Proliferacija naoružanja
Komentirajući proliferaciju naoružanja u regiji, kontinuirano naoružavanje Srbije, uključujući posljednje isporuke od Kine i najavu kupovine bespilotnih letjelica „Bayraktar TB2“ Janjić primjećuje dvije stvari.
„Balkanski narodi, što bi Crnogorci, vole „svijetlo oružje“. Da li znaju da ga upotrebljavan ili ne, to je priča. Pogotovo ga vole u tim epskim pjesmama i fantazijama, gdje su na stotine pobili Turaka i „Turaka više biti neće“. Mnoge te priče su iz tog arsenala, a politički se zloupotrebljavaju od političara, u ovom slučaju Vučića, koji je vodio politički, marketinšku, bezbjedonosu priču. Kao i sad Milanović, koji je, ipak, zakasnio. Potpuna ista priča kao
Slobodan Milošević: „Mi ćemo da dobijemo od Rusa S-300“. To se pričalo od 1997.-1999. pa će da se odbrane, pa ćemo da „oremo svijetom“. To je ta epika“, rekao Janjić, ukazujući da je oružje iz Rusije mahom zastarjelo.
S druge strane,
„Bayraktar“ je, veli, druga priča.
„To je već približavanje Srbije NATO-u! Vidite, ako neko zaista hoće da bude vojno neutralan, a okruženju je zemalja NAO-a, pa taj mora milijarde da da za naoružanje. Pokazalo se da Srbija to nema, a teško je na tržištu nabaviti i najjeftinije nužne vojne potrepštine. Kada imate vojnu neutralnost, to je na kraju ubilo Juguoslaviju, vi morate da gomilate oružje, ljudstvo... Za svaki slučaj. Ako se taj slučaj ne desi, vama propade ekonomija“, kazao.
Zaključuje je da je i to isto kraj priče!
„Ta priča završava s ovim izborima. Više nikad se neće vratiti. Već Vučić priprema sam sebe: „Mi nismo politički neutralni, osim vojno“. Neke od tih modernizacija su bile neophodne, ali nije bilo potrebno da kupujemo ruske krševe, nije bilo potrebe da se švercuje preko Izraela uz pomoć „braće Hrvata“
. To je druga priča. Konceptualno, Srbija je došla na to da sabere koliko šta košta. Ili da će se pojaviti da je najjeftinija varijanta da se priključite NATO-u. Čak i kad se mrzite ne morate da računate sa vojnim sukobom“, zaključio je Janjić.
