Naša biblioteka

Pošto je Uelbekova knjiga "Pokoravanje" ostavila dubok utisak, počela sam da čitam njegove "Elementarne čestice".
Volim društveno angažovane pisce, a on je u tom smislu ravan Balzaku, ako ne i bolji.
Čak vidim i neke biografske podudarnosti među njima.
On bolje vodi radnju od Balzaka, mada sam u jednom momentu primetila da je naglo prekinuo jednu apokaliptičnu epizodu. Nakon tog prekida, nije umeo čak ni da pojasni kako su se strašni konflikti razrešili.
Tu manjkavost sam zanemarila, a kad sam stigla do završnice knjige, potresla sam se zbog surovih istina o čovekovoj prirodi.
 
Čitam Twilight. I ovu knjigu na madjarskom sam citala nedavno.
20240320_114650.jpg
 
Citam trenutno Damin gambit, roman Voltera Tevisa.
Iznenadjujuce je zanimljiva tema.
Mnogi su hvalili seriju, ali ja sam je gledala na preskoke, dete mi je bilo malo, paznja slaba.
Roman je daleko bolji.

Odnosi se ne samo na sah vec i na mentalne probleme, odnos prema zenama u drugoj polovini XX veka i odnos prema Rusiji tokom Hladnog rata.
 
Moram dodati, Damin gambit je odlicna knjiga.
Ko god solidno igra sah (ili mu se divi, poput mene) stivo predstavlja cisto uzivanje sa detaljnim opisima poteza, otvaranja, ponasanja na turnirima, zavrsnicama, kovertiranjem poteza, ponudama remija, imenima sahista, literaturom, pomenuti smo cak i mi te nasa literatura iz XX veka pod nazivom Sahovski zurnal, muz mi rece sada da je iza tog zurnala stajao otac Isidore Bjelice.

Takodje, ko god je zainteresovan za probleme zavisnosti, ekstremnog talenta i zavisnosti...osecam se ponizeno zato sto sam mislila da je knjiga sustinski holivudski mamac.

U Grckoj je veliko nevreme bilo juros, nestala je struja na nekoliko sati, gromovi su udarali kao da ih je Zevs u besu bacao sa Olimpa.
Ko god krece danas na put, neka proveri prognozu za svoju oblast.
 
drugari, sta cete citati na odmoru?
Namestilo mi se ovo pitanje jer sam već i sama imala nameru da pišem šta sam čitala na odmoru, pošto sam već bila. Sticajem okolnosti bila su to tri nobelovca (ili troje nobelovaca, ako je jedna žena!?). Nisam ih namerno birala, tako se namestilo, a utisci su sasvim različiti.
Zemlja snega, Jasunari Kavabata (Nobelova nagrada 1968. godine). Volim Kavabatu, njegova Lepota i tuga mi je jedna od najdražih knjiga i čitala sam je više puta. Hiljadu ždralova je ostavila nešto slabiji utisak, a ova najslabiji, iako, kako tvrdi izdavač (LOM), "ovaj roman ima kultni status u japanskoj književnosti, kao Madam Bovari u francuskoj ili Ana Karenjina u ruskoj". Ja se ovaj put nisam povezala s njim. Možda nije za čitanje na moru, mada je meni sve za čitanje na moru, i ono što bih teško ili nikako pročitala kod kuće na moru se pročita za par dana (kao Pamukov Muzej nevinosti). Možda nisam bila za tu vrstu melanholije, možda sam je prerasla.
Vuci svoje ralo po kostima mrtvim, Olga Tokarčuk (Nobelova nagrada 2018.) Ovu su knjigu toliko hvalili neki buktuberi da sam ja očekivala ne znam šta, a dobila sam jedan bolji i kompleksniji krimić. Daleko od toga da nije interesantan i da se ne bavi mnogim problemima savremenog čovečanstva, ali nije mi ništa novo i neviđeno. Čitam sad Kad su ljudi pošli po knjigu njeno debitansko delo i pitam se hoću li je uopšte završiti iako ima170 strana.

Ali zato me najsvežiji nobelovac Jun Fose, Melanholija oduvao koliko mi je dobar. U početku mi je bilo teško dok sam se navikla na stil i ušla u glavu slikara Laša Herteviga. Interesantno je na koji način razmišlja jedan poremećen um, bar kako pisac misli da razmišlja. Moj favorit je ipak Melanholija II koja je prvobitno objavljena odvojeno, ali pisac sada insistira da je to celovito delo i da se objavljuje zajedno. Tu su opisani poslednji dani izmišljene sestre Laša Herteviga, pola veka posle prvog dela. Toliko su verno prikazane misli jedne stare žene koja se teško kreće, koju bole noge, koja ne može da stigne do wc-a, iako skoro samo misli na to da to uradi kako treba, koja za nekoliko minuta zaboravi da ju je snaja zvala da svrati jer joj je brat na samrti, koja pije kafu sa jednom ženom, i zna da je poznaje, ali ne može da se seti ko je i koja samo želi da je Bog uzme sebi. Seća se braće i sestara, brata Laša koji je lepo slikao, oca koji nije hteo da krsti decu i time im zatvorio većinu puteva u budućnost. Ne znam da li je moguće znati šta neko misli, ali meni ovo deluje da je upravo tako. Možda je knjiga više za starije koji već čiji mozak polako odumire, pa ne znaju da l' su pošli ili su došli.

U svakom slučaju Fosea moram bolje da upoznam, Tokarčukovoj ću dati još neku šansu, a s Kavabatom sam verovatno završila jer nemam više vremena da se vraćam već pročitanim knjigama.
 
Moram dodati, Damin gambit je odlicna knjiga.
Ko god solidno igra sah (ili mu se divi, poput mene) stivo predstavlja cisto uzivanje sa detaljnim opisima poteza, otvaranja, ponasanja na turnirima, zavrsnicama, kovertiranjem poteza, ponudama remija, imenima sahista, literaturom, pomenuti smo cak i mi te nasa literatura iz XX veka pod nazivom Sahovski zurnal, muz mi rece sada da je iza tog zurnala stajao otac Isidore Bjelice.

Takodje, ko god je zainteresovan za probleme zavisnosti, ekstremnog talenta i zavisnosti...osecam se ponizeno zato sto sam mislila da je knjiga sustinski holivudski mamac.
Тако си ме заинтересовала за ту књигу да сам је одмах позајмио из библиотеке.
 
@Mrs.Bi
Од Кабате читао Хиљаду ждралова, мени је осредња, међутим, много ми се свиђао његов роман Велемајстор. Ради се о играчима јапанске игре го, о мечу између до тада деценијама непобедивог шампиона и јако доброг изазивача. Уједно је преко ових играча приказан сукоб старог традиционалног и новог времена у Јапану.
Од Олге Токарчук сам прочитао две књиге: Бегуни и Дневна кућа, ноћна кућа, од романа Књиге Јаковљеве сам после сто страна одустао. Очито да она није мој писац.
Меланхолију сам прочитао али нисам баш толико одушевљен.
 
Citam trenutno Damin gambit, roman Voltera Tevisa.
Iznenadjujuce je zanimljiva tema.
Mnogi su hvalili seriju, ali ja sam je gledala na preskoke, dete mi je bilo malo, paznja slaba.
Roman je daleko bolji.

Odnosi se ne samo na sah vec i na mentalne probleme, odnos prema zenama u drugoj polovini XX veka i odnos prema Rusiji tokom Hladnog rata.
Прочитао.
Врло занимљива књига за нас који волио шах. Утисак је једино покварио писац Јенки који је настојао да оцрни Русе приказујући њихове врхунске играче у лошем светлу. Сматра се да се у измишљеном шампионском лику крију Карпов или Спаски, али ја мислим да је уместо Спаског имао у виду Смислова.

Играчи за првом таблом седели су као камене статуе. Сат између њих био је другачији него код осталих; много већи и масивнији. Један је био дебео и проћелав, мрког лица, као Руси на сликама, а носио је и тамно одело као Руси. Други је био много млађи и носио је сиви џемпер преко беле кошуље.
[...] и тамо, на супротној страни просторије, за таблом број један, у истом оном тамном оделу, са истим тмурним намрштеним лицем, столовао је Василиј Боргов. Његове безизражајне очи биле су усмерене на позицију на табли испред њега.
И то против светског шампиона, чија је кошуља била беспрекорно бела, чија је кравата била савршено везана, чије мрачно руско лице с подваљцима није одавало никакву сумњу ни слабост
(Дамин гамбит)
 
Завршавам "Рат и Мир" мишљења сам да је то можда и нешто најбоље што сам прочитао. Јуче сам код уличног продавца узео две књиге. Толстојеву "Три смрти и друге приповетке" и од Достојевског "Понижени и увређени". Сад, не знам да ли да наставим са Толстојем (мој омиљени Рус), или да се хватам у коштац са Достојевским (редовно ме убије у појам)...
 
Naletjeh danas u knjizari...svidja mi se i tema,ali su me odusevile i ilustracije.
Odavno nisam vidjela da se neko potrudi da knjigu i ilustruje.
Nekad,u starim izdanjima je to bilo uobicajenije nego danas.
20240807_205842.jpg
 

Prilozi

  • 20240807_205854.jpg
    20240807_205854.jpg
    151 KB · Pregleda: 11
  • 20240807_205916.jpg
    20240807_205916.jpg
    153,2 KB · Pregleda: 10
Namestilo mi se ovo pitanje jer sam već i sama imala nameru da pišem šta sam čitala na odmoru, pošto sam već bila. Sticajem okolnosti bila su to tri nobelovca (ili troje nobelovaca, ako je jedna žena!?). Nisam ih namerno birala, tako se namestilo, a utisci su sasvim različiti.
Zemlja snega, Jasunari Kavabata (Nobelova nagrada 1968. godine). Volim Kavabatu, njegova Lepota i tuga mi je jedna od najdražih knjiga i čitala sam je više puta. Hiljadu ždralova je ostavila nešto slabiji utisak, a ova najslabiji, iako, kako tvrdi izdavač (LOM), "ovaj roman ima kultni status u japanskoj književnosti, kao Madam Bovari u francuskoj ili Ana Karenjina u ruskoj". Ja se ovaj put nisam povezala s njim. Možda nije za čitanje na moru, mada je meni sve za čitanje na moru, i ono što bih teško ili nikako pročitala kod kuće na moru se pročita za par dana (kao Pamukov Muzej nevinosti). Možda nisam bila za tu vrstu melanholije, možda sam je prerasla.
Vuci svoje ralo po kostima mrtvim, Olga Tokarčuk (Nobelova nagrada 2018.) Ovu su knjigu toliko hvalili neki buktuberi da sam ja očekivala ne znam šta, a dobila sam jedan bolji i kompleksniji krimić. Daleko od toga da nije interesantan i da se ne bavi mnogim problemima savremenog čovečanstva, ali nije mi ništa novo i neviđeno. Čitam sad Kad su ljudi pošli po knjigu njeno debitansko delo i pitam se hoću li je uopšte završiti iako ima170 strana.

Ali zato me najsvežiji nobelovac Jun Fose, Melanholija oduvao koliko mi je dobar. U početku mi je bilo teško dok sam se navikla na stil i ušla u glavu slikara Laša Herteviga. Interesantno je na koji način razmišlja jedan poremećen um, bar kako pisac misli da razmišlja. Moj favorit je ipak Melanholija II koja je prvobitno objavljena odvojeno, ali pisac sada insistira da je to celovito delo i da se objavljuje zajedno. Tu su opisani poslednji dani izmišljene sestre Laša Herteviga, pola veka posle prvog dela. Toliko su verno prikazane misli jedne stare žene koja se teško kreće, koju bole noge, koja ne može da stigne do wc-a, iako skoro samo misli na to da to uradi kako treba, koja za nekoliko minuta zaboravi da ju je snaja zvala da svrati jer joj je brat na samrti, koja pije kafu sa jednom ženom, i zna da je poznaje, ali ne može da se seti ko je i koja samo želi da je Bog uzme sebi. Seća se braće i sestara, brata Laša koji je lepo slikao, oca koji nije hteo da krsti decu i time im zatvorio većinu puteva u budućnost. Ne znam da li je moguće znati šta neko misli, ali meni ovo deluje da je upravo tako. Možda je knjiga više za starije koji već čiji mozak polako odumire, pa ne znaju da l' su pošli ili su došli.

U svakom slučaju Fosea moram bolje da upoznam, Tokarčukovoj ću dati još neku šansu, a s Kavabatom sam verovatno završila jer nemam više vremena da se vraćam već pročitanim knjigama.
Svaka cast i piscima i djelima,ali ja takve teme ne volim da citam i izazivaju mi samo odbojnost,bez obzira kako je napisano.
Samo mi jos fali da citam o poremecenim umovima.
Dajte neke vedrije predloge.🙂
 
Управо сам прочитао Акутагава: Пакао и друге приче. То је збирка од шеснаест симпатичних прича исказаних на старински начин, Акутагава се, наиме, често служио мотивима из старе јапанске збирке прича Конђаку моногатари, 昔物語集, ту су и приче Рашомон и У честару по којима је Куросава снимио чувени филм Рашомон. Препорука за опуштеније читање у хладу на овим лепим врелим данима.
:)
 
Вратио се Јунгу. Узео да читам други том Јунгове књиге Ничеов Заратустра. То је стенографски запис, преточен у књигу, семинара одржаног 1934-1039. год. Други том садржи пролећни семестар 1935, јесењи 1935. и зимски 1936. Почиње анализом поглавља О бледом злочинцу.

Нема спасења за онога ко тако пати због себе сама, сем ако то није брза смрт. (Заратустра, стр. 67)
Ниче овде хоће да каже да злочинац чини злочин како би досегао смрт; помама за убиством и жудња за крвљу напросто су припрема за смрт. Зато и каже да је по среди лудило које претходи делу. Убица хоће да види крв, као да зна да извршење тог убиства повлачи за собом и његову властиту смрт. (Јунг, Ничеов Заратустра II, стр. 664.)
 
Na žalost, da.
Ja slabo čitam, a slabo i posećujem temu.
Nekada sam je otvarala par puta dnevno a sada i po mesec dana ne pogledam čega ovde ima.
Jer, ranije je bilo živo i zanimljivo, ali su se onda priključili neki ljudi koji su bukvalno ubili temu.
Tako je kako je. Ja ovde upišem šta pročitam jer mi je ovo kao neki dnevnik pročitanih knjiga.
Pretpostavljam da ću i dalje pisati šta sam pročitala, čisto zbog sebe, ali neku živost više ne očekujem.
 
Komšije– Grupa autora, MVukotic, 260 str, 9/10
https://www.knjizare-vulkan.rs/domace-price-i-pripovetke/165366-komsije

Slabije volim kratku formu nego romane, ali ovo je izuzetak. Znala sam da će tako biti čim sam je uzela u ruke. Autori su svi osim dva čije sam priče preskočila iz principijelnih razloga, meni veoma čitljivi i dragi. Preskočila sam Bazdulja i Karajlića.

Tema je jako široka, raznih vrsta „komšijanja“ tu ima. A česte su i priče o negdašnjim komšilucima koje su mi posebno drage, podsećaju me na neka stara lepa vremena. Imam još par da pročitam, ali utisak se s’ obzirom na autore koji su mi ostali sigurno neće promeniti.
 
Na žalost, da.
Ja slabo čitam, a slabo i posećujem temu.
Nekada sam je otvarala par puta dnevno a sada i po mesec dana ne pogledam čega ovde ima.
Jer, ranije je bilo živo i zanimljivo, ali su se onda priključili neki ljudi koji su bukvalno ubili temu.
Tako je kako je. Ja ovde upišem šta pročitam jer mi je ovo kao neki dnevnik pročitanih knjiga.
Pretpostavljam da ću i dalje pisati šta sam pročitala, čisto zbog sebe, ali neku živost više ne očekujem.
ja ulazim svakodnevno vec deceniju, medjutim shvatam da se vise kuva na temi sta kuvamo danas, nego sto se cita.
Obe teme su moja svakodnevica. Vase preporuke brizljivo belezim, kupujem, citam, pa Vas molim sa tom praksmom da nastavite, da pisete ovde sta ste procitali,
 
Ја коначно завршио Јунгову Ничеов Заратустра, II том. Да се одморим, па да почнем, Боже здравље, трећи том, а дотле ћу, како би рекла Рахела, да пресечем лаким књигама.
На једном месту Јунг помиње случај који ми је однекуд познат, негде сам то прочитао:

[…] познајем писца који је открио да његова супруга чита књигу другог мушкарца и завалио јој шамарчину. (Ничеов Заратустра)

Је л' неко зна где је још о овоме речено?
Опалио жени шамарчину што чита другог писца. :hahaha1:
 
Poslednja izmena:

Back
Top