Naplatimo poklone

OnlyYourShadow

Ističe se
Poruka
2.477
Budi skroman samo kad očekuješ i tražiš nešto od nekoga, a kad stvaraš i daješ - ne budi rasipnik, ali uvek imaj na umu da možeš mnogo da daš!

Sve više vidim da ljudi pričaju kako ljudi ne cene ono što oni čine za njih.
Šta je neophodno da vam osoba postane da biste vi činili sve za nju?
Kako znate unapred da će ona to da ceni?

Ja večito imam problem sa tim... dam nešto, razočaram se, i onda hoću da naplatim ono što sam poklonila.
 
Uvek treba imati na umu: POKLONU SE U ZUBE GLEDA!

Nemojte poklanjati djubre, nesto cemu se ni sami ne bi obradovali. Zamerice vam.

Hah, tačno tako. :lol:

Podsetio si me na jedan istinit slučaj, kada je muškarac svojoj dragoj, za godišnjicu veze, doneo divno upakovan poklon. Pošto je odvezala mašnu i skinula ukrasni papir, pred njom je bila crvena kutijica, pa se devojka ponadala da je reč o vereničkom prstenu. Međutim, u kutijici se nalazilo minijaturno srce od papira, isečeno iz nekog časopisa.
Užasno se razočarala i uvredila. Nije ga opralo ni pravdanje kako je hteo da bude "originalan", i da će prsten svakako doći na red. Veza je okončana iste večeri.
 
Hah, tačno tako. :lol:

Podsetio si me na jedan istinit slučaj, kada je muškarac svojoj dragoj, za godišnjicu veze, doneo divno upakovan poklon. Pošto je odvezala mašnu i skinula ukrasni papir, pred njom je bila crvena kutijica, pa se devojka ponadala da je reč o vereničkom prstenu. Međutim, u kutijici se nalazilo minijaturno srce od papira, isečeno iz nekog časopisa.
Užasno se razočarala i uvredila. Nije ga opralo ni pravdanje kako je hteo da bude "originalan", i da će prsten svakako doći na red. Veza je okončana iste večeri.

Ovaj dogadjaj me je, ni sam ne znam zasto, asocirao na jednu pricu sa neta koji su mi poslali jos davno mailom:

Bio je Božić....

Toga jutra je devojčica donela ocu malu kutiju na poklon i rekla razdragano: “Tata, to je za tebe!”

Otac je otvorio kutiju i video da unutra nema ničega. To ga je prilicno naljutio.

Ćerkicu je izgrdio: “Ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe!!”

Devojčica ga je žalosno pogledala i sa suzama u očima rekla: “Tata, ali ona nije prazna ! Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe!”

Tata je bio zbunjen. Kleknuo je pred ćerkicu, jako je zagrlio i zamolio je za oproštaj.

Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvek, kada se osećao lose, uzeo je, otvorio i iz nje uzeo jedan poljubac i setio se ljubavi koju je ćerka spremila unutra.
 
Budi skroman samo kad očekuješ i tražiš nešto od nekoga, a kad stvaraš i daješ - ne budi rasipnik, ali uvek imaj na umu da možeš mnogo da daš!

Sve više vidim da ljudi pričaju kako ljudi ne cene ono što oni čine za njih.
Šta je neophodno da vam osoba postane da biste vi činili sve za nju?
Kako znate unapred da će ona to da ceni?

Ja večito imam problem sa tim... dam nešto, razočaram se, i onda hoću da naplatim ono što sam poklonila.

Nista nije neophodno, ako pozelim nesto da ucinim za nekoga, ucinim.
Dobro, neophodno je da mi ta osoba bude draga, ili sta znam.
No, bez obzira dal mi je draga ili ne, nikada se ne zalazem preko svojih mogucnosti, niti protiv svojih zelja. Ciniti nekome nesto iz obzira ili kurtoazije mi je uslovljeno, prisilno.
Ne znam unapred dal ce da se to ceni, ali bitno mi je da ne ocekujem previse. Bitno mi je da me ceni kao osobu, a izraze beskonacne zahvalnosti ne volim, kao sto ne volim bilo koji vid obavezivanja. da je neko obavezan meni nesto da ucini, ili ja njemu.

Odvratno se osecam kada mi neko spominje ono sto je ucinio za mene.
A da mi neko spomene neki poklon, dobio bi ga nazad ... u komadicima :rumenko:
 
da znam ne bi me ovakva sudba ni snašla
u principu u prvoj fazi sviđanja pa nadalje dajem mnogo na svim poljima
ako ima reciprociteta super, ako nema, ono - ode jedan dođu dva
posle davanja enma... znaš... samo treba pametno skenirati ljude i znati na čemu si, to se nauči brzo
 
Uvijek je bolje vise davati, nego primati zauzvrat. Nebitno da li se radi o materijalnim stvarima, ili podrsci, lijepim rijecima, gestovima...
Naravno, kad se odluci nesto pokloniti, ne ocekuje se nista zauzvrat. Nema tu mjesta kajanju, jedu, ogorcenosti...
Jer, negdje i sama potreba da se pokloni je vec ispunjenje. Imati kome nesto pokloniti, u pravom momentu.
"...I ako sebe celog damo,
tek tada i mozemo biti celi..." :)
 
Budi skroman samo kad očekuješ i tražiš nešto od nekoga, a kad stvaraš i daješ - ne budi rasipnik, ali uvek imaj na umu da možeš mnogo da daš!

Sve više vidim da ljudi pričaju kako ljudi ne cene ono što oni čine za njih.
Šta je neophodno da vam osoba postane da biste vi činili sve za nju?
Kako znate unapred da će ona to da ceni?

Ja večito imam problem sa tim... dam nešto, razočaram se, i onda hoću da naplatim ono što sam poklonila.

...tako što kad poklanjam radim to iz srca..prema svojim mogućnostima:) i onda nema želje za "naplaćivanjem".
 
Budi skroman samo kad očekuješ i tražiš nešto od nekoga, a kad stvaraš i daješ - ne budi rasipnik, ali uvek imaj na umu da možeš mnogo da daš!
Ja večito imam problem sa tim... dam nešto, razočaram se, i onda hoću da naplatim ono što sam poklonila.

Ja imam taj problem sa sestrom... njoj se dopadne neka moja krpica i ja joj je dam... ali je onda mjerkam i posmatram, jer mi se recimo ta majica jako jako sviđa, ali, dala sam je i nema nazad... a sestra je užasno neodgovorna i ona je prepegla vrelom peglom, pa je uništi.... a meni bude krivoo i krivo, hoću sebi dupe da pojedem... ali, ne smijem ništa da kažem, jer sam je ipak dala
Pa kažem sebi da to ne radim sledeći put, i opet uradim.
I još jedna glupava stvar... nisam u stanu da odbijem neku uslugu... pristanem da odradim neki baš naporan posao, a znam da ću se namučiti i gledam tu osobu koja traži i sve govorim u sebi... halo, znaš li ti šta od mene tražiš, heeeeej, znaš li ti koliko je to posla, mrdni ti svoje lijeno dupe.... a iz usta izađe samo... važi.... tada mi dođe da se udarim nekim čekićem po glavi:S A sve zato što ja znam da ta osoba ne bi za mene to isto uradila.

Ovaj primjer što je navela borac je i meni gadan... ja bih se isto razočarala jako u njega. Ne zato što poklon nema materijalnu vrijednost, već zato što je lažnjak, što se predstavio lijepim pakovanjem, a unutra ništa.
On je imao želju da je prevari, da sa što manje truda dobije maksimum. Fuj.
 
Ovaj dogadjaj me je, ni sam ne znam zasto, asocirao na jednu pricu sa neta koji su mi poslali jos davno mailom:

Bio je Božić....

Toga jutra je devojčica donela ocu malu kutiju na poklon i rekla razdragano: “Tata, to je za tebe!”

Otac je otvorio kutiju i video da unutra nema ničega. To ga je prilicno naljutio.

Ćerkicu je izgrdio: “Ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe!!”

Devojčica ga je žalosno pogledala i sa suzama u očima rekla: “Tata, ali ona nije prazna ! Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe!”

Tata je bio zbunjen. Kleknuo je pred ćerkicu, jako je zagrlio i zamolio je za oproštaj.

Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvek, kada se osećao lose, uzeo je, otvorio i iz nje uzeo jedan poljubac i setio se ljubavi koju je ćerka spremila unutra.

:heart:
 
...tako što kad poklanjam radim to iz srca..prema svojim mogućnostima:) i onda nema želje za "naplaćivanjem".

Kad bi sve to bilo tako crno na belo.
Koliko puta se čovek osećao iskorišćenim, jer je previše davao nekome ko ne zna ni da ga ispoštuje u nekoj najbizranijoj stvari...
Ja dajem svakome koga iole zavolim, jer retko koga puštam u svoj život. I nekako mi se prečesto dešava da i to budu pogrešni ljudi.
 
Kad bi sve to bilo tako crno na belo.
Koliko puta se čovek osećao iskorišćenim, jer je previše davao nekome ko ne zna ni da ga ispoštuje u nekoj najbizranijoj stvari...
Ja dajem svakome koga iole zavolim, jer retko koga puštam u svoj život. I nekako mi se prečesto dešava da i to budu pogrešni ljudi.

Pogresni ili ne, kad si ih jednom pustila...znaci da su tvoj izbor. A sasvim je prirodno da tu i tamo naleti neki "pogresan", cisto da trasira put "pravom"... jer "nista ne moze da se sazna bez poredjenja..." ;)
Tako se vremenom i naucimo kad i kome i sta...a ne "bacati bisere pred svinje", tuzno, ali istinito...
 
Kad bi sve to bilo tako crno na belo.
Koliko puta se čovek osećao iskorišćenim, jer je previše davao nekome ko ne zna ni da ga ispoštuje u nekoj najbizranijoj stvari...
Ja dajem svakome koga iole zavolim, jer retko koga puštam u svoj život. I nekako mi se prečesto dešava da i to budu pogrešni ljudi.

Pa, zato se trudimo da pojednostavimo stvari. Bez iluzija, predrasuda i sl.
 
Pogresni ili ne, kad si ih jednom pustila...znaci da su tvoj izbor. A sasvim je prirodno da tu i tamo naleti neki "pogresan", cisto da trasira put "pravom"... jer "nista ne moze da se sazna bez poredjenja..." ;)
Tako se vremenom i naucimo kad i kome i sta...a ne "bacati bisere pred svinje", tuzno, ali istinito...

разочарење постаје оклоп а очекивање отров.
 

Back
Top