loptica doskocica
Domaćin
- Poruka
- 3.248
Često pominjan poremećaj ličnosti,
ima i drugih, podelite ako imate nešto zanimljivo, ali naiđoh na ovo i odlično je.
Danas svi pričaju o narcisima, a malo ko zaista zna šta ta riječ znači. Carl Gustav Jung nikada nije koristio “narcis” kao uvredu, niti je pisao o “zlim ljudima”, nego o personi ,maski koju čovjek izgradi da bi bio prihvaćen.
Problem nastaje kada ta persona postane jedina stvar koju osoba ima.
Kada maska postane identitet.
Jung je objašnjavao da kod narcisoidne strukture ličnosti (persone)ta maska ne može biti skinuta. Ne zato što osoba neće ,nego zato što ne može.
Iza nje stoji rana iz djetinjstva koja je bila previše bolna da bi je psiha podnijela.
Zato se potisne, zakopa, sakrije… i iznad nje se izgradi slika “savršene” ličnosti.
Ta slika sjaji spolja, ali unutra ostaje praznina.
Prava dubinska psihologija zna:
Nijedan poremećaj ličnosti ne nastaje iz hira, već iz traume.
Ali isto tako, ne treba sve ružno ponašanje zvati traumom.
Danas se pod “narcis” trpa i bezobrazluk, i nevaspitanje, i čista ljudska nekultura.
A to nema veze sa psihičkim poremećajima.
I ono što se najmanje razumije:
Empate ne uništava maska zato što je moćna, nego zato što je prazna.
Empata ulazi srcem, osjeća duboko, daje sebe, vidi dobro u drugom.
Persona to traži, upija, troši… ali nikada ne vraća.
Jer unutra nema kapacitet koji bi odnos nosio.
Empata se ne slomi zato što je slaba, nego zato što pokušava oživjeti ono što ne može biti oživljeno.
Pokušava doprijeti do unutrašnjeg svijeta koji je odavno zaključan.
I zato, zašto se ne treba svetiti takvim ljudima?
Zato što osveta ima smisla samo kad je neko svjestan šta radi.
Narcisoidna persona nije svjesna svoje štete, ona preživljava.
Empata bi se spuštanjem na njihov nivo povrijedila dvostruko:
prvo od njih, pa onda od sopstvene savjesti.
Osveta takvoj strukturi nema efekta.
Narcis živi u svojoj maski, ne u realnosti.
Tvoja bol je njima nevidljiva, a tvoja osveta im ne dopire do suštine.
Oni je tumače kao “napad”, ne kao posljedicu njihovog ponašanja.
Ali najvažnije:
Empata se ne sveti jer bi time prekršila svoju prirodu.
Empata je izgrađena iz duše, a ne iz praznine.
Osveta bi narušila njen mir, promijenila njen karakter i udaljila je od sopstvene svjetlosti.
A narcis ne živi od pravde, nego od pažnje, čak i negativne.
Kad im uzmeš pažnju, uzela si im sve.
Zato se ne sveti.
Distancira se.
Zacjeljuje.
I nastavi dalje kao da nikada nisu postojali.
To je nešto što narcis ne može podnijeti.
A empata ,to je jedini put ka njenom pravom iscjeljenju.
Narcis je SVJESTAN svojih postupaka!
On zna da je slagao.
Zna da je manipulisao.
Zna da je povrijedio.
Zna šta je uradio u faktičkom smislu.
Ali ,nije svjestan uzroka, posljedice, niti emocionalne težine onoga što radi.
I tu je ključ.
Preuzeto sa stranice
Narcis van ogledala
https://www.facebook.com/share/17jiQtgmYr/?mibextid=wwXIfr
ima i drugih, podelite ako imate nešto zanimljivo, ali naiđoh na ovo i odlično je.
Danas svi pričaju o narcisima, a malo ko zaista zna šta ta riječ znači. Carl Gustav Jung nikada nije koristio “narcis” kao uvredu, niti je pisao o “zlim ljudima”, nego o personi ,maski koju čovjek izgradi da bi bio prihvaćen.
Problem nastaje kada ta persona postane jedina stvar koju osoba ima.
Kada maska postane identitet.
Jung je objašnjavao da kod narcisoidne strukture ličnosti (persone)ta maska ne može biti skinuta. Ne zato što osoba neće ,nego zato što ne može.
Iza nje stoji rana iz djetinjstva koja je bila previše bolna da bi je psiha podnijela.
Zato se potisne, zakopa, sakrije… i iznad nje se izgradi slika “savršene” ličnosti.
Ta slika sjaji spolja, ali unutra ostaje praznina.
Prava dubinska psihologija zna:
Nijedan poremećaj ličnosti ne nastaje iz hira, već iz traume.
Ali isto tako, ne treba sve ružno ponašanje zvati traumom.
Danas se pod “narcis” trpa i bezobrazluk, i nevaspitanje, i čista ljudska nekultura.
A to nema veze sa psihičkim poremećajima.
I ono što se najmanje razumije:
Empate ne uništava maska zato što je moćna, nego zato što je prazna.
Empata ulazi srcem, osjeća duboko, daje sebe, vidi dobro u drugom.
Persona to traži, upija, troši… ali nikada ne vraća.
Jer unutra nema kapacitet koji bi odnos nosio.
Empata se ne slomi zato što je slaba, nego zato što pokušava oživjeti ono što ne može biti oživljeno.
Pokušava doprijeti do unutrašnjeg svijeta koji je odavno zaključan.
I zato, zašto se ne treba svetiti takvim ljudima?
Zato što osveta ima smisla samo kad je neko svjestan šta radi.
Narcisoidna persona nije svjesna svoje štete, ona preživljava.
Empata bi se spuštanjem na njihov nivo povrijedila dvostruko:
prvo od njih, pa onda od sopstvene savjesti.
Osveta takvoj strukturi nema efekta.
Narcis živi u svojoj maski, ne u realnosti.
Tvoja bol je njima nevidljiva, a tvoja osveta im ne dopire do suštine.
Oni je tumače kao “napad”, ne kao posljedicu njihovog ponašanja.
Ali najvažnije:
Empata se ne sveti jer bi time prekršila svoju prirodu.
Empata je izgrađena iz duše, a ne iz praznine.
Osveta bi narušila njen mir, promijenila njen karakter i udaljila je od sopstvene svjetlosti.
A narcis ne živi od pravde, nego od pažnje, čak i negativne.
Kad im uzmeš pažnju, uzela si im sve.
Zato se ne sveti.
Distancira se.
Zacjeljuje.
I nastavi dalje kao da nikada nisu postojali.
To je nešto što narcis ne može podnijeti.
A empata ,to je jedini put ka njenom pravom iscjeljenju.
Narcis je SVJESTAN svojih postupaka!
On zna da je slagao.
Zna da je manipulisao.
Zna da je povrijedio.
Zna šta je uradio u faktičkom smislu.
Ali ,nije svjestan uzroka, posljedice, niti emocionalne težine onoga što radi.
I tu je ključ.
Preuzeto sa stranice
Narcis van ogledala
https://www.facebook.com/share/17jiQtgmYr/?mibextid=wwXIfr
