Nastanak Svemira po nauci drevnih

Ta nekadasnja kora Tiamat je u pocetku cinila jedan jedinstven kontinent, dok se na suprotnoj strani (danasnji Tihi okean) nalazio deo koji je bio srediste ili blizu sredista Tiamat.
Taj kontinent je, zbog teznje svega za ravnoteznim polozajem (entropija) poceo da se raspada na delove, a njihovo udaljavanje su potpomogli i tektonski poremecaji zbog kasnijih prolazaka ove planete.
Prvo se odvojila danasnja Amerika (Merika je pravilnije).
 
13-1.png
 
Zbog toga sto je Zemlja nastala odvaljivanjem dela mnogo vece planete, njen unutrasnji izgled je kao na gornjoj slici.
Centar nekadasnje dzinovske planete, koji cine teski (i superteski) elementi, ne nalazi se u geometrijskom sredistu Zemlje - vec negde izmedju dna Tihog okeana i geometrijskog sredista Zemlje.
To je dovelo do "nakrivljivanja" Zemljine ose, odnosno do njenog "pada" po pravcu delovanja sila (u ovom slucaju po pravcu od, ili ka Suncu).
Ali isto tako dovodi i do tresenja Zemlje prilikom rotacije.
 
Sad nastupa mala zabuna:
ili je satelit nekadasnje dzinovske planete (Gaga) dejstvom gasovitog dzina odbacen na novu orbitu i postao Mesec, a satelit gasnog diva unisten u sudaru sa Tiamat,
ili
je satelit gasnog diva/mini zvezde izbacen na zasebnu orbitu i postao Mesec, a Gaga unisten.
U svakom slucaju posledice su sledece:
- jedan satelit je izbacen na zasebnu orbitu u prostor prema Suncu
- gasni div (Marduk) od tada ima jedan satelit manje.
 
Ono sto je bitno
I Zemlja je takodje odbacena na istu orbitu i ona malo- po malo (kao vece nebesko telo) zarobljava Mesec kao svoj satelit.
Ali, njihovo upucivanje ka Suncu izaziva preraspodelu orbita ostalih planeta - Venera biva priblizena Suncu, a Mars odbacen na orbitu iza Zemlje, a ispred nekadasnje Tiamat.
Zato je na Veneri doslo do naglih isparavanja materijala sa povrsine i stvaranja guste atmosfere.
A na Marsu do verovatnog izumiranja visih zivih bica (biljaka na primer), ako ih je bilo ( a moglo bi, jer je njegova orbita bila izmedju danasnje Venerine i danasnje Zemljine).
 
U drevnim spisima se kaze da je otkinuta "glava" Tiamat, sto moze da znaci da Zemlja nije zahvatila srediste te nekadasnje planete.
To se moze utvrditi samo ispitivanjima.
Ako se najtezi elementi Zemlje nalaze na samom dnu Tihog okeana, onda Zemlja nije obuhvatila i srediste Tiamat.
Ako se najtezi elementi nalaze negde izmedju dna Tihog okeana i geometrijskog sredista Zemlje, onda se to srediste nalazi u okviru planete Zemlje.
 
Sada jedna mala digresija:
Vec sam napomenuo da je osnova formiranja zvezdanih sistema ta, da zvezde emituju energiju-prostor i na taj nacin "guraju" kamene planete od sebe.
Ne postoji gravitaciona sila Sunca u odnosu na kamene planete (i satelite).
Dokaz?
Hajde da razmotrimo orbite Zemlje i Meseca.
 
S - Sunce
Z - Zemlja
M - Mesec
Ako je tacna verzija zvanicne nauke - o gravitacionom privlacenju SVIH nebeskih tela, onda ce orbita Meseca oko Zemlje izgladati kao na gornjoj slici:
Mesec ce kruziti oko Zemlje strogo u ravni Zemlja-Sunce.
Razlog je taj, sto ogromna gravitaciona sila Sunca vuce Mesec ka sebi, a gravitaciona sila Zemlje vuce Mesec ka Zemlji.
Kao i kada bi dve osobe vukle dvema trakama neki objekat izmedju sebe - on ce biti strogo u ravni njihovih ruku.
Dakle, orbita mora biti kao na gornjoj slici.
 
Medjutim.....
Ako je tacno da Sunce emituje energiju-prostor i da je osnovni princip da energija odbija materiju, a privlaci energiju...
onda ce
Sunce da odbija Mesec od sebe, emitovanjem energije-prostora (kao i Zemlju uostalom),
Zemlja da odbija Mesec od sebe, zato sto je mnogo veca energija Meseca iskondenzovana u materiju (rezultanta je odbojna sila).
U tom slucaju, Mesec ce da "iskoci" iz ravni Sunce-Zemlja i njegova orbita ce biti pod uglom u odnosu na tu ravan.
Kao kada bi dve osobe gurale jedna od druge neki predmet koji se nalazi na elasticnim stapovima izmedju njih (ili samo ruke jedna drugoj), taj predmet (ili stisnute ruke) ce iskociti u stranu od pravca njihovih ruku.
Orbita Meseca onda mora izgledati kao na prethodnoj slici.
Sta kazu cinjenice?
Sta je tacno?
 
Gledano odozgo:
Ako je tacna zvanicna verzija, onda:
Sunce gravitacionom silom privlaci Mesec ka sebi,
Zemlja gravitacionom silom privlaci Mesec ka sebi.
Na delu orbite kada se nadje izmedju Zemlje i Sunca, Mesec trpi dve suprotne sile i recimo da je taj njegov polozaj neki srednji, referentni.
Kada se nadje na suprotnoj strani Zemlje (od Sunca), onda OBE sile deluju na njega PRIVLACENJEM po pravcu Sunce-Zemlja, te ce tu njegova orbita morati biti mnogo blize Zemlji nego na delu kada je izmedju Zemlje i Sunca.
Orbita mora da izgleda kao na prethodnoj slici.
 
Ako je tacno ovo sto ja iznosim, onda:
Sunce odbija Mesec od sebe, emitovanjem energije-prostora,
Zemlja odbija Mesec od sebe.
Na delu orbite kada se nadje izmedju Zemlje i Sunca, Mesec opet trpi dve suprotne sile i to je neki isti, referentni polozaj.
Kada se nadje na suprotnoj strani, onda na njega deluju DVE ODBOJNE sile, koje ce rezultovati da njegova putanja tada bude udaljenija od Zemlje nego na strani kada je izmedju Zemlje i Sunca.
Orbita mora da izgleda kao na prethodnoj slici.
Sta kazu cinjenice?
Sta je tacno?
 
Isto tako, tu je i problem plime i oseke.
Godinama sam se raspravljao sa cuvenim "strucnjacima" u vezi toga da Mesec ne izaziva plimu i oseku (svojom gravitacionom silom).
Ta floskula se verovatno uci jos u osnovnoj skoli i svima je ostala u secanju od tada.
Razlog zbog koga sam ja to tvrdio je - Ne postoji gravitaciona sila Meseca (u smislu njene definicije kao sile proistekle IZ MASE) pa tako ne moze biti ni doticnog privlacenja.
Naravno, "strucnjaci" su me castili raznoraznim "pohvalnim" nazivima zbog toga.
Onda sam, slucajno (trazeci neke podatke), naleteo na zvanican stav astrofizicara po tom pitanju i tamo pise;
Plima i oseka nastaju usled rotacije Zemlje, Mesec sa tim nema nikakvu. ili jako malu vezu.
Onda im izbacim link za taj sajt i dobijem reakciju od jednog od njih (prepoznace se sam):
"Pa sta, na koji nacin to dokazuje tvoju tvrdnju?"
Dakle, tvrdnja astrofizicara da plimu i oseku izaziva rotacija Zemlje, a ne Meseceva gravitacija NE POTVRDJUJE moju tvrdnju da Mesec ne izaziva plimu i oseku (vec valjda potvrdjuje njihovu?, sta li?)

Medjutim, poenta je:
Da li ROTACIJA ZEMLJE, SAMA PO SEBI IZAZIVA PLIMU I OSEKU, ILI JE TU U PITANJU I NESTO DRUGO (vezano za rotaciju)?
 
Ako su najudaljeniji objekti od nas (sto je, doduse, opet paradoks moderne teorije), udaljeni 18 milijardi svetlosnih godina, znaci da je potrebno priblizno toliko godina da Svemir koji eksplodirava dodje do te velicine.
.

Samo paradoks? To je velika debilnost!:zskace:
Naime, svetlosti je trebalo 18 milijardi godina SAMO da od tih zvezda stigne do nas ( znači, krenula je pre toliko godina!) A koliko je još godina trebalo tim zvezdama da stignu na međusobnu udaljenost 2 x18 milijardi godina!?z:poz:

Dakle, zvanicna nauka tvrdi da je Svemir nastao pre 13-15 milijardi godina, tako sto je sabijena energija eksplodirala, a onda, pri toj eksploziji, pocela da se u pojedinim delovima skuplja i proizvodi galaksije i u okviru njih zvezdane sisteme.
Cak idu dotle da kazu kako je pozadinsko zracenje dokaz za ovu tvrdnju.
Prosto neverovatno.
.

Nije neverovatno, već Isto debilnost:
http://www.inet.hr/~brvasilj/pozadinsko/pozadinsko.html
 
Isto tako, tu je i problem plime i oseke.
Godinama sam se raspravljao sa cuvenim "strucnjacima" u vezi toga da Mesec ne izaziva plimu i oseku (svojom gravitacionom silom).
Ta floskula se verovatno uci jos u osnovnoj skoli i svima je ostala u secanju od tada.
Razlog zbog koga sam ja to tvrdio je - Ne postoji gravitaciona sila Meseca (u smislu njene definicije kao sile proistekle IZ MASE) pa tako ne moze biti ni doticnog privlacenja.
)?

A kako objašnjavaš dnevne/mesečne cikluse plime i oseke?
 
Samo paradoks? To je velika debilnost!:zskace:
Naime, svetlosti je trebalo 18 milijardi godina SAMO da od tih zvezda stigne do nas ( znači, krenula je pre toliko godina!) A koliko je još godina trebalo tim zvezdama da stignu na međusobnu udaljenost 2 x18 milijardi godina!?z:poz:

Nije neverovatno, već Isto debilnost:
http://www.inet.hr/~brvasilj/pozadinsko/pozadinsko.html


Paradoks u smislu shvatanja Kosmosa.
Ajnstajn je izjavio da, ako pogledas dovoljno daleko - videces sopstvena ledja (ili teme).
To je shvatanje Svemira kao Mebijusove trake, odnosno, trodimenzionalnog skupa Mebijusovih traka.
U tom kontekstu je besmisleno (paradoksalno) govoriti o Najudaljenijim objektima.
(zamisli da meris udaljenost sopstvenih ledja stojeci na povrsini Zemlje - u jednom smeru to je oko 20 cm (?), u drugom smeru to je oko 42.000 km.)

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d9/Möbius_strip.jpg/250px-Möbius_strip.jpg

Sem toga, sama ideja o putovanju fotona svetlosti sa toliko udaljenih objekata je tehnicki besmislena.
Zasto mi danju ne vidimo druge zvezde, osim Sunca?
Zato sto njegovi fotoni nadjacavaju fotone koji idu sa tih daljih zvezda.
U Svemiru je situacija sledeca - po bilo kom pravcu gledanja, neka zvezda je ispred svih onih iza nje.
Njeni fotoni svetlosti su jaci od fotona svih daljih zvezda.
(ili ce se samo oni videti, ili ce doci do sabiranja talasa svetlosti, sto opat dovodi do slicne situacije - videce se rezultanta)
Kako onda vidimo te dalje zvezde?
 
Poslednja izmena:
Sveta leto oko planeta z:shock:

Pozadinsko zračenje je objašnjeno teorijom inflacije.
Ako Mesec nema gravitacionu silu kako to da privlači tolike meteore? Inače Mesec i Zemlja rotiraju oko zajedničkog centra mase.

Nije stvar u objasnjenju pozadinskog zracenja, vec u koriscenju jednakog pozadinskog zracenja iz svih pravaca Vasione, kao dokaza za Big Beng.
Jednako pozadinsko zracenje iz svih pravaca, govori da je kolicina energije na samom pocetku Svemira bila u svim pravcima ista, a to znaci da se tamo vec nalazila na samom pocetku, a to znaci da nema Big Benga.
(Inflatorna teorija govori da, kada treba cinjenice koje ne odgovaraju zvanicnoj teoriji, uklopiti u nju, onda se moze pribeci svakoj nenormalnoj ideji, po sistemu - sve je dozvoljeno, ma koliko sumanuto bilo)

A sto mora da ih privlaci?
Moze li Sunce (zajedno sa Zemljom) da ih odbija ka njemu, emitujuci energiju-prostor?
Pa onda neki spuca u Mesec?
 
Poslednja izmena:
Paradoks u smislu shvatanja Kosmosa.
Ajnstajn je izjavio da, ako pogledas dovoljno daleko - videces sopstvena ledja (ili teme).
To je shvatanje Svemira kao Mebijusove trake, odnosno, trodimenzionalnog skupa Mebijusovih traka.
U tom kontekstu je besmisleno (paradoksalno) govoriti o Najudaljenijim objektima.
(zamisli da meris udaljenost sopstvenih ledja stojeci na povrsini Zemlje - u jednom smeru to je oko 20 cm (?), u drugom smeru to je oko 42.000 km.)
?

1) Prema Hubbleu, mi 'ne vidimo' jako daleke zvezde zbog Crvenog Pomaka! ( vidljivo svetlo prelazi u infracrveno)
2) Prema teoriji Mebijusove trake, pozadinsko zračenje je onda ustvari svetlost 'naših' vidljivih zvezda, a koje se zbog Crvenog Pomaka vraća kao zračenje?

Sem toga, sama ideja o putovanju fotona svetlosti sa toliko udaljenih objekata je tehnicki besmislena.
Zasto mi danju ne vidimo druge zvezde, osim Sunca?
Zato sto njegovi fotoni nadjacavaju fotone koji idu sa tih daljih zvezda.
U Svemiru je situacija sledeca - po bilo kom pravcu gledanja, neka zvezda je ispred svih onih iza nje.
Njeni fotoni svetlosti su jaci od fotona svih daljih zvezda.
(ili ce se samo oni videti, ili ce doci do sabiranja talasa svetlosti, sto opat dovodi do slicne situacije - videce se rezultanta)
Kako onda vidimo te dalje zvezde?

1) Danju ne vidimo druge zvezde zbog atmosfere koja raspršuje sunčeve zrake.
2) Gravitacija 'lomi' zrake svetla, možemo da vidimo i zvezde 'iza' zvezda!
3) Zašto ne bi mogli viditi daleke zvezde?
 

Back
Top