Ne postoji ništa posle smrti

Negativnom je zovemo zato što nam škodi. Škodi našem zdravlju,
čini da nam se po glavi vrzmaju glupe priče i da sebe i svet oko sebe
vidimo u nekom lošem svetlu. Potpuno nam izmeni percepciju.

E vraćam se na ovo. Imam utisak da ti ćesto imaš negativne emocij a to je zato što su čoveku potrebne promene. Nije dobro samo želeti da budeš u "Pentakostalnom" stanju, mora malo i da se potrudiš. Trud može biti ta promena recimo, rad da postaneš nadahnuta, onako kako si predhodno opisala. Ne pada nadahnuće sa Neba tek tako kao Apostolima. Ako hoćeš da ti bude dobro treba da se trudiš i taj trud je ona "negativna" žrtva koju treba da prineseš. To je ono što sam rekao "Ako hoćeš da ti bude dobro prvo mora da ti bude" loše". Pa posle kad ti dosadi sve to idi radi nešto sasvim drugo, ne valja ni puno krste;)
 
Pravi guru je uvek na svom mestu.

Jel možeš još jednom da objasniš ovo o pozitivnom i negativnom predznaku,
ali iz ugla ne suđenja, odnosno ne ručkanja sa drveta dobra i zla?


Dobro i zlo su dakle posledica centriranja bića-apsoluta (našeg JA) u subjektu. Odatle, pošto
poistovjećenje sa subjektom već znači polarizacija je ostvarena, da smo pojeli s drveta dobra
i zla, biće sebe-subjekat doživljava + a sve ostalo ili + ili -. U tome mu pomažu, tačnije
uslovljavaju ga filteri (ubjeđenja) kroz koje prihvata izvještaj o izvršenoj akciji. Sve to se dakle
dešava kada biće padne u duboki san.

Da ne bismo upali u san i da bi smo održali svoju budnost mi (biće) prvenstveno moramo
održavati svjesnost o sebi, o procesu i mehanizmu kroz koji kreiramo realnost sebe-subjekta.
Ako to znamo, i ako znamo ko smo i šta smo, to je uslov uzdizanju naše volje i pažnje iz nižeg
centra (subjekta) u viši centar svjesnosti (u duh projekcije). Duh projekcije je "svevideće oko
projekcije". Dakle, duh sve reflektuje onakvim kakvo jeste a on sam je neutralan. U njemu se
ogleda projekcija onakva kakva jeste a ne onakva kakvu kao subjekti mislimo da jeste. Kada se
biće uzdigne u poziciju duha ono zauzima ulogu ogledala. Ogledalo, kao neutralni posmatrač,
ne postavlja razlike između subjekta i objekata po emocionalnom naboju da l' subjekta da l'
objekata, već jednostavno reflektuje stvarnost njihovog odnosa bez pristrasnosti subjektu koji
sudi. U takvom odnosu sa izvještajem (vibracijom) koji dobija projekcije (iz izvršene akcije), biće
je u poziciji duha oslobođeno polariteta te jasno vidi da li se njegovo iskustvo manifestuje u
skladu sa dušom (jer odatle ne samo da vidi subjekat i objekat kao odvijenosti, već vidi dušu u
kojoj su i subjekat i objekat jedno). Duša nije prazan skup niti je duša skup iz kojega će se
manifestovati subjekat i objekat bez ikakvog osjećanja, bez naboja, bez energije, naprotiv, u duši
je utkan nagon za samorealizacijom koji nezaustavljivo teži samorealizaciji njenih namjera u
Ljubavi, harmoniji, miru i radosti življenja. To je zato što je duša stvorena u Ljubavi, miru, harmoniji
i radosti u Svijesti aposluta, u Bogu. Imajući sva ta znanja-o-sebi u svojoj svjesnosti biće ih
koristi kao Filter, matricu kroz koju filtrira izvještaje, nadgleda manifestaciju projekcije. Ta
matrica jeste Savjest. Savjest djeluje u bezvremenom gdje i duh obitava, dok se vrijeme odvija
samo u svjesnosti subjekta nigdje drugdje, dakle u razumu. Duh je izvan vremena i kada svoj
centar volje postavimo u njega pred nama se na raspolaganje otvara bezvremnost. Kada iz tog
centra posmatramo projekciju i izvještaj o njenoj manifestaciji mi na taj način možemo donositi
vitalne odluke bez razmišljanja, odobravati ili mijenjati projekciju stvarnosti prije nego li je
pustimo u vremensku manifestaciju. Najjednostavniji način određivanja da li smo ili nismo na
putu duše jeste kroz osjećanje. Ako nam je osjećanje pozitivno znak je da smo na putu duše,
ako je negativno znak je da smo u padu našeg centra u subjekat i da smo na putu gubljenja
svjesnosti o sebi kao i o padu u emocionalnost. Međutim, momenat kada primijetimo da padamo
je momenat kada se ponovo budimo, jer činjenica da sebe vidimo u padu je činjenica koja nam
kaže 'ja sam budan', jer jedino budno biće može primijetiti kako upada u san. Tada je momenat
odluke, bez dvoumljenja, da se otrgnemo i uzdignemo ponovo u poziciju našeg duha odakle
realnost vidimo bez polarizacije.

Možda će se u vama pojaviti pitanje: "Ako konstantno bježimo iz realnosti koju stvaramo, kako je
onda moguće doživjeti je uvjerljivo i pounim plućima?"

Ne bježimo mi iz realnosti koju stvaramo, već kontrolišemo da li smo na putu duše ili razuma.
To je vječita igra bića samog sa sobom iz te dvije pozicije. Dakle, biće sebi dopušta da sebe
doživi subjektom, dok simultano, i kao subjekat održava svjesnost-o-sebi-apsolutu. Na taj način i
kao subjekat biva svjesno sebe-apsoluta, te u momentima pada u reakcionarstvo ima mogućnost
da se uzdigne u poziciju duha i da vrati projekciju u namjereni smijer, smijer samorealizacije duše.
 
Dobro i zlo su dakle posledica centriranja bića-apsoluta (našeg JA) u subjektu. Odatle, pošto
poistovjećenje sa subjektom već znači polarizacija je ostvarena, da smo pojeli s drveta dobra
i zla, biće sebe-subjekat doživljava + a sve ostalo ili + ili -. U tome mu pomažu, tačnije
uslovljavaju ga filteri (ubjeđenja) kroz koje prihvata izvještaj o izvršenoj akciji. Sve to se dakle
dešava kada biće padne u duboki san.

Da ne bismo upali u san i da bi smo održali svoju budnost mi (biće) prvenstveno moramo
održavati svjesnost o sebi, o procesu i mehanizmu kroz koji kreiramo realnost sebe-subjekta.
Ako to znamo, i ako znamo ko smo i šta smo, to je uslov uzdizanju naše volje i pažnje iz nižeg
centra (subjekta) u viši centar svjesnosti (u duh projekcije). Duh projekcije je "svevideće oko
projekcije". Dakle, duh sve reflektuje onakvim kakvo jeste a on sam je neutralan. U njemu se
ogleda projekcija onakva kakva jeste a ne onakva kakvu kao subjekti mislimo da jeste. Kada se
biće uzdigne u poziciju duha ono zauzima ulogu ogledala. Ogledalo, kao neutralni posmatrač,
ne postavlja razlike između subjekta i objekata po emocionalnom naboju da l' subjekta da l'
objekata, već jednostavno reflektuje stvarnost njihovog odnosa bez pristrasnosti subjektu koji
sudi. U takvom odnosu sa izvještajem (vibracijom) koji dobija projekcije (iz izvršene akcije), biće
je u poziciji duha oslobođeno polariteta te jasno vidi da li se njegovo iskustvo manifestuje u
skladu sa dušom (jer odatle ne samo da vidi subjekat i objekat kao odvijenosti, već vidi dušu u
kojoj su i subjekat i objekat jedno). Duša nije prazan skup niti je duša skup iz kojega će se
manifestovati subjekat i objekat bez ikakvog osjećanja, bez naboja, bez energije, naprotiv, u duši
je utkan nagon za samorealizacijom koji nezaustavljivo teži samorealizaciji njenih namjera u
Ljubavi, harmoniji, miru i radosti življenja. To je zato što je duša stvorena u Ljubavi, miru, harmoniji
i radosti u Svijesti aposluta, u Bogu. Imajući sva ta znanja-o-sebi u svojoj svjesnosti biće ih
koristi kao Filter, matricu kroz koju filtrira izvještaje, nadgleda manifestaciju projekcije. Ta
matrica jeste Savjest. Savjest djeluje u bezvremenom gdje i duh obitava, dok se vrijeme odvija
samo u svjesnosti subjekta nigdje drugdje, dakle u razumu. Duh je izvan vremena i kada svoj
centar volje postavimo u njega pred nama se na raspolaganje otvara bezvremnost. Kada iz tog
centra posmatramo projekciju i izvještaj o njenoj manifestaciji mi na taj način možemo donositi
vitalne odluke bez razmišljanja, odobravati ili mijenjati projekciju stvarnosti prije nego li je
pustimo u vremensku manifestaciju. Najjednostavniji način određivanja da li smo ili nismo na
putu duše jeste kroz osjećanje. Ako nam je osjećanje pozitivno znak je da smo na putu duše,
ako je negativno znak je da smo u padu našeg centra u subjekat i da smo na putu gubljenja
svjesnosti o sebi kao i o padu u emocionalnost. Međutim, momenat kada primijetimo da padamo
je momenat kada se ponovo budimo, jer činjenica da sebe vidimo u padu je činjenica koja nam
kaže 'ja sam budan', jer jedino budno biće može primijetiti kako upada u san. Tada je momenat
odluke, bez dvoumljenja, da se otrgnemo i uzdignemo ponovo u poziciju našeg duha odakle
realnost vidimo bez polarizacije.

Možda će se u vama pojaviti pitanje: "Ako konstantno bježimo iz realnosti koju stvaramo, kako je
onda moguće doživjeti je uvjerljivo i pounim plućima?"

Ne bježimo mi iz realnosti koju stvaramo, već kontrolišemo da li smo na putu duše ili razuma.
To je vječita igra bića samog sa sobom iz te dvije pozicije. Dakle, biće sebi dopušta da sebe
doživi subjektom, dok simultano, i kao subjekat održava svjesnost-o-sebi-apsolutu. Na taj način i
kao subjekat biva svjesno sebe-apsoluta, te u momentima pada u reakcionarstvo ima mogućnost
da se uzdigne u poziciju duha i da vrati projekciju u namjereni smijer, smijer samorealizacije duše.
Ajnaštajn je jednom rekao ko ne zna da objasni jednostavnom rečima ne razume dobro ono o čemu priča.

I ne samo to, ti jednom kažeš kako se podrazumeva da govoriš iz perspektive čoveka a onda govoriš kao da si lično ti Apsolut. Razumem Hekate i Glistu oni su pod uticajem religije, tačnije budizma tako da to tvoje donekle prolazi kod njih. A znamo da ljudi koji su pod velikim uticajem neke religije ne mogu uvek zdravo da razmišljaju.

Da se vratim na tvoju multiličnost. Kada sam recimo insistirao na tome da su dobro i zlo relativni pojmovi ti mi odgovaraš kao sa sam rekao da dobro i zlo uopšte nisu relativni nego objektivni pojmovi. Ima još sličnih primera gde se vidi da jednom govoriš iz perspektive čoveka a drugi put iz neke tvoje perspektive Apsoluta. Kao da imaš više ličnosti u sebi. To je ujedno definicija šizofrenije.
 
Ajnaštajn je jednom rekao ko ne zna da objasni jednostavnom rečima ne razume dobro ono o čemu priča.

I ne samo to, ti jednom kažeš kako se podrazumeva da govoriš iz perspektive čoveka a onda govoriš kao da si lično ti Apsolut. Razumem Hekate i Glistu oni su pod uticajem religije, tačnije budizma tako da to tvoje donekle prolazi kod njih. A znamo da ljudi koji su pod velikim uticajem neke religije ne mogu uvek zdravo da razmišljaju.

Da se vratim na tvoju multiličnost. Kada sam recimo insistirao na tome da su dobro i zlo relativni pojmovi ti mi odgovaraš kao sa sam rekao da dobro i zlo uopšte nisu relativni nego objektivni pojmovi. Ima još sličnih primera gde se vidi da jednom govoriš iz perspektive čoveka a drugi put iz neke tvoje perspektive Apsoluta. Kao da imaš više ličnosti u sebi. To je ujedno definicija šizofrenije.
imas u postanku sta je dobro...Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma...objektivno nema sta..
 
I ne samo to, ti jednom kažeš kako se podrazumeva da govoriš iz perspektive čoveka a onda govoriš kao da si lično ti Apsolut.

Opet ne čitaš. I ako čitaš čitaš površno i ne vidiš šta je rečeno nego izrečenom
sam daješ smisao. Ajde, postavi citat toga što tvrdiš das sam rekao i prihvatit' ću
tvoj argument. Ne možeš. Zašto ne možeš? Zato što nemaš odakle to da citiraš.
A ja znam na što aludiraš. Aludiraš na ono što sam rekao:
"Nikada i nije ni bilo sporno da li se ja ispoljavam kao čovjek",
eto nisam trebao niti da tražim šta sam napisao... znam šta nisi shvatio.


Dakle, takođe nikada nisam rekao da je sporno KO SAM JA koji se ispoljavam kao čovjek.
Ono što nisi primijetio jeste da nikada nisam rekao da JA nisam apsolut i dok se ispoljavam
kao čovjek. JA KOJI JESAM, JESAM.

Slabo ti to kontaš ljepotane. :)


Razumem Hekate i Glistu oni su pod uticajem religije, tačnije budizma tako da to tvoje donekle prolazi kod njih. A znamo da ljudi koji su pod velikim uticajem neke religije ne mogu uvek zdravo da razmišljaju.

Sve što ne razumiješ prišivaš drugima.
Ako su Hekate i svesnaglista pod takvim uticajem religije one ne bi imale
otvoren razum za moje komentare. Ti ne govoriš o njima i njihovoj sposobnosti
da se otvore i dopuste da sagledaju suštinu pisanja već stalno i uporno govoriš
o sebi.

Buđenje, kažem ja, buđenje, PROBUDI SE... ali ne čuješ.
Čut' ćeš kad se u tebi pojavi dovoljno otkrovenja. Htio ne htio ti sada eto upijaš
ono što ja govorim i zato se buniš. Buniš se jer se tvoj ego suprotstavlja istini.
A za ego istina predstavlja njegovu smrt, jer ruši sve kule od karata koje je izgradio.


Da se vratim na tvoju multiličnost. Kada sam recimo insistirao na tome da su dobro i zlo relativni pojmovi ti mi odgovaraš kao sa sam rekao da dobro i zlo uopšte nisu relativni nego objektivni pojmovi.

Citiraj gdje sam i kad sam ti to tako rekao da to i ja znam. Na forumu postoje moji komentari.
Zašto prepričavaš šta sam ja rekao?... Citiraj, tvoje prepričavanje je iskrivljavanje izrečenog.
I ostavi se već jednom analize moje ličnosti...prvo, ne znaš šta ličnost jeste.


Ima još sličnih primera gde se vidi da jednom govoriš iz perspektive čoveka a drugi put iz neke tvoje perspektive Apsoluta. Kao da imaš više ličnosti u sebi. To je ujedno definicija šizofrenije.

Je s' ti siguran da ti supruga psiholog jelte, ne suflira iz pozadine šta da pišeš? :) :) :)
 
Ajde, postavi citat toga što tvrdiš das sam rekao i prihvatit' ću
tvoj argument. Ne možeš. Zašto ne možeš? Zato što nemaš odakle to da citiraš.
Citiraj gdje sam i kad sam ti to tako rekao da to i ja znam. Na forumu postoje moji komentari.
Zašto prepričavaš šta sam ja rekao?... Citiraj, tvoje prepričavanje je iskrivljavanje izrečenog.

Pa evo napisao si esej o razlici između emocija i osećanja i onda odjednom kažeš da je to jedno isto, samo je pitanje iz koje si ličnosti rekao jedno a iz koje drugo.

https://forum.krstarica.com/threads/ne-postoji-nista-posle-smrti.812052/post-37896377

https://forum.krstarica.com/threads/ne-postoji-nista-posle-smrti.812052/post-37896798
 
Pa evo napisao si esej o razlici između emocija i osećanja i onda odjednom kažeš da je to jedno isto, samo je pitanje iz koje si ličnosti rekao jedno a iz koje drugo.

https://forum.krstarica.com/threads/ne-postoji-nista-posle-smrti.812052/post-37896377

https://forum.krstarica.com/threads/ne-postoji-nista-posle-smrti.812052/post-37896798


Uzalud si citirao, jer si opet preveo to što piše onako kako ti ružičaste naočari nalažu. To što ti pričaš nigdje ne kažem, opet izvrćeš riječi. Da l’ je to pitanje inteligencije???

Da ti ponovim:
Ono što je isto u emocijama i osjećanjima jeste IZVJEŠTAJ O IZVRŠENOJ AKCIJI... Izvještaj sam po sebi nije niti osjećanje niti emocija. U zavisnosti od centra u kojemu biće-apsolut prihvata taj izvještaj zavisi kako ga vidi i šta u njegovoj svjesnosti izaziva. U subjektu biće stvara percepciju izvještaja iz koje nastaje re-akcija=emocija, dok u duhu, gdje nije podložno percepciji, izvještaj vidi za ono što jeste, što mu stvara osjećanje. Osjećanjem kontroliše da li je projekcija manifestacija namjera duše ili proizvod suda razuma. Iz tog centra uvijek odbacuje reakciju i postavlja dušu u novu akciju.
 
Čak mislim da u životu treba uvek biti zaokupljen raznovrsnim običnim stvarima a što manje stvarima za koje čovek ne zna odgovor.

Ako tako misliš, a očito je da samo misliš da misliš,
zašto se onda opterećuješ ovim pitanjima na koja
nemaš i ne znaš odgovore?

Jedno misliš drugo radiš.

Vidiš, ponekad su nam odgovori ispred nosa, ali ih
ne vidimo.
 
564916
 

Back
Top