Stvarno neće biti lako budi sigurna. Mlada žena (37.g.) radi kod snajke i sina, ima iz prvog braka devojčicu sada već 16.g. i iz sadašnjeg braka sina od 5.g. Kada je ostala trudna curica je bila jako povređena, besna, nesrećna, ma sve zajedno. Kako je trudnoća odmicala, ona se sve više povlačila u sebe, popustila u školi, postala bezobrazna i gruba. Kada se mali rodio pobegla je kod bake, očeve majke i nije htela da se vrati kući više od mesec dana. Majka ju je obilazila svakodnevno, molila, preklinjala, naprasno mleko izgubila, sve bez uspeha, ostala je pri svome. Kada je bebuš napunio mesec dana, otac ga je odveo kod sestre da ga upozna. Kaže da nije htela ni da ga pogleda. On joj je samo rekao da bi bilo tužno da mali momak odraste a da ne upozna jednu takvu divnu osobu kakva je ona. To je bilo dovoljno da se mala opusti i potpuno promeni.
Sada je ona njegov glavni vaspitač, čuvar i svašta nešto, ma obožava ga načisto.
Hoću reći, svako svoje dete najbolje poznaje i potrebno je samo pronaći mu neku slabu tačku i način na koji mu je najlakše prići.
Srećno u svakom slučaju.