"Ne želim da se mešam"

>NiNa<

Poznat
Poruka
9.784
Koliko brinete o drugim ljudima? Ne mislim da clanove uze porodice i par bliskih ljudi.
Razmisljam nesto o altruizmu, strucnjaci upozoravaju kako ga ima sve manje medju ljudima, otudjenost nam je buducnost.
Zanima me koliko uskacete da pomognete, ako mozete, naravno, osobama koje ste skoro upoznali, ili koje vam nisu u krugu prijatelja, znate ih povrsno, komsijama...
Da li smo vec poceli da preskacemo preko ljudi koji se onesveste na ulici, da zmurimo na nasilje u porodici u komsiluku, siromastvo, nezaposlenost jer ne zelimo da se mesamo...?
 
Ako mislis na ove sto su pali u nesvest, da ne preskacemo, nego osudjujemo, to si u pravu. Bila sam svedok kad se jedna devojka pre jedno 6,7 godina onesvestila na tramvajskoj stanici, par penzionerki sto su samo stajale pored nje su coktale i komentarisale "narkomanka".
Ko zna koliko je tu lezala. Drugarica i ja smo je podigle na klupu i otisla sam da joj kupim koka kolu. Devojka se posle zahvalila i objasnila da ima nizak pritisak.
Na narkomanku je asocirala verovatno jer je obucena u nekom pank rock fazonu.
A sve i da jeste narkomanka, pa sta onda, pustiti je da umre?
 
Poslednja izmena:
Ako mislis na ove sto su pali u nesvest, da ne preskacemo, nego osudjujemo, to si u pravu. Bila sam svedok kad se jedna devojka pre jedno 6,7 godina onesvestila na tramvajskoj stanici, par penzionerki sto su samo stajale pored nje su coktale i komentarisale "narkomanka".
Ko zna koliko je tu lezala. Drugarica i ja smo je podigle na klupu i otisla sam da joj kupim koka kolu. Devojka se posle zahvalila i objasnila da ima nizak pritisak.
Na narkomanku je asocirala verovatno jer je obucena u nekom pank rock fazonu.
A sve i da jeste narkomanka, pa sta onda, pustiti je da umre?[/QUOTE]

Ne pustiti da umre ali pozvati hitnu pomoc... ja se iskreno nebi sama mjesala u nesto sto ne poznajem.
 
pa krenuo sam da pomognem ribi koju lik vuce za kosu dok urla,dodje murija hitna nije,i nikom nista,pitaju me oces da svedocis ali verovatno ce ona izjaviti da nista nije bilo jer se cesto desava,ona kaze da je murija gora od njega,i ispadoh budala bolje da sam ceso jajca u ladu za to vreme
 
Ako mislis na ove sto su pali u nesvest, da ne preskacemo, nego osudjujemo, to si u pravu. Bila sam svedok kad se jedna devojka pre jedno 6,7 godina onesvestila na tramvajskoj stanici, par penzionerki sto su samo stajale pored nje su coktale i komentarisale "narkomanka".
Ko zna koliko je tu lezala. Drugarica i ja smo je podigle na klupu i otisla sam da joj kupim koka kolu. Devojka se posle zahvalila i objasnila da ima nizak pritisak.
Na narkomanku je asocirala verovatno jer je obucena u nekom pank rock fazonu.
A sve i da jeste narkomanka, pa sta onda, pustiti je da umre?

Nije to samo do konzervativnih penzionerki i njenog provokativnog imidža... Kada se nekom pojedincu na javnom mestu dogodi određena neprijatnost, kao ta devojka da padne u nesvest ili da bude pretučen, što je više ljudi prisutno, manji su izgledi da mu se pritekne u pomoć zbog difuzije odgovornosti među posmatračima, što je fenomen i poznat kao efekat posmatrača. Efekat posmtarača naziva se još i Kiti Đenoveze sindrom, po istoimenoj Italijanki koju je 1964. godine ispred njene zgrade u Njujorku usmrtio napadač, tako što se više puta za veče vraćao da dovrši započeti posao, jer niko od komšija koji su primetili već prvi napad nije pritekao u pomoć.

Lično ne verujem u apstraktni altruizam i uglavnom nastojim da gledam svoja posla, izuzev u konkretnim situacijama kada to nalažu sticaj okolnosti i elementarna ljudskost.
 
Poslednja izmena:
Koliko brinete o drugim ljudima? Ne mislim da clanove uze porodice i par bliskih ljudi.
Razmisljam nesto o altruizmu, strucnjaci upozoravaju kako ga ima sve manje medju ljudima, otudjenost nam je buducnost.
Zanima me koliko uskacete da pomognete, ako mozete, naravno, osobama koje ste skoro upoznali, ili koje vam nisu u krugu prijatelja, znate ih povrsno, komsijama...
Da li smo vec poceli da preskacemo preko ljudi koji se onesveste na ulici, da zmurimo na nasilje u porodici u komsiluku, siromastvo, nezaposlenost jer ne zelimo da se mesamo...?
Sebicnost, nedostatak ljubavi, samozivost...
Takodje ljudi su okrenuti sebi nisu ni zainteresovani za druge
Takodje i drugi ne zele da im se ulazi u privatnost
Pa sami sebe izoluju i lise pomoci od drugih...
Kako prici nekome ko je zatvoren i arogantan...
 
Ne znam...skoro se jedna žena onesvestila u autobusu, svi koji smo bili blizu nje smo joj pritekli u pomoć......sticajem okolnosti, ja sam podigla kesu koja joj je ispala, kada je došla malo ka svesti, prvo što je uradila, tražila je kesu...bukvalno mi je otela iz ruke, bilo je nas petoro oko nje...nikome nije rekla hvala, odbijala je hitnu pomoć...međutom kako smo se bližili narednoj stanici preko puta koje je hitna pomoć, vozač je jednostavno izleteo, pozvao hitnu i gospođu su odveli....
On je odgovoran za svoje putnike, i nije se dvoumio...na naše insistiranje nije reagovala......bez obzira, na njeno ponašanje...opet bi trebalo pomoći ljudima u takvoj situaciji...mene njen gest nije uvredio...na kraju krajeva, njoj je bilo loše, mi joj pomogli, hvala nije potrebno....a vozač je ispao najpametniji, nema hoćeš-nećeš...
I jednu devojčicu smo polivali vodom...malo je neprijatno kada kreneš u akciju pomaganja, nemi posmatrači u fazonu, šta me se tiče, te prosto gledaju ...ma šta se tu kao foliraš i glumiš humanost ili je to moj neki trip...
 
Poslednja izmena:
Koliko brinete o drugim ljudima? Ne mislim da clanove uze porodice i par bliskih ljudi.
Razmisljam nesto o altruizmu, strucnjaci upozoravaju kako ga ima sve manje medju ljudima, otudjenost nam je buducnost.
Zanima me koliko uskacete da pomognete, ako mozete, naravno, osobama koje ste skoro upoznali, ili koje vam nisu u krugu prijatelja, znate ih povrsno, komsijama...
Da li smo vec poceli da preskacemo preko ljudi koji se onesveste na ulici, da zmurimo na nasilje u porodici u komsiluku, siromastvo, nezaposlenost jer ne zelimo da se mesamo...?
ne brinemo jer nam je lakse tako,i ovako imamo malo snage da se borimo,naravno niko nece priznati da smo mali u celjustima zivota ali definitivno je da nemamo snage i nemamo nameru da tu snagu prikupimo.To je cela filozofija.
 
Čekajte, je li tema postavljena u smislu...kako reagujete kada se nekome koga ne poznajete desi nešto loše..... ulica, bus, pad šećera, nizak pritisak...ili je tema ne želim da se mešam u tuđ život....ne želim da pomognem komšinici koja je imala poplavu u stanu...da pozajmim prašak za pecivo, koji krompir....ili da preporučite koleginicu koja traži posao....ja sam očigledno pogrečno razumela uvodni post.
 
Poslednja izmena:
Čekajte, je li tema postavljena u smislu...kako reagujete kada se nekome koga ne poznajete desi nešto loše..... ulica, bus, pad šećera, nizak pritisak...ili je tema ne želim da se mešam u tuđ život....ne želim da pomognem komšinici koja je imala poplavu u stanu...da pozajmim prašak za pecivo, koji krompir....ili da preporučite koleginicu koja traži posao....ja sam očigledno pogrečno razumela uvodni post.

Ja sam shvatio pitanje generalno. Ali ako je i u pitanju slucaj na ulici, rezervisan sam, jer je svaki slucaj za sebe. Nije mi se jednom desilo da nekom pomognem, a ne da ne dobijem hvala, vec da me persona jos i pogleda popreko.

Danas su i ljudi sve uvrnutiji, pa tako imam osecaj da me komsija ne bi upitao za pomoc sve i da umire, pa se ni ja ne nudim. A bilo je bogme i kad se pomagalo, pa jos ispadnes kriv nakon pruzene pomoci.

Sve u svemu, to mi se desavalo dok sam bio mlad i lud. Sad sam stariji i namrgodjen. I odgovara mi.
 
Čekajte, je li tema postavljena u smislu...kako reagujete kada se nekome koga ne poznajete desi nešto loše..... ulica, bus, pad šećera, nizak pritisak...ili je tema ne želim da se mešam u tuđ život....ne želim da pomognem komšinici koja je imala poplavu u stanu...da pozajmim prašak za pecivo, koji krompir....ili da preporučite koleginicu koja traži posao....ja sam očigledno pogrečno razumela uvodni post.
Nije tema samo ako neko padne na ulici, mislim generalno, da li pomazete nepoznatim ljudima i ljudima koje povrsno poznajete, ako mozete.
Neko je pominjao i taj danasnji stav da ljudi namerno beze od drugih i moguceg zblizavanja, jer zele da imaju svoju "privatnost". Necu da mi se komsija mesa, smara, dolazi na kafu... to je pogotovo zastupljeno u vecim gradovima. U manjim sredinama i dalje se komsije nekako pomazu,uskacu, idu na kafu, druze...U gradu to smatraju "seljackim poslovima", svako neka gleda svoja posla.
Ustvari, to je tema zasto smo od bratstva jedinstva dosli do svako neka gleda svoja posla i jos to propagiramo kao korektno ponasanje?
Gde to vodi?
 
Sebicnost, nedostatak ljubavi, samozivost...
Takodje ljudi su okrenuti sebi nisu ni zainteresovani za druge
Takodje i drugi ne zele da im se ulazi u privatnost
Pa sami sebe izoluju i lise pomoci od drugih...
Kako prici nekome ko je zatvoren i arogantan...

aj opisi jedan svoj altruizam

- - - - - - - - - -

Nije tema samo ako neko padne na ulici, mislim generalno, da li pomazete nepoznatim ljudima i ljudima koje povrsno poznajete, ako mozete.

i tu ces morati da pravis izbor tj da biras kome pomazes, tako da ce svejedno neko da :cry: izvisi
 
Nije tema samo ako neko padne na ulici, mislim generalno, da li pomazete nepoznatim ljudima i ljudima koje povrsno poznajete, ako mozete.
Neko je pominjao i taj danasnji stav da ljudi namerno beze od drugih i moguceg zblizavanja, jer zele da imaju svoju "privatnost". Necu da mi se komsija mesa, smara, dolazi na kafu... to je pogotovo zastupljeno u vecim gradovima. U manjim sredinama i dalje se komsije nekako pomazu,uskacu, idu na kafu, druze...U gradu to smatraju "seljackim poslovima", svako neka gleda svoja posla.
Ustvari, to je tema zasto smo od bratstva jedinstva dosli do svako neka gleda svoja posla i jos to propagiramo kao korektno ponasanje?

To što se tiće komšiluka...ima svoje prednosti i mane...ima zlonamernih komšija koji će posle kafe kod tebe tračariti, da li ti je uredna kuća, da li i šta ili uopšte kuvaš za ručak....bilo je tu žestokih zbližavanja, pa pukne tikva na kraju.....moja pokojna majka sticajem okolnosti je slabo gde išla, ali su dolazili kod nas....i je znala da kaže...sve znam šta se događa u zgradi...ko skim, gde...čije dete je dobro, čije dete svako veče dovoze druga kola, koja četvoročlana porodica, a svi odrasli, jede pola hleba dnevno, ko prži jaja u dubokoj šerpi, da ulje ne prsaka unaokolo, ko se svađa i bije svako veče, a ujutru izađu ruku pod ruku, kao da ništa nije bilo...ili dođu pa ne znaju da odu, ulazilo se nekada bez naročitog kucanja, vrata se nikada nisu zaključavala u toku dana...ta navika mi je ostala i dan danas..
Ne znam, nekada smo svi bili u proseku istog imovnog stanja, imali slične probleme, menjaju se vremena, pa i ljudi.....
 

Back
Top