Naši.

Eto, već smo tigli do neke tačke, tj slažemo se da jezik i religija nije.

Istorija je opet suviše duboka tema, ali u osnovi ona se svodi na ulepšavanje, te se komotno može nazvati legendama i mitovima.
Kultura je opet širok pojam, Kikinđanin i Vranjanac nisu baš bliski kulturološki, tj bliži su Hrvatima, odnosno Bugarima nego jedni drugome (u tom konkretnom pogledu).

Pa pripadniost istoj naciji . Samo to . A to je jako osecanje , kad se ima nacionalna svest , koju smo negde izgubili . Ako je povratimo , .....
 
A , pa znas odakle je to . to je zbog toga , sto smo mi , kad osvajac dodje , a mi se potucemo sa njim , a u nasem okruzenju , ne , nego lepo kleknu .
Bilo sta da to implicira , to je tako , u velikom broju slucajeva .
Glupo je da nabrajam . Nije tema .

to treba gledati iz istorijskog ugla.
Mi smo imali zlu srecu da smo bili porobljeni od surovih turaka. Bila je srbija vazal mnogo puta pre turaka, davala je svoju suverenost zbog manjih stvari, ali posle kao sto rekoh, surovog skoro polumilenijumskog teskog ropstva, ljudi su jedva docekali malo slobode i nisu je lako davali.

Sa tim saznanjem su nasi u balkanskim ratovima na krilima oslobadjali svoje krajeve i iskakali iz sanceva na solunskom frontu.

Sve to govori lepo o nama.

Kako ces sta da shvatis, pitanje je percepcije i stanja svesti.
Ne zaboravi, ima nas i depresivnih ovde.
 
to treba gledati iz istorijskog ugla.
Mi smo imali zlu srecu da smo bili porobljeni od surovih turaka. Bila je srbija vazal mnogo puta pre turaka, davala je svoju suverenost zbog manjih stvari, ali posle kao sto rekoh, surovog skoro polumilenijumskog teskog ropstva, ljudi su jedva docekali malo slobode i nisu je lako davali.

Sa tim saznanjem su nasi u balkanskim ratovima na krilima oslobadjali svoje krajeve i iskakali iz sanceva na solunskom frontu.

Sve to govori lepo o nama.

Kako ces sta da shvatis, pitanje je percepcije i stanja svesti.
Ne zaboravi, ima nas i depresivnih ovde.

Pa vidis , tOtomanska imperija je pokorila mnoge narode , al , nisu se svi branili . Neki su samo legli na rudu. A mi smo sa njima imali prvo tri velike bitke , od kojih smo dve izgubili , i jednu dobili . Najvaznija je ona na Marici . A kad smo se oslobadjali , jedini smo sami digli turke iz svoje zamlje , a druge su oslobodili drugi . Bugare Rusi , a grke cela Evropa .
No to je OK. I to nam ide u prilog .
Depresija je izleciva .
 
Šta je to što povezuje nekog Kninjanina, Banjalučanina, Novosađanina, Beograđanina i Nišliju?

Па, осећање припадности истом колективу који се зове народ, осећање међусобне припадности. Национална самоидентификација под истим именом. Управо оно што раздваја Книњанина Србина и Хрвата и Бањалучанина Србина и Муслимана. Нови Сад и Ниш не помињем, ту нема југо-нација.
 
Па, осећање припадности истом колективу који се зове народ, осећање међусобне припадности. Национална самоидентификација под истим именом. Управо оно што раздваја Книњанина Србина и Хрвата и Бањалучанина Србина и Муслимана. Нови Сад и Ниш не помињем, ту нема југо-нација.
Da, da, to je već utvrđeno. E, sad šta izaziva osećanje pripadnosti? Okolina, iskustva, roditelji, propaganda? Sve po malo? Lični izbor?
 
Da, da, to je već utvrđeno. E, sad šta izaziva osećanje pripadnosti? Okolina, iskustva, roditelji, propaganda? Sve po malo? Lični izbor?

Као прво, исто национално име и снажна идентификација са њим. Nomen est omen... име ту много значи, и то није за потцењивање, као што је често само презиме довољан разлог да неког сматрамо рођаком.

Околина и искуства, тешко. То би биле одлике исте регионалне припадности, а не националне. Србин и Хрват из Книна су по свим спољним карактеристикама, од изгледа преко говора и мимике до менталитета и темперамента ближи један другом него својој сабраћи из Вараждина или Лесковца.

Лични избор? Да. Такође и свест и веровање о заједничком пореклу, мада и то није пресудно, јер Срби из тих западних крајева такође верују да су истог порекла и са тамошњим Хрватима, само их не сматрају за део свог народа.
 
А религија јесте била примарни атрибут у једном периоду у прошлости, и то је оставило снажан печат. Данас Србин уопште не мора бити православац (као ни Хрват католик и сл.), може бити атеиста или било шта, али ће остати Србин. На пример, протестантски Срби нису "отпали" од српства, јер се протестантизам код Срба јавља у време секуларизације друштва, просвећених идеја, постојања српске државе и јасно утврђене модерне српске нације. Али, кад се погледа, данас су Срби само они којима су преци у 19. веку били православне вероисповести. Врло је мало оних који су међу својим прецима имали католике и муслимане, јер се та популација прелила у Хрвате, Бошњаке и Муслимане.
 
Da, da, to je već utvrđeno. E, sad šta izaziva osećanje pripadnosti? Okolina, iskustva, roditelji, propaganda? Sve po malo? Lični izbor?

osjecaj pripadnosti...
a osjecajima je najlakse manipulirati i dobrom i u losem smislu...to su cinile najvise crkve stoljecima...meni je npr. jedan Srbin iz Osijeka punp blizi (imamo istu kulturu, iste obicaje, istu povijest, govorimo istim jezikom itd.) nego neki hrvat tamo recimo sa kosova...njega uglavnom uopce ne razumijem i nemam s njim bas nista zajednickog..jedina razlika izmedu mene i srbina u osijeku je religija..
 
Mislim, suočimo se sa činjenicom ali mi smo seljačko ratnička nacija.

Ne preterujem i ne ublažavam. Zatrpani smo sa raznim vrstama ruralne muzike, običaja, ponašanja koje nam se nameću kao nešto autohtono, kao nešto što nas treba da definiše kao nešto naše. Koliko god da pokušavali da je ignorišemo ona je tu, oko nas, iznad nas, na našim televizorima. Sa druge strane od malena smo slušali kako smo hrabra i ponosna nacija, kako smo veliki ratnici i junaci. Svi smo se mi kao mali još upoznali sa različitim oružijem, bilo putem dedine Vinčesterke koja je visila iznad kamina, bilo putem raznih čaura i vojnika koje smo tražili po bojištima poslednjih ratova i koje smo gledali kako gordo i stisnute pesnice marširaju kroz naše gradove, često sa različitim oznakama, od petokraki i ocila do mrtvačkiha glava i raznih škorpiona... ali bez obzira svi smo znali da su to naši.

Naši.

U ne tako davnoj prošlosti naša nacija je definisana glavnom i isključivo putem dve stvari:

1. Religije
2. Mitova i bajki

Pravoslavna crkva koja je oterala skoro sve katolike i protestante od naše nacije i (mada je zanimljivo da nisu imali ništa protiv muslimana), ali je takođe uzale pod svoje okrilje veliki broj prekodrinskih pravoslavaca i time je održala neku ravnotežu.

Druga stvar su mitovi, prvenstveno o Kosovskom boju, kao jedan od glavnih temelja naše nacije (nešto kao što je i Galipolj za Novi Zeland i Australiju) i uvek preuveličane priče o našoj nekadašnjoj slavi i snazi i želji da opet to budemo.

To je ono što je definisalo nas u prošlosti, ali šta je ono što nas definiše danas? Da li je to istorija ili jezik? Crtani filmovi i serije koje smo gledali i koje gledamo? Sankcije i ratovi?

Šta je to što povezuje nekog Kninjanina, Banjalučanina, Novosađanina, Beograđanina i Nišliju?

Tone brod. Davish se ti, i 19 stranaca. Od Vas dvadeset, tebe cu prvog da spasim. Nashi smo.
 
shto ne ostashe da pomognu radjanje mlade kosovarske demokracije?

Ево ти одговор у болдованом делу текста (цитат са хр. Википедије):

Godine 1948. bilo je 5.290 Hrvata (0.7% stanovništva Kosova), prema službenom popisu tadašnje Jugoslavije. 1971. je bilo 8.264, a 1981. 8.718 Hrvata na Kosovu (0.6% stanovništva), 1991. 8.062 (0.4% ukupnog stanovništva), dok ih je 1998. bilo još samo 1.800. Danas ih u Janjevu ima otprilike 350.

Trenutno stanje je takvo da se na Kosovu osjećaju neugodno i ugroženo. Hrvatska u suradnji s Katoličkom crkvom razmišlja o mogućnosti cjelovitog preseljenja u Dubrovnik i Zagreb.
 
Ma ne treba to sa nacionalnosti shvacati preozbiljno. Prije se treba navezati na vlastitu zemlju.

A sto se tice razlike mentaliteta - ona postoji u svakoj drzavi. Uzmi koju god oces. Brdjani, primorci, ovi iz ravnice, sela, grada, otoka.. bla bla.. imas to svugdje. Evo npr, meni iz Zagreba nije pomoglo sto sam vikao da sam Hrvat kad mi je u Vodicama hrpa nabrijanih dalmosa skakala po glavi :mrgreen: Al' kad igra repka da vidis prijateljstva!!

Znaci - dodao bih na ovo sve vase nabrojano da naciju povezuju sportska natjecanja reprezentativaca :)
 
Da, da, to je već utvrđeno. E, sad šta izaziva osećanje pripadnosti? Okolina, iskustva, roditelji, propaganda? Sve po malo? Lični izbor?

Sve dolazi iz porodice.Kako dete od malena ucis i odgajas tako ce se dete izgraditi kroz godine.Mozda kasnije kroz zivotna iskustva promeni neke stavove ali uglavnom ce biti onakvo kakvo je vaspitavano od malih nogu.
Uzmi na primer muslimane sa ovih prostora.Generacijama unazad uce decu kako su nesto sasvim drugo od Srba i Hrvata.Poseban narod na ovim prostorima.Danas niko vise ne moze dokazati nekom muslimanu da su naked pripadali srpskom ili hrvatskom korpusu.Bosnjaci ,piramide,ludilo ide sve dublje i dublje.
Albanci su jos drasticniji u odgoju,sad su Ililri kojima pripada citavo balaknsko poluostrvo.
Ima li razlike izmedju Srba i Hrvata u velicanju svoje "ratnicke" tradicije,nema?To je kompleks malih naroda koji su se morali na neki nacin odrzati pod vekovnom okupacijom,
da nije tako bili bi asimilovani.Mozda bi danas ta moguca asimilacija bolje legla zbunjenim ljudima poput tebe.
Tacno je da je SPC odigrala vaznu ulogu u srpskoj naciji.Nekada dobru, nekada losu nepriznavanjem Srba kao Srba druge veroispovesti.Isto tako vaznu ulogu je imala katolicka crkva u hrvatskoj naciji.Razmisli samo koliko bi Hrvata danas bilo na ovim prostorima da se nije gotovo iz svake porodice po jedan muski,ili zaenski clan zamonasio ili postao
svecnik?Crkva je ranije na ovim prostorima imala presudnu ulogu,cak i istocnije od nas gde god su vladali Turci.Zahvaljujuci njoj danas i jesmo pravoslavni a ne periguzani poput Albanaca.
Nisu Muslimani imali povlastice kako ti kazes na ovim prostorima.Proterani su a dzamije spaljene.Uzice je nakad imalo preko dvadeset dzamija,koliko je zastitila SPC svojim delovanjem?
Muzika, krajnje bez veze primer.Probaj da slusa Nemacku narodnu muziku pa zaigraj uz nju.Stvar ukusa a o ukusima se neraspravlja.To sto neko danas forsira masnu golotinju bez muzickog sluha nece nikad baciti u drugi plan Sabana,Cuneta,Tomu,Senu,...
Problem je prijatelju u tebi,da si malo sredjeniji znao bi da su nas na ovim prostorima drugi koristili.Zasto Turci nisu oterani iz Evrope 150 godina pre Balkanskih ratova?Turska je vec tada bila trecerazredna sila totalno tehnicki nazadna.Mogla je biti oduvana u p.m. da je vise nema,ali nekim evropskim silama je zbog sopstvenih interesa bilo interesantnije da na Balkanu ljude(hriscane)gaze dok god interesi u Maloj Aziji cvetaju.Zasto je Bosna ankesirana?Zasto je Austriji bio interes da zarati sa Srbijom?Zasto je Jugoslavija gurnuta u WWII.Zasto je prepustena od strane saveznika Rusima?Nigde se tu Srbi nisu pitali.
Ako si depresivan pij antidepresive.Ako si nesrecan igradi sebe i bezi bilo gde,ako se snadjes lako ces zaboraviti srpske korene,neces biti jedini.dobij dete odgajaj ga kao Kanadjanina i neka slusa Kantri muziku,pa nece kasnije imati dileme poput tebe
 
Iz mog ugla gledanja, nije. Hmm, ne znam sta je tu toliko kiselo i koji mamurluk treba ljecit?
Ja od mamurluka ne patim i ne treba mi nikakva bona da me rasrezni. Vec rekoh sta nas spaja.:cmok:

pa ako uzmemo da su to sve...fiktivne kategorije onda je
pitanje zasto za njih...npr. ginemo...
a ako ukljucimo i opciju da je cista propaganda u pitanju...ta nit koja...vezuje...
da je to zapravo infekcija/idnoktrinacija od malena (a jeste...)
onda je jos...zabavnije...:D

ps od cega ti...patis, neam pojma, a i ne zanima me
ono sto je receno receno je...opcenito...
 
Brankovići izdajice, Miloš Obilić, tri puta više Turka... znaš, uobičajeno.

Pa da je Branković izdao, to je samo u mitologiji, ko je imalo učio istoriju u srednjoj školi zna da nije bilo tako. Ali narodno predanje mora da ima jasno razgraničeno ko je dobar a ko loš, mislim...to je tako :)

Turaka jeste bilo više, ali to i nije bio presudan faktor koliko nesloga u carstvu na umoru.

Kosovski boj u narodu predstavlja početak ropstva koje je tako dugo trajalo, i logično da je godinama sve više prerastao u mit...
 

Back
Top