Ne postoji ništa posle smrti

Ajde onda ovako da probam. Prvo definiši negativno, šta je negativno za tebe? Za koga je negativno to je bitno pitanje. Jer nije za sve negativno. Šta je zlo i za koga je to zlo a za koga to nešto nije zlo. Da li je bolje toplo ili hladno za koga je bolje toplo a za koga hladno, za koga je bolje svetlo a za koga mrak. Koji je polaritet bolji pozitivan ili negativan?

Ako hoćeš da ti bude "dobro" prvo mora da ti bude "loše" i u tome je funkcija onog "lošeg" . Ne može uvek da ti bude dobro. Čak i u jednom kratkom danu imaš bolje i lošije trenutke. Nemoj reći da nikad nisi čula za ovakvu teoriju.
pa zna se da ovaj sto voli mrak i ladno nece daleko da dogura..
 
Izvini Norvežani su po mom mišljenju dalje dogurali od Senegalaca na pr. koji imaju Sunca na pretek. Biljkama je potreban mrak, neophodan im je ugljen dioksid a nama je on toksičan. Hladnoća je planeti potrebna, pogledaj koliko vrsta umire zbog globalnog zagrevanja....
mislis da norvezani i finci ne bi voleli da im sija sunce citave godine..ko moze da voli ladnocu i plus ladnocu u mraku koja padne u 3 popodne..stvarno samo fiju covek...da trpi mora to stoji..
 
Dobro ajde, nisi nevaljao.
Samo ti je poznavanje nadilaženja polariteta još uvek u domenu teorije.
Jako lepa teorija, ali je očigledno ne živimo ni ti ni ja, nego smo u crno
belom svetu. A lepo je setiti je se. Recimo, kada te neko zgazi u busu,
ili kada te pokaki ptičica. Samo kažeš, ah ovo nije ni pozitivno ni negativno,
idemo dalje. Ako se setiš. Ako se ne setiš, sledi negativna emocija.

Negativnom je zovemo zato što nam škodi. Škodi našem zdravlju,
čini da nam se po glavi vrzmaju glupe priče i da sebe i svet oko sebe
vidimo u nekom lošem svetlu. Potpuno nam izmeni percepciju.
 
Ne valja ni puno ladno ni puno toplo ali ne možeš reći da je jedno zlo a drugo dobro. No vidim ja da vama treba guru i da niste baš na nivou. A kod mene mesta ima sve manje i manje, pa požurite posle će biti kasno. Za članarinu ćemo se naknadno dogovoriti, nasamo;)
nisam ja rekla da je mrak zlo ali onaj koji voli da bude budan u mraku jeste neko zlo..:D
 
Pa upravo sam ti odgovorio, ne postoje negativne emocije. Šta je "negativno"?


Ne samo da postoje negativne i pozitivne emocije, već postoje i negativna i pozitivna osjećanja. Osjećanja i emocije nisu isto a ipak imaju iste (+-) predznake.

Emocije i osjećanja nastaju is istog; iz izvještaja o izvršenoj radnji koji o izvršenoj radnji dolazi do bića. Biće projektuje dušu (namjeru za samorealizacijom) u razum stvarajući pri tom i tijelo koje koristi kao vozilo preko kojeg komunicira i odnosi se sa drugim tijelima (objektima svoje predstave). Odnosi sa drugim tijelima se ostvaruju kroz akciju a doživljaj te akcije se ostvaruje kroz izvještaj o njenom izvršenju, projekciji. Izvještaj dakle uvijek dolazi biću koje na osnovu njega zatvara jedan krug kreacije, iskustvo, i na osnovu kojeg projektuje novu namjeru, bilo da je ona iz duše ili potiče iz njegovog razuma. To i jeste faktor koji određuje da li je izvještaj prihvaćen kao osjećanje ili kao emocija.

Dakle, u zavisnosti na centar u kojemu biće prihvata izvještaj taj izvještaj ima sasvim drugo značenje za isto biće. Ako je biće centrirano u subjektu, znak je da je njegov centar u razumu i kao subjekat ono je već polarizovano. Kada kao takvo, polarizovano, prihvati izvještaj o izvršenoj radnji ono ga prihvata kroz filter-polarizator koji mu kaže “to što se desilo je dobro ili loše... za mene”. Ako je “dobro” to je znak da se moj sud, sud subjekta, slaže sa mojim ubjeđenjem o tome kako je akcija trebala da se manifestuje. Ako se moja percepcija izvještaja ne slaže sa očekivanim ja je odatle vidim kao negativnost. Ali tu se ne završava ciklus kreacije. Bivajući polarizovan ja odatle stvaram reakciju na izvještaj o izvršenoj radnji stvorenu na bazi mojih ubjeđenja, dakle re-kreiram akciju po mojim ubjeđenjima. Ako moje ubjeđenje prosudi (profiltrira) izvještaj “dobrim” za mene, ja nastavljam da se ponašam prema objektu radnje kao “prijatelj” a moja reakcija prema njemu biva pozitivna, odobravajuća i nastavljamo da se “volimo”...međutim, ako je moj sud negativan i reakcija na izvještaj će biti negativna a moj odnos prema objektu radnje će postati “neprijateljski”. Iz toga slijedi re-akcija (ljutnja, psovke...šamari itd). Emocije su
dakle proizvod zatvorenosti bića unutar razum-tijlo projekcije pri čemu je duša potisnuta u sjenku, nevidljiva.

To je stanje emocionalnosti a emocionalnost je po sebi nešto što nije trebalo da se desi te je možemo nazvati negativnom u odnosu na namjere naše duše.

Za razliku od pozitivnih i negativnih emocija pozitivno i negativno osjećanje se ostvaruje kada je naš centar u neutralnoj poziciji i odatle posmatramo cjelovitu projekciju duše-razum-tijela bez identifikacije sa subjektom. Prihvatanjem izvještaja o izvršenoj radnji a bez filtera ubjeđenja biće odatle ima mogućnost da sagleda da li se duša manifestovala onako kako je namjerena ili nije. Pri tom mu pomaže filter druge vrste: SAVJEST. Savjest je matrica kojom biće bez razmišljanja upoređuje vibraciju izvještaja sa vibracijom namjere. Ukoliko se vibracije poklapaju slijedi odobrenje, duša je realizovana, biće doživljava Ljubav, harmoniju, mir i radost življenja. Osjećanja koja to odobravaju su pozitivna, te na osnovu pozitivnih osjećanja biće dopušta da se nova namjera duše ubrizga u razum-tijelo. Nova akcija se stvara iz duše. Dakle, pri tom nema zarobljavanja duše u razum-tijelu, nema re-akcije već uvijek nastaje nova vitalizovana akcija.

Ako je osjećanje negativno to je samo jedan znak biću; da je njegov centar u padu prema subjektu i da je u procesu identifikacije sa njim. Negativno osjećanje potvrđuje rađanje emocije. To je jedini trenutak kada smo u padu našeg centra a još uvijek budni. Dakle, padamo u san ali još nismo u njega utonuli. Budnost bića se pokazuje njegovom sposobnošću da odbaci emocionalnost, preseljavajući, uzdižući svoj centar ponovo u neutralnu poziciju iz koje ponovo, onako kako je iz Svijesti apsoluta (Boga) namjerilo, projektuje iskustva svjesno i savjesno, održavsjući stanje projekcije u Ljubavi, harmoniji, miru i radosti življenja.
 
A u dualuzmu se relativizuje pozitivno i negativno u smislu da ne možeš za jedno reći da je dobro a za drugo da je zlo stoga i ručkanje sa drveta dobra i zla gubi na smislu. Postoje samo poremećaji, ovo ostalo je sve korisno za kolektivnu svest.
 
Joj nemoj od njega to da tražiš on brka osećanja sa osećajima i emocijama, stvorio je neku svoju nauku koja se više nigde ne pominje;)

Opet ti... Osjećanje i emocija su ono što sam objasnio a osjećaj je čulna manifestacija i potiče od osjetila, čula.

Za razliku od osjećanja i emocija koji su od istog; od izvještaja o izvršenoj akciji, radnji, prihvaćenog u različitim centrima svjesnosti, osjećaji su “nadražaji”, tačnije: čulima dešifrovane percipirane vrijednosti “stvari po sebi” koje razumom opažamo a koje na nas djeluju da kroz njih (čula, osjetila) doživljavamo fizičku/materijalnu prirodu iskustva..
 
Opet ti... Osjećanje i emocija su ono što sam objasnio a osjećaj je čulna manifestacija i potiče od osjetila, čula.

Za razliku od osjećanja i emocija koji su od istog; od izvještaja o izvršenoj akciji, radnji, prihvaćenog u različitim centrima svjesnosti, osjećaji su “nadražaji”, tačnije: čulima dešifrovane percipirane vrijednosti “stvari po sebi” koje razumom opažamo a koje na nas djeluju da kroz njih (čula, osjetila) doživljavamo fizičku/materijalnu prirodu iskustva..

Osećanje I emocije su jedno te isto ali ovde to ne kažeš:

Ne samo da postoje negativne i pozitivne emocije, već postoje i negativna i pozitivna osjećanja

A postoje i sentiment i raspoloženja ali neću sad još više da te zbunjujem ;)
 

Back
Top