Bilo je to u srednjoj skoli,kada smo trebali da idemo da gledamo balet "Labudovo jezero".Tada sam pomislio "Ko ce to da gleda",ali moralo se.Zamor u gledalistu pre pocetka je bio dosadan i mislio sam,"Ko ce sve ovo izdrzati".Medjutim kada je pocela muzika,vec je pocelo nesto da me smiruje,posle sama scena.Izgledalo mi je kao da sam gledao film ubioskopu.Upijao sam i muziku i pokrete svih balerina,a pogotovo balerinu koja je igrala glavnu ulogu.Poznavala se jer je nosila drugaciju boju kostima.Odgledao sam od pocetka do kraja i cini mi se da nisam ni disao,ni treptao.Na kraju sam se odusecio,dok sam gledao drugare,kako reaguju na moj postupak na tu predstavu.Posle su mi se smejali,ali me je bilo bas briga,jer se meni to dosta dopalo da sam i sam bio iznenadjen,koliko.