Ne postoji ništa posle smrti

Ljudski mozak je sposoban za veoma cudne stvari, a koje su cesto posledica slabljenja inhibicija odredjenih centara.
Invalidi mogu da imaju osecaj fantomskog dela tela, drugi ljudi mogu da vide muziku ili cuju boje, treci su sposobni za cudna iskustva van tela itd.

Sve je to proizvod mozga i moze se vestacki indukovati upotrebom nekih psihoaktivnih supstanci.

Kad mozak prestane da radi, to je to.
To je tačno. Možemo reći da kad čovek umre nema više ništa. Ali to Ništa nije obično ništa. Energiju ne možeš uništiti ni stvoriti, ona je svuda oko nas, cirkuliše, kreće se, menja svoje oblike. Život je kretanje.

Ako zapališ stolicu na kojoj sediš, ona više neće postojati ali njena energija će da se kroz Etar vratiti negde odakle je i došla možda u neku višu dimenziju. Tako je verovatno i sa čovekom. Verovatno postoji nešto što spaja sve te energije u Jednu celinu. Ne postoji dve potpuno iste stvari u Svemiru, mada mora postojati nešto što povezuje sve te različitosti. Možda je to kolektivna svest a možda je "To" sasvim nešto drugo.

Nisam precizan znam, ali oni koji su ovakvim stvarima precizni imaju neki problem.
 
Nisam bas razumela pitanje.
Jedno je ime Boga JHVH https://en.wikipedia.org/wiki/Tetragrammaton
razlicito ga citaju
Neki kao Jehova, neki kao Jahve i jos raznih verzija...
Yahveh isto..

Najispravnije je Jehova.


Prosto za ne povjerovati. Ako JHWH znači 'Ja sam onaj koji jeste'...
onda bi ti sad trebala da kažeš da je pravo ime 'Boga'= JA SAM ONAJ KOJI JESTE.
Zašto?
Zato što je to ime JHWH 'primljeno' kroz jezik... a jezici se razlikuju, značenja su ista.
Stoga, ako već čitavu Bibiju prevodiš na srpski, engleski i druge jezike, a priznaješ da
je Mojsije primio 'riječ Božiju' na hebrejskom, dakle kroz jezik, onda je suludo ostavljati
i JHWH neprevedeno iako ono u prevodu znači 'JA SAM ONAJ KOJI JESTE'. Dakle, to
i nije ime Boga već je to shvatanje da se Bog kroz jezik (riječ) predstavlja čovjeku kao
njegova (čovjekova) esencija, kao ono ili onaj koji jeste, dakle kao ono što istinki postoji,
nerodivo, nestvorivo, nepromjenjivo, ono što jeste.
 
Kako misliš, oni koji su precizni u takvim stvarima imaju neki problem??
Zar to nije tvoj problem što ne možeš shvatiti da to neko možda jasnije
vidi i zna, te i može jasnije i preciznije definisati to što tako jasno zna?
Nije mi problem da shvatim da neko bolje zna od mene ali je problem kada neko uopšte ne sumnja u svoje znanje o spiritualnim stvarima i takve stavljam u isti koš sa ostalim religiskim fanaticima. Ne može tvoj uvid biti isti kao kod nekog drugog čoveka jer ste različiti, druge stvari ste osvestili, druga iskustva ste imali...osim ako vam jedna ista religijska zajednica isprala mozak. Ti ako ne pripadaš ni jednoj religiji ne možeš imati isti uvid kao ja koji takođe ne pripadam ni jednoj religiji jer smo drugačiji. Ne postoje dve iste stvari u Univerzumu i to je pravo bogatstvo. Verovatno postoji nešto što sve to spaja u Jedno ali ne znamo šta je to i očigledno da to nije bitno jer ne bi smo za dzabe bili to što sada jesmo u našoj originalnoj svesti specifičnosti, karakteristikama, našem životu a ne životu nekog drugog. Nisi za džabe ti - ti a ja - ja. Budi to što jesi - čovek.
 
Poslednja izmena:
Nije mi problem da shvatim da neko bolje zna od mene ali je problem kada neko uopšte ne sumnja u svoje znanje o spiritualnim stvarima i takve stavljam u isti koš sa ostalim religiskim fanaticima. Ne može tvoj uvid biti isti kao kod nekog drugog čoveka jer ste različiti, druge stvari ste osvestili, druga iskustva ste imali...osim ako vam jedna ista religijska zajednica isprala mozak. Ti ako ne pripadaš ni jednoj religiji ne možeš imati isti uvid kao ja koji takođe ne pripadam ni jednoj religiji jer smo drugačiji. Ne postoje dve iste stvari u Univerzumu i to je pravo bogatstvo. Verovatno postoji nešto što sve to spaja u Jedno ali ne znamo šta je to i očigledno da to nije bitno jer ne bi smo za dzabe bili to što sada jesmo u našoj originalnoj svesti specifičnosti, karakteristikama, našem životu a ne životu nekog drugog. Nisi za džabe ti - ti a ja - ja. Budi to što jesi - čovek.

Polaziš od pogrešne premise i nije čudo da ne shvataš. Koja je to premisa? To je
premisa da si TI čovjek. Dakle nije ti u fokusu na ono što TI jesi već se fokusiraš na
ono što za sebe stvaraš kao iskustvo. Čovjek je iskustvo bića koje jesi a s kojim si
se očito poistovijetio i odatle ne umiješ da vidiš istinu koja je apsolutna, da ne
postoji čovjek kao nešto apsolutno, već da čovjek postoji relativno projekciji onoga
koji jeste-apsolut.

Čak nije ni istina da u univerzumu ne postoje dvije iste stvari. Um je isti za sve.
Um je apsolutan i svi ga dijelimo. Razlika je samo kako i zašto koristimo ISTI Um.
Naša duša određuje i njegovu svrhu za nas. Odatle nam se čini da svaklo ima svoj
um. Nema. Kad bi svako imao svoj um mi se nikada ne bismo sreli u beskonačnosti
univerzalne praznine. Um nam je medium koji nas spaja i razdvaja. Podjednako je
prisutan u svemu i to mu omogućava da zna svaku našu misao, svaki pokret, i da
nam stoga bez napora pronalazi adekvatne osobe, stvari, odgovore. Odatle tvoja,
moja, svačija realnost.

Pošto je univerzalni um prisutan u svakome od nas, mi ga doživljavamo 'svojim'
...razumom. Zašto razumom? Raz-Um znači razdvojena cjelina duše. Um umije
(stvara) isksutva duše a razum to ra-zumije, analizira i prpojektuyje kao realbnost.
Evo recimo, primjer smo ti i ja sada i ovdje. Ti i ja smo JEDNA duša. Jedna duša
sa dva centra. Svaki centar je subjekat po sebi a objekat onom drugom. Subjekti
su odvojeni, raz-dvojeni od cjeline duše, Umom. Um je ono što stoji između njih i
jedan i drugi umišljaju da je taj um njihov individalni. Međutim, to nije istina. Isti Um
je između njih (oni su u njemu) i omogućava im da znanja-o-sebi (ja jesam) emituju
u njega kako bi onaj drugi mogao prihvatiti i spoznati to znanje kao nešto što on 'NIJE'.

Dakle, sledeća neistina je da mi ne znamo šta je to što nas sve spaja u Jedno.
Istina u tvom komerntaru je da ti-čovjek ne znaš šta je to što nas sve spaja u Jedno.
Ja znam. Zašto ja znam i kako je moguće da ja recimo znam iako ti to ne znaš
(i da ja znam da ti to ne znaš)? Stvar je u našim nivoima svjesnosti, osviješćenosti.

Sledeća neistina je da je postojanje univerzum. Univerzum je iskustvo postojanja.
Samo postojanje je apsolut. Kada pažnju usmjeriš ka sebi-apsolutu desit' će se da
se za tebe prosvijetli ono-što-(ti-apsolut)-jesi.

Postoje nivoi našeg osvješćenja. Najviši nivo osvješćenja je prosvjetljenje. Prosvjetljenjem
postavljamo 'svjetlo' (pažnju) na ono-što-jesmo i u svjetlu se uzdiže duh svega-što-jest, Svijest.
Eto, ukratko, Ja sam uključio svjetlo u sebi a ti još uvijek tražiš prekidač u prostoru. Odatle
razlika u sigurnosti naših znanja i tvrdnji. Da ti to pojednosatvim i približim 'čovjeku':

Recimo da i ti i ja uđemo u istu sobu, sa istim stvarima u njoj. Ti uđeš u sobu kad je u njoj
totalni mrak i nemaš pojma da postoji i prekidač za svjetlo i gdje bi mogao biti. Ja uđem
u istu sobu, sam sa sobom, i znam gdje je prekidaš za svjetlo. Pritisnem, uključli se svjetlo
i ja vidim sve što je u sobi. Ti nemaš pojma šta bi u sobi moglo biti, te nešto naslućuješ,
nešto nagađaš, mnogo toga griješiš i promašaš, izmišljaš, a ja, pošto je soba i sve u njoj
osvijetljeno, idem od jedne do druge stvari i opisujem ih onakve kakve one jesu. Eto, ništa
drugačije je i sa duhovnim znanjima. Razlika je samo što duhovna znanja ne postoje vidljiva
čašim čulima. Ipak ona su u našoj pažnji a vidljivim ih čini naš DUH. Duh je ništa drugo do
refleksija onoga u što gledaš, dakle ogledalo u kojemu se ogleda da l' trenutno stanje
projekcije ili pak postojanje. Kada se u njemu ogleda trenutno stanje projekcije taj duj je naša
svjesnost o postajućoj realnosti. Kada se u njemu ogleda postojanje tada je taj duh Svijest-
apsoluta.
 
Nije mi problem da shvatim da neko bolje zna od mene ali je problem kada neko uopšte ne sumnja u svoje znanje o spiritualnim stvarima i takve stavljam u isti koš sa ostalim religiskim fanaticima.

Činjenica da ti nekoga ko ne sumnja u svoja znanja stavljaš u isti koš sa religijskim fanaticima,
ne govori o onome o kojemu ti sudiš, već govori o tvom nivou svjesnosti sa kojeg upoređuješ.
Sa tog nivoa ti ne možeš da vidiš razliku između dva kojima sudiš. To opet ne znači da neko ko
ne sumnja u svoja znanja uistinu i zna nešto o duhovnosti... može biti da je totalno ubijeđen, ali
ti nisi osviješćen da o tome odlučuješ za sve nas. Ti si osviješćen toliko da donosiš sud za sebe.
Taj sud nije validan sa višljeg brda.
 
Polaziš od pogrešne premise i nije čudo da ne shvataš. Koja je to premisa? To je
premisa da si TI čovjek. Dakle nije ti u fokusu na ono što TI jesi već se fokusiraš na
ono što za sebe stvaraš kao iskustvo. Čovjek je iskustvo bića koje jesi a s kojim si
se očito poistovijetio i odatle ne umiješ da vidiš istinu koja je apsolutna, da ne
postoji čovjek kao nešto apsolutno, već da čovjek postoji relativno projekciji onoga
koji jeste-apsolut.

Čak nije ni istina da u univerzumu ne postoje dvije iste stvari. Um je isti za sve.
Um je apsolutan i svi ga dijelimo. Razlika je samo kako i zašto koristimo ISTI Um.
Naša duša određuje i njegovu svrhu za nas. Odatle nam se čini da svaklo ima svoj
um. Nema. Kad bi svako imao svoj um mi se nikada ne bismo sreli u beskonačnosti
univerzalne praznine. Um nam je medium koji nas spaja i razdvaja. Podjednako je
prisutan u svemu i to mu omogućava da zna svaku našu misao, svaki pokret, i da
nam stoga bez napora pronalazi adekvatne osobe, stvari, odgovore. Odatle tvoja,
moja, svačija realnost.

Pošto je univerzalni um prisutan u svakome od nas, mi ga doživljavamo 'svojim'
...razumom. Zašto razumom? Raz-Um znači razdvojena cjelina duše. Um umije
(stvara) isksutva duše a razum to ra-zumije, analizira i prpojektuyje kao realbnost.
Evo recimo, primjer smo ti i ja sada i ovdje. Ti i ja smo JEDNA duša. Jedna duša
sa dva centra. Svaki centar je subjekat po sebi a objekat onom drugom. Subjekti
su odvojeni, raz-dvojeni od cjeline duše, Umom. Um je ono što stoji između njih i
jedan i drugi umišljaju da je taj um njihov individalni. Međutim, to nije istina. Isti Um
je između njih (oni su u njemu) i omogućava im da znanja-o-sebi (ja jesam) emituju
u njega kako bi onaj drugi mogao prihvatiti i spoznati to znanje kao nešto što on 'NIJE'.

Dakle, sledeća neistina je da mi ne znamo šta je to što nas sve spaja u Jedno.
Istina u tvom komerntaru je da ti-čovjek ne znaš šta je to što nas sve spaja u Jedno.
Ja znam. Zašto ja znam i kako je moguće da ja recimo znam iako ti to ne znaš
(i da ja znam da ti to ne znaš)? Stvar je u našim nivoima svjesnosti, osviješćenosti.

Sledeća neistina je da je postojanje univerzum. Univerzum je iskustvo postojanja.
Samo postojanje je apsolut. Kada pažnju usmjeriš ka sebi-apsolutu desit' će se da
se za tebe prosvijetli ono-što-(ti-apsolut)-jesi.

Postoje nivoi našeg osvješćenja. Najviši nivo osvješćenja je prosvjetljenje. Prosvjetljenjem
postavljamo 'svjetlo' (pažnju) na ono-što-jesmo i u svjetlu se uzdiže duh svega-što-jest, Svijest.
Eto, ukratko, Ja sam uključio svjetlo u sebi a ti još uvijek tražiš prekidač u prostoru. Odatle
razlika u sigurnosti naših znanja i tvrdnji. Da ti to pojednosatvim i približim 'čovjeku':

Recimo da i ti i ja uđemo u istu sobu, sa istim stvarima u njoj. Ti uđeš u sobu kad je u njoj
totalni mrak i nemaš pojma da postoji i prekidač za svjetlo i gdje bi mogao biti. Ja uđem
u istu sobu, sam sa sobom, i znam gdje je prekidaš za svjetlo. Pritisnem, uključli se svjetlo
i ja vidim sve što je u sobi. Ti nemaš pojma šta bi u sobi moglo biti, te nešto naslućuješ,
nešto nagađaš, mnogo toga griješiš i promašaš, izmišljaš, a ja, pošto je soba i sve u njoj
osvijetljeno, idem od jedne do druge stvari i opisujem ih onakve kakve one jesu. Eto, ništa
drugačije je i sa duhovnim znanjima. Razlika je samo što duhovna znanja ne postoje vidljiva
čašim čulima. Ipak ona su u našoj pažnji a vidljivim ih čini naš DUH. Duh je ništa drugo do
refleksija onoga u što gledaš, dakle ogledalo u kojemu se ogleda da l' trenutno stanje
projekcije ili pak postojanje. Kada se u njemu ogleda trenutno stanje projekcije taj duj je naša
svjesnost o postajućoj realnosti. Kada se u njemu ogleda postojanje tada je taj duh Svijest-
apsoluta.

Ti samo mislis da znas. Suptilna razlika izmedju tebe i budista je u tome sto si ti malo vise umislio da si licno Bog od njih. Ja nisam pod uticajem religija, nego ono sto govorim je licno moje misljenje a ne tudje i u tome je moja originalnost. Imao sam prilike da slusam o ljudima koji su umislili da su oni licno Bog. Takvi obicno kazu da mogu da putuju kroz vreme, mogu da postanu nevidljivi, da su vidoviti, da lece bolesti, da mogu da idu u vise dimenzije, da su na visem nivou svesti i td. Oni samo misle da to mogu i zaista tripuju da su to uradili ali naravno niko od njih to zaista nije uradio u pravom smislu te reci. Takvima je data malo jaca imaginacija i to mogu da iskoriste u pisanju romana recimo a ne u ispraznom tripovanju gde lazu sami sebe.

To bi bilo kao kada bi jedno hipoteticko bice koje poznaje samo jedan dvodimenzionalni papir A4 reklo da poznaje trecu dimenziju. Jes' malo morgen, onda ne bi bilo to dvodimenzionalno bice nego bi bio trodimenzionalno bice, covek recimo. To sto ti mislis da si Bog bi bilo kao kad bi ja svom sinu rekao da je on ja recimo. Nema veze sto nas jedna Energija spaja, on je on a ja sam ja . Da je bitno da spoznamo Apsolutnu Istinu onda ne bi bili ljudi nego bi bili etericni, onda ne bi bili u trodimenzijalnom svetu nego u visedimenzionalnom. Ti si stvoren da budes to sto jesi, imas malo jacu mastu ali to mozes iskoristiti na druge nacine, kroz umetnost recimo, koju svako moze da intrepretira na svoj nacin. Ne zaboravi mudar sumnja a lud ne sumnja ni u sta od onoga sto je zadrto odlucio da mu bude istina. Opsednutost apsolutnom istinom je zapravo beg od onoga sto nam je dato da iskusimo i prozivimo kao covek. Ako uzmemo da apsolutna Istina postoji onda je Ona pod jedan nedokuciva za trodimenzionalnog coveka i pod dva nebitna tokom njegovog zivotnog iskustva kao covek.
 
Nije problem sta pise nego sto sve moguce shvatate najbukvalnije moguce. To je kao kad bi se sad neko dopisivao sa nekim i kaze mu: Uh brate, sto godina se mucim da resim ovu ukrstenicu. To ostane zapisano, i neko za 20 000 godina ubedjuje druge kako su ljudi nekad ziveli hiljadama godina jer evo ima sacuvano da su po sto godina resavali ukrstenice.

Bukvalizam je problem. Na tu udicu se hvatate. Zar ti nije dovoljno: Sto oko ne vide i uho ne cu.... ono pripremi Bog.... nego zamisljas neka neba i zemlje ne moguci prodreti u ono: novo.
O.K. Malo naivno, prica za polaznike osmogodisnje skole, ali lepo objasnjeno. E sad mi reci koliko godina su imali Avram i Sara kada im se rodio sin Ibra(h)im? Ili, koliko godina su imali Adam i Eva kada ih je bog sutnuo iz raja, odnosno kada su dobili sinove Kaina i Avelja?. Da li i te podatke trebva "tumaciti" ili ih uzeti zdravo za gotovo, jer to se u svakodnevnom danasnjem zivotu ne moze zamisliti?. Ako ih treba tumaciti, kako bi to zvucalo po tvom shvatanju?
 
Ti samo mislis da znas. Suptilna razlika izmedju tebe i budista je u tome sto si ti malo vise umislio da si licno Bog od njih. Ja nisam pod uticajem religija, nego ono sto govorim je licno moje misljenje a ne tudje i u tome je moja originalnost. Imao sam prilike da slusam o ljudima koji su umislili da su oni licno Bog. Takvi obicno kazu da mogu da putuju kroz vreme, mogu da postanu nevidljivi, da su vidoviti, da lece bolesti, da mogu da idu u vise dimenzije, da su na visem nivou svesti i td. Oni samo misle da to mogu i zaista tripuju da su to uradili ali naravno niko od njih to zaista nije uradio u pravom smislu te reci. Takvima je data malo jaca imaginacija i to mogu da iskoriste u pisanju romana recimo a ne u ispraznom tripovanju gde lazu sami sebe.


Ti stvarno nemaš kapacitet da misliš o ovim pitanjima. Niko u razumu bez prosvjetljenja
istine o sebi nema. Niti ja.:) Odakle tebi ideja da ti možeš donositi sud o nečemu što sam
nisi doživio??? Shvataš li koliko je suludo i skoro pa bezobrazno suditi o nečemu što nije
u tvom domenu saznanja? Ne shvataš. Znam. Kako i možeš? Nisi doživio ono o čemu ja
govorim (ne u ovom tjelesnom isksutvu) i zato se i ponašaš kao što se ponašaš. E vidiš,
kakve veze ima to što ti pričaš sa istinom o postojanju? Nikakve. Istina je samo da ne znaš
i da pričaš iz neznanja te sve što govoriš o ovome nema podlogu.
Svoja zapažanja baziraš na posmatranju projekcije a to je zadnji čin stvaranja, pri čemu se
Stvaralac, TI-apsolut, totalno izgubio u tranformaciji identiteta ... u zaboravu.

Da ponovim: Sudiš nečemu što nije u domenu tvoje trenutne svjesnosti. To je zaista prava
uobrazilja. Uobražavaš da znaš istinu koju iz ove tjelesne svjesnosti ni okusio nisi. Evo da ti
to opet približim na ljudskom nivou shvatanja gdje ti je volja zarobljena:

Recimo da si ti Bill Gates i odeš u prašumu Amazona na odmor. I dok hodaš kroz prašumu
sretneš domorodca koji nikada prije toga nije vidio niti jednog drugog čovjeka do čovjeka
svog plemena. Ali eto, desilo se da sa sobom imaš i njegovog dalekog rođaka koji zna
njegov jezik a takođe zna i engleski, te vam služi kao prevodilac. I predstaviš se čovjeku
iz Amazonske prašume i dodaš kako si ti pronalazač kompjutera. Ovaj te pogleda pa kaže:
Kakav kompjuter? Šta je to? To ne postoji. Svi koji su u prašumi ikada govorili o nekakvim
stvarima koje nisu bile dio prašumske realnosti su bili ili ludi ili su imali jake halucinacije,
tačnije fantazirali su neke nestvarne priče.

"Ali kompjuter postoji, ja sam ga smislio i tokom vremena uz pomoć mnoštva drugih ljudi sam
ga unaprijedio. On može da govori, da pokazuje slike da spaja ljude sa druge strane prašume
kao da su ovdje...i mnogo drugog... "

Misliš li da će ovaj da ti povjeruje?
Mislit' će da si u najmanju ruku prolupao, da si uobrazio da si Bog, kakav god da je koncept Boga
u njegovom razumu.


To bi bilo kao kada bi jedno hipoteticko bice koje poznaje samo jedan dvodimenzionalni papir A4 reklo da poznaje trecu dimenziju. Jes' malo morgen, onda ne bi bilo to dvodimenzionalno bice nego bi bio trodimenzionalno bice, covek recimo. To sto ti mislis da si Bog bi bilo kao kad bi ja svom sinu rekao da je on ja recimo. Nema veze sto nas jedna Energija spaja, on je on a ja sam ja . Da je bitno da spoznamo Apsolutnu Istinu onda ne bi bili ljudi nego bi bili etericni, onda ne bi bili u trodimenzijalnom svetu nego u visedimenzionalnom. Ti si stvoren da budes to sto jesi, imas malo jacu mastu ali to mozes iskoristiti na druge nacine, kroz umetnost recimo, koju svako moze da intrepretira na svoj nacin. Ne zaboravi mudar sumnja a lud ne sumnja ni u sta od onoga sto je zadrto odlucio da mu bude istina. Opsednutost apsolutnom istinom je zapravo beg od onoga sto nam je dato da iskusimo i prozivimo kao covek. Ako uzmemo da apsolutna Istina postoji onda je Ona pod jedan nedokuciva za trodimenzionalnog coveka i pod dva nebitna tokom njegovog zivotnog iskustva kao covek.

Iz ovog se ponovo vidi da ti uopšte nisi razumio o čemu ja govorim. A ja ti već rekoh da su tvoje
premise pogrešno postavljene. TI sebe poistovjećuješ sa 'čovjekom' kojeg za sebe stvaraš u sada
dok ovo čitaš. Međutim, ni na pamet ti ne pada da TI nisi čovjek već da si biće koje postoji nerođeno,
nestvoreno, nestvorivo i da to biće ima sposobnost da transcendira svoju volju gdje god i u šta god poželi.
U ovom slučaju, u slučaju 'nas-ljudi', to biće je transcendiralo svoju volju i pažnju i sad umišlja, sanja,
sebe-čovjekom. A pošto ima i sposobnost poistovjećenja sa onim na čemu i u čemu mu je centrirana
volja i pažnja, ono se positovijećuje sa čovjekom kojeg za sebe stvara. Odatle... ono misli i osjeća
sebe čovjekom. I tako to 'traje' dok se to biće ne otme identifikaciji i probudi iz sna.

Iskustvo čovjeka je njegov san.
Univerzum je ... njegov san.
I u čovjeku i u univerzumu, kao i u Bogu ... to biće je isto-Jedno. Drugog bića nema.
Čovjek u kojemu mu je centrirana i idenfikacijom zarobljena volja i pažnja nije biće.
Čovjek je proizvod stvaranja... stoga čovjek je stvorenje, film na filmskom platnu.

I zamisli sad, TI-biće sebe doživljavaš stvorenjem kojeg stvaraš; čovjekom... i u zarobljenosti volje
i pažnje u iskustvu čovjeka kojeg stvaraš ne vidiš niti KO SI niti ŠTA SI TI u svemu tome. Sanjaš sebe
čovjekom i taj san je jedina Java koju znaš. I sad odatle, ti-'stvorenje' želiš nekome da držiš lekcije o
postojanju i transcendenciji, za koju si načuo, o čemu sanjaš teorije drugih sanjara, o kojima uistinu nemaš
pojma. Zašto je tebi nemoguće shvatiti da JA JESAM BOG? Zato što ti "JA" identifikuješ sa čovjekom kroz
čiji razum primaš informacije o JA, a ne sa apsolutom, sa bićem-koje-JA JESAM.
A JA svo vrijeme govorim o Sebi, o apsolutu, a ne o čovjeku, stvorenju koje postajem kroz proces stvaranja.
JA JESAM BOG, JA-apsolut. JA nikada nisam bio čovjek, ni onda kada sam u to bio totalno ubijeđen da
jesam. I tada sam 'bio' isti apsolut, isto JA u svim ljudima. JA imam i moć i sposobnost transcendencije, te
kad moja volja i pažnja transcendiraju iz iskustva stvorenja-čovjeka u sebe-Boga, čovjek tad više nije... JA
se više ne vežem i ne poistovjećujem sa njim. Moja svjesnost o sebi-stvorenju nestaje iz moje pažnje a u moj
duh se uzdiže Svijest o svemu-što-(kao Bog)-jesam. Kad moja volja ponovo transcendira iz Sebe-Boga
u čovjeka kojeg za sebe stvaram, JA opet sebe doživljavam čovjekom kojeg stvaram, ali ovaj put u mojoj
svjesnosti nije samo znanje o sebi-'čovjeku' kojeg stvaram, već i znanje Sebe-Boga-koji-jesam a koje sam
iz svoje Svijesti intuicijom unio u svoju svjesnost. ("Otac" i JA... JEDNO SMO).

I bez obzira što sam toliko puta i tako grubo naglasio JA, ti ćeš opet reći da je to iluzija ... da Ja-čovjek to ne može
znati i tako dalje... jer ne vidiš razliku između onoga-što JA-jesam i onoga što kao čovjek postajem. Ne mogu ti
prenijeti iskustvo prosvjetljenja, prosvjetljenje moraš sam po sebi i za sebe doživjeti da bi znao o čemu govorim.
U tom iskustvu povratka volje i pažnje iz projekcije Jastva sebi-apsolutu, ne možeš a da ne budeš siguran u sve
što ti je prosvijetljeno, jer sve je jasnije nego li i jedan svijetli osunčani dan ljudske realnosti. U tom odnosu volje i
pažnje sa sobom-postojanjem, apsolutom, otkriva ti se da si TI (JA), sve-što-jeste. "TI" sebe uvijek oslovljavaš sa JA.
I ne samo da znaš da si TI (JA) sve-što-jeste, već iz svakog jednog dijela te cjeline TI (ono JA kojim svjedočiš o sebi)
znaš i dio i cjelinu. TI bivaš sve to odjednom i doživljavaš svaki dio podjednako i odjednom autentičnim kroz
znanje-o-sebi. Ti, Ja, Oni... postojimo odvojeno samo u razumu kojim polarizujemo iskustva.
Postojanje-biće-apsolut sebe uvijek svjedoči sa JA. JA=Znanje-o-sebi.
Vidiš, mogu ja to da opisujem na jedan ili na drugi način ali ti nikada nećeš shvatiti kako to postoji, nećeš to shvatiti
dok i sam ne transcendiraš volju i pažnju i ne budeš Jedno sa onim-što-jeste.

Kako to znam?

I ja sam to proživio i nisam mogao ni približno zamisliti kako sve to jeste. Razumom i intelektom je to nemoguće
obuhvatiti. NEMOGUĆE. I za to postoji razlog; Intelekt se fokusira na jedan tren u vremenu
stvarajući na taj način svjesnost, duh kojim apsolut svjedoči o trenutnom stanju projekcije stvorenja, dok se
prosvjetljenje apsoluta svjedoči sveobuhvatnim duhom postojanja, Sviješću. Stoga, iako mnoštvo 'ljudi' smatraju
da posjeduju Svijest, nemaju ni približnu sliku o tome šta i kako Svijest jeste. To je pravo izenanđenje koje uzdiže
apsolutno divljenje.
 
Ti samo mislis da znas. Suptilna razlika izmedju tebe i budista je u tome sto si ti malo vise umislio da si licno Bog od njih. Ja nisam pod uticajem religija, nego ono sto govorim je licno moje misljenje a ne tudje i u tome je moja originalnost. Imao sam prilike da slusam o ljudima koji su umislili da su oni licno Bog. Takvi obicno kazu da mogu da putuju kroz vreme, mogu da postanu nevidljivi, da su vidoviti, da lece bolesti, da mogu da idu u vise dimenzije, da su na visem nivou svesti i td. Oni samo misle da to mogu i zaista tripuju da su to uradili ali naravno niko od njih to zaista nije uradio u pravom smislu te reci. Takvima je data malo jaca imaginacija i to mogu da iskoriste u pisanju romana recimo a ne u ispraznom tripovanju gde lazu sami sebe.

To bi bilo kao kada bi jedno hipoteticko bice koje poznaje samo jedan dvodimenzionalni papir A4 reklo da poznaje trecu dimenziju. Jes' malo morgen, onda ne bi bilo to dvodimenzionalno bice nego bi bio trodimenzionalno bice, covek recimo. To sto ti mislis da si Bog bi bilo kao kad bi ja svom sinu rekao da je on ja recimo. Nema veze sto nas jedna Energija spaja, on je on a ja sam ja . Da je bitno da spoznamo Apsolutnu Istinu onda ne bi bili ljudi nego bi bili etericni, onda ne bi bili u trodimenzijalnom svetu nego u visedimenzionalnom. Ti si stvoren da budes to sto jesi, imas malo jacu mastu ali to mozes iskoristiti na druge nacine, kroz umetnost recimo, koju svako moze da intrepretira na svoj nacin. Ne zaboravi mudar sumnja a lud ne sumnja ni u sta od onoga sto je zadrto odlucio da mu bude istina. Opsednutost apsolutnom istinom je zapravo beg od onoga sto nam je dato da iskusimo i prozivimo kao covek. Ako uzmemo da apsolutna Istina postoji onda je Ona pod jedan nedokuciva za trodimenzionalnog coveka i pod dva nebitna tokom njegovog zivotnog iskustva kao covek.
Ako predpostavimo da JA KOJI JESAM ima "malo jaču maštu", kako vi to kažete, sa sigurnošću možemo da tvrdimo da vi ne možete da "dobacite" do nje, pa tako i da je razumete. Nadalje, delite mu savet da svoju maštu iskoristi za umetnost... predpostavljam da ta umetnost, proizišla iz njegove "jače mašte" ne bi doprla do vas, jer vas ne bi dotakla svojom porukom...I joše nešto: ko je ovde mudar, a ko lud?
 
Ako predpostavimo da JA KOJI JESAM ima "malo jaču maštu", kako vi to kažete, sa sigurnošću možemo da tvrdimo da vi ne možete da "dobacite" do nje, pa tako i da je razumete. Nadalje, delite mu savet da svoju maštu iskoristi za umetnost... predpostavljam da ta umetnost, proizišla iz njegove "jače mašte" ne bi doprla do vas, jer vas ne bi dotakla svojom porukom...I joše nešto: ko je ovde mudar, a ko lud?
Zasto mislis da ja ne razumem sve sto je receno? To sto me nije dotaklo sve to, ne znaci da ne razumem (u nekim slucajevima moze znaciti naravno), nego da sam to vec apsorvirao pa mi vise nije interesantno a i uvideo dosta propusta. Zivot je kretanje, uvek je potrebno nesto novo, ako mastas samo jedno te isto nisi bas mastovit. Mada ni preterana mastovitost nije bas sa pohvalu.
 
Zasto mislis da ja ne razumem sve sto je receno? To sto me nije dotaklo sve to, ne znaci da ne razumem (u nekim slucajevima moze znaciti naravno), nego da sam to vec apsorvirao pa mi vise nije interesantno a i uvideo dosta propusta. Zivot je kretanje, uvek je potrebno nesto novo, ako mastas samo jedno te isto nisi bas mastovit. Mada ni preterana mastovitost nije bas sa pohvalu.


Volim kad mi neko ukaže na propuste. Tad imam razlog da to bolje objasnim.
Izvoli.

... Život... nije kretanje. Život jeste apsolut.
Životna iskustva su iskustva apsoluta.
Kretanje je izluzija. Energija je iluzija.

Sve postoji u jednom besprostornom centru.
Tu nema mjesta (prostora) za kretanje.
Samo volja i pažnja trancendiraju iz cjeline u naizgled odvojene dijelove
iz kojih apsolut saznaje šta on u toj 'odvojernosti' kao subjekat spoznaje nije.

Transcendencija nije kretanje već premiještanje centra volje i pažnje iz
cjeline u dijelove cjeline i obrnuto, pri čemu i cjelina i dijelovi postoje kao
Jedno besprostorno, bezvremeno, bestjelesno biće.

Čemu bi to znanje moglo praktično služiti?

Pomirenju suprotnosti. Izravnanju nejednakosti.
Harmoniji postajanja u svjesnosti Jednote.
Saosjećanju... sa Sobom u svima i svemu.
Uzdizanju Ljubavi, harmonije, radosti življenja
u kreaaciji po uzoru na ideal, po uzoru na Sebe-Boga.
 
Zasto mislis da ja ne razumem sve sto je receno? To sto me nije dotaklo sve to, ne znaci da ne razumem (u nekim slucajevima moze znaciti naravno), nego da sam to vec apsorvirao pa mi vise nije interesantno a i uvideo dosta propusta. Zivot je kretanje, uvek je potrebno nesto novo, ako mastas samo jedno te isto nisi bas mastovit. Mada ni preterana mastovitost nije bas sa pohvalu.
Ne da mislim da ne razumete, nego znam da ne razumete...kao što ne razume urođenik o čemu priča Bil Gejt. Verujem da sada ne razumete, nadam se da ćete razumeti kasnije...jer, za razumevanje takve vrste je potreban ponekad i ceo život, ponekad i 258 života... eto šta sve može mašta ;) :heart2:
 
Volim kad mi neko ukaže na propuste. Tad imam razlog da to bolje objasnim.
Izvoli.

... Život... nije kretanje. Život jeste apsolut.
Životna iskustva su iskustva apsoluta.
Kretanje je izluzija. Energija je iluzija.

Sve postoji u jednom besprostornom centru.
Tu nema mjesta (prostora) za kretanje.
Samo volja i pažnja trancendiraju iz cjeline u naizgled odvojene dijelove
iz kojih apsolut saznaje šta on u toj 'odvojernosti' kao subjekat spoznaje nije.

Transcendencija nije kretanje već premiještanje centra volje i pažnje iz
cjeline u dijelove cjeline i obrnuto, pri čemu i cjelina i dijelovi postoje kao
Jedno besprostorno, bezvremeno, bestjelesno biće.

Čemu bi to znanje moglo praktično služiti?

Pomirenju suprotnosti. Izravnanju nejednakosti.
Harmoniji postajanja u svjesnosti Jednote.
Saosjećanju... sa Sobom u svima i svemu.
Uzdizanju Ljubavi, harmonije, radosti življenja
u kreaaciji po uzoru na ideal, po uzoru na Sebe-Boga.
Hteli ste "malo bolje da objasnite"? :zcepanje:
Meni ovo liči na zbunjivanje protivnika!
Usput, predlažem da stil pisanja prilagodite prosečnom čitaocu tako da napisano postane razumljivije. Tako da magistarski rad postane razumljiv na primer diplomcima srednje škole... jesam li preterala?
 
Hteli ste "malo bolje da objasnite"? :zcepanje:
Meni ovo liči na zbunjivanje protivnika!
Usput, predlažem da stil pisanja prilagodite prosečnom čitaocu tako da napisano postane razumljivije. Tako da magistarski rad postane razumljiv na primer diplomcima srednje škole... jesam li preterala?


Da, pretjerali ste.


Moja uloga nije da objašnjavam početnicima niti srednjoškolcima, niti pak da prilagođavam
stil pisanja prosječnom čitaocu. Ja ne procjenjujem koji je prosjek niti ko ima kakav potencijal
razumijevanja. To bi bilo totalno licemjerno i omalovažavajuće. Ja vas sve vidim jednakim sebi.
U svima vama je isto biće-apsolut i ja se tom biću u vama-'ljudima' obraćam.

I ne radi se ni o kakvom protivniku već o drugom izrazu istog apsoluta u kojemu je apsolut
nedovoljno svjestan sebe. Moje riječi mogu zvučati nepoznato i neprihvatljivo, ali nije znanje
u riječima i izrazima već u onome na što riječi ukazuju, stoga, bez obzira na način i riječi
kojima ga predstavljam prepoznati ga morate u sebi. U sebi-apsolutu ono je uvijek ISTO, Jedno.

A 'bolje' ću objasniti kada budem upitan konkretna pitanja sa evidencijom nekog
nivoa razumijevanja ili pak kad mi se direktno ukaže na nedostatke, na to sam mislio.

Eto, to sam upravo bolje objasnio vama, na zahtjev vaše intervencije.
Prikladnije 'uzrastu' pak objasnit' ću upotrebom dodatnih primjera iz ljudske perspektive.
Stil pisanja ostaje. kroz mene apsolut piše ovako... kroz vas tako. Nemoguće je to izmijeniti
a ostati iskren i autentičan.
 
Prosto za ne povjerovati. Ako JHWH znači 'Ja sam onaj koji jeste'...
onda bi ti sad trebala da kažeš da je pravo ime 'Boga'= JA SAM ONAJ KOJI JESTE.
Zašto?
Zato što je to ime JHWH 'primljeno' kroz jezik... a jezici se razlikuju, značenja su ista.
Stoga, ako već čitavu Bibiju prevodiš na srpski, engleski i druge jezike, a priznaješ da
je Mojsije primio 'riječ Božiju' na hebrejskom, dakle kroz jezik, onda je suludo ostavljati
i JHWH neprevedeno iako ono u prevodu znači 'JA SAM ONAJ KOJI JESTE'. Dakle, to
i nije ime Boga već je to shvatanje da se Bog kroz jezik (riječ) predstavlja čovjeku kao
njegova (čovjekova) esencija, kao ono ili onaj koji jeste, dakle kao ono što istinki postoji,
nerodivo, nestvorivo, nepromjenjivo, ono što jeste.


Bozje ime mnogo toga otkriva
Otkriva kakav je Bog.
Mnogi izučavaoci smatraju da ime „Jehova“ znači „on prouzrokuje da postane“.

Jehova Bog je otkrio nešto više o značenju svog imena kada je rekao Mojsiju:
„Postaću što god želim da postanem“ (Izlazak 3:14).

Božje ime nam otkriva više od činjenice da je on Stvoritelj svega.
Ono pokazuje da on može učiniti da sve što je stvorio – živo i neživo – postane
šta god je potrebno kako bi se ispunila njegova namera.

Dok Božje titule opisuju njegov položaj, autoritet i moć,
jedino njegovo ime, Jehova, predstavlja sve što on jeste i što može postati.

Ja sam onaj koji jesam ili koji jeste nista ne znaci.
To je pogresno prevedeno.

A Bog se otkriva Imenom u Bibliji
„Ja sam Jehova. To je ime moje.“ (Isaija 42:8)

Psalam 83:18

18 Da bi se znalo da si jedino ti, kome je ime Jehova,Svevišnji nad celom zemljom.

Bog je obznanio svoje ime
Izlazak 3:15

Tada Bog još jednom reče Mojsiju:
„Ovako kaži Izraelovim sinovima: ’Jehova, Bog vaših praočeva, Bog Avrahamov, Bog Isakov
i Bog Jakovljev, poslao me je k vama.‘ To je moje ime doveka i to je moj spomen iz naraštaja u naraštaj
 
Ja sam onaj koji jesam ili koji jeste nista ne znaci.
To je pogresno prevedeno.


Ja sam onaj koji jesam upravo znači sve... naglašava da je JA-apsolut, onaj koji sve jeste.
I kada se predstavlja u tebi sa jesam, opet je to on/to-apsolut koji to za sebe u tebi potvrđuje.
'Koji jesam' znači koji postojim i stoga dajem vrijednost nečeg postojećeg svemu u čemu JA JESAM.
 
Ja sam onaj koji jesam upravo znači sve... naglašava da je JA-apsolut, onaj koji sve jeste.
I kada se predstavlja u tebi sa jesam, opet je to on/to-apsolut koji to za sebe u tebi potvrđuje.
'Koji jesam' znači koji postojim i stoga dajem vrijednost nečeg postojećeg svemu u čemu JA JESAM.
Ok nek ti znaci.
Ovo znaci sve
Izlazak 3:15
Tada Bog još jednom reče Mojsiju:
„Ovako kaži Izraelovim sinovima: ’Jehova, Bog vaših praočeva, Bog Avrahamov, Bog Isakov
i Bog Jakovljev, poslao me je k vama.‘ To je moje ime doveka i to je moj spomen iz naraštaja u naraštaj
Ime Boga govori o tome ko je Bog.
 

Back
Top