Napišite lični doživljaj predstave koju ste gledali

Sećam se svojih suza i plača kada sam, kao dete na sceni JDP-a videla mog oca u ulozi jurodivog, koji
je u ritama, sa štapom pevao neke šamanske pesme, igrao po bini i udarao štapom po daskama...
Duga, retka brada i duga kosa vrača je lelujala u ritmu igre, iscepane rite su pretile da će otpasti...
Gromki glas i pevanje na nepoznatom jeziku, sve je to uticalo da se rasplačem još u gledalištu...
Odjurila sam u tatinu garderobu i sva u suzama mu rekla da je režiser hteo da ga ponizi i da ga
je zato obukao u rite tog vrača...

Te večeri se rasplakalo dečije srce...
jer, tata treba da bude najlepši, da ima krunu na glavi i da bude... jer je najvoljeniji...
 
Sećam se leta posle nesretnog bombardovanja naše zemlje 1999, sve je bilo u nekako depresivnom tonu.

Odvede me drugar koji je tad studirao režiju, da gledamo sa njegovom devojkom predstavu "Galeb" u KPGT-u

Ne sećam se da li je Lj. Ristić glavom i "bradom" i bradom režirao, ali ceo komad je bio polukomično-tragičan, sa nekim "rešenjima" koja su donekle razbila monotoniju "scene" KPGT-a

Uglavnom, najjači deo predstave je bio lik doktora, koga je u nekom polu izveštačenom stilu glumio neki meni nepoznat glumac, ali se njegov beli mantil spontano zapalio na ognjištu i razbuktao celokupni događaj.
 
Poslednja izmena:
Bilo je to u srednjoj skoli,kada smo trebali da idemo da gledamo balet "Labudovo jezero".Tada sam pomislio "Ko ce to da gleda",ali moralo se.Zamor u gledalistu pre pocetka je bio dosadan i mislio sam,"Ko ce sve ovo izdrzati".Medjutim kada je pocela muzika,vec je pocelo nesto da me smiruje,posle sama scena.Izgledalo mi je kao da sam gledao film ubioskopu.Upijao sam i muziku i pokrete svih balerina,a pogotovo balerinu koja je igrala glavnu ulogu.Poznavala se jer je nosila drugaciju boju kostima.Odgledao sam od pocetka do kraja i cini mi se da nisam ni disao,ni treptao.Na kraju sam se odusecio,dok sam gledao drugare,kako reaguju na moj postupak na tu predstavu.Posle su mi se smejali,ali me je bilo bas briga,jer se meni to dosta dopalo da sam i sam bio iznenadjen,koliko.
 
Mislim da mi je prva i jedina predstava koju sam gledao u životu(više volim Bioskop) bila violinista na krovu i sećam se da sam se tada prvi put ozbiljno, ozbiljno smorio.
Srpsko narodno pozorište u saradnji sa pozorištem Nemzeti Sinhaz iz Novog Sada je osvojilo nagradu publike na Sterijimom pozorju ovom predstavom...
Koju si ti predstavu gledao i gde?

:heart:
 
Bilo je to u srednjoj skoli,kada smo trebali da idemo da gledamo balet "Labudovo jezero".Tada sam pomislio "Ko ce to da gleda",ali moralo se.Zamor u gledalistu pre pocetka je bio dosadan i mislio sam,"Ko ce sve ovo izdrzati".Medjutim kada je pocela muzika,vec je pocelo nesto da me smiruje,posle sama scena.Izgledalo mi je kao da sam gledao film ubioskopu.Upijao sam i muziku i pokrete svih balerina,a pogotovo balerinu koja je igrala glavnu ulogu.Poznavala se jer je nosila drugaciju boju kostima.Odgledao sam od pocetka do kraja i cini mi se da nisam ni disao,ni treptao.Na kraju sam se odusecio,dok sam gledao drugare,kako reaguju na moj postupak na tu predstavu.Posle su mi se smejali,ali me je bilo bas briga,jer se meni to dosta dopalo da sam i sam bio iznenadjen,koliko.
Moja želja je da nekad negdje odgledam balet..po mogućnosti u Baljšoj teatru 😂,ali još nikad nigdje nisam gledala.
 
Inače,predstava koju najviše pamtim je, zapravo,predstava koja se nije odigrala.😂
Kao srednjoškolci smo otišli sa nastavnicima u Novi Sad,u Srpsko narodno pozorište,da gledamo predstavu "Očevi i oci".Sjećam se da smo ušli,svi sjeli,podigla se zavjesa,predstava je počela,i neka žena u prvim redovima je nešto počela da galami ili vrišti,tako nekako.
Istog momenta je spuštena zavjesa i rekli su da je predstava otkazana.
Šta se tu desilo,nije mi ni do danas jasno.
Posle su nas,uz izvinjenje,pozvali ponovo da dođemo.Tada smo gledali "Među javom i med snom".
 

Back
Top