- Poruka
- 393.699
Pre osam decenija, 5. jula 1943, započela je verovatno najvažnija bitka Drugog svetskog rata, kod Kurska.
o najvećeg tenkovskog obračuna u istoriji, vođenog do 23. avgusta 1943, između nemačkih jedinica i trupa sovjetske armije, došlo je na osnovu namere Nemaca da odlučnim udarom sa boka odseku klin, izbočinu Kursk, u središnjem delu Istočnog fronta, čime bi, kako su se nadali, bile zarobljene, odnosno uništene brojne sovjetske trupe, i preokrenuta situacija na frontu. Ideja je bila da se odmah potom nastavi odlučan prodor put Moskve.
Najčešće se kao prelom na frontu između Nemaca i Sovjeta, uzima poraz Nemaca na Staljingradu, odnosno predaja Fridriha fon Paulusa. Konačni prelom na Istočnom frontu u čitavom ratu dogodio se međutim sovjetskom pobedom kod Kurska u leto 1943.
Bitki za Kursk prethodila je početkom te godine, tokom februara i marta, nemačka ofanziva upamćena kao Treća bitka za Harkov. Pošto je prethodno nemačka Šesta armija praktično uništena na Staljingradu, tu pobedu Sovjeti koriste za široku ofanzivu. U tom periodu oslobođeni su Harkov, Belgorod, Kursk, Vorošilovgrad, Izjum.
Ispostavilo se, međutim, da su se trupe Crvene armije u pobednosnom zaletu suviše "razvukle" ostavivši pritom neobezbeđenu pozadinu. Usledio je nemački protivudar, po planu Eriha fon Manštajna. Sa svežim trupama on započinje novu ofanzivu i tuče Sovjete južno od Harkova.
Harkov su Nemci ponovo osvojili 15. marta, a Belgorod 17. Ova činjenica dovešće do Bitke za Kursk. Ispostavilo se naime da je Kursk ostao, posle pomeranja linije fronta na istok, kao svojevrsni klin, izbočina, prema Zapadu, dubine oko 200 kilometara, i dalje u rukama Sovjeta.
Plan pod kodnim nazivom Citadela, podrazumevao je udar prema Kursku iz dva pravaca, sa severa i sa juga. Nemci su pritom raspolagali sa 50 divizija, odnosno 780.000 vojnika, 2.928 tenkova i 9.966 artiljerijskih i minobacačkih cevi. Crvena armija na tom potezu raspolagala je sa 1.426.000 vojnika sa 5.128 tenkova.
Nemačka grupa armija "Centar" na cijem čelu je bio feldmaršal Ginter fon Kluge, napadala je sa severa a grupa armija "Jug" kojom je komandovao feldmaršal Erih fon Manštajn, sa juga prema Kursku na severoistoku.
Iako brojno slabiji, Nemci su se nadali da će drskim udarom zadobiti inicijativu, kako se događalo u prvo vreme tokom borbi na Istočnom frontu. Takođe, Nemci tada uvode niz novih tehničkih sredstava za koje su verovali da će imati presudnu težinu. Reč je bila o novim bitno kvalitetnijim tenkovima i artiljeriji - Panter, Tigar, Ferdinand, i dr.
Efekat iznenađenja, međutim, ovoga puta nije postojao. Sovjetski obaveštajci su na vreme doznali šta se sprema, a prema pojedinim navodima i Britanci, kojima je uspelo da potpuno provale nemački sistem veza, su Moskvi nagovestili verovatni sled događaja. Sve u svemu Crvena armija je tačno znala i kada će napad uslediti.
Sovjetske trupe, kojima su komandovali maršali Georgij Zukov i Konstantin Rokosovski su se otuda tokom prethodnih mesec dana podrobno pripremile, ukopavanjem, postavljanjem zapreka i minskih polja, dovođenjem brojnih trupa i tehnike.
Najveću koncentraciju trupa su postavili prema udaru sa severa odakle se očekivao težišni udar. Tu se u pripravnosti nalazilo oko 700.000 vojnika sa 1.780 tenkova. Prema pravcu nadiranja sa juga bilo je raspoređeno 626.000 vojnika sa 1.600 tenkova.