Ne voli Srbe ali voli Vučića

Pričao sam sada s jednim starijim gospodinom, fakultetskim obrazovanim koji je radio na istaknutim pozicijama. Izuzetno se negativno izražava o Srbima kao cjelini, kao o ljudima koje vode niske strasti i koji žive u teškoj zabludi. Ali ipak ističe da ga se ponekad dojmi Aleksandar Vučic, iako je četnik( po njegovim ( rijecima). Cijeni Vučića vjerovali ili ne jer ga podsjeća na Franju Tuđmana!!! Kaže da bude nekad zadivljen kako Vučic bude ljut zbog rezultata nekog sportskog tima iz Srbije ili se osobno angažira na rješavanju problema stanovnika nekog kraja, ili kako osobno privlači strane ulagače u Srbiju. Kaže da je od svih današnjih političara o kojima ima vrlo negativno mišljenje, Tuđmanu daleko najbliži Vučic. Inače po njemu Tuđman je idealni vođa neke zemlje.
Ustaše se raduju četnicima ništa čudno.

cetnici-ustase-Nemci-Banja-Luka-foto-Ljudski.ba_.jpg
 
Pričao sam sada s jednim starijim gospodinom, fakultetskim obrazovanim koji je radio na istaknutim pozicijama. Izuzetno se negativno izražava o Srbima kao cjelini, kao o ljudima koje vode niske strasti i koji žive u teškoj zabludi. Ali ipak ističe da ga se ponekad dojmi Aleksandar Vučic, iako je četnik( po njegovim ( rijecima). Cijeni Vučića vjerovali ili ne jer ga podsjeća na Franju Tuđmana!!! Kaže da bude nekad zadivljen kako Vučic bude ljut zbog rezultata nekog sportskog tima iz Srbije ili se osobno angažira na rješavanju problema stanovnika nekog kraja, ili kako osobno privlači strane ulagače u Srbiju. Kaže da je od svih današnjih političara o kojima ima vrlo negativno mišljenje, Tuđmanu daleko najbliži Vučic. Inače po njemu Tuđman je idealni vođa neke zemlje.
Debelo griješi taj stariji gospodin, fakultetski obrazovan koji je radio na istaknutim pozicijama. Jer Tuđman kakav god bio nije bolesno grandiozno bio opsjednut svojom veličinom i uzvišenošću. Tuđman je vidio dalje od nosa, nije bespotrebno gazio one ispod sebe i nije se lako pokoravao jačim od sebe. Iako oblikovan kao "komunistički aparatčii" uz sve manjkavosti bio je demokrata. Oko sebe je okupljao pamitnije od sebe a AV oko sebe okuplja krajnje debile jer samo mu se takvi mogu diviti.
 
Po čemu je Tuđman demagog i prevarant?
Po tome što je manipulisao javnim mnjenjem i iskoristio političku situaciju za ličnu i partijsku korist, zanemarujući interese širih slojeva društva. Manipulisao nacionalnim osećanjima tokom raspada Jugoslavije, predstavljajući se kao spasilac hrvatske nacije i otac nezavisnosti, vešto koristio nacionalizam da bi pridobio podršku masa dok su prava pitanja o ekonomiji, korupciji i demokratskim vrednostima bila zapostavljena, nacionalizam stalno koristio kao sredstvo za skretanje pažnje sa unutrašnjih problema zemlje. Stvorio autoritarni politički sistem u kojem je njegova stranka imala dominantnu ulogu, svojim odlukama centralizovao vlast i osigurao da on i njegova bliska elita imaju kontrolu nad ključnim institucijama, korupcija i privatizacije u korist bliskih krugova doveli su do ekonomskog kolapsa mnogih preduzeća. Istorijski revizionizam kada je u pitanju Drugi svetski rat, pokušavao da prepravi istoriju kako bi umanjio ulogu ustaške države u Holokaustu i drugim zločinima. Tokom prvih godina hrvatske nezavisnosti obećavao brz ekonomski oporavak i prosperitet, a korupcija, loše vođene privatizacije i rat ostavili su Hrvatsku u teškoj ekonomskoj situaciji, što je dovelo do dubokog razočarenja među mnogima koji su se osećali prevarenim.

Po čemu je on zlikovac?
Najviše zbog njegove uloge u raspadu Jugoslavije i ratovima koji su usledili, posebno u kontekstu sukoba u Bosni i Hercegovini. Pod njegovom vlašću i podrškom, hrvatske snage su učestvovale u etničkom čišćenju Srba u Hrvatskoj, naročito tokom operacije "Oluja“ 1995. godine, kada je hiljade Srba proterano iz svojih domova, dok su mnogi ubijeni. Bio umešan u pokušaje podele BiH sa Miloševićem. Poznati sastanci u Karađorđevu i drugi dogovori ukazuju na Tuđmanovu težnju da proširi teritoriju Hrvatske na račun Bosne. Plan je uključivao stvaranje hrvatske enklave u Bosni, što je dovelo do krvavih sukoba između Hrvata i Bošnjaka, posebno tokom 1993. godine. Hrvatske snage, uključujući HVO, bile su umešane u masakre i etničko čišćenje muslimanskog stanovništva u oblastima kao što su Prozor, Mostar i Ahmići. Autoritarizmom i nacionalizmom doprineo destabilizaciji regiona. Vodio politiku etničke homogenizacije i težio ka etnički čistoj hrvatskoj državi, stvorio okruženje u kojem su zločini nad manjinama bili tolerisani, ako ne i podsticani. Nacionalistička retorika je produbila međuetničke tenzije i dovela do većeg broja sukoba. Otvoreno podržavao neke hrvatske vojne i političke lidere koji su bili umešani u ratne zločine, kao što su Ante Gotovina i Mate Boban, čime je pokazivao da su zločini nad Srbima i Bošnjacima prihvatljivi u ime ostvarivanja nacionalnih ciljeva Hrvatske. Tokom rata u Bosni, hrvatske snage su bile odgovorne za uništavanje kulturnih i verskih spomenika, uključujući i čuveni Stari most u Mostaru, što se smatralo simbolom međuetničke saradnje i suživota, što je bilo deo šireg nastojanja da se izbriše prisustvo drugih etničkih grupa na tim prostorima.

Po tome je demagog, prevarant i zlikovac.
 
Tuđman kakav god bio nije bolesno grandiozno bio opsjednut svojom veličinom i uzvišenošću.
Optuživan za širenje kulta ličnosti vidljivog u njegovom političkom delovanju i javnom ponašanju, podržavao narativ o sebi kao o "ocu nacije" i nosio titulu "vrhovnika", izrazito grandizno. Aktivno radio na građenju svoje lične mitologije u hrvatskoj istoriji i političkom životu. Imao tendenciju da minimalizuje kritiku i predstavi sebe kao nezamenjivu ličnost u stvaranju hrvatske države.

Tuđman je vidio dalje od nosa, nije bespotrebno gazio one ispod sebe i nije se lako pokoravao jačim od sebe.
Političku opoziciju gušio, a medije kontrolisao. Oni koji su kritikovali njegov režim, bilo da je reč o novinarima, intelektualcima ili političkim protivnicima, mnogi su bili izloženi političkom progonu ili marginalizaciji. Takođe je pokazivao spremnost da pravi kompromise sa međunarodnim silama, kao što su SAD i Nemačka, kada je to bilo neophodno za stabilizaciju Hrvatske, ali je istovremeno održavao vrlo nacionalistički stav u odnosima s manjinama, naročito Srbima.

Iako oblikovan kao "komunistički aparatčii" uz sve manjkavosti bio je demokrata.
Iako je bio član Komunističke partije Jugoslavije pre nego što je prešao u nacionalističke vode, njegova vladavina u Hrvatskoj je bila daleko od demokratske u smislu modernih demokratskih standarda. HDZ je dominirala političkom scenom, a opozicija je bila slabo predstavljena. Nepravilnosti na izborima, cenzura medija i koncentracija vlasti u njegovim rukama su dobro poznati primeri njegovog autoritarnog stila vladanja. Demokratske institucije su postojale, ali su bile pod snažnim uticajem njega i njegove stranke.
 
Optuživan za širenje kulta ličnosti vidljivog u njegovom političkom delovanju i javnom ponašanju, podržavao narativ o sebi kao o "ocu nacije" i nosio titulu "vrhovnika", izrazito grandizno. Aktivno radio na građenju svoje lične mitologije u hrvatskoj istoriji i političkom životu. Imao tendenciju da minimalizuje kritiku i predstavi sebe kao nezamenjivu ličnost u stvaranju hrvatske države.


Političku opoziciju gušio, a medije kontrolisao. Oni koji su kritikovali njegov režim, bilo da je reč o novinarima, intelektualcima ili političkim protivnicima, mnogi su bili izloženi političkom progonu ili marginalizaciji. Takođe je pokazivao spremnost da pravi kompromise sa međunarodnim silama, kao što su SAD i Nemačka, kada je to bilo neophodno za stabilizaciju Hrvatske, ali je istovremeno održavao vrlo nacionalistički stav u odnosima s manjinama, naročito Srbima.


Iako je bio član Komunističke partije Jugoslavije pre nego što je prešao u nacionalističke vode, njegova vladavina u Hrvatskoj je bila daleko od demokratske u smislu modernih demokratskih standarda. HDZ je dominirala političkom scenom, a opozicija je bila slabo predstavljena. Nepravilnosti na izborima, cenzura medija i koncentracija vlasti u njegovim rukama su dobro poznati primeri njegovog autoritarnog stila vladanja. Demokratske institucije su postojale, ali su bile pod snažnim uticajem njega i njegove stranke.
Nisam njegov advokat ali pretjeruješ.
Koji kult ličnosti? Njegove slike se nisu nosale ni kačile.
Regularno bez prevara je pobjeđivao na izborima. Imao je u prema sebi u Hrvatskoj u svoje vrijeme itekako nenaklonjen dio štampe što je tolerisao. Za vrijeme rata RH imala je kakvu takvu ekonomsku stabilnost. U to vrijeme na prelazu sistema nije bilo moguće bolje.
 
Nisam njegov advokat ali pretjeruješ.
Koji kult ličnosti? Njegove slike se nisu nosale ni kačile.
Nije stvorio klasični kult ličnosti poput onog u nekim totalitarnim režimima, ali je bio centralna figura u hrvatskoj politici i njegov lik i delo su bili promovisani kao ključni za ostvarenje hrvatske nezavisnosti. Njegova retorika i javna pojavljivanja često su glorifikovala njegovu ulogu i na određeni način je stvarana lična mitologija oko njega. Prisutnost na važnim državnim događajima i u medijima doprinosila je ovoj percepciji. Bilo je situacija u kojima su njegovi portreti i slike bili istaknuti na raznim manifestacijama, posebno na nacionalnim praznicima i svečanostima. Uopšte nije bilo neobično videti slike Tuđmana na javnim mestima.

Regularno bez prevara je pobjeđivao na izborima.
Postoji mnogo dokaza o nepravilnostima na tim izborima, kao i optužbe za kontrolu medija, diskriminaciju političkih protivnika i manipulaciju izbornim procesima koje su stvorile nerealnu sliku o njegovoj podršci.

Imao je u prema sebi u Hrvatskoj u svoje vrijeme itekako nenaklonjen dio štampe što je tolerisao.
To tolerisanje kritike je bilo ograničeno, mnogi novinari i mediji su se suočavali sa pretnjama i pritiscima, a neki su čak i zatvarani zbog svojih stavova. Kontrola nad medijima i uslovi za rad novinara su bili nepovoljni i to je, naravno, otežavalo kritiku vlasti.

Za vrijeme rata RH imala je kakvu takvu ekonomsku stabilnost.
Imala je određenu ekonomsku stabilnost ali su posledice rata, kao što su uništena infrastruktura, visoka inflacija i porast nezaposlenosti, ozbiljno uticale na privredu. Mnogi su se suočavali sa teškim ekonomskim uslovima, a rat je doveo do raseljavanja i velike humanitarne krize. Stabilnost nije bila bez problema i izazova, a ratna ekonomija nije pružala nikakva dugoročna rešenja.

U to vrijeme na prelazu sistema nije bilo moguće bolje.
Ovo je vrlo subjektivna tvrdnja i zavisi od perspektive. Iako su prelazi iz jednog političkog sistema u drugi obično teški i kompleksni, postoje primeri drugih zemalja u regionu koje su uspešnije upravljale tranzicijom ka demokratiji i tržišnoj ekonomiji, npr. Poljska, Mađarska, Estonija, Litvanija, Letonija... Svaka od ovih zemalja imala je svoje specifične okolnosti i pristupe, ali su pokazali da je efikasna reforma moguća. Tuđman je mogao da uradi puno više za demokratizaciju i reforme koje bi olakšale ekonomski oporavak.
 
Po tome što je manipulisao javnim mnjenjem i iskoristio političku situaciju za ličnu i partijsku korist, zanemarujući interese širih slojeva društva. Manipulisao nacionalnim osećanjima tokom raspada Jugoslavije, predstavljajući se kao spasilac hrvatske nacije i otac nezavisnosti, vešto koristio nacionalizam da bi pridobio podršku masa dok su prava pitanja o ekonomiji, korupciji i demokratskim vrednostima bila zapostavljena, nacionalizam stalno koristio kao sredstvo za skretanje pažnje sa unutrašnjih problema zemlje. Stvorio autoritarni politički sistem u kojem je njegova stranka imala dominantnu ulogu, svojim odlukama centralizovao vlast i osigurao da on i njegova bliska elita imaju kontrolu nad ključnim institucijama, korupcija i privatizacije u korist bliskih krugova doveli su do ekonomskog kolapsa mnogih preduzeća. Istorijski revizionizam kada je u pitanju Drugi svetski rat, pokušavao da prepravi istoriju kako bi umanjio ulogu ustaške države u Holokaustu i drugim zločinima. Tokom prvih godina hrvatske nezavisnosti obećavao brz ekonomski oporavak i prosperitet, a korupcija, loše vođene privatizacije i rat ostavili su Hrvatsku u teškoj ekonomskoj situaciji, što je dovelo do dubokog razočarenja među mnogima koji su se osećali prevarenim.


Najviše zbog njegove uloge u raspadu Jugoslavije i ratovima koji su usledili, posebno u kontekstu sukoba u Bosni i Hercegovini. Pod njegovom vlašću i podrškom, hrvatske snage su učestvovale u etničkom čišćenju Srba u Hrvatskoj, naročito tokom operacije "Oluja“ 1995. godine, kada je hiljade Srba proterano iz svojih domova, dok su mnogi ubijeni. Bio umešan u pokušaje podele BiH sa Miloševićem. Poznati sastanci u Karađorđevu i drugi dogovori ukazuju na Tuđmanovu težnju da proširi teritoriju Hrvatske na račun Bosne. Plan je uključivao stvaranje hrvatske enklave u Bosni, što je dovelo do krvavih sukoba između Hrvata i Bošnjaka, posebno tokom 1993. godine. Hrvatske snage, uključujući HVO, bile su umešane u masakre i etničko čišćenje muslimanskog stanovništva u oblastima kao što su Prozor, Mostar i Ahmići. Autoritarizmom i nacionalizmom doprineo destabilizaciji regiona. Vodio politiku etničke homogenizacije i težio ka etnički čistoj hrvatskoj državi, stvorio okruženje u kojem su zločini nad manjinama bili tolerisani, ako ne i podsticani. Nacionalistička retorika je produbila međuetničke tenzije i dovela do većeg broja sukoba. Otvoreno podržavao neke hrvatske vojne i političke lidere koji su bili umešani u ratne zločine, kao što su Ante Gotovina i Mate Boban, čime je pokazivao da su zločini nad Srbima i Bošnjacima prihvatljivi u ime ostvarivanja nacionalnih ciljeva Hrvatske. Tokom rata u Bosni, hrvatske snage su bile odgovorne za uništavanje kulturnih i verskih spomenika, uključujući i čuveni Stari most u Mostaru, što se smatralo simbolom međuetničke saradnje i suživota, što je bilo deo šireg nastojanja da se izbriše prisustvo drugih etničkih grupa na tim prostorima.

Po tome je demagog, prevarant i zlikovac.
Ako je Tuđman i napravio nešto loše Bošnjacima daleko više im je pomogao i dobra donio na primjer u akcijama Cincar i Maestral, zatim kod Bihaća spriječio da napravite nad njima još jedan genocid poput onog u Srebrenici, pa Splitska deklaracija, pa primao njihove izbjeglice u Hrvatsku, pa pravio po Hrvatskoj kampove za obuku njihove vojske, pa među prvima priznao nezavisnost Bosne i Hercegovine itd. Ostalo što pričaš da je iskoristio političku situaciju za osobnu (ličnu) korist i korupciju, etnički očistio Srbe u Oluji i podržavao Gotovinu koji je tobože bio umišan u ratne zločine...za sve to batice moraju postojati odluke sudova jer u suprotnom bez presuda radi se o kleveti a kleveta je kazneno (krivično) djelo zbog kojeg te njegova porodica može tužiti.
 

Back
Top