Ne volim da izlazim van cetiri zida

a znas kako mozes gadno da nastradas unutar 4 zida.. jednom sam se opalila o stolicu i prst se iskrivio ne znam je l se ispravio na nozi
sta mi se jos desilo...
tako da nisi bezbedan i to iz neke banalnosti

da se sama povredis unutar cetiri zida, pa moze, samo zidovi ovi sluze da se zastitis od drugih, od spoljasnjih uticaja

samopovredjivanje, izvini ne sumljam da je bolelo ali

:rotf:
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.
Možda imaš agorafobiju, ali se može raditi i o nekom ozbiljnijem duševnom poremećaju.
 
Druze, obavezno kreni u teretanu ili neki borilacki sport/vestinu ja sam imao malo samopouzdanja zato sto sam bio mnogo mrsav i mogao me je svako isibati bez problema, toga sam bio svestan pa sam malo dosao sebi(kad sam se zaljubio) i odlucio da sebe transformisem na psiho-fizickom planu, najpre sam krenuo sa bodibildingom (http://www.xsport.rs/forum/, [url]http://www.yu-fitness.com/forum/, http://www.realx3mforum.com/smf/, http://building-body.com/) gde sam gledajuci kako rastem i napredujem dobijao automatski samopouzdanje, ali ni to nije dovoljno bilo pa sam presao na TaeKwonDo pola godine, sad sam na faksu gde vidjam mnogo ljudi i sa svakim 2gim ostvaris kontakt, tako da je "strah" i samopouzdanje nestalo, mada jos uvek imam neke tremice za prilazenje devojkama, ali radim na tome :)
 
Ako misliš da "ne vrediš" nemoj da gubiš vreme, baci se sa terase.
Ako misliš da ipak nešto vrediš, izađi iz ljušture i pokaži to drugima!

j b t, koliko ovde ima psihologa, još će ti uvaliti neke preparate.. :-)

pa da prodjesh ko ema vinokuca ako izadjesh iz ljuzdhsture
pa razmisljal sam nekad da se bacim ali ne baca mi se, kad bi bio neki elegantan nachin... mada sad nije ta faza... ako te provale dolazi policija za srecu i odmah te shalje u psihoustanovu gde te uce da budes srecan 24h i da sanjas prijatne snove. tako da... pokusaj da se sakrijesh
mada... sta smeta ako si 24h srecan i sanjas samo prijatne snove?
 
pa da prodjesh ko ema vinokuca ako izadjesh iz ljuzdhsture
pa razmisljal sam nekad da se bacim ali ne baca mi se, kad bi bio neki elegantan nachin... mada sad nije ta faza... ako te provale dolazi policija za srecu i odmah te shalje u psihoustanovu gde te uce da budes srecan 24h i da sanjas prijatne snove. tako da... pokusaj da se sakrijesh
mada... sta smeta ako si 24h srecan i sanjas samo prijatne snove?

niko nije srecan 24 h
 
Znam devojku koja jako malo izlazi, zachaurila se, nema posao a i kako da ga pronadje ako sedi u chetiri zida, a vreme prolazi. Osetila sam da, kao da ima strah od ljudi, od nepoznatog,od tog necheg shto mozhe da joj se dogodi van okruzhenja na koji je navikla.

Ono sto ce je sigurno stici, unutar ili van ta cetiri zida je starost.

Ako izadje napolje mozda joj se nesto lepo i desi.

Unutra su svi dani isti, jedan kao hiljadu, hiljadu kao nekoliko hiljada ...
 
Ono sto ce je sigurno stici, unutar ili van ta cetiri zida je starost.

Ako izadje napolje mozda joj se nesto lepo i desi.

Unutra su svi dani isti, jedan kao hiljadu, hiljadu kao nekoliko hiljada ...

Tačno tako :ok:. A kada ostari i slučajno izadje na ulicu neće je niko poznati niti će ona nekog prepoznati. Pitaće se gde je bila, šta je radila...a odgovor će biti - Bila u svoje četiri zida i sad vidim da nisam uradila ništa. Normalno je da je čoveku lepo u njegova četiri zida ali je lepo i da mu je lepo napolju i sa ljudima.
 
Tačno tako :ok:. A kada ostari i slučajno izadje na ulicu neće je niko poznati niti će ona nekog prepoznati. Pitaće se gde je bila, šta je radila...a odgovor će biti - Bila u svoje četiri zida i sad vidim da nisam uradila ništa. Normalno je da je čoveku lepo u njegova četiri zida ali je lepo i da mu je lepo napolju i sa ljudima.

Sad se ja slazem sa tvojim stavom.

:)
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.

Uh, ja izlazim i do prodavnice i do pijace, idem i u tržne centre, imamo ih tri komaTa, ali najviše volim da sam sama sa svojom kucom i macom. Ljudi me smaraju neviđeno. Ako kažem dobar dan kako si, dobijem odgovor: "hvala dobro" i idemo dalje, a problemi ostaju, niko nikog ne sluša, niko nikog ne vidi, komunikacija se svela ili na dobar dan ili na ogovaranje najgore vrste. Ja zato volim da se družim sa mojim živuljkama, ljude primam i prihvatam pod moraš, ali mi ama baš malo prijaju, iliti nimalo. Zato volim forume, tu smo gde smo, malko se pišemo, malko podjebavamo i kad kome puhne da se odjavi on ode, a najčešće ne moram ni da se odjavim, jednostavno odem i šlus.
 
Vidim-niko nije otšo napecanje...A APTREJD LEPO SAVETOVAO na prethodnoj strani...
Zabili se u 4 i ni makac...Ja baš "visim"na forumu,ali me ima i svuda,a i napecanju (piše se i čita zajedno!),falajbog...
Konverzacija u rl s nepoznatima poželjna i svakodnevni kontakti...Poznati čak znamo i šta će reči-smarači...E kad imaju
nešto interesantno-onda može...Biram sagovornike i situacije koje, uglavnom, insceniram...Retko mi dođe da budem solo-prija mi društvo...
I dok ovo kuckam polako,planiramo veca i ja popodne...Ručak krčka,ja sve nabavio...
Hteo sam reči-nemojte solo-bolja dinamika i društvo...
 
Ja volim i samoću i društvo. Kad sam sama i zabijena u četiri zida, lepo mi kao i kad sam u društvu i napolju... Nekada mi više odgovara jedna, a nekada druga varijanta, a opet nekada mi je skroz svejedno. :D Mada mi se u jednom periodu, koji je trajao nekoliko godina, uopšte nije izlazilo iz kuće, tako da sam dane provodila sama, u svojoj sobi, sa svojim knjigama, a napolje sam uglavnom izlazila samo da se igram sa mačkama u dvorištu. :confused: Srećom, prevazišla sam to. :)
 
ha eto prilike da potavim jednu tvoju petmitu !

Vrebanje

Tu na ćošku, iza zgrade
neka deca nešto rade...
Dole ispod stare klupe
skupljaju se neke grupe...
Tamo, gde je kombi stari,
kuvaju se neke stvari...
Eno, levo pored džipa,
vidim nekog mutnog tipa...
Onde pored drvoreda
jedan kao nešto gleda...
Onaj s teškim cvikerima
taj sigurno nešto snima...
Svakom kao nešto treba
a u stvari MENE vreba!

Znam ja da bi svaki hteo
da mi skine skalp sa glave
ali ne zna bitan deo -
da ih sve odavde motrim,
iz mog tamnog utočišta
dva-tri metra
ispod trave.
 

Back
Top