Nemacka dokumenta o borbama cetnika protiv Vermahta

  • Začetnik teme Začetnik teme Koča
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Да поједноставим ствари...

Ово је јавна опомена за све учеснике "дискусије" - престаните са вређањем у свакој другој реченици, други светски рат је прошао. Није ни чудо што нема никаквог напретка по питању објективног сагледања свих дела и недела која су се одиграла током другог светског рата, ни једна страна није спремна да попусти (ово је преблага реч) и тако у круг. Ви можете наставити овако, а ја ћу лепо да затворим тему а вас казним - па ко дуже издржи.
 
Poslednja izmena:
znam...to vam je u krvi...da prijavljujete...

pa jel si procitao sto sam postavio...znas da kliknes na link???? si u stanju da odgovoris na bilo koje pitanje koje ti se postavi...dosta bre vise sa spamovanjem, vidis da si se svima smucio...mora da prijavljujes masu ljudi, svakodnevno, vidim da te pljuju na svakoj temi...

Draza bio neskolovan? Draza je bio ono sto se danas zove doktor vojnih nauka...prosao je sve ratove za oslobodjenje i samostalnost Srbije za razliku od tvog samoproglasenog marsala koji je vesao Srbe po Macvi... evo ti Drazina biografija

http://forum.krstarica.com/showthread.php/284957-Dragoljub-Draža-Mihailović
Pisci su mogli, a to i cine, da friziraju izvestaje stranih misija koje su sacinjavali oficri obavestajnih sluzbi. Naravno, pod uslovom da su im (piscima) ti izvestaji bili dostupni. Inace, tamo nema ni jednog faksimila poverljivih, bolje reci sifriranih izvestaja. Koliko mi je poznato, Britanci jos uvek nisu otvorili arhive svojih obavestajnih sluzbi iz II svetskog rata.

Za mene je najaci argument priznavanje NOB od strane saveznika za jedinu antifasisticku vojsku na tlu bivse Kraljevine i pruzanje vojne i druge logisticke pomoci, kao i naredba kralja Petra II da se ta razuzdana krvolocna grupacija prikljuci partizanima i otpocne ozbiljnu borbu protiv okupatora.

Da je bio pravi, castan i moralan oficir, Draza bi poslusao naredbu svog kralja.
 
@dobrovoljac

Jesen 1944 je bio period u kojem su se uveliko desavale operativne faze u tzv 'bitka za Srbiju', koja je de facto trajala od marta-aprila 1944 pa sve zakljucno sa borbama na jelovoj gori i kopaoniku septembra 1944. Taj period nemacka vojna komanda za Srbiju pokusava da iskoristi u cilju 'objedinajvanja svih nacionalnih i anti-komunistickih, anti-partizanskih snaga na prostoru ne samo Srbiije, vec i Jugoslavije, u cilju sprecavanja napredovanja jedinica NOVJ'(bar je tako Nojbaher bio zamislio u svom predlogu koji je Berlin odobrio a prihvatia Komanda za Jugoistok). Tako da, taj period(jesen 1944) se ne moze postovecivati sa periodom od kraja 1941(dakle nakon povlacenja partizana iz Srbije) pa sve do 1944. period do 1944 je period u kojem pripadnici JVuO objektivno posmatrano na teritoriji Srbije izvode niz akcija protiv okupatora, kao i akcije olupatora protiv njih(jedna od najobimnijih operacija je npr pod kodnim nazivom ' Kopaonik' 1942). U toku raznih faza operativnog plana bitke za Srbiju dolazilo je do nekih kontakata komandanta JVuO sa Nemcima, ali bar prema onome sto pise recimo Bojan Dimitrijevic u svojoj knizi Draza Mihailovic-Monografija, neki konkretn rezultati nisu postignuti osim nacelnog stava JVuO da ce svim snagama spreciti prodor jedinica NOVJ na teritoriju Srbije. Cak ni susret D.Mihailovica sa Nedicem u Razani(kod Kosjerica) 1944 nije dao ocekivane rezultate 'objedinjavanja nacionalnih snaga'(bar ne onako kako je to Nojbaher bio osmislio). Medjutim, ono sto pojedini ravnogorski publicisti i istoricari ne zele da prihvate kao cinjenicu(dok s druge strane po neki nevoljno priznaju tu i tamo) jeste da su snage JVuO kao i ostale Izgubile od jedinica NOVJ pre ulaska trupa Crvene Armije. Zavrsne borbe su se vodile na jelovoj gori i kopaoniku i bile su okoncane negde do 12-14 septembra 1944, porazom jedinica JVuO. A jedinice Crvene Armije ulaze tek na osnovu sporazuma Tito-Staljin od 21-22 septembra 1944, da bi ucestvovale u tzv 'operaciji Beograd'. Treba lepo sesti i uporediti Zbornik(tom III, IV, V, VI, X, XI) sa dokumentima koje je objavila ruska strana o tom periodu, kao i onome sto recimo pise u knjigama kod B. Dimitrijevica, K. Nikolica(koji recimo za razliku od Samardzica priznaju cinjenicno stanje de facto poraza jedinica JVuO u borbama sa jedinicama NOVJ, i pre ulaska trupa Crvene Armije 1944). Tako da, po mom misljenju niti stoji teza da su 1944 'partizanske jedinice dosle sa sovjetskim tenkovima'(jer naprosto kada se uporede podaci i vremenski period nastupanja jedinica, ukazuje nam na suprotno) niti stoji teza da su 'pripadnici JVuO na teritoriji Srbije bili pasivni protiv jedinica Vermahta'(bar ne do 1944). A ne treba zaboraviti da je u tom periodu na teritoriju Srbije bila upucena jedna americka vojna misija(MecDauvelova misija 'Rendzer'), i da umalo kod Mionice nije pala u ruke partizanskim jedinica(s obzirom da se u tom trenutku tu zatekla sa cetnickom vrhovnom komandom, kada je i veci deo arhive i dokumentacije cetnicke vrhovne komande zaplenjen od strane partizanskih jedinica, cini mi se nege 18 septembra). Ja licno nit zalim niti se previse radujem porazu JVuO i ostalih nacionalistickih snaga(kao sto rekoh, kada se odmaknem od profesionalnog sagledavanja moje simpatije su na strani partizana) ali tvrditi da JVuO na teritoriji Srbije ' nije bila protiv jedinica Vermahta', to nije tacno. Meni je jasno zasto su komunisti to tvrdili(u pitanju je bila borba za ideolosku prevlast dve najuticajnije opcije i borba za posleratno uredjenje drzave) ali mi je zanimljivo recimo kada citm npr nedicevske i ljoticevske autore(kao npr Dimitrije Najdanovic sa tekstovima protiv ravnogorskog pokreta objavljenim u periodu 1942-1944). Ok, Poznato mi je iz raznih izvora da se ljoticevci i nedicevci nisu slagali sa ravngorcima i JVuO, da su imali medjusobne borbe, okrsaje(i to je pohvalna aktivnost za JVuO, to sto su se borili protiv kvislinga) Ali im je mrznja prema komunistima i partizanima bila zajednicka spona i cinjenje zlocina prema komunistickim i partizanskim simpatizerima i njihovim porodicama(to cete tesko moci da poreknete). Pa mi je eto iz tog razloga kuriozitet kada citam zamerke koje jedni drugima upucuju. A ono sto mi je posebno zanimljivo gotovo nadrealno je to da ljudi iz partizanskih porodica ili koji nisu imali bar nekog u ravnogorcima nekriticki, totalno ostrasceno ideoloski staju na stranu ravnogorskog pokreta. Navodno 'osvesceno trazeci istinu', a u stvari cine isto ono sto su nekad cinili komunisticki agit propovci, samo u obrnutom smeru i sa obrnutim predznakom. Nekriticki, pristrasno prihvataju i plasiraju kao 'apsolutnu neporecivu istinu' sve ono sto treba da posluzi svrsi glorifikacije ravnogorskog a blacenje i satanizaciju komunista i partizanskog pokreta. I upravo se na taj nacin i dalje u nasem srpskom narodu okrece zacarani krug, samo ovog puta sa drugim ideoloskim predznakom.
 
Poslednja izmena:
Objektivno sagledavajuci, ovaj strucnjak za novu istoriju Srbije i Balkana i levo orijentisan istorik, skroz naskroz nevoljno priznaje da su se cetnici za sve vreme cetvorogodisnje okupacije zestoko borili protiv nacistickih i fasistickih okupacionih snaga i jedinica SDS kvinsliskog generala i predsednika srpske vlade Nedica. Sada znamo da je Srbija cetiri godina gorela od zestokih borbi cetnickih odreda za oslobodjenje majke Srbije. Sta vise, sada znamo da su cetnicke jedinice kontrolisale veliki deo slobodne teritorije u Srbiji.

Eto, i moji roditelji i preziveli rodjaci se secaju da su cetnici oktobra 1944. godine oslobodili Beograd i da su se pod oruzjem slobodno kretali po gradu. Beogradjani su ih docekali sa ovacijama i sa serpama punim gibanica sa kojih se cedila mast i sa po litrom sljivovice. Beogradjani su znali da su oslobodioci bili gladni i zedni i da ni od koga nisu uzeli ni zalogaj na silu. Nazalost dodjose partizani, pa su morali da se povlace prema Hrvatskoj, i dalje na sever, zajedno sa kolonama zarobljenih nemaca, pripadnika Armijske grupe E (350.000 nemackih vojnika), kao i Nedicevih snaga. Eto, ja, iako pripadam levo orijentisanoj porodici, moram nevoljno da priznam da te banditske komunisticke snage kojim slucajem nisu pobedile cetnike na Jrelovoj Gori i Kosmaju (uz obilatu pomoc Crvene armije), mi bi smo danas bili srecniji i bogatiji nego sto su to Svajcarci, Svedjani, Holandjani i svi ostali zajedno.

Toliko od mene. Ovo je moj skroman doprinos herojskoj borbi cetnickih oslobodilackih snaga Jugoslavije i nepravdi koju su doziveli od nama mrskih Engleza i Rusa. Nasi najveci prijatelji su oduvek bili i ostali samo i jedino Nemci.

N.B. Ovo je veoma objektivno "svedocenje" simpatizera NOVJ, ciji su roditelji "aktivno" pripadali partizanskom pokretu.
 
Poslednja izmena:
Objektivno sagledavajuci, ovaj strucnjak za novu istoriju Srbije i Balkana i levo orijentisan istorik, skroz naskroz nevoljno priznaje da su se cetnici za sve vreme cetvorogodisnje okupacije zestoko borili protiv nacistickih i fasistickih okupacionih snaga i jedinica SDS kvinsliskog generala i predsednika srpske vlade Nedica. Sada znamo da je Srbija cetiri godina gorela od zestokih borbi cetnickih odreda za oslobodjenje majke Srbije. Sta vise, sada znamo da su cetnicke jedinice kontrolisale veliki deo slobodne teritorije u Srbiji.

Eto, i moji roditelji i preziveli rodjaci se secaju da su cetnici oktobra 1944. godine oslobodili Beograd i da su se pod oruzjem slobodno kretali po gradu. Beogradjani su ih docekali sa ovacijama i sa serpama punim gibanica sa kojih se cedila mast i sa po litrom sljivovice. Beogradjani su znali da su oslobodioci bili gladni i zedni i da ni od koga nisu uzeli ni zalogaj na silu. Nazalost dodjose partizani, pa su morali da se povlace prema Hrvatskoj, i dalje na sever, zajedno sa kolonama zarobljenih nemaca, pripadnika Armijske grupe E (350.000 nemackih vojnika), kao i Nedicevih snaga. Eto, ja, iako pripadam levo orijentisanoj porodici, moram nevoljno da priznam da te banditske komunisticke snage kojim slucajem nisu pobedile cetnike na Jrelovoj Gori i Kosmaju (uz obilatu pomoc Crvene armije), mi bi smo danas bili srecniji i bogatiji nego sto su to Svajcarci, Svedjani, Holandjani i svi ostali zajedno.

Toliko od mene. Ovo je moj skroman doprinos herojskoj borbi cetnickih oslobodilackih snaga Jugoslavije i nepravdi koju su doziveli od nama mrskih Engleza i Rusa. Nasi najveci prijatelji su oduvek bili i ostali samo i jedino Nemci.

N.B. Ovo je veoma objektivno "svedocenje" simpatizera NOVJ, ciji su roditelji "aktivno" pripadali partizanskom pokretu.

Evo kako su Beogradjani docekali ''oslobodjenje'' od strane partizana...koji su ih pre svega oslobodili sopstvene imovine...a, mnoge i zivota...

s201122117503.jpg


David Martin
 
@dobrovoljac

Jesen 1944 je bio period u kojem su se uveliko desavale operativne faze u tzv 'bitka za Srbiju', koja je de facto trajala od marta-aprila 1944 pa sve zakljucno sa borbama na jelovoj gori i kopaoniku septembra 1944. Taj period nemacka vojna komanda za Srbiju pokusava da iskoristi u cilju 'objedinajvanja svih nacionalnih i anti-komunistickih, anti-partizanskih snaga na prostoru ne samo Srbiije, vec i Jugoslavije, u cilju sprecavanja napredovanja jedinica NOVJ'(bar je tako Nojbaher bio zamislio u svom predlogu koji je Berlin odobrio a prihvatia Komanda za Jugoistok). Tako da, taj period(jesen 1944) se ne moze postovecivati sa periodom od kraja 1941(dakle nakon povlacenja partizana iz Srbije) pa sve do 1944. period do 1944 je period u kojem pripadnici JVuO objektivno posmatrano na teritoriji Srbije izvode niz akcija protiv okupatora, kao i akcije olupatora protiv njih(jedna od najobimnijih operacija je npr pod kodnim nazivom ' Kopaonik' 1942). U toku raznih faza operativnog plana bitke za Srbiju dolazilo je do nekih kontakata komandanta JVuO sa Nemcima, ali bar prema onome sto pise recimo Bojan Dimitrijevic u svojoj knizi Draza Mihailovic-Monografija, neki konkretn rezultati nisu postignuti osim nacelnog stava JVuO da ce svim snagama spreciti prodor jedinica NOVJ na teritoriju Srbije. Cak ni susret D.Mihailovica sa Nedicem u Razani(kod Kosjerica) 1944 nije dao ocekivane rezultate 'objedinjavanja nacionalnih snaga'(bar ne onako kako je to Nojbaher bio osmislio). Medjutim, ono sto pojedini ravnogorski publicisti i istoricari ne zele da prihvate kao cinjenicu(dok s druge strane po neki nevoljno priznaju tu i tamo) jeste da su snage JVuO kao i ostale Izgubile od jedinica NOVJ pre ulaska trupa Crvene Armije. Zavrsne borbe su se vodile na jelovoj gori i kopaoniku i bile su okoncane negde do 12-14 septembra 1944, porazom jedinica JVuO. A jedinice Crvene Armije ulaze tek na osnovu sporazuma Tito-Staljin od 21-22 septembra 1944, da bi ucestvovale u tzv 'operaciji Beograd'. Treba lepo sesti i uporediti Zbornik(tom III, IV, V, VI, X, XI) sa dokumentima koje je objavila ruska strana o tom periodu, kao i onome sto recimo pise u knjigama kod B. Dimitrijevica, K. Nikolica(koji recimo za razliku od Samardzica priznaju cinjenicno stanje de facto poraza jedinica JVuO u borbama sa jedinicama NOVJ, i pre ulaska trupa Crvene Armije 1944). Tako da, po mom misljenju niti stoji teza da su 1944 'partizanske jedinice dosle sa sovjetskim tenkovima'(jer naprosto kada se uporede podaci i vremenski period nastupanja jedinica, ukazuje nam na suprotno) niti stoji teza da su 'pripadnici JVuO na teritoriji Srbije bili pasivni protiv jedinica Vermahta'(bar ne do 1944). A ne treba zaboraviti da je u tom periodu na teritoriju Srbije bila upucena jedna americka vojna misija(MecDauvelova misija 'Rendzer'), i da umalo kod Mionice nije pala u ruke partizanskim jedinica(s obzirom da se u tom trenutku tu zatekla sa cetnickom vrhovnom komandom, kada je i veci deo arhive i dokumentacije cetnicke vrhovne komande zaplenjen od strane partizanskih jedinica, cini mi se nege 18 septembra). Ja licno nit zalim niti se previse radujem porazu JVuO i ostalih nacionalistickih snaga(kao sto rekoh, kada se odmaknem od profesionalnog sagledavanja moje simpatije su na strani partizana) ali tvrditi da JVuO na teritoriji Srbije ' nije bila protiv jedinica Vermahta', to nije tacno. Meni je jasno zasto su komunisti to tvrdili(u pitanju je bila borba za ideolosku prevlast dve najuticajnije opcije i borba za posleratno uredjenje drzave) ali mi je zanimljivo recimo kada citm npr nedicevske i ljoticevske autore(kao npr Dimitrije Najdanovic sa tekstovima protiv ravnogorskog pokreta objavljenim u periodu 1942-1944). Ok, Poznato mi je iz raznih izvora da se ljoticevci i nedicevci nisu slagali sa ravngorcima i JVuO, da su imali medjusobne borbe, okrsaje(i to je pohvalna aktivnost za JVuO, to sto su se borili protiv kvislinga) Ali im je mrznja prema komunistima i partizanima bila zajednicka spona i cinjenje zlocina prema komunistickim i partizanskim simpatizerima i njihovim porodicama(to cete tesko moci da poreknete). Pa mi je eto iz tog razloga kuriozitet kada citam zamerke koje jedni drugima upucuju. A ono sto mi je posebno zanimljivo gotovo nadrealno je to da ljudi iz partizanskih porodica ili koji nisu imali bar nekog u ravnogorcima nekriticki, totalno ostrasceno ideoloski staju na stranu ravnogorskog pokreta. Navodno 'osvesceno trazeci istinu', a u stvari cine isto ono sto su nekad cinili komunisticki agit propovci, samo u obrnutom smeru i sa obrnutim predznakom. Nekriticki, pristrasno prihvataju i plasiraju kao 'apsolutnu neporecivu istinu' sve ono sto treba da posluzi svrsi glorifikacije ravnogorskog a blacenje i satanizaciju komunista i partizanskog pokreta. I upravo se na taj nacin i dalje u nasem srpskom narodu okrece zacarani krug, samo ovog puta sa drugim ideoloskim predznakom.

БИТКА НА ЈЕЛОВОЈ ГОРИ

ИЗВОРИ:
314 Зборник докумената, том 14, књига 3, 745-748.
315, 316 Зборник докумената, том 1, књига 21, 735-736, 749.
317 и 318 Ж. Грујичић, Златибор у Равногорском покрету, 211-212.
319 Зборник докумената, том 1, књига 21, 756-757.
320 Зборник докумената, том 14, књига 4, 252.
321 Ж. Грујичић, Златибор у Равногорском покрету, 212-213.
322, 323 Зборник докумената, том 1, књига 21, 763, 766.
324 Изјава поручника Ивка Јовановића аутору.
325 Србија у рату и револуцији 1941-1945, 342.
326 Изјава поручника Ивка Јовановића аутору.
327 Г. Давидовић, М. Тимотијевић, Затамњена прошлост, књига 3, 127-128.
328 Зборник докумената, том 14, књига 4, 202.
329 Г. Давидовић, М. Тимотијевић, Затамњена прошлост, књига 3, 128.
330 Изјава поручника Ивка Јовановића аутору.
331, 332 Зборник докумената, том 14, књига 4, 206, 207.
333 Србија у рату и револуцији 1941-1945, 341.
334 Зборник докумената, том 14, књига 4, 297, 299.
335 Равногорска историја, 323. Према сведочењу Ивка Јовановића, комунисти су на Јеловој Гори били посели аустроугарске ровове из Првог светског рата.
336 Изјава Мирка Ушендића аутору. Ушендић је живео у Лондону.
337 Изјава Миломира Коларевића аутору. Коларевић је живео у Лондону.
338 М. Пешић, Дража Михаиловић у извештајима британских и америчких обавештајаца, 149-151.
339, 340, 341 Ж. Грујичић, Златибор у Равногорском покрету, 217, 215, 216.
342 Рачић је 5. маја 1944. године позвао на састанак, у село Липолист, шест недићевских високих официра и функционера из Шапца. Према недићевском записнику, Рачић је «дао следећу изјаву»: «Цела организација Д.М. створена је ради тога, да сачува Србију од комуниста и како он, тако и сви остали команданти воде енергичну и бескомпромисну борбу против комуниста, јер их сматрају највећим непријатељима српског народа. При томе он констатује да се идеологија организације Д.М. није свуда правилно схватила, нарочито код добровољачких одреда (љотићаваца - прим. аут) те су тако често пута људи Д.М. нападани и убијани. То је пак повлачило за собом и акцију са њихове стране». Следећег дана Рачић је својим командантима срезова издао директиву: «Пошто је у изгледу да ће Немци дати још оружја за одреде Српске државне страже, Граничне страже и добровољачких јединица, а имамо сигурне податке да ће то оружје бити у најкраћем року под нашом командом, то - наређујем: 1. - Да команданти срезова одобре да оде у Српску државну стражу, Граничну стражу и добровољачке одреде онолико људи колико буде тражено. Само водити рачуна да људство буде обрађено у нашем духу и у националном погледу исправно...» Дакле, Рачић је сматрао како је постигнут договор да четници убаце своје људе у Недићеве и Љотићеве одреде, па да их напусте по наоружавању. Међутим, недићевци су поднели Немцима извештај како Рачић тражи да се «код немачких војних власти издејствује да се његовим одредима изда око 100 митраљеза и око 1.000 пушака са одговарајућим бројем муниције». Могуће су две варојанте. Прво, да недићевци нису схватили шта и како Рачић од њих тражи, што је мало вероватно. Друго, да недићевци, а са њима и љотићевци стационирани у Шапцу, које је план обухватао, нису желели да ризикују своје положаје, а можда и животе, варајући Немце како би се наоружали четници. Тако, од плана није било ништа, али остао је још један доказ да је и Рачић покушавао да набави оружје преко недићеваца и љотићеваца. (Зборник докумената, том 14, књига 3, 547-550.)
343 Изјава поручника Ивка Јовановића аутору.
344 М. Пешић, Дража Михаиловић у извештајима британских и америчких обавештајаца, 149-151.
345 Зборник докумената, том 12, књига 4, 587.
346 Г. Давидовић, М. Тимотијевић, Затамњена прошлост, књига 3, 404-405.
347, 348 Србија у рату и револуцији 1941-1945, 341, 343.
349 М. Аћин Коста, Жртвована Србија 1944, 3.166.
350 Равногорска историја, 323.
351 Зборник докумената, том 14, књига 4, 297-298.
352 М. Пешић, Дража Михаиловић у извештајима британских и америчких обавештајаца, 151.
353 Изјава Миломира Коларевића аутору.
354 Р. и Ж. Кнежевић, Слобода или смрт, 373.

(Из књиге ''Генерал Дража Михаиловић и општа историја четничког покрета'', 4. том)


а, na primeru Krusevca smo videli kako su partizani oslobadjali gradove dolaskom Crvene Armije...dakle, cetnici u prisustvu Crvene Armije oslobode grad, zatim ih Crvena Armija razoruza i preda partizanima koji su usli u vec oslobodjeni grad...
 
Pisci su mogli, a to i cine, da friziraju izvestaje stranih misija koje su sacinjavali oficri obavestajnih sluzbi. Naravno, pod uslovom da su im (piscima) ti izvestaji bili dostupni. Inace, tamo nema ni jednog faksimila poverljivih, bolje reci sifriranih izvestaja. Koliko mi je poznato, Britanci jos uvek nisu otvorili arhive svojih obavestajnih sluzbi iz II svetskog rata.

Za mene je najaci argument priznavanje NOB od strane saveznika za jedinu antifasisticku vojsku na tlu bivse Kraljevine i pruzanje vojne i druge logisticke pomoci, kao i naredba kralja Petra II da se ta razuzdana krvolocna grupacija prikljuci partizanima i otpocne ozbiljnu borbu protiv okupatora.

Da je bio pravi, castan i moralan oficir, Draza bi poslusao naredbu svog kralja.

Da, poznato je ko je priznao partizanski pokret, a odbacio djenerala Mihailovica...isti oni koje danas volis da spomenes kao rasturace Srbije...danas se gnusas putu Srbije ka EU, a u isto vreme se dicis priznavanjem partizana od strane istih...ali ti si toliko plitak da i ne uvidjas koliko si pogubljen u celoj prici...tj. kada je rasturanje Srbije zapravo pocelo...

no, kada politiku ostavimo po strani vidimo izvestaje pripadnika saveznickih misija koji svedoce o borbama cetnika protiv Nemaca, i napadima partizana na cetnike, s ledja, dok se ovi bore protiv Nemaca...ja sam izvestaje postavio, ti naravno, kao i uvek, nisi u stanju ni da beknes na njih konkretno...samo spam, spam, spam...

Koliko plitak treba da budes, a ti svakako to jesi pa da pomislis da je kralj podrzao svoje krvnike...one koji su pre rata radili protiv kraljevine, u saradnji sa ustasama, i zbog toga bili zabranjeni i zatvarani, koji su rat iskoristili za revoluciju, koji tom istom kralju zabranjuju povratak u zemlju, itd...ajde malo povezi te nesretne vijuge u glavi...to je samo bila politika Engleza, koja za cilj ima slabljenje i rasturanje Srbije, a koja je prohrvatska, kada su ovi prostori u pitanju...i danas vidimo rezultate...

Ono sto je kralj izmedju ostalog izjavio u svojim memorima, bilo je:

''Имао сам осећање да сам изневерио своје најбоље пријатеље, а указао подршку једном покрету који је био у основи непријатељ монархије и демократских начела''

Р. и Ж. Кнежевић, Слобода или смрт, 373.

Pa cak je i Cercil priznao da je napravio gresku dajuci podrsku Titu...
 
Poslednja izmena:
Komunisti vole naravno da pljuju kralja, govoreci o njemu da je izdajnik, da je pobegao iz zemlje, napustio narod itd...iako su postojale i izbegličke vlade Čehoslovačke, Grčke, Belgije, Luksemburga, Holandije, Norveške, Poljske, Francuske...a, onda se pozovu na njega, kada im to odgovara, kao hogarius ovde

Da je bio pravi, castan i moralan oficir, Draza bi poslusao naredbu svog kralja.

Pa da zavrsimo i sa ovom komunistickom propagandom i zloupotrebom...dovoljno je i ono sto sam povodom toga postavio u prethodnom postu ali ima jos:

Dakle, samo budala moze da pomisli da je kralj to zaista mislio, sto je i sam demantovao kasnije, a da nije to uradio pod velikim pritiskom, prinudom, pretnjama itd.

Evo sta je kralj Petar II govorio o Titu

A disgusted King Peter wrote to Churchill in early May 1945,
I wish to quote only a few examples of an open non observance
of the agreement Tito - Š uba š i ć which was endorsed by the
Big Three, as well as the principles laid down in the Yalta
decisions. So far that has been no provisional parliament
formed in Yugoslavia. The AVNOJ carries on. None of the
democratic rights have been re established. There still exists
in Yugoslavia only the Press voicing Marshal Tito ’ s opinion.
Only one single political movement is admitted. There are
only Tito ’ s political manifestations. In communal elections, as
much as they take place, there are only candidates of Marshal
Tito ’ s National Liberation Movement to be elected. The
apprehensions are justified that the free popular will would
not come to expression in the election for a Constituent
Assembly after the liberation unless there is a radical change
in the practice of Government which practice is far from
being in conformity to the obligations undertaken by the
leaders of the United Government to me and to the Great
Allied Nations. 55
But Churchill was unmoved. His reply, dated May 8 and intercepted
and summarized by the OSS, consisted of a very short letter, which
simply sidestepped all the points brought up in the king ’ s letter, stating
“ that there was much happening in Yugoslavia that he [Churchill]
regrets but was unable to prevent and that is the sum and substance of
his reply. ” 56
In one final attempt at exercising authority in his country, King Peter
took to the airwaves in August 1945 in a proclamation “ to the People of
Yugoslavia ” in which he made no attempt to hide his anger: “ Hitherto
I have preserved a strict silence on the present state of affairs within my
country in order to adhere to my part of the agreement . . . . But in
my country there exists on a full scale the dictatorship of the Tito regime.Every trace of law has been wiped out from the State organization, thus
taking away entirely the free will of the people. There are preparations
for a plebiscite by forceful means, and under terror of this special police
organization OZNA which replaced the Gestapo . . . . Only one voice
is heard, that of Marshal Tito and his totalitarian movement. ” 57 Of his
regents, he announced, albeit somewhat naively: “ I hereby proclaim that
they can no longer represent me or work in my name. I have therefore
decided to withdraw the authority which I gave to them. ” 58
Such authority of his own was not to be. Finally, on November 29,
1945, the front - page headline of the New York Times read: “ Yugoslavs
Oust King Peter — Monarch Charges Fraud, Tyranny — Official Britain
Silent. ” The defeated king, in his final radio address, stated simply: “ A tyranny
unworthy of the great victory of the Allies now reigns in Yugoslavia.
A totalitarian regime odious to the moral loftiness and the Christian
traditions of the Yugoslav people is introduced. My conscience is shocked
when I look at the sufferings of my people, who are subject to merciless
violence without freedom or justice. ” 59 He closed his comments with the
dignity the young monarch had displayed throughout the course of
the war and in honor of the men who served him:
My dynasty began its historical life in the struggle for national
liberation. The peasant`s home out of which the Karadjordje
dynasty rose to lead the insurrection against the Ottoman Empire
still stands . . . . I am fully conscious of my duties toward my
country and despite all steps taken against me by the present
regime, shall continue to follow their clear dictates of my
conscience in order to liberate Yugoslavia from tyranny — no
matter whence it comes. 60

Of course, the thicket of intrigues that conspired to bring down King
Peter at the war ’ s end might have been best avoided had, early on,
Churchill simply uttered to the king the one statement that summarized
the future of the monarchy in the eyes of the king ’ s allies. The statement
came at the end of a conversation they had at the end of one of
their last meetings in late 1944. 64 Churchill had begun by saying to the
young monarch, “ You know I do not trust Tito . . . . He is nothing but
a Communist thug
but he is in power and we must reckon with that
fact. President Roosevelt, Stalin, and I have agreed that there will be a
plebiscite by which the people of Yugoslavia will decide on the question
of the Monarchy and your return, therefore will have to be postponed
until the plebiscite takes place. ”
King Peter held firm. “ What chance do I have in a plebiscite when
Tito is in Yugoslavia? It will be nothing but a farce and I will have no
chance whatsoever, ” he replied.

Shadows on the
Mountain
The Allies, the Resistance, and the
Rivalries That Doomed WWII
Yugoslavia
Marcia Christoff Kurapovna
 
Evo kako su Beogradjani docekali ''oslobodjenje'' od strane partizana...koji su ih pre svega oslobodili sopstvene imovine...a, mnoge i zivota...

s201122117503.jpg
I, mislis da je to "neprikosnovena istina". Takvih budalastina se tesko moze naci u iole ozbiljnijim opisima oslobodjenja Beograda. Ja sam, a i moji roditelji su rodjeni u Begoradu, i ne zelim da mi neka provincijska usijana glava govori kako je Beograd docekao oslobodioce.
300px-Crvena_armija_3.jpg


Dve nedelje oslobadjanja Beograda????? Ej, ti covece iz debele provincije, shvatas li ti koliko je to velika laza. Beograd je oslobodjen za samo 6 (i slovima: sest) dana.
 
Ja sam rodjen u Beogradu ali to nije ni vazno...Srbija jeste selo i srpskim selom i seljakom bi trebali da se ponosimo...Ti dakle vredjas citavu Srbiju takvim nastupam...mogu samo da pretpostavim odakle ti gajba na Dorcolu, mora da su je tvoji stekli vredni radom kad se danas kunes u Tita...pre ce biti da su kaljavi, samo upali u neciju...Gde ti je rodjen deda??? kako god okrenes imas seljacke krvi, beogradjanine veliki...pa ti si bruka Beograda...ni na svom Dorcolu ne bi smeo da naglas klices Titu, austrougarskom kaplaru jer bi te brzo neko utisao...

Sta mislis da si postigao stavljanjem slicice samoproglasenog marsala, austrougarskog kaplara i par statista ili lokalnih ********* drukara medju kojima su verovatno bili tvoji...cinjenica je da Beogradjani nisu docekali partizane kao oslobodioce nego kao okupatora, a ovi su se tako i ponasali...

Kad vidimo ko je ''oslobadjao'' Beograd, ne treba ni da se cudimo

s2011221174931.jpg


s2011221174949.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
Komunisti vole naravno da pljuju kralja, govoreci o njemu da je izdajnik, da je pobegao iz zemlje, napustio narod itd...iako su postojale i izbegličke vlade Čehoslovačke, Grčke, Belgije, Luksemburga, Holandije, Norveške, Poljske, Francuske...a, onda se pozovu na njega, kada im to odgovara, kao hogarius ovde
Ne pravda se jedna krivica time sto su i ostali cinili iste krivice, tj. kukaviluk Petra II, ondasnjeg kralja ondasnje Jugoslavije, ne moze se pravdati kukaviclukom drugih kraljeva i vlada. To su ljudi odrodjeni od naroda, degenerici koji se kite raznim kraljevskim ukrasima, primaju ogromne apanaze od oporezovanog naroda, a ne doprinosi nikakvom progresu svojih drzava. Zato su pobegli, jer su odrodjeni od naroda. To je sacica parazita i debila koji, navodno, reprezentuju svou zemlju i narod koji ih nije nikada ni birao. Pitama te, zasto se Perica nije vratio u zemlju da pomogne narodu u borbi protiv omrznutih (od Draze i Nedica voljenih) nacista, vec se odao alkoholizmu od koga je i prerano umro. Zar cetnici nisu kontrolisali ogromnu teritoriju Srbije?

Pa da zavrsimo i sa ovom komunistickom propagandom i zloupotrebom...dovoljno je i ono sto sam povodom toga postavio u prethodnom postu ali ima jos:

Dakle, samo budala moze da pomisli da je kralj to zaista mislio, sto je i sam demantovao kasnije, a da nije to uradio pod velikim pritiskom, prinudom, pretnjama itd.

Evo sta je kralj Petar II govorio o Titu. Itd. itd. bla bla bla.
Samo budala moze da poveruje da je kralj morao da prizna Tita pod pritiskom, pretnjom i prinudom. Hoces da kazes da bi bio ubijen da nije izdao takvu naredu???? I samo budala rodjena decenjama kasnije moze da prica sta je kralj mislio. To sto je kasnije napisao ne anulira prethodnu njegovu naredbu koju priuceni ratni, kadrovski oficir Kraljevine Jugoslavije, zaklet na vernost i poslusnost Kralju i Otadzbini, glatko odbija i prihvata da bude komandant zdruzenih snaga cetnika SDK i SDS u sluzbi vec skoro dotucenog Treceg Rajha. Samo izuzetno glup covek je to mogao da ucini.

Uzgred, kada je Perica II bio izabran da bude kralj Jugoslavije? Koje godine su odrzani izbori za kralja Jugoslavije? Da li je izabran apsolutnom ili relativnom vecinom glasova?

Koliko znam na osnovu komunisticke propagande, Petar I, deda Petra II je dosao na vlast nakon teskog i nezamislivog masakra kraljevskog para Obrenovica i njihovih brojnih pristalaica. I on, potomak kralja kralja Petra I, koji je sa krvavim rukama dosao na srpski presto, i diktatorskog oca Aleksandra, se nasao da govori o demokratiji. On, koji je bio vise pijan nego trezan, drzi lekcije o demokratiji.

Iako nisam komunista, volim da pljujem po kraljevima, a posebno po kraljevima Srbije i Jugoslavije. Zar je to veliki greh pljuvati po parazitima i privilegovanima. Ti bi i zivot svoj dao za cetnike, Drazu i Aleksandra II Karadjordjevica, koji se navrzo na drzavni budzet iako je niko i nista.
 
Poslednja izmena od moderatora:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top