Ne volim da izlazim van cetiri zida

Kreni rekreativno:D na neki sport, trčanje, bicikl, ili ako ipak imaš želju da se približiš vršnjacima, basket, fudbal, mora da postoje neki tereni gde se ljudi rekreiraju opušteno i neobavezno...Lepo ti je neko dao predlog i za pecanje:klap:. Pa onda neki planinarski savez:ok:...planina ti daje slobodu da u grupi budeš sam,ako želiš, i naravno mnooogo lepog čistog vazduha da ti pročisti mutne misli:D...U stvari najbitnije je koliko ti zapravo želiš da izadješ iz svoja četiri zida...ako želiš, otvaraj vrata i briši napoljeeeeeee... :cool:

Slazem se. Najbitnije je da li zelis da izadjes iz cetiri zida. Ako ne zelis, nemoj se opterecivati time da li drugi izlaze i koliko cesto. Ali ,ako se generalno osecas lose i utuceno, savet je da potrazis pomoc psihologa.
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.

imam i radi se o teškim depresivcima, koji nemaju volju za životom, odrađuju koliko moraju, kao roboti, jedu da ne bi umrli od gladi, dišu da bi preživeli... ni u čemu ne nalaze zadovoljstvo.
prva loša stvar koja ti se desi, recimo na putu od škole do kuće će te najverovatnije nagnati na pomisao o samoubistvu, u najgorem slučaju. u najboljem ćeš i školu bataliti. i tako dok ne ostanu samo 4 zida.
ovo pod uslovom da prestaneš da se pitaš: ima li još koga sa sličnim problemom, i počneš da razmišljaš: kako i zašto i šta mogu tu da menjam kod sebe?
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.

2eb8jnp.jpg
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.

Imam i ja taj problem trenutno :)
Nista strasno.
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.

Imala sam jednu prijateljicu sa sličnim problemom, isto je imala 20ak godina tada. Nije nigde želela da izlazi, plašila se...Jedva sam je nagovarala na kratke šetnje...To joj se desilo posle smrti oca i posle abortusa kad se skroz zatvorila. Bila je među najboljim studentima, međutim od te svoje nesigurnosti i straha prestala je da izlazi na ispite i eto fakultet i dan danas, posle preko deset godina nije završila. Posle se udala za dečka koji je takođe istraumiran, umrla mu bivša na porođaju. Zajedno su sada, ne mogu još uvek da imaju decu, a ona se straašno ugojila i to od nekadašnje zgodne i lepe mršavice.
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.

sve je u tvojoj glavi

menjaj se inace ce ti zivot proci u 4 zida uzalud

nema potrebe da se bojis spoljnjeg sveta , nacini prvi korak veruj u sebe i videces da mozes , nece te nista boleti, bice ti samo bolje, zivot je pred tobom mlad si, i nisi svestan sta mozes sve da uradis van 4 zida i da ti bude mnogo lepo
 
Izlazili mi iz četiri zida ili ne izlazili, svet oko nas ostaje isti :D :(. Neko voli medju ljude , neko ne, neko uživa u svojoj sobi, a nekom je i 5 minuta u kući dosadno. Al, opet, nekako mi dodje logično, pa čak iako neko to ne voli, da se malo desimo i na ulici okruženi životom i ljudima...ako nam ne prija preterano, eto nam naša 4 zida da se napunimo baterijama;). To mi nekako dodje ko ribica u akvarijumu i riba u reci ili moru...:think:
 
I kako ti se to odrazava na zivot? Mislim da je to nesto vise od obicne introvertnosti da neko nigde i skoro pod nikakvim okolnostima ne zeli da napusti kucu.
Koliko strucno znam to je agorofobija, mada da cujemo sta kazu drugi.

moyda sam manje inteligentna, ono sto se dobija kad makar sedis medju nekom grupom ljudi... nekada sam dosta tako provodila vreme tipa idem na nesto... nije bas radno mesto
onda, s kim sedis u stanu? s roditeljima? hmmm... ako mozesh... to do neke granice ide
ja nemam bas to da ne zelim da napustim samo sedim ovde...
agroafobije je kad ti je valjda nelagodno ... a ovo te kao vishe mrzi
evo pogresno pricam jer premalo pricam... tesko meni kad izadjem medju svet
 
pa lepo je sedeti medju 4 zida to ima svoje chari. ne moramo svi u neko ludilo

al ono, kao kad ne shetash mozda nesto atrofira... mozda treba biti toga svestan
ali meni je stvanro nekad lepo ovde... moyda sam zaboravila kako je napolju... ali ono... ne mora nuzno da kao jadni mi iz kuca...

evo ako znam da atrofira i pustam da atrofira shta sam ja? debil?
 
Vidiš, ja sam mlađa, al sam u sličnoj situaciji. Nemam fobiju od ljudi, druželjubiva sam, al volim da provodim prilično mnogo vremena sama, u kući, ili na nekim napuštenijim mestima, svejedno. Verovatno je zbog društva, jer si sigurno i sam primetio, da nove generacije.. Što mlađi, to gori :)
Opet, ako budeš nastavio tako, poludećeš, nije ni to dobro.
Pogledaj osobe koje poznaješ, možda to nije društvo za tebe, možda ti ne odgovaraju. Pričaj sa bratom, on je verovatno sličan tebi, pokušaj da upoznaš neke njegove prijatelje, možda će ti se to društvo dopasti.
Znam kako je, televizor, kompjuter, ležanje, škola, za tebe verovatno faks ili posao. Ali čak ni ne zvuči zanimljivo. Neko je gore spomenuo pecanje, to ne zvuči kao loša ideja :)
Ili, ako ti se to ne sviđa, pronađi nešto što te čini srećnim, nađi vremena za sebe, radi ono što voliš. Muzika, sport, il eto, ta devojka. Izlazi sa njom, popričaj sa njom, sigurno će pokušati da ti pomogne. :)
Ili, na primer, priroda. Koliko god glupo zvučalo, pomaže. Izađi u šumu neku :D, ne moraš u kafić. Ni ja ne volim kafiće. Ili reka, nadiši se svežeg vazduha.
ili, ne znam što, al ja volim krovove. Nekako, gledaš s krova zgrade ljude, onako maali, nikakvi.. bezopasni. Neće ti bre ništa:D
Samo napred, potrudi se, nadam se da ćeš upoznati nekog sličnog sebi. :)
 
Znate li mozda ljude koji tako sede izmedju cetiri zida i ne vole da izlaze napolje, medju svet i ljude? Znaci nigde ne zele da idu, druzenje ih manje vise smara, letovanja, bioskopi, koncerti, kafici su mesta koja najvise mrze, i jedino kada izlaze napolje je do prodavnice/ posla/ skole (tacnije onda kada bas mora)?

Imam takav problem, pa da vidim ima li jos neko takve poznanike prijatelje u svom okruzenju.

Ja sam takav. A takav sam zbog toga sto ne volim eksponiranje :) Vise volim druzenje sa rodjacima i prijateljima u svojoj kuci.
 
imam i radi se o teškim depresivcima, koji nemaju volju za životom, odrađuju koliko moraju, kao roboti, jedu da ne bi umrli od gladi, dišu da bi preživeli... ni u čemu ne nalaze zadovoljstvo.
prva loša stvar koja ti se desi, recimo na putu od škole do kuće će te najverovatnije nagnati na pomisao o samoubistvu, u najgorem slučaju. u najboljem ćeš i školu bataliti. i tako dok ne ostanu samo 4 zida.
ovo pod uslovom da prestaneš da se pitaš: ima li još koga sa sličnim problemom, i počneš da razmišljaš: kako i zašto i šta mogu tu da menjam kod sebe?

ma da, ajmo svi u palnine na ulice u provod i da jedemo picu na ulici a onda da bacimo i pravimo fleke. a posle da se popi.shamo na zgradu posle piva
eto to je primer nedepresivnih ljudi koji ne sede u 4 zida.
 
Imala sam jednu prijateljicu sa sličnim problemom, isto je imala 20ak godina tada. Nije nigde želela da izlazi, plašila se...Jedva sam je nagovarala na kratke šetnje...To joj se desilo posle smrti oca i posle abortusa kad se skroz zatvorila. Bila je među najboljim studentima, međutim od te svoje nesigurnosti i straha prestala je da izlazi na ispite i eto fakultet i dan danas, posle preko deset godina nije završila. Posle se udala za dečka koji je takođe istraumiran, umrla mu bivša na porođaju. Zajedno su sada, ne mogu još uvek da imaju decu, a ona se straašno ugojila i to od nekadašnje zgodne i lepe mršavice.

a je l ti drago sto si se ti izvukla. ono imas decka karahs.h se uspela si sve na pola al bole te lepa si brzo kuckas i to
 

Back
Top