Narcisoidnost

Pitanje je: koliko smo narcisoidni (imamo li svest o svojoj narcisoidnosti)? Koliko naša narcisodnost tražeći identitet, negirajući se, optužuje druge za destruktivnost, samoživost?

Svako od nas je pomalo Narcis u potrazi sa svojim jezerom.... Da nema narcisoidnosti, sva ogledala u Kraljevstvu bi popucala (jer ko bi se ogledao u njima). Da nema narcisoidnosti ne bi bilo ni glumaca, pevača, slikari ne bi imali modele za portrete....niti bi izlagali svoja dela....jer ne bi imali potrebu da im se drugi dive.....zar ne?
Većina "javnih" zanimanja je vezana za narcisoidnost.....
Svest o sopstvenoj lepoti ili pameti je obično skopčana i sa malom dozom samoljublja..... Bez potrebe da nam se dive, da li bismo bili ovoliko ambiciozni, da li bismo stremili više, dalje......


Narcisoidnost se ne odslikava samo u ogledalu ...parafraziram ali se pod narcisoidnost podrazumeva bilo kakav oblik samodivljenja, preuvelicavanja sebe i pre bih rekla da je narcisoidnost sinonim za asocijalni individualizam , ogledala su po meni najmanji problem kod istog .
 
Narcisoidnost se ne odslikava samo u ogledalu ...parafraziram ali se pod narcisoidnost podrazumeva bilo kakav oblik samodivljenja, preuvelicavanja sebe i pre bih rekla da je narcisoidnost sinonim za asocijalni individualizam , ogledala su po meni najmanji problem kod istog .

Kad kažem ogledalo, ne mislim samo bukvalno na ogledalo kao predmet u kojem se vidi naš odraz. Ogledalo su i tuđe oči. Narcisi vole da se ogledaju u očima drugih, da tamo upecaju ribice divljenja, da čuju pohvale.....Narcisoidnost jeste doživljaj sebe kao centra sveta ali nisam sigurna da li Narcis opstaje sam, zatvoren u četri zida, bez "jezera"...
 
Obicno se bzvz kaze za nekoga da je narcisoidan ako provodi previse vremena pred ogledalom..ako vodi racuna o izgledu..ko nema tu dozu moze samo biti aljkav i bez ukusa..sam sebi sporedan
 
Kad kažem ogledalo, ne mislim samo bukvalno na ogledalo kao predmet u kojem se vidi naš odraz. Ogledalo su i tuđe oči. Narcisi vole da se ogledaju u očima drugih, da tamo upecaju ribice divljenja, da čuju pohvale.....Narcisoidnost jeste doživljaj sebe kao centra sveta ali nisam sigurna da li Narcis opstaje sam, zatvoren u četri zida, bez "jezera"...

U jezerima ima i vecih riba ;) , obicno se takvi brze sapletu gledajuci se u ogledalu :D :zag:

rekla sam da volim da psiholoziram , ali je ovo vise filozofija :lol:
 
Kad kažem ogledalo, ne mislim samo bukvalno na ogledalo kao predmet u kojem se vidi naš odraz. Ogledalo su i tuđe oči. Narcisi vole da se ogledaju u očima drugih, da tamo upecaju ribice divljenja, da čuju pohvale.....Narcisoidnost jeste doživljaj sebe kao centra sveta ali nisam sigurna da li Narcis opstaje sam, zatvoren u četri zida, bez "jezera"...


Upravo...oni vole da supohvaljeni i Br. 1...uvjek.
Cim se to vise ne desava okolina ne valja i upravo zato vole da budu sami.
 
Upravo...oni vole da supohvaljeni i Br. 1...uvjek.
Cim se to vise ne desava okolina ne valja i upravo zato vole da budu sami.

Sa prvim delom rečenice se slažem, ali sa drugim ne.

Kada se govori o fenomenu ogledala ne misli se samo na njihovo divljenje sebi. Oni očekuju da i u njima bliskim ljudima vide svoj odraz, tj da i drugi ljudi misle, osećaju, govore ,... etc. isto što i oni. Njima su potrebni drugi ljudi. Njihovo unutrašnji život je siromašan, statičan i sterilan. Ništa interesantno ili atraktivno ne može da se dešava u njihovim srcima ili umovima, tako da ne vole da ostaju nasamo sa samim sobom. Sve što oni imaju unutar sebe, to je jedna zamišljena slika perfekcije koju nikada neće biti u stanju ostvariti.
 
Sa prvim delom rečenice se slažem, ali sa drugim ne.

Kada se govori o fenomenu ogledala ne misli se samo na njihovo divljenje sebi. Oni očekuju da i u njima bliskim ljudima vide svoj odraz, tj da i drugi ljudi misle, osećaju, govore ,... etc. isto što i oni. Njima su potrebni drugi ljudi. Njihovo unutrašnji život je siromašan, statičan i sterilan. Ništa interesantno ili atraktivno ne može da se dešava u njihovim srcima ili umovima, tako da ne vole da ostaju nasamo sa samim sobom. Sve što oni imaju unutar sebe, to je jedna zamišljena slika perfekcije koju nikada neće biti u stanju ostvariti.

Eto, to sam htela i ja da kažem, al nisam umela ovako dobro da sročim ko Nensi....:(
 
Zar asocijalni individualizam nije vise vezan za egoiste? A cini mi se da postoji razlika izmedju egoista i narcisa?

Jeste. (Bar ja tako mislim na osnovu onoga što sam pročitala).
Osnovna razlika, a ima ih više, izmedju narcisa i egoiste je nedostatak empatije kod narcisa.
Egoista teži zadovoljavanju svog ega, ali nije lišen empatije.
 
Kad kažem ogledalo, ne mislim samo bukvalno na ogledalo kao predmet u kojem se vidi naš odraz. Ogledalo su i tuđe oči. Narcisi vole da se ogledaju u očima drugih, da tamo upecaju ribice divljenja, da čuju pohvale.....Narcisoidnost jeste doživljaj sebe kao centra sveta ali nisam sigurna da li Narcis opstaje sam, zatvoren u četri zida, bez "jezera"...

Ne, nisu dovljni sebi ... potrebna je "publika".
Ne podnose ni pod kakvim uslovima degradaciju.
Postojanje takve osobe i osećaj "biti bitan, poželjan, divan..." zavisi isključivo od drugih. Kao i kod političara koji ne bi postojali da nema naroda, vojskovodja da nema vojske i sl.
(Foruma da nema forumaša .... :lol:)

@ludopileglodjekosku
Lepa komparacija ogledala i tudjih očiju :cool:
 
Sa prvim delom rečenice se slažem, ali sa drugim ne.

Kada se govori o fenomenu ogledala ne misli se samo na njihovo divljenje sebi. Oni očekuju da i u njima bliskim ljudima vide svoj odraz, tj da i drugi ljudi misle, osećaju, govore ,... etc. isto što i oni. Njima su potrebni drugi ljudi. Njihovo unutrašnji život je siromašan, statičan i sterilan. Ništa interesantno ili atraktivno ne može da se dešava u njihovim srcima ili umovima, tako da ne vole da ostaju nasamo sa samim sobom. Sve što oni imaju unutar sebe, to je jedna zamišljena slika perfekcije koju nikada neće biti u stanju ostvariti.

Ne slažem se sa ovom konstatacijom ... suveše slobodno je napisana... :roll:

Poznajem par žena koje su narcisoidne, ali su pri tom veoma kvalitetne sa intelektualne strane na poslovnom polju ... pored emotivnog života imaju kavlitetna ostala životna polja.

Činjenica je da im emotivno polje pokreće sva ostala i ruši kada doživljavaju poraze ili neke teže gubitke.
Jednostavno nije u redu okarakterisati narcisoidne osobe kao siromašne, statične i sterilne.

Narcisoidne osobe su pasivno-zavisne i kod njih je izražena potreba za ljubavlju od strane drugih, dobijanjem podrške i ohrabrivanja.
Kod neprijatnih doživljaja, osećaj bespomoćnosti je prisutan i imaju naglašenu tendenciju ka sniženom samopouzdanju.

Da bi se svega ovoga odbranili imaju maničnu glad za uveravanjem od strane drugih da su VOLJENI, POŠTOVANI I CENJENI.

Preosetljivi su i na najmanji gubitak ljubavi, podrške ili poštvanja ... samim tim i najmanji znak ovakvog gubitka doživljavaju kao katastrofu.
Kada im se uskrate ovakva uverenja odgovaraju isključivo agresivnošću.

Narcisoidne osobe žive uvek duboko u sebi u strahu.
 
Ne slažem se sa ovom konstatacijom ... suveše slobodno je napisana... :roll:

Poznajem par žena koje su narcisoidne, ali su pri tom veoma kvalitetne sa intelektualne strane na poslovnom polju ... pored emotivnog života imaju kavlitetna ostala životna polja.

Činjenica je da im emotivno polje pokreće sva ostala i ruši kada doživljavaju poraze ili neke teže gubitke.
Jednostavno nije u redu okarakterisati narcisoidne osobe kao siromašne, statične i sterilne.

Narcisoidne osobe su pasivno-zavisne i kod njih je izražena potreba za ljubavlju od strane drugih, dobijanjem podrške i ohrabrivanja.
Kod neprijatnih doživljaja, osećaj bespomoćnosti je prisutan i imaju naglašenu tendenciju ka sniženom samopouzdanju.

Da bi se svega ovoga odbranili imaju maničnu glad za uveravanjem od strane drugih da su VOLJENI, POŠTOVANI I CENJENI.

Preosetljivi su i na najmanji gubitak ljubavi, podrške ili poštvanja ... samim tim i najmanji znak ovakvog gubitka doživljavaju kao katastrofu.
Kada im se uskrate ovakva uverenja odgovaraju isključivo agresivnošću.

Narcisoidne osobe žive uvek duboko u sebi u strahu.

Ovom konstatacijom nisam omalovažavala njihov IQ koji može biti i na zavidnom nivou. Ne negiram da mogu ostvariti uspeh na profesionalnom planu.
Mislim da ne mogu imati kvalitetan emotivni život jer su lišeni empatije. Njima jeste potrebna ljubav i pažnja, ali je oni ne uzvraćaju. Neki ih zovu i emotivnim vampirima.
Zdrava ličnost će se osećati ispunjeno kada voli, a ne samo kada je voljena.

I sama kažeš da oni duboko u sebi žive u strahu. Njihov strah je sveprisutan, i tu nema boje i sadržaja.
 
Ovom konstatacijom nisam omalovažavala njihov IQ koji može biti i na zavidnom nivou. Ne negiram da mogu ostvariti uspeh na profesionalnom planu.
Mislim da ne mogu imati kvalitetan emotivni život jer su lišeni empatije. Njima jeste potrebna ljubav i pažnja, ali je oni ne uzvraćaju. Neki ih zovu i emotivnim vampirima.
Zdrava ličnost će se osećati ispunjeno kada voli, a ne samo kada je voljena.

I sama kažeš da oni duboko u sebi žive u strahu. Njihov strah je sveprisutan, i tu nema boje i sadržaja.

Da, ovo je apsolutno tačno...
Previše su okupirane sobom da bi se osvrnuli na druge u razmeni emocija ili dopunjavanju istih.


Mene interesuje, šta mislite da li je moguće da se ovakve osobe oslobode ovog ropstva i kako ... naravno uzimajući hopotetički pretpostavku da su to osvestile i da to žele?
 
Mene interesuje, šta mislite da li je moguće da se ovakve osobe oslobode ovog ropstva i kako ... naravno uzimajući hopotetički pretpostavku da su to osvestile i da to žele?

Našla sam na netu jedan članak, pa evo citat:

Prema nekim teorijama, uzrok narcisizma je rana afektivna deprivacija, dok klinički materijal opisuje narcisoidnu osobu više kao nevoljnom, nego nesposobnom. Ukoliko je NPL izazvan oštećenjima nastalim za vrijeme infantilnosti i usljeđujućim "kratkim-spojevima" kod daljeg razvoja, onda će on vjerovatno biti neizlječiv. U drugu ruku, ukoliko je narcisizam poremećaj u ponašanju koji je stečen, onda postoji neka nada, mada prilično slaba, da će se ti poremećaji u ponašanju moći ispraviti. Klinička literatura na temu NPL-a je više teoretske prirode, apstraktna i uopštena, sa malo opisa kliničkih slučajeva, što sugeriše da kliničari nemaju mnogo praktičnog iskustva sa narcisizmom. Postoji nekoliko razloga za to:

-- Zastupljenost NPL-a se procjenjuje na oko 1% generalne populacije.

-- Narcisi se rijetko podvrgavaju tretmanu a kada do tretmana dođe, onda je napredak veoma spor. Tu se radi o najmanje godinu ili dvije stalnih seansi prije nego što narcis može priznati da i od kliničkih terapeuata ponekad može biti neke koristi. Teško je držati naracisa dovoljno dugo pod terapijom dok se ne postignu određeni efekti, a malo ljudi ima dovoljno para za tretman koji ne pruža mnogo a dugo traje.

-- Osiguravajuća društva su takođe zainteresovana za kratkotrajne terapije i pažnja se prije posvećuje ublažavanju akutnih problema, kao što je depresija, nego nekom zalaženju u tretman uzroka hroničnih problema. Narcisi se veoma ustežu kod otvaranja i poklanjanja povjerenja nekome, tako da većina slučajeva prođe neprimjećena od strane terapeuta kod kratkotrajnih tretmana. Prema nekim nalazima, antidepresivi tipa SSRI (selective serotonin-reuptake inhibitors), kao što je Prozac, pogoršavaju narcisoidnu grandioznost i nedostatak društvene inhibicije.

-- Većina kliničara se čini nesvjesna činjenice da se izvještaji narcisa o njihovom napretku ne mogu smatrati validnim s obzirom da je laganje jedna od njihovih glavnih osobina i da u mnogim slučajevima nedostatak empatije navodi narcisa na veoma netačne interpretacije onoga što drugi ljudi govore ili rade, tako da oni mogu vjerovati da ih drugi vole i poštuju bez obzira na prošlost u kojoj su ovi pokazivali neosjetljivost i tendeciju za iskorištavanjem drugih ljudi u svojim odnosima s njima.

izvor: http://www.halcyon.com

Moje mišljenje je da bi narcisi koje ja poznajem bili jako uvredjeni kada bi njihova ličnost bila svrstana pod neki poremećaj i to im predočeno. Njihova težnja da ljude podrede sebi nikako se ne uklapa u model menjanja njih samih i socijalizacije u tom smeru.
 
Našla sam na netu jedan članak, pa evo citat:



izvor: http://www.halcyon.com

Moje mišljenje je da bi narcisi koje ja poznajem bili jako uvredjeni kada bi njihova ličnost bila svrstana pod neki poremećaj i to im predočeno. Njihova težnja da ljude podrede sebi nikako se ne uklapa u model menjanja njih samih i socijalizacije u tom smeru.

Pa aman bilo kakav negativan komentar i napad okarakterisan kao poremecaj bi bila itekako uvreda
 
Pa aman bilo kakav negativan komentar i napad okarakterisan kao poremecaj bi bila itekako uvreda

Kako kome. Neko bi možda u prvom momentu i bio uvredjen jer mu je taknuto u samoljublje (onu neophodnu količinu koju svi imamo), ali nakon intelektualne obrade predočenog bi preispitao svoje vrednosne sudove prema sebi i potražio savetovanje sa stručnim licem.
Narcis bi bio uvredjen.
 
Kad kažem ogledalo, ne mislim samo bukvalno na ogledalo kao predmet u kojem se vidi naš odraz. Ogledalo su i tuđe oči. Narcisi vole da se ogledaju u očima drugih, da tamo upecaju ribice divljenja, da čuju pohvale.....Narcisoidnost jeste doživljaj sebe kao centra sveta ali nisam sigurna da li Narcis opstaje sam, zatvoren u četri zida, bez "jezera"...

hah....pa jeste, ali je termin potpuno neprikladan jer siroti narcis uopšte nije znao da je odraz u ogledalu njegov ..tako da se on nije divio sebi već nekome (drugime) koga je video...uz svo etiketiranje, reč je o terminološkom aspurdu...
 
hah....pa jeste, ali je termin potpuno neprikladan jer siroti narcis uopšte nije znao da je odraz u ogledalu njegov ..tako da se on nije divio sebi već nekome (drugime) koga je video...uz svo etiketiranje, reč je o terminološkom aspurdu...

I temu ćemo zavreti na poćetak ili apsurd.

Aman, tema je : imamo narcisa (naš je) :( .... šta dalje :think:

Nesporno je da glavu treba spašavati. Kako? Kako ga prepoznati na vreme i sebe sačuvati.
 
nemaš ti njega, varaš se.. ako imaš situaciju sa narcisom, onda je to druga priča i kontekst......a ako živiš sa takvim...nemaš ga..
nikada ne možeš da "imaš" narcisa jer je on osujećen za adaptibilnost, što bi bilo ispoljavanje sociopatije, ili obrnuto: sociopatija se ispoljava narcističkim ponašanjem. kad se kaže samo narcisoidnost, ona je moj prvi odgovor da je termin nepotreban, postoji lepo reč sociopatija ( : no, to ne znači da je narcisoidnost pokazatelj da je UVEK reč o sociopatskoj osobi jer bi 80% populacije činile sociopate....
narcisi koketiraju sa izgledom, govorom, snobovštinom... "imati" takvog je verujem jako teško... kako se spašavati - nepridavanjem da značaju...sasvim je druga stvar koji je stepen sociopatije uzeo maha jer ako neka žena u 90tim nosi minitj, da li je narcis ili sociopata ili samo žena koja voli da je "lepa"...većina narcisa jesu žene.. što ne znači i da su sociopate....( : moraš da vidiš o kojoj bolesti se radi u konkretnom slučaju... da, i hipohondrija je oblik ispoljavanja narcisoidnosti...prevelikom pridavanju i brizi za sebe. ali ne bilo kakvom nego umišljenom što je prepoznatljiva osobina....... ( : al postoje i narcisi ogrezli u alkoholu, opijatima i drugim porocima...varijanti na temu ima, tako da ovako kao opšte mesto, teško je govoriti bez uvida u k. problem


Kada se govori o fenomenu ogledala ne misli se samo na njihovo divljenje sebi. Oni očekuju da i u njima bliskim ljudima vide svoj odraz, tj da i drugi ljudi misle, osećaju, govore ,... etc. isto što i oni. Njima su potrebni drugi ljudi. Njihovo unutrašnji život je siromašan, statičan i sterilan. Ništa interesantno ili atraktivno ne može da se dešava u njihovim srcima ili umovima, tako da ne vole da ostaju nasamo sa samim sobom. Sve što oni imaju unutar sebe, to je jedna zamišljena slika perfekcije koju nikada neće biti u stanju ostvariti.

ovo je mitomanija..nije "puka" narcisoidnost... :per:
 
Poslednja izmena:
hah....pa jeste, ali je termin potpuno neprikladan jer siroti narcis uopšte nije znao da je odraz u ogledalu njegov ..tako da se on nije divio sebi već nekome (drugime) koga je video...uz svo etiketiranje, reč je o terminološkom aspurdu...

Da li je termin neprikladan ili ne, to ti bolje znaš.....Uglavnom priča o Narcisu je alegorija za samozaljubljenost.....Narcis je kažnjen zbog nesposobnosti da voli druge. Mada je najbolja verzija ona s početka Alhemičara u kojoj se jezero ogledalo u Narcisovim očima.
 
494px-michelangelo_caravaggio_065-2.jpg
[/IMG]
 

Back
Top