šteta na zgradama bh. institucija koje su bile na meti nasilnih protesta u Sarajevu.

http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minut...vajanja-sredstva-za-sanaciju-stete-u-sarajevu

Које будале. Срби да поправљају оно што су они разлупали, како да не. Кад видели да им провокација није успела, сад Срби да им санирају штету. Е па неће моћи.
 
Које будале. Срби да поправљају оно што су они разлупали, како да не. Кад видели да им провокација није успела, сад Срби да им санирају штету. Е па неће моћи.

Управо тако! Да су хтјели српску помоћ могли су нас звати када су палили да им донирамо канистере бензина. Вјерујем да би наша помоћ била издашна.

Сад треба ја да плаћам компјутер који је мрхо украо. Нема шансе.
 
Управо тако! Да су хтјели српску помоћ могли су нас звати када су палили да им донирамо канистере бензина. Вјерујем да би наша помоћ била издашна.

Сад треба ја да плаћам компјутер који је мрхо украо. Нема шансе.

Вала баш...
 
Oтворено писмо 130 интелектуалаца из целог света у коме се позива међународна заједнице да подржи радничке протести у БиХ; краћа верзија писма објављена је у британском Guardian_у:


Верујем да би се нашло дупло више људи који би потписали да се усташе, балије и бугараши спрже напалмом.
 
Иначе, био је одличан наступ Милорада Додика у емисији ,,Да, можда не".

- - - - - - - - - -


Ма не треба никад веровати Хрватима. Они за час могу да обрну ћурак. Али, свакако треба искористити њихово незадовољство тим протестима. Ако то користи интересима РС, што да не. Али, никако се не заваравати да може бити некаквог ,,пријатељства" са Хрватима.
 
Из властитог искуства знам да ми који имамо српску националну свијест а арапска (муслиманска) имена смо заиста несхваћени.Много је неразумјевања према нама од стране два фундаментализма, фундаментализма код муслимана који не прихватају срство и исповиједају национално Бошњаштво и фундаментализма православних Срба, који српство схватају као једнакост за православље и отадле су неповјерљиви према Србима муслиманима и сматрају да ако си Србин да се мораш вратити правослваљу.У том смислу шта са атеистима?Тешко, јако тешко је даанас бити Србин са арапским именом, као Србин муслиман…
 
Није тачно да су "ујаци"; ако си мислио на усташе - нису то ни усташе ни учк.
А веома је важно да се ситуација у БиХ интернационализује.
Неко је овде у лажној националистичкој нади писао да протеста нема у великим светским медијима, па ко вели да њу / га "обрадујем".
Sve vam je uzalud ,susjed.Nikoga ko ne želi da bude prevaren nećete prevariti ni u Srpskoj i u inostranstvu,
 
Из властитог искуства знам да ми који имамо српску националну свијест а арапска (муслиманска) имена смо заиста несхваћени.

Jeste.

Imas prije par strana o DNA postove, procitaj ih. To ce ti pomoci u shvacanju


Najjači izvozni proizvod bosanskohercegovačkog kapitalizma



STVARI koje se u posljednjih desetak dana događaju u Bosni i Hercegovini izazivaju strah. Prvenstveno, naravno, kod ekonomskih i političkih elita prema kojima su prosvjedi usmjereni. A zatim i kod onog širokog kruga ljudi neodređenih ili naprosto zlih namjera koji ili pronalaze vlastite interese u održavanju statusa quo, ili su naprosto u strahu od nepoznatog, bilo iz mudrog opreza ili običnog kukavičluka.

Stoga se naravno podigla cijela vojska društvenih komentatora čija je zadaća da taj strah temeljito obrade: da ga neutraliziraju, potisnu, ili kanaliziraju nekamo gdje to već odgovara interesima koje zastupaju. Tako se već danima upinju dokazati kako je povijesni događaj koji se odvija u BiH varljiv, manje važan nego što se to na prvi pogled čini, štetan, ili naprosto posve promašen. U samoj Bosni i Hercegovini, gdje su vatre doista i gorjele, takve se analize užurbano lifraju još od prvog dana i njima su se pozabavili sami građani BiH uspostavljajući autonomne i demokratske kanale javne komunikacije te pišući vlastite analize i demantije.

U Hrvatskoj se pak nakon početnog voajerskog uzbuđenja koje izaziva pogled na susjedovu kuću u plamenu raspoloženje naglo promijenilo: sad su svi uvjereni kako "od prosvjeda ništa", kako se (ponekad čak "nažalost") radi ipak samo o nacionalistički motiviranom triku bošnjačkih unitarista, kako se iza prosvjeda kriju mistični zavjerenički interesi "tajnih službi", ili jednostavno kako je "ludost" vjerovati da od nasilnih prosvjeda išta dobra može izaći.

Ovakvu čemernu kritiku često prati i pritajeni uzdah olakšanja jer, eto, sve je po starom, a "business" je "as usual". Ugrubo se ona može podijeliti u dvije skupine: s jedne strane su tu oni koji prosvjedima negiraju autentičnost - u njih upisuju skrivene loše namjere, nazivaju ih plaćeničkim, režiranim, ili manipuliranim - a s druge su oni koji im zamjeraju navodnu ograničenost ili partikularnost, odnosno tvrde da se radi isključivo o prosvjedima Bošnjaka ili prosvjedima manjine građana BiH.

Uvijek spremni kritičari

Lako je odgovoriti na obje ove kritike. Prva ionako vrlo često samu sebe diskreditira - odabirući iz kaotične mase događaja koji se u revolucionarnoj situaciji mijenjaju i množe iz sekunde u sekundu samo one činjenice kojima može ilustrirati vlastite početne tvrdnje (tzv. "cherry picking"), a ignorirajući sve ostale, takva kritika ne može biti više od mehaničkog i brzopoteznog tumačenja, neke vrste instant teorije zavjere, koja zvuči privlačno kao zaplet jeftinog romana jer izgleda čisto i nedvosmisleno, ali teško da može išta zadovoljavajuće objasniti.

Na primjer, bez obzira na to što niz komentatora koji na to upozorava zasigurno i jest u pravu ukazujući na prisutnost tajnih službi, (međunarodnih) političkih makinacija i tko zna kakvih prljavih interesa raznih podzemnih oportunista, ne može se samo na temelju toga reći "Aha! Sve je jasno!". Upravo suprotno, baš su sveprisutni znakovi djelovanja represivnih aparata države, učestali pokušaji potpirivanja niskih strasti kako bi se raspršio fokus prosvjeda, i entuzijazam raznih profitera sigurni znaci da kontrolu nad događajima nema nitko, da su brane pukle i da u oslobođenoj bujici svaki krupniji igrač pokušava zagrabiti gdje može.

Na terenu istovremeno djeluje neizbrojivo puno ukrštenih silnica i previše se stvari događa istovremeno. Zbog toga je za sam narod koji je prosvjede i pokrenuo - odnosno za masu radnika, studenata, umirovljenika, nezaposlenih koji u ovim događajima pokušavaju artikulirati autentičan kolektivni interes - apsolutno ključno da razvije svoje vlastite autonomne i transparentne modele organizacije i odlučivanja kako doista i ne bi postao lak plijen privatnim organiziranim strukturama koje se u situaciju upliću. A upravo to, na što ću se vratiti malo kasnije, narod Bosne i Hercegovine posljednjih dana i čini.

Nacionalizam ili ne?

Druga kritika je kompleksnija. Zazivajući složeno nacionalno pitanje u BiH, ona se oslanja na činjenicu da su prosvjedi locirani prvenstveno u područjima gdje postoji bošnjačka većina, dok su reakcije na područjima gdje su većina Srbi ili Hrvati znatno blaže i pasivnije. Iz toga se zaključuje da BiH prosvjedi nisu prosvjedi "građana i radnika", kao što otpočetka inzistiraju sami prosvjednici, već prosvjedi "Bošnjaka". Tvrdi se da kao takvi onda nisu nimalo revolucionarni jer se navodno nadovezuju na matricu nacionalnih podjela i međusobnih sukoba koja već više od dvadeset godina uništava Bosnu i Hercegovinu.

No kao što je dobro opazio Emir Imamović, prostorna distribucija prosvjeda prati logiku tranzicijskih pustošenja - najžešći prosvjedi izbijaju u bivšim industrijskim gradovima u kojima je proizvodnja razorena kroz procese restauracije kapitalizma u bivšoj Jugoslaviji. To što su to gradovi s bošnjačkom većinom, slučajna je posljedica specifičnog povijesnog razvoja i problema bivše države i nipošto nije zanemarivo, ali nije ni argument u korist teze da su prosvjednici najprije Bošnjaci, a tek onda radnici, odnosno da je prosvjed nacionalni/nacionalistički, a ne klasni.

Nevjerojatno je i koliko se često posljednjih dana potezao zloglasni manifest "Nova BiH" u kojem je izražena unitaristička želja za ukidanjem kantona, što bi kao većinskom narodu u BiH trebalo ići u korist Bošnjacima. Komentatori koji prosvjedima nisu naklonjeni doslovce su poskočili od veselja što je izronio taj opskurni dokument te ga spremno prihvatili kao ultimativni dokaz nacionalističke truleži koja se skriva iza demokratske retorike prosvjeda. To poskakivanje nije toliko znak veselja zbog uočenog problema, koliko drhtaj prepoznavanja, sasvim spontana projekcija - nacionalisti se nekako uvijek uzbude od želje da dokažu kako su i drugi nacionalisti. Međutim, malotko je od njih zastao da primijeti da je vrlo brzo otkriveno kako je "Manifest" podvaljen i nevažan dokument, da su se od njega eksplicitno ogradili tuzlanski prosvjednici, a među njima i grupe "Udar" i "Revolt" koje su ga navodno pisale.

Golema podrška prosvjedima

Gotovo nitko, osim toga, ne spominje i nedavno objavljenu anketu "kompanije za marketinško savjetovanje" Valicon, koja na reprezentativnom uzorku pokazuje kako je "podrška prosvjedima" na razini BiH gotovo 90, na razini Federacije nešto iznad 90, a na razini Republike Srpske gotovo 80 posto. Dakle neupitna većina građana i građanki Republike Bosne i Hercegovine podržava prosvjede. (A kladio bih se da bi isto pokazale i slične ankete u susjednim državama.)

Istina, to što ispituje anketa, tj. ta neodređena "podrška", labava je kategorija vječite "demoskopije", "ispitivanja javnog mnijenja", na koju svakodnevno nailazimo u medijima koji servisiraju parlamentarnu demokraciju. Kao takva je, naravno, i ograničene perspektive i ideološki pristrana. No bez obzira na to, anketa je itekako korisna kao odgovor nizu spomenutih kritika. One prosvjede promatraju kao "nacionalne" polazeći od činjenice da su izostali ili su bili znatno slabiji izvan većinski bošnjačkih područja. Na temelju toga jednako labavo zaključuju kako Srbi i Hrvati onda prosvjede "ne podržavaju" zato što su ih poveli Bošnjaci. To, dokazuje anketa, zajedno s brojnim izvještajima s terena, apsolutno nije istina.

Ako je dakle očigledno da među građanima čitave BiH postoji izrazita solidarnost s prosvjedima, onda njihovu pasivnost u određenim područjima te zemlje nema smisla objašnjavati sudbinskim "nacionalnim jazom" - budući da upravo to što solidarnost postoji ukazuje na to da je "jaz" puno manji nego što se lijeno ili zlonamjerno pretpostavlja. Uzroke te pasivnosti treba pronaći u drugim i objektivnijim faktorima. U ostatku BiH - kao i u njenim tranzicijskim blizancima među kojima je i Hrvatska - "podrška" ne prerasta u prosvjednu akciju zbog kompleksnih razloga koji svugdje ovise o pojedinačnoj situaciji, a ne zbog pomanjkanja solidarnosti, ili kao što bi to voljeli misliti nacionalisti, zbog navodne velike razlike između Bosne i Hercegovine i drugih zemalja bivše Jugoslavije. Možda u BiH situacija i jest najteža, ali daleko, daleko od toga da je u susjednim zemljama milina.



Cijeli tekst na linku

http://www.index.hr/vijesti/clanak/najjaci-izvozni-proizvod-bosanskohercegovackog-kapitalizma/727752.aspx
 
Иначе, био је одличан наступ Милорада Додика у емисији ,,Да, можда не".

- - - - - - - - - -



Ма не треба никад веровати Хрватима. Они за час могу да обрну ћурак. Али, свакако треба искористити њихово незадовољство тим протестима. Ако то користи интересима РС, што да не. Али, никако се не заваравати да може бити некаквог ,,пријатељства" са Хрватима.
Нама не одговара да се Муслиманима поклопе интереси са њима и не само са њима, нама је у интересу да Муслимани остану усамљени и на западу. Дакле играмо на карту страха од ширења исламизма, што је сасвим оправдано, као што су они 90их користили србофобију на западу.

Наравно да постоје Хрвати који у својој србофобији су спремни да униште Хрвате у федерацји БиХ, само ако ће са њима и РС бити уништета, дакле спремни су на колатералну штету, то је рецимо Месић и остале неоусташе.
Као што постоје и Срби који из оправдане мржње према Хрватима су спремни да униште РС само ако ће то бити и на штету Хрвата, то није оправдано, то је себично и у питању је издаја српских интереса.

Хрвати из федерације БиХ могу да бирају или да потпуно нестану у унитарној БиХ или да крену српским путем, нема трећег.
 

Back
Top