Pitanje je: koliko smo narcisoidni (imamo li svest o svojoj narcisoidnosti)? Koliko naša narcisodnost tražeći identitet, negirajući se, optužuje druge za destruktivnost, samoživost?
Svako od nas je pomalo Narcis u potrazi sa svojim jezerom.... Da nema narcisoidnosti, sva ogledala u Kraljevstvu bi popucala (jer ko bi se ogledao u njima). Da nema narcisoidnosti ne bi bilo ni glumaca, pevača, slikari ne bi imali modele za portrete....niti bi izlagali svoja dela....jer ne bi imali potrebu da im se drugi dive.....zar ne?
Većina "javnih" zanimanja je vezana za narcisoidnost.....
Svest o sopstvenoj lepoti ili pameti je obično skopčana i sa malom dozom samoljublja..... Bez potrebe da nam se dive, da li bismo bili ovoliko ambiciozni, da li bismo stremili više, dalje......
Narcisoidnost se ne odslikava samo u ogledalu ...parafraziram ali se pod narcisoidnost podrazumeva bilo kakav oblik samodivljenja, preuvelicavanja sebe i pre bih rekla da je narcisoidnost sinonim za asocijalni individualizam , ogledala su po meni najmanji problem kod istog .