Radikalnom iskrenošću, dobrom komunikacijom i postavljanjem granica u startu. Ako poznaješ sebe dovoljno dobro (u suštini ako imaš dovoljno iskustava da znaš šta želiš u ovom sadašnjem momentu ili u budućnosti samo fali nešto skilla kako to da prezentuješ). Kada povališ ovo, praviš granice i provaljuješ ko sve može upasti u njih, ako niste po nečemu bitnom kompatibilni naznačiš to osobi i svako ide svojim putem.
Neki moj lični primer granica:
Ne želim imati decu, protiv sam braka, preferiram partnerke svojih godina/nešto starije, zajednički život 24/7 mi je noćna mora, treba mi po nekoliko puta nedeljno free time za hobije i sl kako ne bih sišao sa uma...
Recimo upoznajem devojku koja je mlađa od mene. Pitam je šta je interesuje, kakva su njena prethodna iskustva i na osnovu toga (ne)formiram neki odnos koji bi bio u realnim okvirima. Uglavnom mi se dešavalo da nalećem na devojke koje žele brak decu momentualno + da se uselimo... Ono kažem u startu da me to ne interesuje iz tog i tog razloga. Priča se nekada nastavi u casual fazonu, a nekada stane u potpunosti.
Upoznam devojku mojih godina plus, postavim ista pitanja kao i gore. Na prva 2-3 dejta pomene bivše (više puta) - već mi je u glavi da je ovo komplikovano... Ako procenim da vredi ulagati u zajedničko vreme, pa sada mogu da sačekam da sredi te odnose ako je u mogućnosti. Ako priča krene u prijateljskom tonu, verovatno ću se otvoriti za neku drugu osobu i raditi na tom odnosu, sa ovom potencijalno ostajem u prijateljskoj komunikaciji.
Šta znam, nije ovo sve toliko komplikovano za razumeti/praktikovati. Fora je ne uletati u nešto što može potencijalno da ostavi neke neugodne posledice.