Zanimljiv čkanak u susjeda iz BiH
https://poskok.info/neki-tvrde-da-j...sme-poput-dida-moj-vracaju-nas-u-djetinjstvo/
Smatra se da je oko 7000 Srba bilo na koncertu....70 iz same Srbije
RTL je neke itervjuirao ....evo par primjera
„Iz Francuske sam, Srbin sam. Djevojka mi je Slovenka. Oboje smo bili na koncertu. Što da vam kažem – nas je u Parizu malo, svi se družimo. I da, odrasli smo na Thompsonovoj glazbi. Zvuči čudno nekome izvana, ali nama nije. Neke pjesme nas vežu uz dom, uz djetinjstvo, uz roditelje i praznike. Svatko si uzme ono što mu pripada. Glazba prijeđe sve granice, ako joj to dopustiš.“
“Ne moraš biti Hrvat da razumiješ pjesmu o djedu. Kad pjeva o dolasku Hrvata ja razmišljam o dolasku Srba, caru Dušanu. Ne moraš biti katolik da pustiš suzu kad spomene ženu, majku, vojsku. Moraš biti čovjek,” zaključuje posjetiteljica iz Niša.
„Nove Thompsonove albume najviše sam otkrio kad sam bio kod rodbine u Hercegovini – u Mostaru i Čapljini, otkud su moji izbjegli devedesetih. Koliko vidim, tamo se narod posve izmirio. Svi se druže, kafići su puni, glazba je raznolika. Iskreno, nikada nije bila toliko slušana i puštana srpska glazba u Hercegovini kao sada. Čuješ sve – od Balaševića do Čorbe. I tako razmišljaš: ako se glazba može vratiti, možemo i mi. Mi imamo ratne traume, to se ne briše lako, ali razumijemo emociju Marka Perkovića. On ne mrzi srpski narod – on voli svoj, a i ja volim svoj. I u tome se možemo naći.
------------------------------------------------------------------------
“Na ‘Čavoglave’ stisnemo zube, ali ostajemo”
Većina njih priznaje da pjesma “Čavoglave”, zbog uvodnog pozdrava “Za dom spremni”, izaziva nelagodu – ali ne dovoljnu da bi ih otjerala. Svjesni su, kažu, da to nije isti ZDS iz 1941., nego ratni povik iz 1991., u kontekstu otpora i preživljavanja.
“Kad čujemo ono na početku – stisnemo zube, i kažemo sebi: ‘To nije Pavelićev ZDS. To je onaj iz 1991., iz rova, iz boli.’ I onda idu pjesme – i nosi nas. Pjesme o obitelji, o vjeri, o kraju, o djedovima, o Bogu. I više ne razmišljaš tko je tko – nego tko je ostao čovjek,” kaže Jelena S. iz Beča.
------------------------------------------------------------------------
Na kraju, možda najdublja rečenica dolazi iz usta upravo srpske posjetiteljice:
“Voljeli bismo kada bi Thompson napisao jednu pjesmu i za Srbe. Ne mora je on ni izvoditi. Samo da postoji. Jer nama fali ovakva vrsta glazbe. Naše nacionalne pjesme su ili previše arhaične, ili previše rigidne. Ili preteške, ili preplitke. Ništa u sredini. Ništa što bismo pjevali kao ljudi, a ne kao frakcije tvrdi Bojana iz Beča koja je u Zagreb stigla s dečkom Hrvatom