Negativno i neprijatno osecanje

drdoktor

Elita
Banovan
Poruka
23.062
Уобичајено је да на питање како се осећамо одговарамо са „добро” или „лоше”. Тиме подразумевамо да су пријатна осећања добра, а непријатна лоша. И у психологији се пријатна осећања означавају као „позитивна”, а непријатна као „негативна”. Зато је „позитивна психологија” дисциплина која се бави пријатним осећањима. Последица оваквог означавања јесте да су у нашој колективној свести непријатна осећања асоцирана са лошим и негативним.

Тиме је потврђен првобитни став малог детета према емоцијама који је Фројд описао као „принцип пријатности”: оно верује ономе што осећа и њему je све што је пријатно – корисно и добро, а све што је непријатно – штетно и лоше. То је разлог због ког дете у почетку избегава све оне активности које су повезане са непријатношћу, ма колико његови родитељи сматрали да су те активности корисне.

Због тога многи сматрају да би било нормално да се човек стално осећа пријатно, а да су непријатна осећања изузетак. Како тај стандард не успевају да остваре у властитим животима, сматрају да треба да још раде на себи.

У стварности, непријатна осећања су веома корисна. Њих осећамо када процењујемо да је нека наша вредност угрожена. Таква осећања нас покрећу на активности чији су циљеви да заштитимо ту вредност и да се прилагодимо. Зато су непријатна осећања у најширем смислу речи повезана са преживљавањем. Као што је бол користан сигнал да нешто са телом није у реду, тако су и непријатна осећања корисни сигнали које је тешко игнорисати, да нешто што нам је важно није у реду. За разлику од њих пријатна осећања су повезана са квалитетом живота.

На ниво језика, непријатна осећања су препозната као важнија. Доказ је што има десет пута више речи за различита непријатна осећања него што постоје за пријатна. Зато што су социјално опажена, као значајнија добила су своје речи – имена.

Разлог што се у психологији непријатна осећања означавају као негативна јесте што је крајем 19. века, када је настајала, психологија преузимала моделе из тада главне науке – хемије. Први психолози су покушавали да направе аналогију између душевног живота и начина рада атома и молекула. Исто оно својство јона да имају позитивно или негативно наелектрисање – валенцу – због чега се привлаче или одбијају, приписано је емоцијама. Право значење осећања са „негативном валенцом” или „негативног осећања” јесте да доводи до одбијања између живог бића које га осећа и предмета који „изазива” појаву овог осећања.

У време афирмације пријатних осећања кроз позитивну психологију, не треба заборавити да су непријатна осећања такође важна и да их је боље звати непријатним, а не негативним.

Зоран Миливојевић
објављено: 22.02.2014.

http://www.politika.rs/rubrike/spektar/zivot-i-stil/Negativno-ili-neprijatno-osecanje.sr.html
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ljudi beze da se suoce sa neprijatnim ili negativnim osecanjima. Ne slute da na taj nacin sebi otvaraju vrata ka depresiji imraznim drugim psihickim poremecajima.

Ti si suvise naivan ako mislis da covek moze da postigne bilo sta ako dozvoli sebi da trpi neprijatna osecanja (jedino sto moze da postigne je da postane mazohista.) Ljudi izbegavaju neprijatna osecanja ne zato sto je to njihov "slobodan izbor" vec bas zato sto su ta osecanja previse neprijatna tj. zato sto NE MOGU da izadju sa njima na kraj. Da mogu, onda osecanja ne bi bila neprijatna vec bas suprotno -- bila bi prijatna.
 
Ti si suvise naivan ako mislis da covek moze da postigne bilo sta ako dozvoli sebi da trpi neprijatna osecanja (jedino sto moze da postigne je da postane mazohista.) Ljudi izbegavaju neprijatna osecanja ne zato sto je to njihov "slobodan izbor" vec bas zato sto su ta osecanja previse neprijatna tj. zato sto NE MOGU da izadju sa njima na kraj. Da mogu, onda osecanja ne bi bila neprijatna vec bas suprotno -- bila bi prijatna.

Neprijatna osecanja izazivaju frustraciju koja sama po sebi predstavlja nemogucnost suocavanja sa problemom. Neki ljudi su manje, a neki vise tolerantni na frustraciju. Ljudi koji umeju da istolerisu osecanje frustriranosti i da iz njega izvuku nesto pozitivno (recimo nauk kako nesto uraditi sledeci put, kako se ophoditi prema nekoj osobi i slcino) ustvari izlaze na kraj sa negativnim osecanjem koga su nosili u sebi. Oni koji nemaju dovoljno jaku licnost za to, negativna osecanja guraju pod tepih i postaju jos vise frustrirani i besni na ceo svet.
 
e ljudi vreme je da si sa svih strana frustriran, znaci samo te ONO gadja
sve je manje mesta gde mozes da pobegnes a i ona umeju da dosade pa bi da gledas u neku rupchagu koja ce da te proguta
tako da smo svi nekako mislim izrovareni osim mozda nekih sreckovica
da li se ove price odnose na srednju klasu koja je klimava. sta da si rodjen u nekom getu
pomalo se gubim :%
ok nema smisla al necu vise trudicu se : ))

je l moje pisanje loshe na neki nacin i koji, meni deluje da jeste
 
Poslednja izmena:
Onog trenutka kad okrenes frustraciju u svoju korist tog trenutka frustracija prestaje biti frustracija i postaje sta? Postaje zadovoljstvo. Do tog trenutka, ona je bila frustracija, od tog trenutka vise nije. Ta konverzija nije posledica trpljenja, trpljenje je bilo samo nuznost: da je mogao, covek bi odmah pobegao od trpljenja. Ta konverzija je posledica VISKA ENERGIJE. Jer sta je zadovoljstvo nego trosenje energije? Kad je covek istrosen SVE JE BOLNO, kad je pun energije SVE JE ZABAVNO.

Problem lezi u tome sto vi vidite samo simptome: vi videte da se snazni ljudi suocavaju sa svojim problemima i mislite da mozete imitacijom onoga sto vidite (a vidite uvek samo simptome, samo krajnje rezultate njihove aktivnosti) da postignete slican efekat. U realnosti ne mozete: nemate nuzne preduslove. Posto vidite samo krajnje rezultate, a ne ceo lanac (ne vidite, naprimer, da snazni ljudi UZIVAJU suocavajuci se sa svojim problemima, ne vidite da su puni energije, ne vidite aktivnosti koje su ih dovele do tog stanja), vi uspevate da ubedite sebe da je ono sto oni imaju kojekakva "snaga volje" u smislu sposobnosti da se istrpi bol zarad kasnijeg zadovoljstva. Primenom njihove teorije ne postaje se snazan covek vec imitacija snaznog coveka koji je u realnosti mazohista: covek se unistava na taj nacin.

Ono sto treba da rade istroseni ljudi je da STEKAJU ENERGIJU sto se postize cime? Kako cime, pa neradom, odmaranjem. Ali tu onda ulece griza savest: svi misle da je nerad "gubljenje vremena" i da se odmaraju samo "lencuge".
 
Ti si suvise naivan ako mislis da covek moze da postigne bilo sta ako dozvoli sebi da trpi neprijatna osecanja (jedino sto moze da postigne je da postane mazohista.) Ljudi izbegavaju neprijatna osecanja ne zato sto je to njihov "slobodan izbor" vec bas zato sto su ta osecanja previse neprijatna tj. zato sto NE MOGU da izadju sa njima na kraj. Da mogu, onda osecanja ne bi bila neprijatna vec bas suprotno -- bila bi prijatna.

Izlaze sa njima psiholoskim mehanizmima odbrane, ali nisu ni oni svemocni.
 
pa da,

" У стварности, непријатна осећања су веома корисна. Њих осећамо када процењујемо да је нека наша вредност угрожена. Таква осећања нас покрећу на активности чији су циљеви да заштитимо ту вредност и да се прилагодимо. Зато су непријатна осећања у најширем смислу речи повезана са преживљавањем. Као што је бол користан сигнал да нешто са телом није у реду, тако су и непријатна осећања корисни сигнали које је тешко игнорисати, да нешто што нам је важно није у реду. За разлику од њих пријатна осећања су повезана са квалитетом живота."

razlog vise da se covek ne skljoka u bedak i kada uvidi da mu sve kockice nisu na mestu.
uostalom, to je zivot, neminovnost.
 
Nego, problem nikad nije potiskivanje (odn. zaboravljanje, to je ono na sta se misli kad se kaze potiskivanje) vec bas suprotno: nesposobnost da se potisnu misli. Mozak psihicki obolele osobe je jeb.eno ratiste tudjih misli -- dovoljno je baciti pogled na Hirine postove. To su bolesno pokorne osobe koje vise ne znaju koje misli su NJIHOVE a koje misli su TUDJE, te s tim ni kako da prestanu da jure i generisu tudje misli.

Odbrambeni mehanizmi nisu nista drugo nego posledica covekove nesposobnosti da zaboravi tj. da ignorise misao koja nije njegova. Zasto lisica jednostavno ne zaebe grozdje nego ga naziva kiselim? Zato sto, ako bi ga jednostavno zaebala, onda bi se u njenoj glavi javila jedna druga misao koja joj govori "da je ona neznalica".

Tu se cika Frojd zaebao: uzrok svih psichickih problema je bolesna pokornost/resantiman/nesposobnost da covek konzervira svoj mozak, ne potiskivanje.
 
Poslednja izmena:
Уобичајено је да на питање како се осећамо одговарамо са „добро” или „лоше”. Тиме подразумевамо да су пријатна осећања добра, а непријатна лоша. И у психологији се пријатна осећања означавају као „позитивна”, а непријатна као „негативна”. Зато је „позитивна психологија” дисциплина која се бави пријатним осећањима. Последица оваквог означавања јесте да су у нашој колективној свести непријатна осећања асоцирана са лошим и негативним.

Тиме је потврђен првобитни став малог детета према емоцијама који је Фројд описао као „принцип пријатности”: оно верује ономе што осећа и њему je све што је пријатно – корисно и добро, а све што је непријатно – штетно и лоше. То је разлог због ког дете у почетку избегава све оне активности које су повезане са непријатношћу, ма колико његови родитељи сматрали да су те активности корисне.

Због тога многи сматрају да би било нормално да се човек стално осећа пријатно, а да су непријатна осећања изузетак. Како тај стандард не успевају да остваре у властитим животима, сматрају да треба да још раде на себи.

У стварности, непријатна осећања су веома корисна. Њих осећамо када процењујемо да је нека наша вредност угрожена. Таква осећања нас покрећу на активности чији су циљеви да заштитимо ту вредност и да се прилагодимо. Зато су непријатна осећања у најширем смислу речи повезана са преживљавањем. Као што је бол користан сигнал да нешто са телом није у реду, тако су и непријатна осећања корисни сигнали које је тешко игнорисати, да нешто што нам је важно није у реду. За разлику од њих пријатна осећања су повезана са квалитетом живота.

На ниво језика, непријатна осећања су препозната као важнија. Доказ је што има десет пута више речи за различита непријатна осећања него што постоје за пријатна. Зато што су социјално опажена, као значајнија добила су своје речи – имена.

Разлог што се у психологији непријатна осећања означавају као негативна јесте што је крајем 19. века, када је настајала, психологија преузимала моделе из тада главне науке – хемије. Први психолози су покушавали да направе аналогију између душевног живота и начина рада атома и молекула. Исто оно својство јона да имају позитивно или негативно наелектрисање – валенцу – због чега се привлаче или одбијају, приписано је емоцијама. Право значење осећања са „негативном валенцом” или „негативног осећања” јесте да доводи до одбијања између живог бића које га осећа и предмета који „изазива” појаву овог осећања.

У време афирмације пријатних осећања кроз позитивну психологију, не треба заборавити да су непријатна осећања такође важна и да их је боље звати непријатним, а не негативним.

Зоран Миливојевић
објављено: 22.02.2014.

http://www.politika.rs/rubrike/spektar/zivot-i-stil/Negativno-ili-neprijatno-osecanje.sr.html

Ne znam na koji nacin ste dosli do ovog zakljucka? Ko vam je interpretirao istoriju psihologije.Problem je nastao sa unosenjem reci "energija"u psihologiju.To je bila takodje zasluga Frojda.Jer energija u prirodi nema isto znacenje kao energija psihe.Cak energija kao energija ne postoji nego njena manifestacija.U prirodi govorimo o odredjenim silama vode, svetla, vetra, elektricieta a u psiholoskom kontekstu o energiji pod kojom je Frojd podrazumevao libido.Energija je predstava ( cak apstraktna ) odredjene fizicke moci.Kod svakoga taj proces energije je drugaciji.Kod Junga je takodje postojala odredjena psihicka energija koja dolazi iz sveta arhetipova.On sam kaze da je najveca iluzija ljudi kada misle da mogu staviti odredjenu vrstu energije u flasu i prodati, Naravno je to nemoguce jer svako od nas je sastavljen od razlicitih tipova energije ( ne samo pozitivne i negativne) Inace objasnjavanje sveta kroz negativno i pozitivno, kroz svetlost i tamu, kroz belo i crno je ostavljeno ljudima cija intelektualna moc i granice mogu da zive samo u okviru sopstvenih bajki ili projekcije istih na svet.U osnovi nema cak ni prijatnih ni neprijatnih osecanja, jer je sve stvar percepcije.Energija je energija apstraktna kao i misljenje a sta i kako mi usmeravamo tu energiju i sta radimo sa misljenjem je ono sto im daje odredjene atribute.Zvati osecanja negativnim ili neprijatnim je relavantno samo u nekim trenutcima psiholoskih procesa a nikako uvek i nikada za sve ljude.
 
Nego, problem nikad nije potiskivanje (odn. zaboravljanje, to je ono na sta se misli kad se kaze potiskivanje) vec bas suprotno: nesposobnost da se potisnu misli. Mozak psihicki obolele osobe je jeb.eno ratiste tudjih misli -- dovoljno je baciti pogled na Hirine postove. To su bolesno pokorne osobe koje vise ne znaju koje misli su NJIHOVE a koje misli su TUDJE, te s tim ni kako da prestanu da jure i generisu tudje misli..

a da citiras moj post konkretno
doktore
pa ako je ratiste tudjih misli onda sam medijum
svako ima u sebi i tudje i svoje
a ti si nesto bas novo izmislio tako da ne prenosis nista tudje
e trebalo da okrenem drugi obraz :think: ??
malo sam luda nisam mnogo :evil: a uz vas cu biti josh ludja :evil: mada mi se i cini da je lose ali normalno da sam lose s obzirom na sve
nisam okrenula drugi obraz :IIIII
 
Poslednja izmena:

Back
Top