Nerazumevanje u porodici

malenaaaaaa

Zainteresovan član
Poruka
199
Dvoumila sam se gde ovu temu da postavim, ovde ili na psihologiju.

Naime imam 18godina, sada ce svi reci pobertet slicne gluposti, ali ne pricam sad o tome i mislim da ja to nikad nisam prozivela kako su moji vrsnjaci proziveli.
Imam po meni jedan ogroman problem, koji iziskuje za sobom more problema. Imam oca (50god) koji je tako reci dosta konzervativan, krug prijatelja mu ne ne svodi na nulu nego je jos tako reci u minusu. Ponasa se ne znam kako bih to opisala. UVEK mora da bude po njegovom, tako ili nikako. Sta to znaci? To znaci da kada nekome zabrani nesto ili kaze da se to uradi, to mora da bude i nema ali i slicnog. Mama cesto prica jednu pricu pa drugu. Otkako znam za sebe oni se ne slazu, uvek su bili u svadji nekada bi se zagrli ili slucajno mozda poljubili. Sta znaci nekada? pa to je onako mozda 2-3 puta godisnje. Sa tatom nikad nisam imala neki odnos. Secam se jos perioda kada sam bila u zabavistu, sta god bih zgresila ubio bi boga u meni, pa je sve to psotalo mnogo gore kada sam krenula u skolu. Uvek sam bila odlican djak, ali nikad nije bio zadovoljan time, i kad bih dobila 5- derao bi se na mene za 3 bih batine dobijala pa sam cesto i lagala za ocene, jer bolje mi je bilo da ubije boga u meni jednomposle roditeljskog nego svaki put kad bih dobila neku ocenu. Tako je bilo do nekog VII - VIII razreda i od tada nije ubio boga u meni no i dan danas se desi da dobijem somar (cestit ) za stvari koje mu se ne svide i koje nisu po njegovom. Od odlazaka napolje jedino do skole, i ono svakodnevno do prodavnice. Sto se mog drustva tice, niko mu nije po volji, bas kao i za mamine prijateljice, a za drugove nece ni da cuje. Ali kad je brat u pitanju stvari potpuno drugacije stoje iako on ima samo 14 godina moze gotovo sve da radi sto pozeli.Ne znam vise sta da radim, polako postajem ocajna zbog celoukupne situacije.....
Pokusam da trazim podrsku od mame ali ona je danas na mojoj strani a sutra ide totalno drugacija prica.... :dontunderstand:
 
slicni su odnosi vecine srpskih porodica ali svakako se moras na vreme nekako izboriti za svoja prava..jel ima u skoli neki psiholog da popricas s njim..znam da bi se otac tek na to uvredio ali mislim da nema svrhe sesti s njim i objasniti da trebas izlaziti i imati drustvo..mozda i neki poslic usput za dzeparac
 
Da ti otac nije možda vojno lice ili nešto slično, m? :think:
Nije mi to za majku baš najjasnije... da li ona menja mišljenje pod uticajem oca, tj. u trenutku te podrži pa onda okrene priču da se njemu ne suprotstavi, ili menja mišljenje tek onako, nevezano od njega, znači kako joj se kad svidja ?
Kakav ti je odnos sa bratom, da li on to primećuje i vidi, da li se nekad izjasnio po tom pitanju, stao nekad na tvoju stranu isl. ? Može li po tvom mišljenju on da utiče na oca, bar donekle ?
Šta misliš da bi se desilo kad bi ti te neke stvari jednostavno presekla, npr. da zamislimo da sutra saopštiš ocu da imaš dečka. On bi uradio ŠTA konkretno ? Jel se uopšte nekad izjašnjavao po pitanju nekih stvari ? Šta uopšte očekuje od tebe ?
Izvini zbog gomile pitanja, malo su mi neke stvari nejasne, pa zato pitam. U svakom slučaju, želim ti da nekako to razrešiš ili bar malo poboljšaš celu situaciju. :)
 
Nije vojno lice, nit bilo sta slicno.
Mama menja misljenje na sve te nacine koje si nabrojala, ali sve.... a brat je mladji i prakticno ga boli uvo za sve a i kad bi stao na moju stranu jednostavno nista se ne bi promenilo, njega ne interesuje i ne dotice ga bilo cije misljenje.......
A kad bih pokusala da presecem put ne znam st abi se desilo, mozda bi ubio boga u meni izbacio iz kuce ne znam.... no ne verujem da bi na to delovao kao da ga boli uvo i iskulirao.... a od mene ocekuje da zavrsim skolu fax nadjem posao i udam se i imam dvoje dece.... kako bih mogla da se udam za nekog s kim prethodno ne mogu da budem, zaista ne znam i ne razumem.... i svo to njegovo ponasanje apsolutno ne razumem
 
ma daj bre on ce ti kaze da se udas i imas dvoje dece otero bih ga u 3 lepe..nema tu tvoja ili njegova strana vec 1 normalan odgoj i odnos koji on ne poznaje..pricaj s majkom i reci joj ako ona nesto ne preduzme da ces pricati sa psihologom..a to ce ga malo poremetiti jer batine vise nigde ne piju vodu da ne bi doslo do zlostavljanja i suda
 
Као и већина тема, било би добро чути и другу страну.
Искрено, мени делујеш као неко ко има 12. а не 18, на основу писања.
То физичко насиље оца према теби ми се никако не допад, делује као алкос, али они имају "приајтеље"...
 
Nije vojno lice, nit bilo sta slicno.
Mama menja misljenje na sve te nacine koje si nabrojala, ali sve.... a brat je mladji i prakticno ga boli uvo za sve a i kad bi stao na moju stranu jednostavno nista se ne bi promenilo, njega ne interesuje i ne dotice ga bilo cije misljenje.......
A kad bih pokusala da presecem put ne znam st abi se desilo, mozda bi ubio boga u meni izbacio iz kuce ne znam.... no ne verujem da bi na to delovao kao da ga boli uvo i iskulirao.... a od mene ocekuje da zavrsim skolu fax nadjem posao i udam se i imam dvoje dece.... kako bih mogla da se udam za nekog s kim prethodno ne mogu da budem, zaista ne znam i ne razumem.... i svo to njegovo ponasanje apsolutno ne razumem

Ne razumem ovo bas...On ce da ti nadje momka za koga ces da se udas ??? ( jedino ako si gej) ...
Imam i ja iste te godine,i ponekad naravski,kao sto bi rekli forumasi prepirem se sa dragim roditeljima...Naravno moji su slozni,tako da me ponekad zajedno (doduse bas retko) terorisu...
Ja to sigurno ne bih trpeo...Na tvom mestu,verovatno bih otisao. I verovatno bi te tada dragi otac molio da se vratis kuci i stvar bi bila skroz drugacija...Ako ne,u svakom slucaju odrasla si osoba pa idi svojim putem ( cim se stvore minimalne mogucnosti)
 
Otprilike sam ovakakv odgovor i očekivala od tebe. Znači on je od onih strogih očeva, pomalo zadrtih da tako kažem, a i starog kova, koji voli da drži konce u svojim rukama i to čvrsto, ima tačno postavljene ciljeve i zamisli koje ti trebaš da ostvariš i tačan redosled stvari, očekuje od tebe sve i svašta, pod parolom da je to za tvoje dobro, plus što si žensko, pa su razne stvari nedopustive, nedolične isl. A majka, rekla bih, razume donekle, ali se ne pita i ne meša puno. Brat klinac,koji koristi situaciju i ne zanima se previše za bilo šta.

Ja inače imam u bliskom okruženju jednu osobu, sa sličnom pričom kao što je tvoja. Uvek je bila fino i dobro dete, najbolji djak, i u osnovnoj i u srednjoj djak generacije, a dobijala je batine stalno. Po želji oca, upisala je medicinu, završila i to u roku sa prosekom 9 i nešto, naravno za svo to vreme nikakvo društvo nije imala, nikad izašla bilo gde, dečka da ne spominjem. Čak joj je bilo odredjeno šta na tv-u može da gleda a šta ne, koju muziku da sluša itd. Kad je završila fax, onda je bio problem i pritisak na nju da nadje posao. Upravo sad skoro se i zaposlila, mada je otac i tu imao zamerke, zašto nije državna ustanova nego privatna i što šta još. I baš pre nekoliko dana sam ga srela, pitam ga za nju (ćerku ), kaže on, onako sav ogorčen - eto radi, mada se njemu to baš i ne svidja, drugačije je on to zamišljao i td. i on bi sada voleo da se ona uda i rodi eto bar jedo dete, ali šta da joj radi kad ona, eto stalno tera po svom :roll: Da ga je kojim slučajem slušao neko od sa strane, a ne ja koja znam kakva je njegova ćerka, taj neko bi pomislio da se radi o nekom propalitetu od devojke ili nešto slično, eto tako je to sve zvučalo.
Tako da, pamet u glavu, ne znam šta bih ti posavetovala niti želim da ti kažem najbolje je ovo ili ono, ali otprilike imaš 2 mogućnosti - ili da do kraja ispoštuješ sve njegove želje i radiš kako ti on kaže ( sigurno je da te to njegovo neće odvesti u stranputicu, ali, postoji veliko ALI ! ) ili da nekako, negde i nekad to presečeš, suprotstaviš mu se, pa šta bude. Treće rešenje, u smislu nekog kompromisa i dogovora, po meni nema, ili jako, jaaako teško...
 
Otprilike sam ovakakv odgovor i očekivala od tebe. Znači on je od onih strogih očeva, pomalo zadrtih da tako kažem, a i starog kova, koji voli da drži konce u svojim rukama i to čvrsto, ima tačno postavljene ciljeve i zamisli koje ti trebaš da ostvariš i tačan redosled stvari, očekuje od tebe sve i svašta, pod parolom da je to za tvoje dobro, plus što si žensko, pa su razne stvari nedopustive, nedolične isl. A majka, rekla bih, razume donekle, ali se ne pita i ne meša puno. Brat klinac,koji koristi situaciju i ne zanima se previše za bilo šta.

Ja inače imam u bliskom okruženju jednu osobu, sa sličnom pričom kao što je tvoja. Uvek je bila fino i dobro dete, najbolji djak, i u osnovnoj i u srednjoj djak generacije, a dobijala je batine stalno. Po želji oca, upisala je medicinu, završila i to u roku sa prosekom 9 i nešto, naravno za svo to vreme nikakvo društvo nije imala, nikad izašla bilo gde, dečka da ne spominjem. Čak joj je bilo odredjeno šta na tv-u može da gleda a šta ne, koju muziku da sluša itd. Kad je završila fax, onda je bio problem i pritisak na nju da nadje posao. Upravo sad skoro se i zaposlila, mada je otac i tu imao zamerke, zašto nije državna ustanova nego privatna i što šta još. I baš pre nekoliko dana sam ga srela, pitam ga za nju (ćerku ), kaže on, onako sav ogorčen - eto radi, mada se njemu to baš i ne svidja, drugačije je on to zamišljao i td. i on bi sada voleo da se ona uda i rodi eto bar jedo dete, ali šta da joj radi kad ona, eto stalno tera po svom :roll: Da ga je kojim slučajem slušao neko od sa strane, a ne ja koja znam kakva je njegova ćerka, taj neko bi pomislio da se radi o nekom propalitetu od devojke ili nešto slično, eto tako je to sve zvučalo.
Tako da, pamet u glavu, ne znam šta bih ti posavetovala niti želim da ti kažem najbolje je ovo ili ono, ali otprilike imaš 2 mogućnosti - ili da do kraja ispoštuješ sve njegove želje i radiš kako ti on kaže ( sigurno je da te to njegovo neće odvesti u stranputicu, ali, postoji veliko ALI ! ) ili da nekako, negde i nekad to presečeš, suprotstaviš mu se, pa šta bude. Treće rešenje, u smislu nekog kompromisa i dogovora, po meni nema, ili jako, jaaako teško...

dobro kod mene nije tako strasno, mislim na to odredjivanje sta cu da slusam il sta da gledam na tv-u.... ali stvarno ne znam kako da se izborim s tim..... i uzasno mi smeta..... ne trazim ja puno samo samo da pokusa da razume svet oko sebe, ne mora cak ni mene negoo samo svet koji je izvan njegovog nosa :rtfm:

RAZVIGOR
pa ne zelim tako daleko da idem.... ovi sto rade u skoli nemaju blage veze sa zivotom a kamoli sa poslom.... a da bih otisla u drzavnu ambulantu moram uzeti uput od lekara a doktorka i mama kad se sretnu na ulici redovno pretresaju kako i sta........ al ako se ja ne varam to je protiv zakoniti ali ne mogu tu nista

Petar BSK ovo da samgej bas i nisam razumela al ok... sto se odlaska od kuce tice cim mi se ukaze prilika idem.... isla bih i sad ali nemam gde... a da uzmem stan ne mogu da postignem posao i skolu istovremeno
 
Poslednja izmena:
Мој отац је био јако строг.
Додуше, нисам добијала батине, ни шамаре.
Толико је ауторитативан да је било довољно сам да ме погледа.

Пуно пута је претеривао са васпитним мерама попут забрана, одређивањима шта се сме, а шта не сме, до кад смем да будем напољу (нпр. сва деца су напољу до 22 сата, а ја морам у кућу у 20.30), имао је и он своје форе са тим ко му се допада за дружење, ко не, кад се сме напоље, а кад не...

Али, мене је заиста било баш брига! :D
И по цену казне и забране, борила сам се за своја права.
Временом је увидео где прави грешку и заиста се кориговао.
Сад смо најбољи другари. ;)

Мораш да се бориш за себе. Приче како су ти сви у породици пријатељски наклоњени су глупост. Често се дешава да нас боље разумеју људи које чак и не познајемо, него наши најближи крвни сродници.
Учи, иди у школу, мисли на себе!
 
Petar BSK ovo da samgej bas i nisam razumela al ok... sto se odlaska od kuce tice cim mi se ukaze prilika idem.... isla bih i sad ali nemam gde... a da uzmem stan ne mogu da postignem posao i skolu istovremeno

Pa napisala si da ne mozes da se udas za nekog skim predhodno ne mozes da budes ( kao sto sam i napisao u komentaru da li otac namerava da ti nadje mladozenju ili ? )... Ne vidim neki problem da se jednog dana udas...
Inace i moj cale je mozda i malo vise zastitnicki nastrojen prema sestri...Ali nikada ,je ne bi udario,pre bi umro verujem...To sto ti otac radi,stvarno nije u redu...
***,moras da se boris...Mnogi pre tebe su radili i studirali u isto vreme...Sacekaj jos malo do fakulteta ( to je veliki prelaz u zivotu) pa vidi sta ces...
 
Malena, pre svega treba da shvatiš da je tvoja situacija prilično česta.
Očevi su često strožiji prema ćerkama iz prostog razloga - ovo je Balkan pa se očevi boje za svoje ćerke, da je ne prevari neki mangup i napravi joj dete. Sve se vrti oko toga i prosto su opsednuti time. Kao da ne shvataju da ti na putu od škole do kuće možeš da napraviš brdo "zabranjenih" stvari koje mogu da uzrokuju probleme, a da on za njih sazna tek kad nastupe posledice.
Mislim da treba da pokušaš da razgovaraš sa ocem.
Pre svega, treba da shvati da si odrasla osoba, nema prava da te fizički zlostavlja tj.da ti lupa šamare. Nema više nikakva prava, ali sa druge strane, dokle god te on izdržava i živiš u njegovoj kući, moraš da igraš po njegovim pravilima. Zato pokušaj da izgradiš drugačiji odnos sa njim. Da uspostaviš poverenje. Kreni malo po malo. Recimo, ako moraš da dođeš kuću u 22h, traži da to pomeri na 22:30h. Pa kad pristane, jedno vreme se drži toga, a kada bude video da nije ništa strašno, pokušaj opet da produžiš još pola sata. Osim toga, podseti ga da je bolje da se vraćaš kući sa drugaricama, nego da ideš kući sama jer svi ostali ostaju duže.
To što ne voli tvoje prijateljice, opet nemoj tragično da doživljavaš. One ni ne treba njemu da odgovaraju nego tebi. Bitno je da ti ne brani da se družiš sa njima, tj.kako bi ti i zabranio? Normalno je da one dođu kod tebe ili ti odeš kod njih. Nemoj previše da se nerviraš nego pokušaj da ideš ocu "niz dlaku". Sve se složi sa njim, tako da vidi da mu se ne suprotstavljaš, ali traži onda i da uzme u obzir neke tvoje sitne želje koje ćeš vremenom menjati, ali da se on navikne na tu promenu.
Bitno je da radiš na tome da imaš njegovo poverenje. I da ga nikad ne prevariš tj.da te ne uhvati u laži. Nije dobro što si ga u školi lagala za ocene, ali reci mu da si sada odrasla, da si shvatila grešku i da ti sada nešto slično nikad ne bi palo napamet. Kaži mu da razumeš njegovu brigu i da si mu zahvalna na svemu...
 
dobro kod mene nije tako strasno, mislim na to odredjivanje sta cu da slusam il sta da gledam na tv-u.... ali stvarno ne znam kako da se izborim s tim..... i uzasno mi smeta..... ne trazim ja puno samo samo da pokusa da razume svet oko sebe, ne mora cak ni mene negoo samo svet koji je izvan njegovog nosa :rtfm:

Ako nije razumeo svet oko sebe do svoje pedesete godine, pitanje je hoće li ga ikada razumeti. A ti svakako ne bi trabalo da traćiš svoj mladi život podučavanjem nekoga ko bi tebi trebalo da bude primer. Čovek zvuči kao despot i siledžija. Izdrži koliko moraš dok ne završiš školu, i onda se skloni od budale - deli stan sa drugaricama, i živi slobodno i veselo, bez zabrana i batina, kao što mlada devojka i treba da živi. Neke ljude je prosto lakše voleti na daljinu.
 
Dvoumila sam se gde ovu temu da postavim, ovde ili na psihologiju.

Naime imam 18godina, sada ce svi reci pobertet slicne gluposti, ali ne pricam sad o tome i mislim da ja to nikad nisam prozivela kako su moji vrsnjaci proziveli.
Imam po meni jedan ogroman problem, koji iziskuje za sobom more problema. Imam oca (50god) koji je tako reci dosta konzervativan, krug prijatelja mu ne ne svodi na nulu nego je jos tako reci u minusu. Ponasa se ne znam kako bih to opisala. UVEK mora da bude po njegovom, tako ili nikako. Sta to znaci? To znaci da kada nekome zabrani nesto ili kaze da se to uradi, to mora da bude i nema ali i slicnog. Mama cesto prica jednu pricu pa drugu. Otkako znam za sebe oni se ne slazu, uvek su bili u svadji nekada bi se zagrli ili slucajno mozda poljubili. Sta znaci nekada? pa to je onako mozda 2-3 puta godisnje. Sa tatom nikad nisam imala neki odnos. Secam se jos perioda kada sam bila u zabavistu, sta god bih zgresila ubio bi boga u meni, pa je sve to psotalo mnogo gore kada sam krenula u skolu. Uvek sam bila odlican djak, ali nikad nije bio zadovoljan time, i kad bih dobila 5- derao bi se na mene za 3 bih batine dobijala pa sam cesto i lagala za ocene, jer bolje mi je bilo da ubije boga u meni jednomposle roditeljskog nego svaki put kad bih dobila neku ocenu. Tako je bilo do nekog VII - VIII razreda i od tada nije ubio boga u meni no i dan danas se desi da dobijem somar (cestit ) za stvari koje mu se ne svide i koje nisu po njegovom. Od odlazaka napolje jedino do skole, i ono svakodnevno do prodavnice. Sto se mog drustva tice, niko mu nije po volji, bas kao i za mamine prijateljice, a za drugove nece ni da cuje. Ali kad je brat u pitanju stvari potpuno drugacije stoje iako on ima samo 14 godina moze gotovo sve da radi sto pozeli.Ne znam vise sta da radim, polako postajem ocajna zbog celoukupne situacije.....
Pokusam da trazim podrsku od mame ali ona je danas na mojoj strani a sutra ide totalno drugacija prica.... :dontunderstand:

ako je tacno sve ovo sto si napisala onda tvoj otac ima neki mnogo dublji problem, a ti se tu nadjes "onako u prolazu" kao objekat za izlivanje besa. ako ti je stalo, mislim da mu mozes pomoci. ako nema prijatelje - probaj ti da mu budes prijatelj.
npr zamoli ga da ti pomogne da spremis omiljenu veceru tvog brata ili mame za sve cetvoro. ... da idete zajedno na pijac, jer ti se jede nesto sto ne umes sama da izaberes. kako god, poenta je da se tata oseti korisnim u tvom zivotu i zivotu porodice, a onda ce njegov bes biti manji, a razumevanje verovatno vece. treba da znas da i ako otac odbije tvoje molbe, razmisljace o tvojim stavovima i prihvatice da ti pomogne drugi, mozda treci put. mozes probati da se sprijateljis s njim kroz neki razgovor. u zgodnoj prilici pitaj ga nesto iz njegovog detinjstva, ili vojske. pitanje bi trebalo da bude kratko i "spontano" i da mu das vremena da ti odgovori. ako postanete prijatelji sve ce biti lakse. mozda ce ti i reci svoju pravu "muku".
ako nista od toga ne uspe, onda radi onako kako mislis da treba, ali znaces da si probala da popravis "stvri".
tata je nasilan (po tvojoj prici) i kad radis dobro i lose, onda se trudi da ti savest bude cista. za fizicko nasilje trazi pomoc od socijalne sluzbe ili policije, ili kazi nasilniku da ces tako uraditi. srecno!
 
Ja ne razumem zašto bi se dete trudilo da vaspitava i odobrovolji oca. On je tuče, a ona treba da ima razumevanja za njegove probleme, i umesto da provodi mladost kao mlada osoba, ona treba njega da 'leči'. Možda je čovek i lud (bolestan), a to leče stručnjaci, ne deca. I onda da provede ceo život trudeći se da ugodi nekom mrgudu i siledžiji, a kad on umre, da nađe istog takvog muža. I da se ceo život trudi da ugodi nekome kome se ne može ugoditi... Ja bih to oterala u pm, koga nema bez njega se može, a nekada i mnogo bolje nego sa njim.
 
Ja ne razumem zašto bi se dete trudilo da vaspitava i odobrovolji oca. On je tuče, a ona treba da ima razumevanja za njegove probleme, i umesto da provodi mladost kao mlada osoba, ona treba njega da 'leči'. Možda je čovek i lud (bolestan), a to leče stručnjaci, ne deca. I onda da provede ceo život trudeći se da ugodi nekom mrgudu i siledžiji, a kad on umre, da nađe istog takvog muža. I da se ceo život trudi da ugodi nekome kome se ne može ugoditi... Ja bih to oterala u pm, koga nema bez njega se može, a nekada i mnogo bolje nego sa njim.

Pa naravno to bi uradio svako ko ima uslove da nastavi zivot bez toga bez koga se moze.
Postoje zene od trideset i vise pa ne mogu da se osamostale osim ako se maksimalnih tri meseca u sigurnoj kuci ne smatra osamostaljenjem a sta da ocekuje devojcica od osamnaest. Gde da ode? Moze poslati oca u pm, lako je to a i zasluzio je nego sta ali sta onda? Od decka do decka? Da radi u nekoj kafani pre podne a popodne u skolu? Da napusti skolu i nadje posao cistacice ili da nadje sponzora pa za prvo vreme dok se ne snadje*

Moj sin ima osamnaest godina i oni u tim godinama su deca. Tuzno jeste ali nista drugo joj ne preostaje nego da do zavrsetka srednje skole taktizira. Da pokusa olaksati sebi. Posle toga bi bilo dobro da ode na studije negde dalje ali i tada uz njihov blagoslov jer ni tada nece moci izdrzavati sama sebe.
Tesko vreme a bice jos teze.
 
Naravno, u prvom postu sam i napisala da mora da izdrzi do kraja skolovanja, a da studije ako je moguce provede sa cimerkama. Samo sam se iznervirala pri pomisli da ce ceo zivot da se trudi oko siledzije...

Slusala sam jednu zenu kad opisuje svoj brak pa kaze da joj nikad nisu smetale batine od muza toliko koliko joj je smetalo kad uhvati sebe kako se na silu smeska i povladjuje mu pijanom i gadnom samo da bi izbegla batine pred decom. A onda kad bi dolazio kuci a deca bila van nije bilo sile da mu precuti bilo sta iako je znala cenu svojih reci, kao da je vracala samopouzdanje time sto ga izazvala da odreaguje kako je reagovao.

Nema gore stvari nego provoditi zivot, mladost pogotovo taktizirajuci i strahujuci.
 
Slusala sam jednu zenu kad opisuje svoj brak pa kaze da joj nikad nisu smetale batine od muza toliko koliko joj je smetalo kad uhvati sebe kako se na silu smeska i povladjuje mu pijanom i gadnom samo da bi izbegla batine pred decom. A onda kad bi dolazio kuci a deca bila van nije bilo sile da mu precuti bilo sta iako je znala cenu svojih reci, kao da je vracala samopouzdanje time sto ga izazvala da odreaguje kako je reagovao.

Nema gore stvari nego provoditi zivot, mladost pogotovo taktizirajuci i strahujuci.
Ovo je off topic, ali moram da kažem da nikako ne shvatam zašto žene ne uzvrate istom merom. Ja bih ga sačekala na spavanju i ubila boga u njemu. Pa da vidim da li će smeti ikad više da legne da spava, tj. da tuče bilo koga, a kamoli slabije od sebe.:evil:
 
Da ne citiram ceo post, evo naznake:
Imam po meni jedan ogroman problem, koji iziskuje za sobom more problema. Imam oca (50god) koji je tako reci dosta konzervativan.... :dontunderstand:

Ovaj citat ispod je možda jedan od načina. Ali verovatno ćeš ti bolje da proceniš.
ako je tacno sve ovo sto si napisala onda tvoj otac ima neki mnogo dublji problem, a ti se tu nadjes "onako u prolazu" kao objekat za izlivanje besa. ako ti je stalo, mislim da mu mozes pomoci. ako nema prijatelje - probaj ti da mu budes prijatelj.
npr zamoli ga da ti pomogne da spremis omiljenu veceru tvog brata ili mame za sve cetvoro. ... da idete zajedno na pijac, jer ti se jede nesto sto ne umes sama da izaberes. kako god, poenta je da se tata oseti korisnim u tvom zivotu i zivotu porodice, a onda ce njegov bes biti manji, a razumevanje verovatno vece. treba da znas da i ako otac odbije tvoje molbe, razmisljace o tvojim stavovima i prihvatice da ti pomogne drugi, mozda treci put. mozes probati da se sprijateljis s njim kroz neki razgovor. u zgodnoj prilici pitaj ga nesto iz njegovog detinjstva, ili vojske. pitanje bi trebalo da bude kratko i "spontano" i da mu das vremena da ti odgovori. ako postanete prijatelji sve ce biti lakse. mozda ce ti i reci svoju pravu "muku".
ako nista od toga ne uspe, onda radi onako kako mislis da treba, ali znaces da si probala da popravis "stvri".
tata je nasilan (po tvojoj prici) i kad radis dobro i lose, onda se trudi da ti savest bude cista. za fizicko nasilje trazi pomoc od socijalne sluzbe ili policije, ili kazi nasilniku da ces tako uraditi. srecno!

A ovo ispod ću da prokomentarišem.
Ja ne razumem zašto bi se dete trudilo da vaspitava i odobrovolji oca. On je tuče, a ona treba da ima razumevanja za njegove probleme, i umesto da provodi mladost kao mlada osoba, ona treba njega da 'leči'. Možda je čovek i lud (bolestan), a to leče stručnjaci, ne deca. I onda da provede ceo život trudeći se da ugodi nekom mrgudu i siledžiji, a kad on umre, da nađe istog takvog muža. I da se ceo život trudi da ugodi nekome kome se ne može ugoditi... Ja bih to oterala u pm, koga nema bez njega se može, a nekada i mnogo bolje nego sa njim.
Evo zašto bi se trudilo.
Zato što očigledno mora da bude pametnija od oca i lukavija. Ne zato da bi ga prevarila, već da bi pomogla sebi.

I na kraju i moj dodatak razmišljanju, a da ne ponavljam ono što je već napisano.

Poznate su mi takve ličnosti rigidnog karaktera i takvi se teško menjaju (mada nije apsolutno nemoguće).
Jeste da imaš 18 godina i možeš da raspoalažeš sa sobom, ali si još uvek finansijski zavisna.
Ti si sada pred fakultetom. Imaš varijantu da odabereš fakultet posle koga ćeš lako moći da pronađeš posao i osamostališ se.
Fakultet će ti dati nešto veću slobodu jer tu nisu časovi kao u srednjoj školi i određeno vreme kada si odsutna, tako da možeš da imaš dečka sa kojim ćeš da se viđaš. Nemoguće je da roditelj sve iskontroliše. Bilo bi dobro ako bi otac prihvatio da si dovoljno zrela da možeš da brineš o sebi i svojim obavezama i da treba da ti omogući da ih i ispunjavaš.
Na kraju, kada završiš faks i pronađeš posao kažeš doviđenja. Znam da ni to neće biti lako prihvaćeno, ali imaš pravo da kažeš da ne želiš više da trpiš nasilje i sputavanje. U slučaju pokušaja nasilja posle toga imaš pravo na zaštitu. A već sada si punopravni član ovoga društva i nije ti obavezan staratelj.
No uvek je bolje ostati u koliko toliko dobrim odnosima, što je izvodljivo samo ako otac shvati da si odrasla osoba koja jeste zahvalna na pruženi kakav-takav život, ali da imaš pravo i na svoje odluke i svoj put i život.

Druga varijanta je da pređeš sve granice, ali ne tako što ćeš se protiviti, već tako što nećeš ispoštovati ograničenja. To znači da ćeš da pretrpiš nasilje, ali posle koga će morati da digne ruke, odnosno da prihvati tvoje uslove. Da li je ovo izvodljivo na tebi je da odlučiš, kao u ostalom za sve predloge ovde navedene.

Budi pametna i uradi za sebe i svoju budućnost najbolje što možeš. Kao budući roditelj sad bar znaš kakva ne treba da budeš. Ali ne idi u krajnost tako što ćeš svoje buduće dete razmaziti i napustiti. Ni jedna krajnost nije dobra. Nadam se da ćeš umeti da proceniš koliko možeš da se osloniš na razum svoga deteta.

Koliko god sada bilo teško, ne dozvoli da budeš slomljena, već na razuman način nauči da se izboriš.
Možda su kod tebe drastični uslovi za borbu, ali nije dobro ni kada dete - osoba ne mora i nema za šta da se bori.
 
Ovo je off topic, ali moram da kažem da nikako ne shvatam zašto žene ne uzvrate istom merom. Ja bih ga sačekala na spavanju i ubila boga u njemu. Pa da vidim da li će smeti ikad više da legne da spava, tj. da tuče bilo koga, a kamoli slabije od sebe.:evil:
Najcesce zene iz porodica gde se nasilje muskarca tolerise. I nije slucajno da su se nasli. Verujem da se nasilnik i zrtva privuku i da se ti Eli nikada ne bi ni udala za takvog (niti bi on tebe hteo :)), a kamo li cekala da mu uzvratis.
 
Malena, pre svega treba da shvatiš da je tvoja situacija prilično česta.
Očevi su često strožiji prema ćerkama iz prostog razloga - ovo je Balkan pa se očevi boje za svoje ćerke, da je ne prevari neki mangup i napravi joj dete. Sve se vrti oko toga i prosto su opsednuti time. Kao da ne shvataju da ti na putu od škole do kuće možeš da napraviš brdo "zabranjenih" stvari koje mogu da uzrokuju probleme, a da on za njih sazna tek kad nastupe posledice.
Mislim da treba da pokušaš da razgovaraš sa ocem.
Pre svega, treba da shvati da si odrasla osoba, nema prava da te fizički zlostavlja tj.da ti lupa šamare. Nema više nikakva prava, ali sa druge strane, dokle god te on izdržava i živiš u njegovoj kući, moraš da igraš po njegovim pravilima. Zato pokušaj da izgradiš drugačiji odnos sa njim. Da uspostaviš poverenje. Kreni malo po malo. Recimo, ako moraš da dođeš kuću u 22h, traži da to pomeri na 22:30h. Pa kad pristane, jedno vreme se drži toga, a kada bude video da nije ništa strašno, pokušaj opet da produžiš još pola sata. Osim toga, podseti ga da je bolje da se vraćaš kući sa drugaricama, nego da ideš kući sama jer svi ostali ostaju duže.
To što ne voli tvoje prijateljice, opet nemoj tragično da doživljavaš. One ni ne treba njemu da odgovaraju nego tebi. Bitno je da ti ne brani da se družiš sa njima, tj.kako bi ti i zabranio? Normalno je da one dođu kod tebe ili ti odeš kod njih. Nemoj previše da se nerviraš nego pokušaj da ideš ocu "niz dlaku". Sve se složi sa njim, tako da vidi da mu se ne suprotstavljaš, ali traži onda i da uzme u obzir neke tvoje sitne želje koje ćeš vremenom menjati, ali da se on navikne na tu promenu.
Bitno je da radiš na tome da imaš njegovo poverenje. I da ga nikad ne prevariš tj.da te ne uhvati u laži. Nije dobro što si ga u školi lagala za ocene, ali reci mu da si sada odrasla, da si shvatila grešku i da ti sada nešto slično nikad ne bi palo napamet. Kaži mu da razumeš njegovu brigu i da si mu zahvalna na svemu...
Na cemu da mu bude zahvalna, na batinama?
Ili sto ju je stvorio da je maltretira?
Pa nije ni cudo da ga lagala za ocene kad je samara za sitnicu. Nasilje je kaznjivo, to sto on radi je necuveno.
 
Dvoumila sam se gde ovu temu da postavim, ovde ili na psihologiju.

Naime imam 18godina, sada ce svi reci pobertet slicne gluposti, ali ne pricam sad o tome i mislim da ja to nikad nisam prozivela kako su moji vrsnjaci proziveli.
Imam po meni jedan ogroman problem, koji iziskuje za sobom more problema. Imam oca (50god) koji je tako reci dosta konzervativan, krug prijatelja mu ne ne svodi na nulu nego je jos tako reci u minusu. Ponasa se ne znam kako bih to opisala. UVEK mora da bude po njegovom, tako ili nikako. Sta to znaci? To znaci da kada nekome zabrani nesto ili kaze da se to uradi, to mora da bude i nema ali i slicnog. Mama cesto prica jednu pricu pa drugu. Otkako znam za sebe oni se ne slazu, uvek su bili u svadji nekada bi se zagrli ili slucajno mozda poljubili. Sta znaci nekada? pa to je onako mozda 2-3 puta godisnje. Sa tatom nikad nisam imala neki odnos. Secam se jos perioda kada sam bila u zabavistu, sta god bih zgresila ubio bi boga u meni, pa je sve to psotalo mnogo gore kada sam krenula u skolu. Uvek sam bila odlican djak, ali nikad nije bio zadovoljan time, i kad bih dobila 5- derao bi se na mene za 3 bih batine dobijala pa sam cesto i lagala za ocene, jer bolje mi je bilo da ubije boga u meni jednomposle roditeljskog nego svaki put kad bih dobila neku ocenu. Tako je bilo do nekog VII - VIII razreda i od tada nije ubio boga u meni no i dan danas se desi da dobijem somar (cestit ) za stvari koje mu se ne svide i koje nisu po njegovom. Od odlazaka napolje jedino do skole, i ono svakodnevno do prodavnice. Sto se mog drustva tice, niko mu nije po volji, bas kao i za mamine prijateljice, a za drugove nece ni da cuje. Ali kad je brat u pitanju stvari potpuno drugacije stoje iako on ima samo 14 godina moze gotovo sve da radi sto pozeli.Ne znam vise sta da radim, polako postajem ocajna zbog celoukupne situacije.....
Pokusam da trazim podrsku od mame ali ona je danas na mojoj strani a sutra ide totalno drugacija prica.... :dontunderstand:

a sta bi ti uradio da sazna da ga tracas po forumima :lol:
 

Back
Top