NAPAD PANIKE I PANIČNI POREMEĆAJ

U sustini po mom misljenju nije pozeljan,to se zove "panicni partner",neko ko udovoljava panicaru radi stvari koje panicar sam ne sme, samim tim panicar se oslanja na nekog drugog umesto na sebe...
Podrska najblizih je neophodna ali razumevanjem i ohrabrivanjem,nikako ne valja radti sve umesto panicara jer on onda gubi volju za samostalnoscu i postaje zavisan od partnera.Naravno nije uvek ovaj slucaj ali je najcesci...Trebas biti tu za tog nekog ali problem mora da resi sam...

A šta ukoliko se kod paničara razvije zavisnost u smislu neophodnosti stalnog prisustva onih koji su tu da mu pružaju podršku, kako prevazići situaciju u kojoj obolela osoba ne sme ni za trenutak da bude sama, da li su radikalni potezi kao što je naglo uskraćivanje prisustva partnera opasni?
 
A šta ukoliko se kod paničara razvije zavisnost u smislu neophodnosti stalnog prisustva onih koji su tu da mu pružaju podršku, kako prevazići situaciju u kojoj obolela osoba ne sme ni za trenutak da bude sama, da li su radikalni potezi kao što je naglo uskraćivanje prisustva partnera opasni?

Panicni napadi nikad nisu opasni samo su neprijatni.Toj osobi se nista nece desti samo ce biti uznemirenija ukoliko osamostaljivanje bude naglo i tesko ce joj pasti,zato je najbolje razdvajati se na kratko,korak po korak,pa duze,sve dok ne bude u mogucnosti da radi neke stvari sama a na kraju sve.To je solidno dug proces i treba puno truda.Pretpostavljam da osoba pati od agorafobije?
 
Panicni napadi nikad nisu opasni samo su neprijatni.Toj osobi se nista nece desti samo ce biti uznemirenija ukoliko osamostaljivanje bude naglo i tesko ce joj pasti,zato je najbolje razdvajati se na kratko,korak po korak,pa duze,sve dok ne bude u mogucnosti da radi neke stvari sama a na kraju sve.To je solidno dug proces i treba puno truda.Pretpostavljam da osoba pati od agorafobije?

Nije u pitanju agorafobija. Somatski poremećaji za koje se ne može utvrditi tačan uzrok doveli su do psihičkih problema koji se manifestuju napadima panike kada nastupe simptomi tih poremećaja.
 
Nije u pitanju agorafobija. Somatski poremećaji za koje se ne može utvrditi tačan uzrok doveli su do psihičkih problema koji se manifestuju napadima panike kada nastupe simptomi tih poremećaja.

Panicni poremecaj sam po sebi ne dovodi do straha da osoba ostane sama.Ako je toj osobi non stop potreban neko kada ostaje sama u kuci ili izlazi iz iste tu je doslo do razvoja agorafobije zato sam pomislila da je to u pitanju.Ako nije problem mozes li da napises sifru cisto da bi znala kakav savet da ti dam?
 
Panicni poremecaj sam po sebi ne dovodi do straha da osoba ostane sama.Ako je toj osobi non stop potreban neko kada ostaje sama u kuci ili izlazi iz iste tu je doslo do razvoja agorafobije zato sam pomislila da je to u pitanju.Ako nije problem mozes li da napises sifru cisto da bi znala kakav savet da ti dam?

Javiću ti se čim se detaljnije informišem. Hvala ti. :hvala:
 
ja sam imala agrofobiju skoro 2 godine nisam izlazila iz kuce,al sam se sama borila sa tim moji su mislili da sam postala zavisna o kompjuteru ali komp mi je samo ubijao vreme...znaci nikog pored sebe nisam imala jednostavno sam postala besna na tu paniku i te glupe osecaje da sam jednostavno u inat sebi pocela polako i sve duze i duze da izlazim...
jos uvek imam malo trip u guzvi kad sam kad ima puno ljudi malo sam nervoznija al ipak ostajem tu gde sam ne bezim iz te situacije kako bi ranije uradila....
 
Nije samo to posao psihijatra. Psihijatar ima dva "alata": farmakoterapiju i psihoterapiju i on ih kombinuje. Jako je važna saradnja pacijnta (klijenta).
Negativni ishodi su: ako psihijatar koristi samo jedan "alat", ili ako pacijent sabotira terapiju

U tom slucaju, po mom misljenju,
treba utvrditi zasto pacijent sabotira terapiju odn. kakvu korist ima od toga.

Ja sam takodje imala lose iskustvo i to bas ali sam nakraju nasla vrh psihijatra :)
Ima i njih i dobrih i losih

Sanja,
jel nije problem da napises o kakvom losem iskustvu se radi?
 
Poslednja izmena:
Pa jednostavno kada neko ne zna svoj posao i posle 2 recenice ti da potpuno pogresnu dijagnozu, samim tim te i pogresno leci. To moze da stvori probleme a takodje ukoliko neko krene da pije antidepresive, kao sto je bio moj slucaj, a ne objasne mu se nuspojave koje se mogu pojaviti takodje moze da stvori veliki problem.
Neki psihijatri leze nekim ljudima, neki ne, tako da je najbolje naci terapeuta sa kojim se razumes.
 
ne razumem zasto bi neko sabotirao lecenje,ako neko nece kod psihijatra onda nece jednostavno ni ici kod njega...sta tu ima da sabotira...tu dolazi ono "ako neces sam sebi da pomognes nece ti niko pomoci" ...

Koliko god to zapanjujuce zvucalo jako veliki broj ljudi koji pate od bilo kog anksioznog poremecaja sabotira lecenje bilo svesno bilo nesvesno.Dosta ljudi kod kojih sam ja videla sabotiranje je imalo dobit od takvog stanja,jednostavno koriste bolest kao pokrice za stvari kojih se plase.Dobijaju paznju drugih ljudi i tako im je lakse umesto da se bore za svoje mesto na ovom svetu.
Jos jedan od cestih razloga za sabotiranje lecenja je strah od promene, koliko god bilo stanje u kome se nalaze neprijatno ono je ipak toj osobi poznato.
 
Niko ne zeli biti bolestan, a kad se bolest ipak nadje svaki pojedinac bez izuzetka se ocajnicki bori za zdravlje. Niko ne sabotira lecenje svesno ili namerno, to se odvija podsvesno i ima nadmoc nad nasom voljom i svescu. A lekar je tu da svojim stecenim znanjem i iskustvom pomogne resavanju takvih problema. Ispravan pristup uvek postoji, i za svakog pacijenta je malo drugaciji, a posao lekara je da otkrije koji je to i uputi pacijenta na ispravan put, u tome se nalazi izazov i kvalitet jednog dobrog lekara.

:)
 
Koliko god to zapanjujuce zvucalo jako veliki broj ljudi koji pate od bilo kog anksioznog poremecaja sabotira lecenje bilo svesno bilo nesvesno.Dosta ljudi kod kojih sam ja videla sabotiranje je imalo dobit od takvog stanja,jednostavno koriste bolest kao pokrice za stvari kojih se plase.Dobijaju paznju drugih ljudi i tako im je lakse umesto da se bore za svoje mesto na ovom svetu.
Jos jedan od cestih razloga za sabotiranje lecenja je strah od promene, koliko god bilo stanje u kome se nalaze neprijatno ono je ipak toj osobi poznato.

Bas tako sanja, lepo si objasnila.
Naravno, dobar deo ljudi koji sabotira lecenje radi to nesvesno,
jer ko ''normalan'' ne bi hteo da se izleci i prekine tu agoniju.

Po mom misljenju, psihijatar treba mozda malo vise da se zalozi za pacijenta ako je u pitanju sabotaza :lol:
jer i takvoj osobi je naravno potrebna pomoc - da prekine da ometa svoje lecenje.
Pretpostavljam da to onda zahteve vise truda obe strane i da postoje izvesne tehnike i u takvim slucajevima.
 
Napad panike je snažna iznenadna teskoba koju karakteriše mešavina telesnih i psihičkih simptoma. Izaziva ih iznenadna navala hormona adrenalina kad se čovek oseti nečim ugrožen. Sledi reakcija po principu "napadni ili beži" - organizam želi pobeći ili se suprostaviti onome što ga ugrožava. Zbog adrenalina, u panici se ubrzava rad srca, osoba ne može da dođe do daha, slabije vidi, dlanovi joj se znoje, telo drhti, javlja se mučnina i vrtoglavica i navala krvi u lice. Ljudi često pomisle da će se onesvestiti, doživeti srčani udar, "poludeti" ili umreti. Simptomi se stišaju već za nekoliko minuta, ali se napadi mogu ponoviti nekoliko puta u kratkom roku pa se pogođenom čini da se radi o jednom dugom napadu. Kod nekih osoba su panični napadi česti, kod drugih se javljaju samo jednom ili dva puta u životu. Ima pacijenata koji sklonost pretvore u hronično stanje. Kod takvih osoba svako brže kucanje srca može pokrenuti niz simptoma teskobe, a zatim i napad panike. Oni brzo steknu naviku da strahuju od sledećeg napada pa se povlače u sebe i izoluju od svakodnevnih aktivnosti. Žene su dva puta sklonije od muškaraca ali još nije razjašnjeno zašto.

Osoba koja pati samo od napada panike psihički je potpuno uravnotežena (klinički gledano), ali vrlo često pati od neopisivog i subjektivnog straha da će poludeti, napraviti ispad, početi urlati ili plakati. Ponekad se i dogodi da osoba zaplače, vidljivo paniči ili traži da joj neko pomogne.

http://www.stetoskop.info/Napad-panike-i-panicni-poremecaj-399-s3-content.htm
 
Cao svima!

Vidim da niko nije pomenuo panicni strah od javnog nastupa.. Da li se ova vrsta panike desava nekome od vas? I jos me vise zanima - da li je neko od vas prevazisao ovaj problem?

Kod mene se panicni napad javio iznenada - na fakultetu, javila sam se da procitam esej i odjednom srce pocelo da mi lupa tako jako, mislila sam da imam srcani napad, nisam mogla da dodjem do daha.. Od tada je proslo cak 10 godina.. Ja sam mislila da ce proci samo od sebe kao sto se i pojavilo. Medjutim, prvo sto mi je dr rekla je "pa sto se odmah niste javili?"

U medjuvremenu, ovaj problem je narastao, i na poslu sam stalno u frci da cu morati u nekom smislu da nastupam javno(zamislite to!), a moj posao jeste takav da moram pred grupom ljudi da prezentujem nesto. Bog zna kako sam do sad izbjegavala te situacije u kojima sam trebala da imam glavnu rijec.

Zeznuto.. ne znam kako da se izborim, a znam sve o problemu samo ne mogu preskociti tu barijeru i primijeniti to sto znam jer panika me prestigne i onda sve ode dodjavola..

Bas me zanima kako to funkcionise kod vas, sa slicnim problemom..:think:
 
Cao svima!

Vidim da niko nije pomenuo panicni strah od javnog nastupa.. Da li se ova vrsta panike desava nekome od vas? I jos me vise zanima - da li je neko od vas prevazisao ovaj problem?

Kod mene se panicni napad javio iznenada - na fakultetu, javila sam se da procitam esej i odjednom srce pocelo da mi lupa tako jako, mislila sam da imam srcani napad, nisam mogla da dodjem do daha.. Od tada je proslo cak 10 godina.. Ja sam mislila da ce proci samo od sebe kao sto se i pojavilo. Medjutim, prvo sto mi je dr rekla je "pa sto se odmah niste javili?"

U medjuvremenu, ovaj problem je narastao, i na poslu sam stalno u frci da cu morati u nekom smislu da nastupam javno(zamislite to!), a moj posao jeste takav da moram pred grupom ljudi da prezentujem nesto. Bog zna kako sam do sad izbjegavala te situacije u kojima sam trebala da imam glavnu rijec.

Zeznuto.. ne znam kako da se izborim, a znam sve o problemu samo ne mogu preskociti tu barijeru i primijeniti to sto znam jer panika me prestigne i onda sve ode dodjavola..

Bas me zanima kako to funkcionise kod vas, sa slicnim problemom..:think:

Kod tebe se najverovatnije radi o socio fobiji.Sociofobicari imaju strah od govora,pred manjim ili vecim brojem ljudi.Panicni poremecaj nije vezan za situaciju tog tipa vec je iznenadan i neocekivan.Sve fobije se najdelotvornije tretiraju izlaganjem.Da li ides na terapiju?
 
Da Sanja, imam doktoricu koja mi je prepisala neke tablete koje su mi zaista pomogle do odredjenog stepena.. Sad ih vise ne pijem jer vise nemam potrebe za njima, medjutim, sada treba da pocnem da "treniram". To je ono sto mi dr savjetuje.. Ali "trening" podrazumijeva izlaganje situaciji gdje bih ja imala neki nastup a ja ne mogu da se usudim jer cim pomislim na to mene vec hvata panika.. To je onaj korak koji nikako da napravim... Jednom sam i uspjela da pocnem ali ne i da zavrsim (opet sam se nekako izvukla)..

Sad citam ovo sto sam napisala i tako se osjecam bijedno i ljuto! Stalno se cudim samoj sebi zasto i od cega me je strah, medjutim, ali kad se situacija desi, ja tu vise nemam kontrole..

A Sanja draga, u pravu si, ne volim ja ni u drustvu da drzim neke govore, ali opet, u drustvu jesam omiljena (nisam nimalo povucena, naprotiv, volim i da iniciram salu i zezanje..)

Sve mislim proci ce samo, ovo se uopste ne uklapa u moju licnost.... a znam da nece... :(
 
Da Sanja, imam doktoricu koja mi je prepisala neke tablete koje su mi zaista pomogle do odredjenog stepena.. Sad ih vise ne pijem jer vise nemam potrebe za njima, medjutim, sada treba da pocnem da "treniram". To je ono sto mi dr savjetuje.. Ali "trening" podrazumijeva izlaganje situaciji gdje bih ja imala neki nastup a ja ne mogu da se usudim jer cim pomislim na to mene vec hvata panika.. To je onaj korak koji nikako da napravim... Jednom sam i uspjela da pocnem ali ne i da zavrsim (opet sam se nekako izvukla)..

Sad citam ovo sto sam napisala i tako se osjecam bijedno i ljuto! Stalno se cudim samoj sebi zasto i od cega me je strah, medjutim, ali kad se situacija desi, ja tu vise nemam kontrole..

A Sanja draga, u pravu si, ne volim ja ni u drustvu da drzim neke govore, ali opet, u drustvu jesam omiljena (nisam nimalo povucena, naprotiv, volim i da iniciram salu i zezanje..)

Sve mislim proci ce samo, ovo se uopste ne uklapa u moju licnost.... a znam da nece... :(

Znam da je izlaganje jako tesko i jako naporno ali to je jedini siguran put...Probaj prvo pred manjom grupom pa polako...Cim imas volju mozes to je sigurno.Razumem i to kada kazes da si ljuta na sebe ali veruj mi da nemas zasto.Samo hrabro slusaj terapeuta i probaj da se potrudis,samo uporno.:super:
 
Pozdrav svima...imala sam panicni napad nakon polaganja vozackog ,prvi..tada sam zavrsila u hitnoj gde su ljudi tri sata pokusavali da mi spuste puls..nakon toga sam obisla nekoliko kardiologa posto sam mislila da mi sa srcem nesto nije u redu,i posto su sve analize bile ok,zakljucila sam da je u pitanju panika...Inace uvek sam imala lupanje srca u situacijama kada sam u centru paznje i na fakultetu i kasnije na poslu..verovatno je to nakon polaganja vozackog i jos nekih losih dogadjaja u tom periodu, kulminiralo..Inace kardiolog mi je prepisao konkor i ako mi je sa srcem sve u redu,i jedno vreme mi je pomagao,vise ne,pa sam ubacila i bromazepam povremeno pred spavanje jer mi je tad najgore ..a bila sam izriciti protivnik lekova,i sada sam u panici svaki put kada ih popijem,krv vadim na svakih mesec dana cisto da proverim transaminaze itd...takodje ne volim da ostajem sama,niti da idem bilo gde sama...Krenula sam kod homeopate,dobila sam neke lekice pa cemo videti rezultate ...Iskreno se nadam da ce mi pomoci,jer ovako ziveti:rida:...uzas...
 
Pozdrav svima...imala sam panicni napad nakon polaganja vozackog ,prvi..tada sam zavrsila u hitnoj gde su ljudi tri sata pokusavali da mi spuste puls..nakon toga sam obisla nekoliko kardiologa posto sam mislila da mi sa srcem nesto nije u redu,i posto su sve analize bile ok,zakljucila sam da je u pitanju panika...Inace uvek sam imala lupanje srca u situacijama kada sam u centru paznje i na fakultetu i kasnije na poslu..verovatno je to nakon polaganja vozackog i jos nekih losih dogadjaja u tom periodu, kulminiralo..Inace kardiolog mi je prepisao konkor i ako mi je sa srcem sve u redu,i jedno vreme mi je pomagao,vise ne,pa sam ubacila i bromazepam povremeno pred spavanje jer mi je tad najgore ..a bila sam izriciti protivnik lekova,i sada sam u panici svaki put kada ih popijem,krv vadim na svakih mesec dana cisto da proverim transaminaze itd...takodje ne volim da ostajem sama,niti da idem bilo gde sama...Krenula sam kod homeopate,dobila sam neke lekice pa cemo videti rezultate ...Iskreno se nadam da ce mi pomoci,jer ovako ziveti:rida:...uzas...

meni to lici na agorafobiju, posebno sto ne volis da ides negde sama niti da ostajes sama.

Najbolje da se obratis nekom psihologu ili psihijatru.
 

Back
Top